- 1 -              I Kž 234/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 234/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. M., zbog kaznenog djela iz čl. 225. st. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 5. prosinca 2018. broj K-15/2017., u sjednici održanoj 16. prosinca 2021., u javnom dijelu u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika B. P.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba opt. N. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, opt. N. M. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – ugrožavanje posebnih vrsta prometa iz čl. 225. st. 1. i 4. KZ/11. pa je na temelju čl. 225. st. 4. KZ/11. i uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju čl. 71. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti - pilota sportsko rekreativnog zrakoplova klase II u trajanju od tri godine dulje od izrečene kazne. Za vrijeme ove zabrane osuđenik se ne smije baviti djelatnošću pilota sportsko rekreativnog zrakoplova klase II samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi ni u ime druge osobe niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njegovo ime i po njegovim uputama.

 

1.1. Na temelju čl. 158 st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), oštećenicima A. P., N. K. i K. K. u cijelosti je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od po  220.000,00 kn svakom, a ošt. F. K. iznos od 120.000,00 kn, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu. Dosuđene imovinskopravne zahtjeve optuženik je dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1., 3. i 4. ZKP/08. optuženiku je naloženo da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6., 7. i 8. ZKP/08. i to u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn, trošak Zavoda za sudsku medicinu R. na ime obavljene obdukcije iznos od 4.830,00 kn, troškove Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. na ime analize krvi 500,00 kn, na ime analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti iznos od 750,00 kn, na ime toksikološkog vještačenja 950,00 kn, nagradu stalnog sudskog vještaka mag. inž. zračnog prometa M. Č. u ukupnom iznosu od 17.195,90 kn, nagradu stalnog sudskog vještaka dr. sc. V. S. u iznosu od 800,00 kn, putni trošak svjedoka N. K. u iznosu od 760,00 kn, putni trošak svjedoka A. P. i K. K. u ukupnom iznosu od 760,00 kn, nagradu vještaka mag. ing. aeroing. D. G. u iznosu od 798,75 kn, dok će se o svim ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. N. M. po branitelju B. P., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka,  pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik "oglasi krivim zbog učina kaznenog djela iz čl. 225. st. 6. KZ-a", podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici žalbenog vijeća.

 

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika podnesenu po branitelju B. P., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupio je opt. N. M. i njegov branitelj, odvjetnik B. P. Iako uredno obaviješten, državni odvjetnik sjednici nije pristupio pa je ista, sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-VIII), održana u njegovoj odsutnosti.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08., jer nije primijenio odredbu čl. 3. st. 2. ZKP/08., a kojom je propisano da će sud dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela  ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona riješiti na način koji je povoljniji za optuženika.

 

7.1. Protivno tom žalbenom navodu, sud prvog stupnja je pripremajući raspravu, u tijeku rasprave i pri donošenju presude pravilno primijenio sve relevantne odredbe zakona. Prema tome, nije ostvarena citirana postupovna povreda. Međutim, tvrdnjom da su u postupku ostale dvojbe u pogledu postojanja činjenica o kojima ovisi postojanje jednog od oblika krivnje, optuženik ustvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će više riječi biti u okviru te žalbene osnove.

 

8. Osporavajući pogrešno utvrđeno činjenično stanje, optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o obliku krivnje s kojim je on u konkretnom slučaju postupao, tvrdeći da se ne radi o neizravnoj namjeri, već isključivo o postupanju sa svjesnim nehajem. Pojašnjavajući te žalbene navode, ističe da su "nispono" strujanje zraka i izmaglica koja se pojavila nad jezerom utjecali na njegov prelet motornim zmajem ispod dopuštene normirane visine od 150 m, uslijed čega je došlo do kontakta stražnjih kotača letjelice sa vodom, a on je zbog preslabog motora  izgubio kontrolu i nije uspio uzletjeti. Napominje da ima ogromno iskustvo u padobranskim i letačkim aktivnostima, a inkriminiranog dana je prethodno obavio dva leta bez ikakvih problema. Zaključno pojašnjava da je u slučaju nužde dopušteno sletjeti na mirnu vodenu površinu.

 

8.1. Prije svega treba napomenuti da obranu optuženika da je inkriminirani događaj rezultat "nisponog" strujanja zraka i pojave izmaglice nad jezerom opovrgavaju materijalni i personalni dokazi u spisu. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka zračnog prometa M. Č. kao i njegove dopune proizlazi da je uzrok zrakoplovne nesreće letenje ispod dozvoljene visine ispod 150 m, pri čemu je, vodeći računa o meteorološkim prilikama tog dana, vrijeme bilo dovoljno dobro za letenje i nije imalo nikakvog utjecaja na nesreću. Također, vještak je naveo da silazno strujanje zraka ovisi o visini na kojoj se leti, time da ako je strujanje zraka dovoljno jako, ono može "svući" zrakoplov za nekoliko metara. Njegov je zaključak da u konkretnom slučaju "nispono" strujanje nije moglo utjecati na gubitak visine motornog zmaja zbog premale visine i nepostojanja prepreka koje bi stvorile takvo strujanje zraka. Jednako tako proizlazi iz rezultata prometnog vještačenja Zavoda za prometno tehnička vještačenja te dopune provedene po vještaku D. G. kojima je utvrđeno da se prilikom letenja zrakoplova mogu pojaviti vrtložna strujanja, time da je njihov intenzitet u konkretnom slučaju upitan s obzirom na meteorološku sliku koja je tog dana bila relativno blaga. Vještak je miljenja da brzina vjetra od 3 bofora, kako to proizlazi iz dopisa Hidrometeorološkog zavoda za to područje (K.), nije mogla imati ekstremno djelovanje na letjelicu, odnosno vjetar je nije mogao „povući“ 100 m niže. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da na optuženikov prelet niži od dopuštene visine od 150 m nije utjecalo silazno strujanje zraka, kako to optuženik tvrdi. S tim u vezi, nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženika o utjecaju izmaglice, jer je vještak naveo da ona nema nikakav utjecaj na stabilnost i gubitak visine letjelice, već eventualno na vizualni doživljaj letenja.

 

8.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka koji su suglasno iskazali da im je optuženik rekao da je tog dana prilikom leta motornim zmajem obavljao manevar poniranja, odnosno obrušavanja. Tako je svjedok N. K., suprug žrtve, iskazao da mu je optuženik rekao da je pogriješio jer je ponirao prema šljunčari, da je vidio dno, ali ne i površinu vode pa je zapeo kotačima. Suglasno su iskazali i svjedoci K. i F. K., sinovi žrtve, time da je svjedok F. K. dodao da mu optuženik tom prilikom nije spominjao nikakvu izmaglicu ili vjetar koji bi doveli do nesreće. Od utjecaja su i iskazi svjedoka I. K. i S. B. koje je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao vjerodostojne, a koji su suglasno iskazali da im je sam optuženik rekao da je započeo poniranje s nedovoljnom visinom, a nije spominjao nikakve probleme s vjetrom i odbljeskom sunca, dok je svjedokinja K. kao instruktorica paraglajdinga pojasnila i da se akrobatsko letenje ne smije izvoditi na toj visini iznad površine vode, a niti iznad zemlje. Osim toga, pravilno je i prvostupanjski sud zaključio da optuženik prilikom takvog leta ispod najmanje dopuštene visine od 150 m nije bio u spuštanju prema pisti, odnosno slijetanju, ne samo zbog udaljenosti samog jezera od aerodroma G., kako su to iskazali svjedoci M. Š. (5 km) i svjedokinja S. Š. B. (10 minuta vožnje), već i zbog toga što je svjedokinja M. H. koja je prijavila pad letjelice iskazala da je optuženik "letio od aerodroma prema D.", a taj smjer je na raspravi naveo i sam optuženik. Ujedno su promašeni i žalbeni navodi optuženika kada tvrdi da je dopušteno neposredno sletjeti na vodenu površinu u slučaju nužde, budući da se u konkretnom slučaju nije radilo o takvoj situaciji, odnosno o otkazu motora.

 

8.3. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je inkriminiranog dana optuženik kao pilot motornim zmajem u kojem se nalazila kao putnica D. P. K. nije bio niti u slijetanju, a niti je na njegovo letenje ispod dopuštenih 150 m utjecalo silazno strujanje zraka ili izmaglica, već da je optuženik izvodio manevar poniranja zbog kojeg se spustio neposredno iznad umjetno stvorenog jezera na području "šljunčare" i uslijed pogrešne procjene visine stražnjim kotačima udario u površinu tog jezera kojom prilikom je došlo do nekontroliranog kretanja i posljedično prevrtanja zmaja, te njegovog potapanja, dok je zbog utapanja preminula D. P. K.

 

8.4. Kraj takvog stanja stvari, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud bio u dvojbi glede oblika krivnje, a da je njegovo postupanje u takvoj dvojbi trebalo označiti kao nehajno.

 

8.5. Naime, kod razgraničenja između neizravne namjere i svjesnog nehaja u kaznenom pravu, u teoriji se koristi tzv. F. formula koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio, iako se na nju nije izričito pozvao u obrazloženju pobijane presude.

 

8.6. Intelektualna sastavnica svjesnog nehaja se ne razlikuje od one kod neizravne namjere jer je počinitelj u oba slučaja svjestan da može počiniti djelo. Međutim, razlika postoji u pogledu voljne sastavnice jer svjesni nehaj postoji kada se počinitelj olako pouzdaje, uvjeren je da posljedica neće nastupiti, ima povjerenje u vlastite sposobnosti, ne računa s posljedicom, a ako počinitelj računa sa srećom i da se ništa neće dogoditi, tada računa s posljedicom i postupa s neizravnom namjerom.

 

8.7. Iako u ovom postupku nije sporno da je optuženik osoba sa velikim letačkim i padobranskim iskustvom, navedena činjenica govori u prilog tome da je njemu kao takvom itekako poznato da akrobatsko letenje, odnosno izvođenje manevra poniranja ispod minimalno dopuštene visine letenja od 150 m, a osobito kad se izvodi neposredno nad vodenom površinom, predstavlja puno veći rizik i opasnost ugrožavanja (u odnosu na izvođenje tog manevra na visinama na kojima nema prepreka odnosno vode ili tla) na koje on pristaje u slučaju kada tako nisko leti. Naime, optuženik je toga dana prethodno obavio dva leta tijekom kojih nije izvodio manevar poniranja, bio je upoznat s meteorološkom situacijom, dobro je poznavao konfiguraciju terena, a osobito postojanjem umjetno stvorenog jezera na području D. U tom kontekstu optuženik je bio svjestan da izvođenjem manevra poniranja na malim visinama iznad vodene površine, može ugroziti i druge sudionike u prometu, a pristajanjem na izvođenje takvog manevra, pristao je istovremeno i na ugrožavanje drugih sudionika u prometu. Kako je zbog izvođenja takvog manevra došlo do zrakoplovne nesreće u kojoj je letjelica udarila stražnjim kotačima u vodenu površinu, prevrnula se i potopila, a putnica poginula utapanjem, to je oblik krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno – neizravna namjera utvrđena u svemu pravilno, jer je optuženik postupao na utvrđeni način bez obzira na posljedicu.

 

8.8. Okolnost što optuženik nije imao valjanu dozvolu za pilota motornog zmaja, a ta letjelica nije bila registrirana niti je imala plovidbenu svjedodžbu, a sam let nije bio prijavljen kontroli leta, nije u uzročno posljedičnoj vezi sa počinjenjem djela, a niti je tako optuženiku stavljeno na teret, već te okolnosti eventualno mogu biti indicij za zaključak o stupnju neprava s kojim je optuženik postupao inkriminirane zgode. Kraj takvog stanja stvari, nisu odlučni niti žalbeni navodi kojima optuženik upire na tumačenje tog oblika krivnje iz "Kaznenog zakona " (Š. P.), jer ono ne odstupa od dosadašnje sudske prakse.

 

8.9. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 225. st. 1. i 4. KZ/11., a ne kaznenog djela iz čl. 225. st. 1., 2. i 6. KZ/11.

 

9. Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud oštećenike trebao s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu, kako bi se u tom postupku mogla razmotriti suodgovornost oštećenice kao i pozvati umješača na strani tuženika, jer je u tom smislu građanskopravna odgovornost šira, tim više što je optuženik u sklopu svojih mogućnosti uplatio oštećeniku iznos od 100.000,00 kn.

 

9.1. Prije svega treba reći da je odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu adhezijski postupak u okviru kaznenog postupka, pri čemu kazneni sud utvrđuje sve činjenice važne za donošenje odluke o krivnji optuženika, a izvedeni dokazi su istovremeno pravno relevantni i za građanski spor nastao povodom počinjenog kaznenog djela, a što je u konkretnom slučaju naknada štete prouzročene kaznenim djelom.

 

9.2. U konkretnom slučaju optuženik je osporavao samo oblik krivnje za počinjeno kazneno djelo, pri čemu uopće nije bila sporna suodgovornost žrtve D. P. K., niti je optuženik iznosio dokaze u tom smislu. Osim toga, nije bilo sporno da su oštećenici A. K., N., F. i K. K. po svom opunomoćeniku podnijeli imovinskopravni zahtjev 10. studenog 2017. u skladu sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. na način da je svaki od oštećenika zahtijevao na ime pravične novčane naknade iznos od 220.00,00 kn, dok su kao dokaz srodstva kao članova uže obitelji dostavili dokumentaciju (rodne listove, vjenčani list, smrtni list). Također, upitan da se očituje o tako postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, optuženik je naveo da je uplatio 100.000,00 kn, uz napomenu da je to "plafon" njegovih financijskih mogućnosti u ovom trenutku, o čemu je naknadno dostavio uplatnicu u navedenom iznosu (primatelj F. K.) i dopis upućen oštećenicima.

 

9.3. Prema čl. 158. st. 2. ZKP/08., u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, ako podaci iz kaznenog postupka za to daju pouzdanu osnovu.

 

9.4. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su oštećenici koji su postavili imovinskopravni zahtjev članovi obitelji pok. D. P. K., odnosno da je majka A. P., suprug N. K. i sinovi oštećenice K. i F. K. (koji su bili na odgoju i skrbi žrtve), kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Stoga je pravilno zaključio, s obzirom da je optuženik u konkretnom slučaju proglašen krivim da je svojim postupanjem prouzročio smrt žrtve, da oštećenicima kao članovima uže obitelji (roditelj, bračni drug i djeca) sukladno čl. 1101. Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) pripada pravična novčana naknada zbog smrti bliskog srodnika u visini tako postavljenih imovinskopravnih zahtjeva, koji ne odstupaju od sudske prakse u građanskim predmetima u takvim slučajevima. S obzirom da su dostatno ispitane okolnosti koje su važne za utvrđivanje tako postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, a vodeći računa i o načelu ekonomičnosti, ocjena je ovog suda da navedeni podaci u ovom konkretnom kaznenom postupku daju pouzdanu osnovu za takvo presuđenje. Zbog toga je prvostupanjski sud oštećenicima A. P., N. K. i K. K. dosudio svakom iznos od po 220.000,00 kn, a F. K. iznos od 120.000,00 kn, s obzirom na izvršenu uplatu optuženika na ime imovinskopravnog zahtjeva od 100.00,00 kn u kojem dijelu je taj oštećenik upućen u parnicu. Kraj takvog stanja stvari, promašeni su žalbeni navodi optuženika da bi se u redovnom parničnom postupku eventualno utvrdila suodgovornost žrtve ili eventualno pozvao umješač na strani vlasnika motornog vozila (utvrđeno je da je tehnički ispravan.) Stoga žalba optuženika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije osnovana.

 

10. Žaleći se zbog odluke o kazni opt. N. M. ističe da je izrečena kazna prestroga, jer se u konkretnom slučaju radilo o nehaju.

 

10.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama opt. N. M., prvostupanjski je sud pravilno valorizirao sve olakotne i otegotne okolnosti koje je u postupku utvrdio na strani tog optuženika pa osuda na kaznu zatvora u trajanju dvije godine uz primjenu odredbi o ublažavanju za kazneno djelo ugrožavanja posebnih vrsta prometa iz čl. 225. st. 1. i 4. KZ/11. u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te je primjerena samim okolnostima djela i ličnosti počinitelja i podobna ostvariti svrhu iz čl. 41. KZ/11. Pravilno je stoga prvostupanjski sud cijenio s jedne strane otegotnim društvenu opasnost tog kaznenog djela, a s druge strane da se radi o osobi koja je do sada neosuđivana i bez kriminalne prošlosti, da se ne vodi drugi kazneni postupak protiv optuženika, njegovo zdravstveno stanje (operacija kuka), bolest njegove supruge, kao i činjenicu da je s žrtvom bio u prijateljskim odnosima. Uvažavajući navedeno, a imajući na umu i oblik krivnje s kojim je optuženik postupao prilikom počinjenja kaznenog djela, nije opravdano izricanje blaže kazne, kako to predlaže optuženik.

 

11. Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-VIII, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. prosinca 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.

 

 

Izdvojeno mišljenje – u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu:

 

S obzirom da sam prilikom donošenja odluke u ovom kaznenom predmetu izdvojila glas u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, zahtijevam da se, suglasno čl. 164. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) moje pisano obrazloženje izdvojenog glasa priloži pisanoj odluci.

 

Izdvojeno mišljenje

 

Suprotno stavu većine članova vijeća, smatram da je žalbu optuženika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu trebalo prihvatiti kao osnovanu, preinačiti prvostupanjsku presudu i u tom dijelu, temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08., oštećenike uputiti s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

Naime, radi se o zatraženoj naknadi štete s osnova duševnih boli uslijed gubitka bliske osobe. Prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti imovinskopravne zahtjeve ošt. N. K., K. K. i A. P. te im svakom dosuđuje iznos od po 220.000,00 kn, a djelomično ošt. F. K. u iznosu od 120.00,00 kn, dok ga s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

 

Temeljem čl. 157. ZKP/08., sud je dužan ispitati okolnosti važne za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva.

 

Prvostupanjski sud svoju odluku o visini zatraženih iznosa temelji na Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravičnih novčanih naknada za nematerijalnu štetu koje je 2002. donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a kojima je, za slučaj smrti bračnog ili izvanbračnog druga te djeteta "preporučena" naknada od 220.000,00 kn. Međutim, radi se o aproksimativnim vrijednostima koje podliježu procjeni okolnosti svakog konkretnog slučaja, koje je u postupku potrebno sa sigurnošću utvrditi. Utvrđivanje tih konkretnih okolnosti u odnosu na svakog pojedinog oštećenika zahtijevalo bi izvođenje dokaza kojima bi se, s obzirom na prirodu i značaj duševnih boli, znatno odugovlačio ovaj kazneni postupak.

 

Budući da se odluka prvostupanjskog suda o dosudi imovinskopravnog zahtjeva temelji tek na preporučenim vrijednostima Orijentacijskih kriterija, a bez ispitivanja drugih važnih okolnosti, to je optuženiku u redovnom postupku neopravdano uskraćena mogućnost dokazivanja činjenica koje mogu biti odlučne za utvrđivanje osnova i visine imovinskopravnog zahtjeva.

 

Stoga smatram da je sve oštećenike trebalo uputiti da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici budući da postojeći podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu kako za djelomično, tako niti za potpuno presuđenje.

 

 

Sutkinja:

Ileana Vinja, v.r.