1              Poslovni broj: Gž-895/2021-2 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-895/2021-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz Č., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. R., odvjetniku iz R., protiv tuženika: 1. E. G. iz P., OIB: … i 2. V. G. iz Š., B.-B., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. C., odvjetniku iz R., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2100/2018-26 od 10. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2100/2018-26 od 10. prosinca 2020.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

“I. Iz ostavinske imovine iza pok. I. J. iz Č., OIB: …, rođenog ... godine preminulog ... godine izdvaja se

- 2/3 dijela cijele k.č. 949/1 u k.o. S.

- 2/3 dijela cijele k.č. 949/3 u k.o. S.

- 2/3 dijela cijele k.č. 949/4 u k.o. S.

- cijela k.č. 949/2 u k.o. S.

 

u korist sina ostavitelja R. J. iz Č., OIB: ….

 

II. Ovlašćuje se tužitelj R. J. iz Č., OIB: … da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena I. J. iz Č., OIB: … na ime tužitelja u odnosu na

- 2/3 dijela cijele k.č. 949/1 u k.o. S.

- 2/3 dijela cijele k.č. 949/3 u k.o. S.

- 2/3 dijela cijele k.č. 949/4 u k.o. S.

- cijela k.č. 949/2 u k.o. S.

 

III. Nalaže se tuženicima da nadoknade tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana. “

 

2. “ Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

“I. Iz ostavinske imovine iza pok. I. J. iz Č., OIB: …, rođenog ... godine preminulog ... godine izdvaja se vrijednost izvršenih ulaganja u iznosu od 438.000,00 kn u korist sina ostavitelja R. J. iz Č., OIB: ...

 

II. Nalaže se tuženima da tužitelju plate iznos od 438.000,00 sa zakonskim zateznim kamatama a po stopi koja obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 % u roku od 8 dana od dana presuđenja.

 

III. Nalaže se tuženicima da nadoknade tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana. “

 

3. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 19.250,00 kn u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan".

 

2. Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugo stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučim činjenicama koje nisu nejasne i nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaj izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na izdvajanje iz ostavinske imovine predmetnih nekretnina, te alternativni tužbeni zahtjev na izdvajanje vrijednosti izvršenih ulaganja u iznosu od 438.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

 

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je iza smrti I. J. nasljednik R. J. istaknuo da traži izdvajanje iza ostavinske imovine nekretnina i to čest. zem. 949/1, 949/3, 949/4 k.o. S. u 2/3 dijela, na čest. zem. 949/2 k.o. S. za cijelo radi njegovog doprinosa povećanju ostavinske imovine uslijed rada i života u zajednici s ostaviteljem, što su tuženici osporili, pa je rješenjem ostavinskog suda pod poslovnim brojem O-491/18 od 1. kolovoza 2018. R. J. upućen u parnicu u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja, te da je tužitelj pokrenuo parnicu 30. kolovoza 2018. Iz zemljišno-knjižnih izvadaka proizlazi da je čest. zem. 949/1 u naravi vrt upisana u Z.U. 5383 k.o. S. i da je ostavitelj upisan kao suvlasnik u 146/1800 dijala, čest. zem. 949/2 u naravi garaža i dvorište površine 270 m2 upisano u ZU 511 k.o. S. te ostavitelj upisan za cijelo, na čest. zem. 949/3 upisanoj u ZU 848 u naravi šuma i čest. zem. 949/4 upisano u Z.U. 513 obje k.o. S. ostavitelj nije upisan u zemljišnim knjigama ni kako vlasnik ni kako suvlasnik.

 

9. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je kuću u Č. u postojećim gabaritima izgradio pok. I. J. otac tužitelja negdje 1971., da je tužitelj isprva živio s roditeljima na katu kuće, da je četiri godine živio i radio u Italiji sa suprugom i starijim sinom, pa je po povratku uredio prizemlje i u njega se uselio negdje 1996./1997., te da je tužitelj uredio i financirao prizemlje, dok mu je otac pomagao budući da je živio s njim u istoj kući, a bio je i zidar. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da nisu obavljena nekakva veća ulaganja u smislu da bi predmetna kuća bila kompletno adaptirana na način da bi se promijenila njezina vrijednost.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tužitelj nije ni dogradio ni izgradio već je samo uredio prizemlje u kojem živi, pa da tužitelj može imati samo obveznopravni, a ne stvarnopravni zahtjev, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

 

11. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

12. U konkretnom slučaju se radi o stvarnopravnom zahtjevu iz članka 75. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 141/19; dalje u tekstu: ZN).

 

13. Odredbom članka 75. stavak 1. ZN-a propisano je da neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici, te svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala, dok su živjeli u zajednici, stavkom 2. je propisao da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu, te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Stavkom 3. je propisano da se pravo iz stavka 1. ovog članka ostvaruje samo na zahtjev ovlaštenika, a to pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.

 

14. Dakle izdvajanje u korist potomka koji je privređivao s ostaviteljem opravdano je ako su ispunjene ove pretpostavke:

 

- da je ostaviteljev potomak živio u zajednici s ostaviteljem,

 

- da je svojim radom i pomaganjem u privređivanju pridonosio toj zajednici,

 

- da je taj rad utjecao na povećanje vrijednosti ostaviteljeve imovine.

 

15. Tužitelj je živo u zajednici s ostaviteljem, te je po stajalištu prvostupanjskog suda svojim radom pridonio toj zajednici, ali se radilo o takvom prinosu koji nije rezultirao povećanjem vrijednosti ostaviteljeve imovine.

 

16. Svrha odredbe članka 75. ZN-a nije priznavanje prava na izdvajanje dijela iz ostavine svakom potomku koji je radio u zajednici s ostaviteljem, već to pravo pripada samo onom potomku čiji se rad ne može tretirati kao prosta reprodukcija postojeće imovine. To znači da se rad potomka koji je živio u zajednici s ostaviteljem, a koji nije izražen u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, ne može uzeti u obzir u smislu navedenog propisa.

 

17. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj svojim radom pridonosio zajednici, ali da taj rad nije pridonio takvom povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, tako da bi nasljedniku, ovdje tužitelju pripadalo pravo zahtijevati izdvajanje dijela u smislu članka 75. ZN-a. Kod povećanja vrijednosti imovine, kada dolazi do primjene spomenuti propis, treba razumjeti novo stečena dobra, tako i poboljšanja koja povećavaju vrijednost imovine. U konkretnom slučaju kao što je to sud prvog stupnja pravilno utvrdio tužitelj nije pridonio takvom povećanju vrijednosti imovine pa je zakonito primijenio navedeni propis, kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

18. Pojmom povećanja vrijednosti članak 75. ZN-a jasno je odredio granice prava, koje na osnovi tog propisa postoje. To su u prvom redu stjecanje novih dobara i poboljšanje na imovini kao rezultat rada potomka za života u zajednici s ostaviteljem. U okviru navedenog propisa ne spadaju slučajevi privređivanja u kojima nema takvog prinosa potomka u povećanju vrijednosti imovine. Tužitelj u konkretnom predmetu traži točno određene dijelove ostavine i to traži izdvajanje predmetnih čestica, a za navesti je da pravo na izdvajanje iz ostavine nije pravo na određenu stvar ili grupu stvari nego na alikvotni dio ostavine čija vrijednost mora biti srazmjerna povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine nastalom uloženim doprinosom.

 

19. S obzirom da tužitelj u predmetnu kuću koju je izgradio njegov otac nije izvršio takva veća ulaganja na način da bi se promijenila njezina vrijednost, to isti ima pravo na obveznopravni zahtjev, a ne na stvarnopravni zahtjev za izdvajanjem iz ostavinske imovine predmetnih nekretnina.

 

20. Uobičajeni poslovi na redovitom održavanju kuće i okućnice nemaju značaj u povećanju vrijednosti imovine, a troškove uzdržavanja vlasnika nekretnine, ovdje ostavitelja, tužitelj nije dokazao. Nadalje, kao što je to sud prvog stupnja pravilno zaključio vrijednost izvršenih ulaganja treba staviti u koleraciju s vrijednosti čitave ostavinske imovine pok. I. J., a ne samo nekretnina koje je predložio tužitelj u tužbi već i s pokretninama kao s čest. zem. 2478/3 k.o. S.

 

21. S obzirom da tužitelj živi u predmetnoj kući, da ulaganja koja je izvršio nisu u funkciji povećanja ostavinske imovine, već u funkciji njegovog svakodnevnog života, te da je vještak procijenio da amortizirana vrijednost ulaganja u etažu prizemlja je iznosila 38.348,20 kuna, a u okućnicu s garažom je iznosila 96.415,86 kuna, to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 75. ZN-a, jer ulaganja koja je izvršio nisu u funkciji povećanja ostavinske imovine, već njegovog svakodnevnog života, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev tužitelja.

 

22. Glede žalbenih navoda valja istaći kako tužitelj u žalbi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pri tome valja navesti kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza, pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojnim iskaze svjedoka koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim odlučnim činjenicama, te su u skladu s drugim izvedenim dokazima, a tužitelj takva utvrđenja suda i njihove razloge nije doveo u sumnju.

 

23. Pri obračunu troška postupka sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pravilno je obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka. 

 

24. Slijednom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 16. prosinca 2021.