- 1 -              Rev 755/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 755/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz Z., OIB: ... , zastupanog po punomoćnicima V. P. i J. B., odvjetnicima u Z., protiv tuženika K. b. c. S. M., Z., OIB: ... , radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-523/2020-2 od 14. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5581/2018-22 od 24. travnja 2020., na sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika te se djelomično ukidaju točka 1. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-523/2020-2 od 14. listopada 2020., i točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5581/2018-22 od 24. travnja 2020., u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu na ime nepodmirenog dodatka za prekovremeni rad blagdanom u iznosu od 3.771,48 kn sa zatraženim zateznim kamatama i točka II. izreke kojom je odlučeno o naknadi troškova postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 145.948,57 kn bruto zajedno sa zateznim kamatama obračunatima na pojedinačne iznose označene pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.750,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja te presude pa do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5581/2018 od 24. travnja 2020., u točki I/ izreke za iznos glavnice u visini od 145.948,57 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu, te se potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II/ izreke presude.

 

2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki I/ izreke u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće od 145.948,57 kn."

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-624/2021 od 17. veljače 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

"Postoji li pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana određenih sukladno Zakonu o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili, s obzirom da je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnike biti isti i da se sati koji su radnici radili na dane blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovni rad?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim mu je naloženo platiti razliku bruto plaće s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev ili da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju tužitelj nije odgovorio.

 

6. Predmet spora, u revizijskom stadiju postupka, je zahtjev tužitelja, koji je zaposlen kod tuženika kao doktor medicine, specijalist, za isplatu razlike plaće koji se temelji, između ostaloga, i na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13), te pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati koji je tužitelj radio pa mu nije isplaćen dodatak na prekovremeni rad blagdanima i neradnim danima (koji padaju od ponedjeljka do petka) u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 3.771,48 kn.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja, u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji je eventualno pada u tjednu (ponedjeljak – petak). Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13.

 

8. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

11. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

 

12. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

 

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

 

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

 

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu  s 8 sati.

 

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

 

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

 

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

 

14. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

15. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

16. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:

 

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

 

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i  8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

19. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

20. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

21. Odredbama čl. 51. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima je dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

22. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 52. KU/13.

 

23. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

 

24. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev ocijenili osnovanom u cijelosti.

 

25. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Goranka Barać-Ručević

sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske

 

Na temelju čl. 131. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) prilažem

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

uz rješenje poslovni broj: Rev-755/2021-2 od 15. prosinca 2021.

 

1. Žalim što se ne mogu složiti s mišljenjem većine članova vijeća izraženom u konkretnom predmetu i odlukom da se pobijana drugostupanjska odluka, kao i prvostupanjska odluka, ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2. Na sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom glasovanja o odluci izdvojila sam glas pa obrazlažem svoje odvojeno mišljenje i predlažem da se isto objavi uz odluku vijeća, jer se ne slažem s ocjenom da se u konkretnom slučaju, kao i u ostalim istovrsnim slučajevima, može primijeniti  sporno tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13) od 21. prosinca 2015.

 

3. Mišljenje većine jest da se u ovom slučaju primjenjuju tumačenja KU/13 po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, a s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, pa je i sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 jer da se ne nalazi razloga da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog spornog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

4. Nasuprot takvom pravnom shvaćanju, priklanjam se izraženom shvaćanju u nižestupanjskim presudama i držim da nije moguće prihvatiti i primijeniti tumačenje Zajedničkog povjerenstva u Zaključku broj 153. doneseno na sjednici 21. prosinca 2015., iz razloga što je ovakvo tumačenje kolektivnog ugovora u suprotnosti s prisilnim zakonskim odredbama i predstavlja nepovoljnije pravo za radnika od onog što je propisano zakonskim odredbama, kao i ranijim tumačenjem u Zaključku broj 148. iste odredbe kolektivnog ugovora, te dovodi pojedine radnike (u konkretnom slučaju tužitelja), zbog činjenice da je bio dužan raditi na blagdani ili neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike koju takvu obvezu rada nisu imali.

 

5. Ukazujem uvodno kako svaki kolektivni ugovor sadrži normativni i obveznopravni dio. Normativni dio kolektivnog ugovora sadrži odredbe kojima se uređuju različita pitanja vezana uz radni odnos, odnosno njegovo sklapanje, sadržaj i prestanak (pravna pravila). Bitne značajke tih pravnih pravila su da se primjenjuju na sve radnike zaposlene kod poslodavca kojeg taj ugovor obvezuje, kao i da se u odnosu na individualni ugovor o radu primjenjuje neposredno i automatski, ako njegove odredbe ne zahtijevaju detaljniju razradu u ugovoru o radu, a istodobno su povoljnija za radnika od onih sadržanih u ugovoru o radu. Ti principi normativnom dijelu kolektivnog ugovora daju značenje propisa i kao takvog ga u pravnom smislu treba promatrati i ocjenjivati njegovu usklađenost s pravnim propisima višeg ranga. Obveznopravni pak dio kolektivnog ugovora uređuje međusobna prava i obveze stranaka koje su ga sklopile, odnosno sindikata i poslodavca. Taj dio uobičajeno sadrži odredbe o trajanju kolektivnog ugovora, načinu njegove izmjene i produljenja, tumačenju i rješavanju sporova, uvjetima za rad sindikata i radničkoga vijeća i dr., i za ocjenu tog dijela kolektivnog ugovora su posebno bitne opće odredbe obveznog prava.

 

6. Poštujući načelo slobode ugovaranja prilikom zaključivanja kolektivnog ugovora, za konkretan predmet važno je naglasiti da se kolektivnim ugovorom mogu, u pravilu, ugovoriti samo uvjeti rada koji su za radnika povoljniji od onih određenih Zakonom o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) ili nekim drugim zakonom, dok se uvjeti rada nepovoljniji od onih određenih Zakonom o radu mogu ugovoriti kolektivnim ugovorom samo ako je to izričito propisano ZR ili drugim zakonom.

 

7. Sadržaj pravnih pravila o kojima se može pregovarati određuje ZR ali i drugi zakoni (npr. Zakon o zaštiti na radu i Zakon o minimalnoj plaći). Navedeni zakoni izrijekom upućuju na pitanja koja se mogu regulirati kolektivnim ugovorima pa tako to može biti plaća i naknada plaće.

 

8. 1. Odredbe ZR koje izričito propisuju mogućnost ugovaranja kolektivnim ugovorom manjih prava radnika (nepovoljnijeg prava) od onih određenih ZR su:

 

- trajanje prekovremenog rada maksimalno do 250 sati godišnje (ZR, čl. 65.);

- nejednaki raspored radnog vremena – produženje referentnog radnog vremena s četiri na šest mjeseci i produženje trajanja radnog tjedna s pedeset na najviše šezdeset sati (ZR, čl. 66.);

- preraspodjela radnog vremena – trajanje dulje od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski (ZR, čl. 67.);

- nepovoljniji uvjeti rada ustupljenog radnika od uvjeta rada radnika zaposlenih kod korisnika na istim poslovima (ZR, čl. 46.);

- produženje najdužeg dopuštenog vremena ustupanja radnika sa dvije na tri godine (ZR, čl. 48.) kao i

- visina minimalne plaće – iznos ne može biti manji od devedeset pet posto iznosa propisanog Uredbom o visini minimalne plaće (Zakon o minimalnoj plaći, Narodne novine, broj 39/13., čl. 8. u vezi čl. 91. st. 3. ZR).

 

8.2. Iz navedenog proizlazi da, budući to nije zakonom izričito predviđeno, obračun mjesečnog fonda radnih sati (što je temelj za obračun prekovremenog rada i isplatu plaće) ne može biti kolektivnim ugovorom ugovoren nepovoljnije za radnika.

 

9. Kao prethodno pitanje u ovom sporu se stoga pojavljuje pitanje primjene spornog tumačenja kolektivnog ugovora navedeno u Zaključku broj 153. odnosno predstavlja li takvo tumačenje nepovoljnije pravo za radnika.

 

10. U konkretnoj situaciji, za ocjenu je li sporno tumačenje protivno prisilnom propisu, odlučne su zakonske odredbe:

1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) i to:

 

- odredba članka 8. stavka 1. koja propisuje dužnost poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom, a koja glasi:

 

„U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.“

 

- odredba čl. 9. koja uređuje slobodu ugovaranja, a koja glasi:

 

„(1) Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom.

(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano.

(3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

 

- odredba članka 95. stavka 1. koja uređuje naknadu plaće a koja glasi:

 

„Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.“

 

2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima („Narodne novine“, broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02 - službeni pročišćeni tekst, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 - dalje: ZBSND) i to u vezi s navedenom odredbom čl. 95. st. 1. ZR:

 

- odredba čl. 1. st. 1. ZBSND u kojoj su izrijekom pobrojani svi dani blagdana  i drugi neradni dani, te je u stavku 2. navedeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

- odredba čl. 5. toga zakona kojom je određeno da zaposleni u RH u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

 

11. Imajući navedene zakonske norme na umu, treba ocijeniti pravnu valjanost tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, koju je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta različito tumačilo, budući da se postavilo kao sporno pitanje što se smatra prekovremenim radom, a u vezi s tim kako se obračunava „mjesečni fond radnih sati“ odnosno što tvori „umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“

 

12. Tako je na 23. sjednici Povjerenstva za tumačenje KU/13, održanoj 1. srpnja 2015., a s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.“

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 je međutim na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak 153. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“

 

14. Nije sporno kako je tuženik u cijelom utuženom razdoblju obračun broja prekovremenih sati obavljao na način kako je to bilo kasnije definirano Zaključkom broj 153. te da radnicima (konkretno i tužitelju) koji su rad obavljali na blagdan koji je pao u inače radni dan, a uz ostvaren broj ostalih radnih sati u mjesecu kao i radnici koji su radili na bazi četrdesetosatnog radnog tjedna, nije bio priznat prekovremeni rad po toj osnovi.

 

15.1. Ilustrativno, a primjerice uzevši mjesec studeni u kojem je u utuženom razdoblju jedan dan blagdan (1. studenoga), možemo napraviti usporedbu. Ako taj blagdan pada u radni dan, radnici neće dolaziti na posao i raditi (izuzev ako su raspoređeni da rade toga dana) i primiti će naknadu plaće u skladu s odredbom čl. 5. ZBND.

 

15.2. Primjer pojednostavljene situacije koja je primjenjiva na sve zdravstvene djelatnike:

 

- medicinska sestra A radila je sve ostale radne dane u studenome pa je radila ukupno 168 sati,

- medicinska sestra B je također radila sve ostale radne dane, ali i na 1. studenoga, dakle radila je ukupno 176 sati, dok je

- medicinska sestra C radila također sve ostale radne dane, nije radila 1. studenoga, ali je radila jednu od nedjelja u studenom, pa je također ukupno odradila 176 sati.

 

15.3. Prema Zaključku 153. proizlazilo bi sljedeće:

 

- medicinska sestra A će primiti plaću za 168 odrađenih sati rada (njen je mjesečni fond radnih sati - 168), kao i naknadu plaće za 1. studenoga (8 sati) kada nije radila,

- medicinska sestra B će primiti plaću za 176 sati rada, a kako je od toga 8 sati odrađeno na blagdan koji pada u radni dan (od ponedjeljka do petka) njen mjesečni fond radnih sati biti će 176, ali neće biti obračunati prekovremeni sati rada,

- medicinska sestra C će primiti plaću za 176 sati rada, ali će njen mjesečni fond radnih sati biti 168, te će 8 sati rada nedjeljom biti obračunato i plaćeno kao prekovremeni rad, a primiti će i naknadu plaće za 1. studenoga.

 

15.4. Stoga je očito da je sestra B primjenom Zaključka 153. prilikom obračuna plaće stavljena u nepovoljniji položaj od sestre C, iako su radile isti broj sati u mjesecu studenome, jer sestri B neće biti plaćena naknada za prekovremeni rad, a sestri C hoće.

 

16. Imajući sve izloženo na umu, smatram da Zaključak 153. nije donesen uz pridržavanja citiranih odredbi ZR i ZBSND, budući da su njime faktično blagdani - zakonom propisani neradni dani, izjednačeni s radnima prilikom obračuna plaće te da radnicima koji su radili blagdanom, a koji je pao u inače radni dan, nije plaćen zapravo prekovremeni rad (naravno uz uvjet da su ostvarili preostali puni broj radnih sati u pojedinom mjesecu, što u konkretnom slučaju i nije bilo sporno). Stoga je tužitelj, primjenom naizgled neutralne odredbe ovog tumačenja, stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na one zdravstvene radnike kojima poslodavac nije odredio da rade na blagdan koji pada u radni dan.

 

17. Zbog izloženih razloga, smatram da, a budući da je sporno tumačenje izvršeno protivno izričitoj zakonskoj odredbi koja na jasan i nedvosmislen način propisuje da se u dane blagdana ne radi, nije bilo zakonito protumačiti odredbu kolektivnog ugovora da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, samo bez subota i nedjelja, a ne i bez blagdana, u tekućem mjesecu s 8 sati. Zbog te suprotnosti Zaključak 153. predstavlja nepovoljnije pravo za radnika i ne primjenjuje se, već odredbu treba tumačiti kako glasi (i kako je protumačena ranijim Zaključkom 148.) te u skladu s ranije citiranim zakonskim odredbama, i prilikom obračuna fonda radnih sati pojedinog mjeseca i dane blagdana isključiti iz tog umnoška. Dakle, mjesečni fond radnih sati treba obračunavati (broj radnih dana u mjesecu puta 8 sati),  jednako za sve radnike.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.