- 1 -              Poslovni broj: I Kž-363/2021-5

Poslovni broj: I Kž-363/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. S., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12.,56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 21. listopada 2021., broj Kv-I-57/2021. (K-4/2019), u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog R. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 21. listopada 2021., broj Kv I-57/2021-6 (K-4/2019.), na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenog R. S. za obnovu kaznenog postupka.

2. Protiv tog rješenja osuđeni R. S. podnio je žalbu po branitelju, odvjetniku F. Š., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači u odluci o kazni na način da se kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro zamijeni uvjetnom osudom.

3. Spis je prije dostave sucu izvjestitelju, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

5. Osuđenik u žalbi ističe da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1, točka 11, ZKP/08., jer da u istom nisu navedeni razlozi odlučnim činjenicama, odnosno razlozi zbog kojih sud prvog stupnja smatra da rođenje četvrtog djeteta i činjenica da je osuđenik odgovorna osoba u trgovačkom društvu ne predstavljaju nove okolnosti koje opravdavaju izricanje blaže kazne. No, protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u točki 8. pobijanog rješenja razmotrio okolnosti na koje se poziva osuđenik, i to u kontekstu vrste kaznenog djela za koje je osuđen, visine prouzročene štete i ostalih okolnosti koje su cijenjene prilikom izbora vrste i visine kazne i zaključio da te okolnosti iako su nove, nemaju takav značaj da opravdavaju izricanje blaže kazne. Pogrešno žalitelj smatra da je prvostupanjski sud dužan izdvojeno razmotriti svaku od okolnosti na koju se osuđenik poziva i za svaku od njih dati izdvojeno obrazloženje. Prvostupanjski sud postupio je ispravno i u skladu s odredbom članka 498. stavak 4. ZKP/08. kada je okolnosti na kojima osuđenik temelji svoj zahtjev za nepravu obnovu sagledao u povezanosti sa svim ranije cijenjenim okolnostima i podacima koji su od utjecaja na izbor vrste i visine kaznene sankcije. Slijedom izloženoga, u pobijanom rješenju nisu izostali razlozi o odlučnim činjenica, pa nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

6. Prigovori žalitelja kojima izražava svoje nezadovoljstvo činjenicom da prvostupanjski sud nije cijenio istaknute okolnosti na očekivani način predstavljaju osporavanje utvrđenih činjenica i njihovu ocjenu, odnosno pobijanje rješenja iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. U tom pogledu, ocjena je drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja s pravom odbio prijedlog osuđenog R. S. za obnovom kaznenog postupka, što je doduše, šturo obrazložio, no takvo obrazloženje sadrži dovoljno argumenata i izložen zaključak prihvaća sud drugog stupnja. Naime, rođenje četvrtog djeteta i zaposlenje osuđenika u svojstvu odgovorne osobe u trgovačkom društvu H-M. d.o.o., iako su okolnosti koje sud nije cijenio pri donošenju prvostupanjske i drugostupanjske presude, nemaju takav značaj da opravdavaju izricanje blaže kazne. Pri tom treba primijetiti da je četvrto dijete osuđenika rođeno …., dakle prije donošenja presude, pa se ne radi o novoj okolnosti, kako to pogrešno kvalificira sud prvog stupnja, već o okolnosti koja sudu nije bila poznata u vrijeme izricanja presude, te ne utječe na ispravan zaključak suda prvog stupnja kako ta okolnost ne može dovesti do blaže osude. Naime, osuđeniku je već olakotnim cijenjeno da je otac troje djece jer taj podatak obuhvaća i obveze koje roditeljstvo podrazumijeva, slijedom čega proširenje obitelji rođenjem četvrtog djeteta, ne poveća opseg skrbi i brige osuđenika o djeci u toj mjeri da opravda izricanje blaže kazne. Zaposlenje osuđenika pak, obveze i odgovornost koje iz nekog posla proizlaze nisu ni od kakvog utjecaja na vrstu i mjeru kazne. Naime, izvršavanje kazne ili rada za opće dobro u konkretnom slučaju, kao zamjene za kaznu očekivano predstavlja opterećenje osuđeniku i logična je posljedica vođenja kaznenog postupka i osuđujuće presude. Pritom valja imati na umu da je izvršavanje rada za opće dobro uređeno Glavom IX. Zakona o probaciji (''Narodne novine'' broj 99/18.) i Pravilnikom o načinu obavljanja probacijskih poslova (''Narodne novine'' broj 81/21.), gdje je propisano da se za svakog osuđenika, a koji je preuzeo obvezu rada za opće dobro, izrađuje pojedinačni program postupanja na temelju procjene kriminogenih rizika i tretmanskih potreba počinitelja te razgovora s osobom uključenom u probaciju, a gdje se, između ostaloga, ima u vidu i činjenica njegovog zaposlenja, tako da će se o zaposlenju osuđenika voditi računa prilikom izrade pojedinačnog programa postupanja. Uz to za naglasiti je da osuđenik nije bio dužan prihvatiti status odgovorne osobe.

6.2. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da će se upravo izrečenom kaznom zamijenjenom radom za opće dobro ostvariti svrha kažnjavanja, s obzirom na utvrđene okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, jer okolnosti istaknute u zahtjevu nisu takvog značaja i intenziteta da opravdavaju izricanje blaže kazne, a naročito ne izricanje uvjetne osude.

7. Slijedom svega izloženoga, s obzirom da žalbom osuđenika nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove odluke.

U Zagrebu 15. prosinca 2021.