- 1 -              Revr 567/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 567/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Ž. OIB … iz M., kojeg zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv tuženice I.-i. n. d.d. OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnik S. B. odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-238/15 od 30. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Pr-378/2015 od 9. lipnja 2015., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da nije dopušten otkaz te je tuženici naloženo da tužitelja vrati na posao i plati mu izgubljenu zaradu (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmt vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak i odluku. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da višak naveden u Izvješću i koji je naveden u odluci o izvanrednom otkazu nije pravilno iskazan jer da ne iznosi 187,37 kuna već 26,33 kune. Nadalje utvrđuju da nije dokazano da bi čekovi pronađeni u radnom stolu tužitelja predstavljali platežno sredstvo kojim su građani platili robu kupljenu na benzinskoj postaji radi čega je i obustavljen istražni postupak protiv tužitelja. Utvrđuju i da su u izvješću Sektora interne revizije i kontrole tuženice pri utvrđenju stvarnog stanja goriva u spremnicima i stanja po evidenciji nastale dvije pogreške i to kod unosa podataka u pumpno izvješće 47 i zapisnik o izvršenoj kontroli. Slijedom takvih utvrđenja zaključuju da tuženica u postupku nije dokazala da je tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa koje su navedene u izvanrednom otkazu ugovora o radu pa da ne postoje pretpostavke iz čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95 i 61/95, dalje: ZR) koje bi tuženici davale opravdani razlog za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju. Stoga tužbeni zahtjev prihvaćaju u cijelosti.

 

8. U reviziji tuženica posebno naglašava svoje interne pravne akte kojima su regulirane obveze i odgovornosti poslovođa na benzinskim postajama. Smatra da ih sud u pobijanoj odluci nije primijenio i u tome vidi pogrešnu primjenu materijalnog prava. Nije dvojbeno da takvi pravni akti postoje. Isto tako nije dvojbeno da je tužitelj bio poslovođa benzinske postaje tuženice. Konačno, nije niti dvojbeno da je odluka o otkazu zasnovana na tim aktima. Međutim, otkaz ugovora o radu je sam po sebi i svojoj pravnoj naravi socijalno tegobna odluka koja eliminira jedno od osnovnih ustavnih prava čovjeka, a to je pravo na rad. U takvoj situaciji ta odluka mora u svemu biti obrazložena, jasna i nedvojbena te mora biti zasnovana na izričito i jasno utvrđenim činjenicama zbog kojih se nekome daje otkaz. U konkretnom slučaju, nižestupanjski su sudovi s pravom zaključili da razlozi otkaza koji su navedeni u odluci o otkazu ne odgovaraju stvarno utvrđenim činjenicama u ovom postupku. Stoga niti takav otkaz, a u svijetlu gore iznesenoga, nije opravdan, pa je materijalno pravo u cijelosti pravilno primijenjeno.

 

9. Zbog svega navedenoga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.