Poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja J. J. iz Z. protiv tuženika Ministarstva financija Republike
Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb,
Frankopanska 1, radi zahtjeva za povrat više uplaćenog poreza na promet
nekretnina, bez održavanja glavne rasprave, 15. prosinca 2021.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija
Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,
Klasa: UP/II-410-20/16-01/3344, Urbroj: 513-04/18-3 od 6. rujna 2018. i rješenja
Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za
poreze građana, Klasa: UP/I-416-02/2016-004/02, Urbroj: 513-007-24-10/2016-02 od

15. rujna 2016.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/16-01/3344, Urbroj: 513-
04/18-3 od 6. rujna 2018. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za
poreze građana, Klasa: UP/I-416-02/2016-004/02, Urbroj: 513-007-24-10/2016-02 od

15. rujna 2016., kojim je točkom I. izreke zahtjev poreznog obveznika za povratom
više uplaćenog poreza na promet nekretnina djelomično uvažen, točkom II. utvrđeno
je pravo na povrat poreza uplaćenog u iznosu od 4.548,71 kuna, te je točkom IV.
odbijen zahtjev za povrat poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.811,61 kuna.

2 Poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi
kako mu je poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave ,Područnog
ureda Zagreb, Ispostave Zagreb za nekretnine Klasa: UP/I-410-20/2012-001/17732,
Urbroj: 513-007-01-60/2014-0004 od 17. rujna 2014. utvrđena osnovica poreza na
promet nekretnina u iznosu od 626.292,00 kuna po Ugovoru o kupoprodaji od 03.
rujna 2012., koju je kao kupac sklopio s E. I. B.V. iz N. kao
prodavateljem, a predmet kojeg ugovora je bio stan u Z., na adresi …
Tvrdi kako je osnovica poreza na promet nekretnina po navedenom ugovoru
protuzakonito utvrđena, kao i porez na promet nekretnina u iznosu od 31.314,60
kuna. Navodi kako mu je istim rješenjem djelomično usvojen zahtjev za oslobođenje
od plaćanja poreza na promet nekretnina i to u iznosu od 27.178,20 kuna, dok je
ostatak od 4.136,40 kuna bio dužan podmiriti s osnove poreza na promet nekretnina.
Nadalje, navodi kako, postupajući po izjavljenoj žalbi, Ministarstvo financija, Porezna
uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava za poreze građana, istu prihvaća kao
osnovanu te 04. veljače 2016. donosi Porezno rješenje, Klasa: UP/I-410-20/2012-
01/17732, Urbroj: 513-007-24-10/2016-8 kojim zamjenjuje svoje ranije rješenje Klasa:
UP/I-410-20/2012-001/17732, Urbroj: 513-007-01-60/2014-0004 od 17. rujna 2014.
te mu se utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 410.742,14
kuna te slijedom toga i porez na promet nekretnina u iznosu od 20.537,10 kuna.
Navodi kako je istim rješenjem oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina u
iznosu od 17.354,19 kuna, dok je porez na promet nekretnina kojeg je bio dužan
platiti utvrđen u iznosu od 3.182,91 kuna. Poziva se na odredbu članka 11. a Zakona
o porezu na promet nekretnina. Tvrdi kako je u više navrata postavio zahtjev za
povrat ovršenih sredstava kao i specifikaciju naknade štete, koju u tužbi navodi, i to u
iznosu od ukupno 201.425,53 kuna uz zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a od

2016. Tvrdi kako je prvostupanjsko tijelo postupajući van službene dužnosti
protuzakonito utvrdilo da je prijavio porez na dohodak od imovine za nekretninu za
koju je temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda
Zagreb, Ispostave za poreze građana, Klasa: UP/I-410-20/2012-01/17732, Urbroj:
513-007-24-10/2016-8 od 04. veljače 2016. bio oslobođen plaćanja poreza na
promet nekretnina iz razloga što je knjigovodstvo K. savjetovanje j.d.o.o.
stupalo u kontakt više puta sa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog
ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana te dobivalo pisani odgovor da neće biti
nikakvih problema u ugovor o najmu 1m2 garaže i poštanskog sandučića. Navodi
kako je porez na dohodak od imovine za predmetnu nekretninu prijavio temeljem
Ugovora o zakupu kojeg je sklopio s trgovačkim društvom C. s. d.o.o.
kojeg je i vlasnik, a kojem društvu je dao u zakup predmetnu garažu i poštanski
sandučić u Z., na adresi … i to u površini od 1,00 m2 upravo bruto
površine na koju je već platio porez i za koju nije bio oslobođen poreza. Smatra
paušalnim zaključak L. B. da je nekretninu za koju je ostvario pravo na
oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina dao u zakup, Ministarstva
financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana je
dana 5. travnja 2016. donijela rješenje Klasa: UP/I-410-20/2012-001/17732, Urbroj:
513-007-24-10-2016-09 kojim je ukinula točku 2.I. rješenja Ministarstva financija,
Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana Klasa:
UP/I-410-20/2012-001/17732, Urbroj: 513-007-24-10/2016-8 od 4. veljače 2016., a
kojom točkom je tužitelj bio oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina u

3 Poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2

iznosu od 17.354,19 kuna. Nadalje, navodi kako mu je rješenjem od 13. rujna 2016.
utvrđena porezna osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 410.742,14
kuna i porez na promet nekretnina u iznosu od 20.537,10 kuna. Istim rješenjem
utvrđeno je da se tužitelj oslobađa poreza na promet nekretnina u iznosu od

17.354,19 kuna, dok je obvezan platiti razliku poreza na promet nekretnina u iznosu
od 3.182,91 kuna. Istim rješenjem tužitelju je otpisan iznos poreza na promet
nekretnina u iznosu od 17.354,19 kuna, utvrđen mu ranijim rješenjem Ministarstva
financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana
Klasa: UP/I-410-20/2012-001/07732, Urbroj: 513-007-24-10-2016-09 od 05. travnja

2016. Tvrdi kako je nakon donošenja naprijed navedenog rješenja, dana 13. rujna

2016. podnio zahtjev za povratom naplaćenog poreza na promet nekretnina u iznosu
od 17.811,61 kunu, kao i zahtjev za povratom preknjiženoga povrata poreza na
dohodak za 2015. u iznosu od 4.548,71 kunu, a koji iznos je preknjižen na račun
poreza na promet nekretnina kao i zahtjev za naknadu troškova postupka i naknadu
štete. Nadalje, navodi kako je rješenje o pljenidbi novčanih sredstava kojim je
Ministarstvo financija, Porezna uprava protiv tužitelja pokrenula ovrhu zaprimljeno
kod Financijske agencije dana 19. kolovoza 2016., a ovrha obustavljena dana 14.
rujna 2016., prije proteka roka iz čl. 206. st. 4. Ovršnog zakona, Financijska agencija
predmetno rješenje o ovrsi nije u cijelosti provela niti je izvršen kompletan prijenos
zaplijenjenih sredstava s računa na račun Ministarstva financija, već su tužitelju dana

14. rujna 2016. odblokirana sredstva u ukupnom iznosu od 17.792,28 kuna.
Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i traži isplatu troška i štete u
ukupnom iznosu od 201.425,53 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje
kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni
zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u
sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a
stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka

3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,
152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka

55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi kako je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-20/12-
01/17732, Urbroj: 513-07-24-10/2016-08 od 4. veljače 2016. tužitelju utvrđen porez
na promet nekretnina, kojeg se oslobađa u iznosu od 17.354,19 kuna te porez na
promet nekretnina kojeg plaća u iznosu od 3.128,91 kuna, a koji iznos je tužitelj
uplatio 26. veljače 2016.

8. Rješenjem Ministarstva financija - Porezne uprave, Ispostave za poreze
građana, Klasa: UP/I-410-20/2012-007/17732, Urbroj: 513-007-24-10-2016-09 od 5.
travnja 2016. ukinuta je točka 2.1. poreznog rješenja od 4. veljače 2016. te je tužitelju
nalaženo da uplati porez na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kuna, kojeg je
bio oslobođen.

9. Dana 25. kolovoza 2016. tužitelju je preknjižen povrat poreza po godišnjoj
poreznoj prijavi u iznosu od 4.548,71 kuna na račun poreza na promet nekretnina.

4 Poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2

10. Nadalje, drugostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog
sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/16-01/1992,
Urbroj: 513-04/16-3 od 5. rujna 2016. uvažena je žalba te poništeno porezno rješenje
od 5. travnja 2016., a u ponovljenom postupku donijeto prvostupanjsko rješenje
Klasa: UP/I-410-20/2012-01/17732 od 13. rujna 2016. kojim se tužitelju utvrđuje
porez na promet nekretnina kojeg tužitelj plaća u iznosu od 3.128,91 kuna.

11. Porezno tijelo je postupajući po zahtjevu tužitelja za povratom ovršenih
sredstava u iznosu od 17.811,61 kunu, uvidom u informacijski sustav poreznog tijela,
utvrdilo kako je tužitelj 26. veljače 2016. uplatio iznos od 3.182,91 kuna.

12. Nadalje, utvrđeno je kako tužitelj ostvaruje pravo na povrat uplaćenog poreza
na promet nekretnina u iznosu od 4.548,71 kunu, koji iznos predstavlja preknjižen
povrat poreza po godišnjoj poreznoj prijavi.

13. Porezno tijelo je utvrdilo kako je novčani iznos tužitelju uplaćen na ime poreza
na promet nekretnina uredno vraćen, a novčani iznos koji potražuje u predmetnom
zahtjevu odnosi se isključivo na troškove za koje on smatra da su nastali tijekom
vođenja poreznog postupka, a da se ne radi o ovršenim sredstvima, kako to tužitelj
pogrešno navodi u predmetnom zahtjevu.

14. Odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina
(„Narodne novine“ broj: 69/97., 153/02., 22/11. i 143/14.) propisano je da osoba koja
plati porez na promet nekretnina, kamate, troškove prisilne naplate ili novčanu kaznu
koju nije bila obavezna platiti ima pravo na povrat plaćenih, odnosno više plaćenih
iznosa.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih
rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku
utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog
prava.

16. Prema ocjeni ovog Suda, obzirom kako iz sadržaja spisa tuženog tijela
proizlazi da je tužitelj na ime obveze poreza na promet nekretnina platio iznos od

4.548,71 kuna, a koji iznos nije bio obvezan platiti, pravilno je porezno tijelo utvrdilo
kako tužitelj, u smislu odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o porezu na promet
nekretnina, ostvaruje pravo na povrat uplaćenog poreza na promet nekretnina u
navedenom iznosu.

17. Tužitelj je u svom zahtjevu za povrat od 15. rujna 2016. zatražio povrat od

22.360,32 kuna, međutim, iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi kako je tužitelj
navedeni iznos uplatio poreznom tijelu na ime obveze poreza na promet nekretnina.
Dakle, tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio materijalnim dokazom. S druge strane, iz
sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem od 14. rujna 2016. obustavljena
ovrha u iznosu od 17.806,11 kuna (str. spisa 24) te iz specifikacije izvršenja osnove
plaćanja FINA-e od 22. rujna 2016. proizlazi kako je obustavljeno/opozvano plaćanje
iznosa od 17.792,28 kuna (str. 33. spisa).

18. Slijedom navedenog, sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije
povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje
drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

19. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od

201.425,53 kuna, valja kazati kako obzirom na ocjenu suda da osporenim rješenjem
nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, ne nalazi se osnovanim ni zahtjev tužitelja za
naknadu štete. Također, valja navesti kako tužitelj u predmetnom sporu nije niti
dokazao nastanak štete dokazao, slijedom čega zahtjev nije osnovan.

5 Poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2

20. Stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

21. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka

4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao
pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 15. prosinca 2021.

  S U T K I N J A

Nela Mešin, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u
dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak

66. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, J. J. iz Z.

2. Tuženiku, Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni
postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po
pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana