- 1 -              Revd 4979/2021-2

Broj: Revd 4979/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., Đ., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženice P. b. Z. d.d. Z., OIB … , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. i p. d.o.o., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-666/2021-2 od 2. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-520/2019-31 od 31. svibnja 2021., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-666/2021-2 od 2. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-520/2019-31 od 31. svibnja 2021.

2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila četiri pravna pitanja od kojih:

- prvopostavljeno pitanje, a koje se odnosi na određenost i preciznost promjenjive kamatne stope, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015,

- drugopostavljeno pitanje, koje se odnosi na nepoštenost valutne klauzule u ugovorima u valuti CHF, također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana odluka u skladu s već navedenim odlukama revizijskog suda, kao i odlukom poslovni broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., pa samim time nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu,

- trećepostavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu jer tuženica postavljajući isto polazi od utvrđenja na kojima nižestupanjski sudovi nisu ni utemeljili svoju odluku, pa to pitanje nema važnost za odluku u konkretnom sporu,

- četvrtopostavljeno pitanje, koje problematizira učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO), nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev 2245/17-2, dok je o istome na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. pravno shvaćanje zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda RH, a koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. prosinca 2021.