1            Poslovni broj:  19UsI-3065/21-10

 

 

                                                                                  

 

 

                                      U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                         P R E S U D A

             

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja  S. S. iz Z., P. P. .. OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku M. P., odvjetniku u Z., K. Š. B. .., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: .., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Zagreb, Gajeva 30a, OIB: .., zastupanog po Županijskom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Kneza Borellia 9, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 7. prosinca 2021. godine u prisutnosti tužitelja osobno  uz opunomoćenika,  te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 15.  prosinca 2021. godine

 

                                                      p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje točke 2. rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/20-01/224 urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 5. srpnja 2021. godine             
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora.

 

 

                                                                Obrazloženje

 

1.Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/20-01/224 urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 5. srpnja 2021. godine poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/1-944-07/97-01/50, URBROJ: 2198-02-03-4-15-36 od 10. srpnja 2015 (toč.1.). dok je u točki 2. odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županij Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-944-07/97-01/50, URBROJ: 2198-02-03-4-15-17 od 17. siječnja 2012. godine.

2.Tužitelj u tužbi navodi  kako je osporeno rješenje konfuzno i nerazumljivo, činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a dati razlozi su u međusobnom proturječju radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te je u cijelosti pogrešan i neosnovan zaključak da bi prijedlog tužitelja za obnovom postupka okončanog rješenjem od 17. siječnja 2012. godine, trebalo odbaciti. Tužitelj posebno ističe kako je pogrešno utvrđenje tuženika da se predložene izjave svjedoka ne mogu smatrati novim činjenicama odnosno novim dokazima, budući da je činjenica da prethodni vlasnik nije stupio u posjed dodijeljenih nekretnina već konstatirana u prethodnom postupku, jer ponavlja navode prvostupnog tijela o isticanju činjenice da prednik tužitelja nije stupio u posjed zamjenskih nekretnina kao poznatu činjenicu u vrijeme trajanja prethodnog postupka. Tuženik, nije mogao samo iz stanja spisa, bez saslušanja predloženih svjedoka, te saslušanja tužitelja o navedenom saznanju, kao razlogu za pokretanje obnove postupka  pozivajući se na očevid 11. ožujka 2011. i raspravu 2. prosinca 2011. godine, zaključiti na nedvojben i jasan način o saznanjima tužitelja, odnosno o novim saznanjima tužitelja. Saznanje tužitelja odnosi se na novu činjenicu, a to je da njegov prednik nije mogao ne samo stupiti u posjed zamjenske nekretnine, nego nije mogao kako to suprotno paušalno tvrdi drugostupanjsko tijelo provesti ovrhu ili nešto slično sudskim putem, jer je temeljem Rješenja o određenoj sporazumnoj zamjeni nekretnina društvenog vlasništva sa tužiteljevim prednicima, postojala obveza zaključenja ugovora o zamjeni zemljišta kojeg je trebao zaključiti predsjednik Narodnog odbora općine N. sa privatnim vlasnicima, prednicima tužitelja, a koji ugovor nikada nije zaključen, te se stoga ne može to rješenje smatrati izvršnim i provedivim, a koja činjenica nije bila poznata tijekom postupka, i za koju je tužitelj saznao naknadno, prema iskazima starih ljudi, predloženih svjedoka u prijedlogu za obnovu. Stoga je pogrešan zaključak drugostupanjskog tijela-tuženika da okolnost na kojoj tužitelj temelji prijedlog za obnovu postupka nije učinjen vjerojatnim i da ne bi doveo do drugačijeg rješenja, već upravo suprotno takvom zaključivanju, utvrđivanje nove okolnosti i to nepovredivosti rješenja Narodnog odbora općine N., broj: 3082/56, od 29. srpnja 1956., a koja činjenica nije bila utvrđivana u prethodnom postupku, saznanja tužitelja da ugovor o zamjeni zemljišta kojeg je trebao zaključiti predsjednik Narodnog odbora općine N. sa privatnim vlasnicima-prednicima tužitelja nikad nije zaključen, pa pravni posao zamjene nekretnina u društvenom vlasništvu nikad nije proveden, nije mogao biti proveden, a niti su pravni prethodnici tužitelja, niti on kao pravni sljednik mogli taj postupak bez navedenog sklopljenog Ugovora. Konačno, odbijanje zahtjeva tužitelja rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-944-07/97-01/50, Urbroj: 2198-02-03-4-15-36 od 10. srpnja 2015. godine, temelji se na odredbi čl. 51. st.3. Zakona o naknadi, koji utvrđuje da vlasnik nema pravo na naknadu ako je na pogrešno utvrđenim činjenicama donijelo prvostupanjsko tijelo, te na taj način donijelo nezakonitu odluku, jer provedbom predloženih dokaza tužitelja temeljem njegovih novih saznanja, te otvaranjem postupka obnove u ovom konkretnom slučaju, sasvim sigurno bi dovelo do drugačijeg rješenja, a ne kako to tuženik tvrdi, da eventualna nezakonitost rješenja od 17. siječnja 2012. godine, koja je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, kao posljedice pogrešno utvrđenih činjenica, ne može biti razlog za izmjenu tog rješenja u obnovi postupka. Utvrđivanjem novih činjenica koje nisu utvrđene u prethodnom postupku po provedbi novih dokaza, u postupku obnove postupka itekako može dovesti do donošenja izmijenjene odluke uz pravilnu primjenu zakona , odnosno u ovom konkretnom slučaju može dovesti do zakonitog odlučivanja u ovom konkretnom predmetu, što okolnost novih saznanja S. S. čini vjerojatnom u smislu zakona. Obzirom na navedeno, traži od suda da poništi točku 2. rješenja tuženika.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju  osporenog rješenja te predlaže tužbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je tuženik osporenim rješenjem zauzeo ispravan stav, te pravilno i zakonito odbacio prijedlog za obnovu postupka, budući da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka iz čl. 123. zakona o općem upravnom postupku. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 7. prosinca 2021. godine, a kako bi se sukladno odredbi čl. 6. ZUS-a („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, 110/21 dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno uz opunomoćenika, dok nisu pristupili tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava, na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u njihovoj odsutnosti.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Tužiteljeve dokazne prijedloge za njegovim stranačkim saslušanjem, za saslušanjem svjedoka T.P. i S. L., sud je odbio kao suvišne, držeći da se zakonita presuda u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Među strankama spora sporno je da li je tuženik pravilno odbacio prijedlog tužitelja za obnovom postupka okončanog rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županij Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-944-07/97-01/50, URBROJ: 2198-02-03-4-15-17 od 17. siječnja 2012. godine. ovim potonjim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu u odnosu na nekretnine čest. zem. 2376/12 i čest. zem. 2416/4 k.o. N..

9.Odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1.  Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09, a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje obzirom da je prijedlog za obnovu postupka podnesen dana 29. lipnja 2015. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZUP-a 47/09), propisano je da  se obnova postupka u kojem je doneseno rješenja protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može  pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, dok je točkom 5. istog stavka propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

Odredbom čl. 126. st. 1. istog Zakona propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupku dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo odbilo  je zahtjev S. S., za obnovu postupka okončanog rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944 07/97-01/50, URBROJ: 2198-02-03-4-15-17 od 17. siječnja 2012.,  protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu povodom koje je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i odbacio prijedlog tužitelja držeći kako tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka. Tuženik ističe kako su činjenice, odnosno dokazi na koje S. S. upućuje u prijedlogu za obnovu postupka postojali su i raspravljeni, odnosno upotrijebljeni su u vrijeme donošenja rješenja od 17. siječnja 2012., pa se ne radi o novim činjenicama i novim dokazima koji bi, sami ili u svezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

11. S navedenim stavom tuženika u cijelosti je suglasan ovaj sud. Naime, tužitelj je svojim prijedlogom za obnovu od 29. lipnja 2015. godine naveo  kako isti podnosi iz razloga saznanja za nove  činjenice i dokaze koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja upravne stvari. Tužitelj je isticao kako se rješenje prvostupanjskog tijela državne uprave temelji na utvrđenju da je njegov prednik, kao naknadu za oduzeto zemljište primio  zemljište oznake 1816/2 k.o. N., što da je razvidno iz rješenja NO Općine N. broj: 3082/56 od 29. srpnja 1956. kojim je određena sporazumna zamjena zemljišta u društvenom vlasništvu za zemljište privatnih vlasnika u k.o. N., a da je on, nakon donošenja rješenja od 17. siječnja 2012. godine saznao da postoje živi svjedoci, sada 90-godišnjaci kojima je poznato da njegov prednik  za oduzetu zemlju nije primio nikakvu naknadu, odnosnu drugu zemlju kao naknadu za oduzeto zemljište.

12.U odnosu na takve navode tužitelja, valja reći da je  iz spisa prvostupanjskog postupka, pa i iz žabe tužitelja izjavljene protiv djelomičnog rješenja o naknadi, razvidno da je tužitelj u postupku već navodio kako za oduzeto zemljište njegov prednik nije dobio naknadu jer da nije potpisan nikakav ugovor o zamjeni nekretnina niti je  ovaj stupio u posjed nekretnina koje bi mu bile dana kao zamjenu za ona oduzeta zemljišta. Obzirom na navedeno, okolnosti na kojima tužitelj temelji svoj prijedlog a koje su prethodno navedene, ne predstavljaju razlog iz čl. 123. st.1. toč. 1, dakle ne radi se o novim činjenicama, već tužitelj ističe one činjenice koje je već isticao tijekom postupka, a koje su pravomoćno raspravljene (pri čemu se posebno napominje kako institut obnove postupka ne može biti korišten kao supstitut žalbi), stoga je tuženik pravilno odbacio prijedlog za obnovu upravnog postupka uz obrazloženje s kojim je, kako je prethodno rečeno ovaj sud suglasan.

14. Slijedom naprijed navedenog, prema ocjeni ovog suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika. Ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

                                                     U Splitu, 15. prosinca 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Ana Jurišić 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

        Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 DNA:

1. opun. tužitelja M. P., odvjetniku u Z., K. Š. B. .. uz zapisnik o objavi
2. tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49uz zapisnik od 7. prosinca 2021 i zapisnik o objavi
3. opunomoćeniku zainteresirane osobe Županijskom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Kneza Borellia 9, uz zapisnik od 7. prosinca 2021. i zapisnik o objavi
4. u spis