- 1 -              Revd 34/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 34/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja B. K. pok. M., P., OIB: …, i 2. tužitelja S. K., pok. M., P., OIB: …, koje zastupa punomoćnica E. M., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko upravni odjel i 2. tuženice Općine Posedarje, P., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1091/19-2 od 21. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-338/2017-40 od 30. rujna 2019., na sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1091/19-2 od 21. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-338/2017-40 od 30. rujna 2019., podnijeli su 1. i 2. tužitelji (dalje: tužitelji) radi slijedećih pitanja:

 

- Da li su tužitelji dužni dokazati u prvostupanjskom postupku da pored njihovog prednika Š. K. pok. M. rođen ..., a umrlog ..., a čija agrarna prijava je zabilježena na čest. zem. 940/1 k.o. P. dana 9.11.1931. na osnovi zaključka Agr.272/31 i koji je bio živ u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja /NN 138/46 i 111/47/ kojim zakonom su razriješeni agrarni odnosi koji nisu razrješeni po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajne Dalmacije od 9. prosinca 1930. da su i njegovi članovi domaćinstva/njegova djeca, a očevi, stričevi i tete tužitelja/ bili zemljoradnici i obrađivači u smislu Uputstava oblasne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju koja uputstva su donesena za primjenu prethodno citiranog zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera, a kako u obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke utvrđuje drugostupanjski sud?

 

- Da li su označena u prethodnom pitanju Uputstva za primjenu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera koja su se koristila u tadašnjim upravnim postupcima po prijavi u vcilju ostvarenja jednoobraznosti prilikom donošenja odluka, propis na kojem se kao izvoru materijalnog prava može temeljiti predmetna drugostupanjska presuda, budući se u obrazloženju iste drugostupanjski sud poziva na tu odluku, kao jedan od razloga zbog kojih je prvostupanjska presuda preinačena?

 

- U odnosu na koga sud utvrđuje stečeno pravo vlasništva po odredbama Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja /NN 138/46 i 111/47/, da li u odnosu na prednika tužitelja/djeda K. Š. pok. M./ čija agrarna prijava je bila zabilježena, koji je bio živ u vrijeme stupanja na snagu navedenog zakona, u kontinuiranom posjedu prijepora, ili i u odnosu na članove njegovog domaćinstva, kako to u drugostupanjskoj presudi navodi drugostupanjski sud?

 

- Da li je postojanje upisa agrarne prijave br. Agr 272/31 koja glasi na imenu djeda tužitelja, K. Š. pok. M. na predmetnoj nekretnini iskazi svih svjedoka u provedenom prvostupanjskom postupku o davanju dohotka veleposjednicima od strane prednika tužitelja, kao i činjenica da je prednik tužitelja, a njihov djed Š. K. upisan kao posjednik prijepora već prvom revizijom za k.o. P., odnosno do 1955., a nakon njega da su posjednicima evidentirani putem svojih prednika sada i tužitelji može smatrati dovoljno utvrđenim o postojanju kmetskog odnosa između Š. K. i veleposjednika B.?

 

              - Da li je upis kmetskog prava u zemljišnim knjigama odlučna pretpostavka za primjenu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, odnosno da li se postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva pozivom na taj zakon može odbiti zbog nedostatka upisa kmetskog prava?

 

              - Da li su tužitelji, kako u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navodi drugostupanjski sud po odredbama Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajne Dalmacije od 9. prosinca 1930., Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja /NN 138/46 i 111/47/ trebali dokazati citat na str. 9. st. 3 obrazloženja drugostupanjske presude „upisano kmetsko pravo na strani prednika da ta osoba ispunjava uvjete za stjecanje vlasništva po tim zakonima uz odgovarajuće odluke upravnih tijela ili suda, odnosno da im je po eventualnom prestanku kmetskog prava pripalo pravo na posjed čime bi njihov posjed postao pošten“?

 

              - Da li tužitelji trebaju dokazivati poštenje posjeda sporne nekretnine, kako to u obrazloženju drugostupanjske presude navodi viši sud, kada svoje pravo crpe iz prava prednika koji je vlasništvo stekao ex lege temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja?

 

              - Je li drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika u donošenju predmetne presude počinio bitne povrede odredaba članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući što su razlozi presude proturječni sami sebi i izreci citirane drugostupanjske presude, budući drugostupanjski sud u obrazloženju drugostupanjske presude navodi da tužitelji nisu dokazali da bi eventualni agrarni odnos njihov prednik Š. K. razriješio, a da bi naknadno u obrazloženju presude drugostupanjski sud naveo: „Naime ukoliko je i postojao neki kmetski odnos na strani prednika tužitelja Š. K. pok. M. u vrijeme njegova trajanja posjednici nisu bili pošteni, odnosno prethodno u obrazloženju navodi / str 8/ da prihvaća odlučno činjenično stanje prvog stupnja i to između ostalog pobrojanog i – da je prema povijesti z.k. upisa na predmetnoj čestici na osnovi zaključka AGR 272/31 zabilježena prijava K. Š. pok. M., da je Š. K. evidentiran posjednikom prijepora već prvom revizijom, odnosno, da korištenje predmetne nekretnine po Š. K. radi ispaše blaga i sječe šime po Š. K. potvrđuju i svjedoci D. Š., Š. B. i D. D. da je predmetna čestica u relevantno vrijeme predstavljala pašnjak?

 

              - Je li drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika počinio bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da u obrazloženju presude nije naveo jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama?

 

              - Tko treba dokazati nepoštenje posjeda, da li tuženik ili tužitelj u smislu odredbe čl. 18. Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima, odnosno da li se svaki posjed smatra pošten osim ako se ne dokaže suprotno?

 

              - Je li za donošenje zakonite odluke i tužbenom zahtjevu upravljenom na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu dostatno da tužitelji dokažu da je njihov samostalan, zakonit i pošten posjed ili barem pošten i samostalan posjed neprekidno trajao dvadeset godina počev od 8.10.1991.?

 

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelji, kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navode da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Zadru broj Gž-1389/15 od 26. travnja 2016. i Gž-2714/14 od 21. ožujka 2017., Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-565/2020 od 17. srpnja 2020. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2483/2016 od 12. studenog 2019.

 

3. Odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Prijedlog oba tužitelja za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6.1. Naime, prvo i treće pitanje nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da niti jedan tužiteljev prednik nije bio obrađivač u smislu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. ("Narodne novine NRH broj 138/46 i 111/47), uključujući i djeda Š. K., za kojega tužitelji drže da je stekao pravo vlasništva po osnovi, među ostalim i ukidanja agrarnih odnosa, od ovako postavljenog pitanja, kojim se polazi od toga da je njihov prednik - djed Š. K. ipak bio obrađivač, ne ovisi ishod spora. Dakle, pitanje koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima nisu utvrđene u postupku, ne može biti važno pitanje za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6.2. Niti drugo postavljeno pitanje nije važno pitanje za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je tužbeni zahtjev u predmetnoj stvari odbijen i po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. („Službene novine“ broj 254 od 5. studenog 1930.) i po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. pa od odgovora na ovako postavljeno pitanje, kojim se preispituje pravilnost odluke u svjetlu primjene Uputstava za primjenu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera, također ne ovisi ishod spora.

 

6.3. Niti četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje tužitelja nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva po osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., odbijen iz razloga što tužitelji nisu dokazali niti da su njihovi pravni prednici imali upisano kmetsko pravo u zemljišnoj knjizi, a niti da je u njihovu korist, ili korist njihovih pravnih prednika donesena pravomoćna presuda, kao konstitutivni akt na temelju kojega se razrješavao ovakav odnos pa od odgovora na ta pitanja ne ovisi ishod spora. Dijelom se ovim pitanjima pokušava osporiti utvrđenje da tužitelji nisu dokazali postojanje kmetskog prava njihovog pravnog prednika, čime se preocjenjuju utvrđene činjenice i izvedeni dokazi, međutim činjenična utvrđenja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka pa se tako, u tom dijelu, postavljena pravna pitanja također ne ukazuju korespondentnima činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova na kojima je zasnovana pobijana presuda.

 

6.4. Sedmo pitanje također nije važno pitanje za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je tužbeni zahtjev odbijen, među ostalim i po osnovi dosjelosti, u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP), u odnosu na koju osnovu je utvrđen i ocijenjen element poštenja pa od pitanja kojim predlagatelji preispituju pravilnost utvrđenja pretpostavke poštenja kroz Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946., ne ovisi ishod spora.

 

6.5. U odnosu na osmo i deveto pitanje, predlagateljima valja odgovoriti da istim pitanjima predlagatelji, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP  zapravo dovode u pitanje činjenična utvrđenja u nižestupanjskom postupku, jer ono na što predlagatelji u tako postavljenim pitanjima ukazuju da bi bilo sporno u konkretnom sporu (na temelju kojih je činjenica sud ocijenio da tužitelji nisu dokazali postojanje kmetskog odnosa, odnosno poštenje njihovog pravnog prednika) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6.6. Deveto postavljeno pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je odgovor na to pitanje dijelom sadržan u odredbama čl. 220. st. 1. i 2. ZPP i čl. 18. ZVDSP, koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti, a dijelom je također činjenične naravi i vezano za utvrđene okolnosti ovog  slučaja, osobito o tome koja vrsta prigovora tužene strane kao posjednika je iznesena u odgovoru na tužbu.

 

6.7. Vezano za deseto postavljeno pitanje, za odgovoriti je da, u situaciji kada nije dokazana pretpostavka poštenja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, od pitanja kojim se problematizira vrijeme (rok) potrebno za dosjelost, ne ovisi ishod spora.

 

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije  nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.