- 1 -              Revd 4714/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4714/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB ..., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica R. G. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G.&partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1178/2020-3 od 13. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-227/2018 od 3. siječnja 2020., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1178/2020-3 od 13. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-227/2018 od 3. siječnja 2020., u odnosu na pitanja:

 

„1. Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi naknade štete/povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP kao lex specialis ili ZOMO te je li onda shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda, u pogledu stava da je u ovom slučaju mjerodavan ZOMO, a ne ZOOP nepodudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama broj: Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021., Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i Rev-2320/2015-2 od 21. svibnja 2015. prema kojemu su za odluku u sporu relevantne odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, i je li s tim u vezi u ovom konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba ZOMO?

 

2. Ima li interni obračun mirovine tužitelja značaj javne ili obične isprave? Da li je onda prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom konkretnom slučaju pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019., kao i shvaćanjem različitih drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj (Visoki trgovački sud RH broj Pž-3624/2019-2 od 14. listopada 2020., Pž-8737/12 od 3. ožujka 2015.; ŽS u Zagrebu broj Gžn-2628/11 od 8. srpnja 2014.; ŽS u Osijeku broj Gž-3068/2012 od 3. travnja 2014. i ŽS u Dubrovniku broj Gž-1660/11 od 20. veljače 2013.), a prema kojima interna evidencija tužitelja odnosno dostavljeni računi ne predstavljaju javnu ispravu, pa da stoga, predmetni obračuni sadržavaju samo shvaćanje (misao) tužitelja za njegove potrebe – te im se u tome dijelu može dati značaj isprave (shvaćene kao pismeno koje sadrži neku misao), ali ne javne-izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan, radi čega tužbeni zahtjev tužitelja treba odbiti makar i primjenom pravila o teretu dokazivanja?“

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod stavkom I. izreke i odbijena je žalba tuženika.

 

2. Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 15.262,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa (pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude) do isplate, dok je pod stavkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos 1.303,05 kn od 5. ožujka 2018. do 1. travnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje.

 

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, ističući da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Prijedlog je dopušten.

 

6. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su prvo i drugo naznačena pravna pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što je u odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda (primjerice u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. i Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021.), a u odnosu na drugo naznačeno pravno pitanje je također riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda (primjerice broj Rev-977/2016 od 19. studenoga 2019., Revt-476/2017-2 od 3. ožujka 2020.).

 

 

7. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Mirjana Magud, v. r.