1

Broj: Ppž-11285/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.K., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, PP Vrbovec od 19. rujna 2021., broj: 511-19-42/05-1-9-3/21, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,

p r e s u d i o    j e

I. Prihvaća se prigovor okr. V.K., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), izriče novčana kazna u iznosu 4.000,00 (četiritisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti, te u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 3 (tri) mjeseca, u koju se, na temelju čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme trajanja mjere opreza određene Naredbom o određivanju mjere opreza PP Vrbovec od 19. rujna 2021.

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okr. V.K. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. V.K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju šest mjeseci te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 580,00 kuna.

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. V.K. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i  zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je osnovan.             

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru navodi da priznaje krivnju, da je inkriminirane prilike upravljao vozilom koje je u vlasništvu njegovog strica, da je sredinom travnja ove godine podigao nenamjenski kredit u banci, što mu je dodatno smanjilo plaću, koja mu je već bila smanjena zbog okolnosti vezanih uz pandemiju izazvanu virusom COVID-19, tako da mu mjesečno ostaje okvirno 5.900,00 kuna, zbog čega ne bi bio u mogućnosti podmiriti osnovne životne troškove te ističe da se kaje i smatra da ima mjesta primjeni čl. 38. Prekršajnog zakona. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, okrivljenik navodi da mu je vozačka dozvola potrebna u svrhu odlaska na posao u Zagreb.

6.1. Uz prigovor, okrivljenik je dostavio podatke o mjesečnim primanjima za period od lipnja do rujna 2021. te kopiju police osiguranja korisnika nenamjenskog kredita.

7. Prije svega treba navesti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta oslobođenja od kazne, jer nije ispunjen ni jedan zakonski uvjet iz čl. 38. Prekršajnog zakona pa tako ni onaj iz čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja „kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja“, a na koji očigledno upire okrivljenik u prigovoru. Naime, u ovom predmetu se ne radi o prekršaju čijim je počinjenjem nastupila bilo kakva posljedica pa se, stoga, logično, ni ne može raditi o procesnoj situaciji da posljedice prekršaja pogađaju počinitelja, koja, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, mora biti ispunjena da bi sud imao mogućnost primijeniti institut oslobođenja od kazne. Pritom se naglašava da odluka o prekršajnopravnoj sankciji ne ulazi u pojam „posljedice“ koju je zakonodavac imao na umu kada je propisivao uvjet iz čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano smatra okrivljenik.

7.1. Cijeneći činjenicu da iz dostavljenih dokumenata doista proizlazi da okrivljenik ima kreditnu obvezu i relativno mala mjesečna primanja, ovaj sud smatra da navedene činjenice u korelaciji s činjenicom da iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio osuđivan, a niti to tužitelj navodi u prekršajnog nalogu, te da je okrivljenik izrazio punu svijest o štetnosti i opasnosti inkriminiranog ponašanja, u svojoj ukupnosti, ima značaj naročito olakotne okolnosti koja opravdava primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je ovaj sud primijenio odredbu o ublažavanju kazne i izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma (zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna), a koja je, po ocjeni ovog suda, primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je imao na umu da je okrivljenik proglašen krivim što je u upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola od 1,21 g/kg, koje ponašanje je teži oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom, izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog odlaska na posao u Zagreb (mjesto stanovanja okrivljenika je Vrbovec), nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere.

8.1. Međutim, cijeneći da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a niti to izdavatelj prekršajnog naloga ističe u obrazloženju prekršajnog naloga, kao i razmatrajući inkriminirano ponašanje okrivljenika u svjetlu čl. 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu izrečena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinim izricanjem u kraćem trajanju. Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca, a što je u okviru zakonom propisane mogućnosti primjene zaštitne mjere u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, vrlo blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. U izrečenu zaštitnu mjeru, trebalo je, na temelju obligatorne odredbe čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona, uračunati vrijeme trajanja mjere opreza.

9. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (troškovi ovog žalbenog postupka), ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih cijeneći činjenicu da okrivljenikovo izrazito loše zdravstveno stanje zasigurno ima utjecaja na njegovu financijsku situaciju, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. prosinca 2021.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Vrbovec u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.