1

                            Broj: Ppž-10471/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.Š., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. D.Š., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 26. rujna 2021., broj: 511-14-07/05-1-42-1/21, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,

p r e s u d i o    j e:

I.              Odbija se prigovor okr. D.Š. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II.              Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.Š. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. D.Š. proglašena je krivom da je na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu u ukupnom iznosu od 580,00 kuna.             

2.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okr. D.Š. je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. Dijana Šmrček osobno je pravodobno podnijela prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

4.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

5.              Prigovor nije osnovan.             

6.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

7.              Okrivljenica u prigovoru ističe da priznaje krivnju, da živi sama, da ima dijete od 14. godina koja trenutno živi kod bake i djeda jer ona radi 4 sata dnevno i prima plaću od 1.500,00 kuna mjesečno i ne može se sama brinuti o njoj. Ističe da novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 kuna nije u mogućnosti platiti, da joj vozačka dozvola treba svaki dan zbog posla i da ne može posjetiti dijete pa moli da joj se ublaži kazna.

7.1.              Međutim, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7.2.              Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa je okrivljenici izrečena novčana kazna u iznosu zakonom propisanog minimuma.

7.3.              Naime, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na utvrđenu izrazito visoku koncentraciju alkohola od 1,62 g/kg kao i težinu počinjenog prekršaja koja se ogleda i u tome da je zakonodavac za ovaj prekršaj osim novčane kazne propisao i kaznu zatvora u trajanju do 60 dana, a time i povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i po ocjeni ovog suda nema osnove za izricanje blaže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.4.              Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

7.5.              Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenik. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenice, a posebno visoku koncentraciju alkohola od 1,62 g/kg i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

7.6.              Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje okrivljenica ističe u odnosu na odluku o prekršajnopravnim sankcijama nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. Osim toga, navedene okolnosti okrivljenica nije ničim dokumentirala, a što je bila dužna sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona.

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice, a niti osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9.              Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2021.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ludbreg u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.