- 1 -              Rev 2299/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2299/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća te mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Š. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u V., protiv prvotuženice J. Š. iz V., OIB: ..., drugotuženika S. Š. iz V., OIB: ... te trećetuženika I. Š. iz V., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-902/2017-2 od 4. srpnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-471/16 od 27. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika, kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao dio kat.čest. br. 62 pašnjak površine 256 m2, koja u naravi predstavlja kuću i okućnicu k.o. V. I. – nova izmjera, koja po staroj izmjeri odgovara dijelu zk.čest.br. 3454/139 površine 400 m2, 3454/140 površine 70 m2 i 3454/143 površine 30 m2, sve zk.ul. br. 2272 k.o. V. – stara izmjera, a što je sve u nalazu i mišljenju vještaka mjernika ing. B. V. od 16. lipnja 2009. te u skici aneksa istog vještaka od 18. kolovoza 2010., a koji se imaju smatrati sastavnim dijelom presude, prikazana u skici izmjere od 18. kolovoza 2010. (list 139 spisa) slovima A1-C-C1-F-G-A1, te je odbijen zahtjev da se ovlasti tužitelj temeljem te presude i prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, uz brisanje tog prava s imena tuženika (stavak I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu 4.359,37 kn, dok je u preostalom dijelu (za iznos 5.103,13 kn) odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev utvrđenjem da je tužitelj vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci presude, pa je ovlašten tužitelj temeljem te presude i prijavnog lista ishoditi uknjižbu prava vlasništva iste nekretnine u zemljišnim knjigama (stavak I. izreke); a preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u iznosu od 4.359,37 kn (dio stavka I. izreke), dok je naloženo tuženicima nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 23.035,00 kn (stavak II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s obzirom na to da je pobijanom odlukom prvostupanjska presuda preinačena po članku 373.a ZPP. Tuženici reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da istu preinači odbijanjem žalbe tužitelja, u kojem slučaju tuženici potražuju i trošak sastava revizije te sudske pristojbe na istu.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

 

5. Revizija je dopuštena na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP, ali je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392. a ZPP, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi razlozima presude, a u obrazloženju presude navedeni su jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

 

8. Iako tuženici ističu da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP, isti niti navode niti obrazlažu u čemu bi se navedena povreda sastojala, pa kako ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, to isti nije dužan, a niti ovlašten ispitivati neobrazložen revizijski razlog.

 

9. Navodi revizije kojima tuženici u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP drukčije ocjenjuju provedene dokaze i iznose drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda (da između tužitelja i prednika tuženika nije postignut usmeni sporazum o zajedničkoj izgradnji, da tužitelj nije sudjelovao u izgradnji spornog objekta, već da je isti izgrađen isključivo sredstvima prednika tuženika) su činjenični prigovori koji nisu od značaja u ovom stupnju postupka, s obzirom da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 385. stavak 1. ZPP).

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je građenjem, kojemu je prethodio usmeni sporazum njega i prednika tuženika, stekao vlasništvo nekretnine, u naravi kuće izgrađene na dijelu zemljišta u vlasništvu tuženika.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

-da je rješenjem Skupštine Općine V., Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta, broj 02/2-UP/I-1420-86 od 5. studenoga 1986., utvrđeno da je parcelacijskim elaboratom formirana građevinska parcela koja se sastoji od čest.zem. 3454/139 površine 400 m2, čest.zem. 3454/140 površine 70 m2 i čest.zem. 3454/143 površine 30 m2 upisane u zk.ul. 852 k.o. V. koja ima ukupnu površinu 500 m2 i to neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu locirano u rajonu I. zvanom P., prava korištenja općine V. i da se označeno građevinsko zemljište daje na korištenje predniku tuženika, sada pok. D. Š., kao najpovoljnijem sudioniku natječaja, a u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade uz naknadu od 1.100 dinara po 1 m2 i sa zabranom otuđenja,

-da je prednik tuženika s Općinom V. sklopio ugovor o korištenju predmetnog građevinskog zemljišta,

-da je prednik tuženika, kao raniji nositelj prava korištenja, u zemljišnim knjigama upisao pravo vlasništva predmetne nekretnine, na kojoj su sada upisani tuženici, kao njegovi nasljednici, što odgovara i stanju u katastru,

-da su tužitelj i prednik tuženika sklopili usmeni sporazum o zajedničkoj izgradnji predmetne građevine, koja je građena kao dvojni objekt, na način da će tužitelj ulaganjem rada i sredstava steći stvarno pravo na izgrađenoj nekretnini (jednom od objekata), prema prethodnoj pisanoj diobi istog zemljišta prema kojoj je tužitelju pripala strana od A. G., a predniku tuženika strana od D. T.,

-da je građevinska dozvola za izgradnju kuće izdana tuženiku (prema kojoj je trebao biti izgrađen jedan objekt dimenzije 10,0 x 12,0 sa suterenom, prizemljem i garažom, a ne 2 objekta), kao i elektroenergetska suglasnost za priključenje objekta na električnu mrežu, dok je po zahtjevu tužitelja nekretnina 1988. priključena na gradski vodovod te je uspostavljen glavni pretplatnički telefon,

-da je tužitelj plaćao usluge prijevoza i ugradnje građevinskog materijala i rada strojeva za gradnju kuće, odnosno da je izgradio prijeporni objekt, da od dovršetka gradnje s obitelji stanuje u istom, dok prednik tuženika u toj nekretnini nikada nije stanovao, a tužitelja nije  sprječavao niti u gradnji, niti u korištenju nekretnine,

-da druga strana dvojnog objekta, koja je prema usmenom sporazumu stranaka o zajedničkoj izgradnji, trebala pripasti tuženiku nije završena.

 

12. Polazeći od navedenih utvrđenja, zaključak je drugostupanjskog suda da je tužitelj građenjem, prema prethodnom usmenom sporazumu o zajedničkoj izgradnji sa svojim pok. bratom (prednikom tuženika), stekao vlasništvo kuće i njezine okućnice s time da je predmetno zemljište njihovom predniku, uz naknadu, dano na korištenje upravo u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade.

 

13. Naime, sud u pobijanoj odluci, cijeneći sve provedene dokaze (iskaze stranaka i  svjedoka, rezultate uviđaja na licu mjesta i mjerničkog vještačenja),  zaključuje da je postojao usmeni sporazum braće da će na zemljištu koje je dodijeljeno jednom bratu (predniku tuženika) umjesto jedne zgrade (u skladu s izdanom građevinskom dozvolom) izgraditi dvojni objekt s posebnim ulazima, da je tužitelj svojim sredstvima i radom izgradio „svoju“ stranu tog dvojnog objekta, da se prednik tuženika tome nije protivio, da tužitelj od dovršetka gradnje živi u prijepornoj nekretnini, slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao vlasništvo na tako fizički odijeljenom dijelu nekretnine, u naravi kući i okućnici ukupne površine 256 m2.

 

14. Pritom je, protivno navodima revizije, sud cijenio i dao jasne razloge o tome zašto na takav zaključak ne utječe činjenica što su elektroenergetska suglasnost i građevinska dozvola izdane na ime prednika tuženika, odnosno zašto je prednik tuženika u katastru zemljišta upisao pravo posjeda na spornoj nekretnini.

 

15. Naime, i ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da je bilo dopušteno dokazivati i utvrđivati postojanje (usmenog) sporazuma stranaka o tužiteljevom stvarnom pravu na izgrađenom objektu, unatoč tome što su sve pisane isprave (ugovor o korištenju, građevinska dozvola, elektroenergetska suglasnost) glasile na prednika tuženika, što je posve logično s obzirom na utvrđenja da je upravo njemu odlukom nadležnog tijela to zemljište dodijeljeno za izgradnju. Pored utvrđenja da je taj (usmeni) sporazum prema već od ranije postojećem pisanom sporazumu o podjeli nekretnine tada samo neizgrađenog zemljišta („terena“) prethodio izgradnji, posve je neodlučno što je u obrazloženju pobijane odluke izostalo utvrđenje točnog datuma sklapanja tog usmenog sporazuma.

 

16. Navodi koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava svode se na prigovor da iz obrazloženja pobijane odluke, koja uopće ne sadrži pravnu kvalifikaciju o stjecanju prava vlasništva, nije jasno na temelju čega je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

17. Iako su u pravu revidenti kada navode da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio navesti koje je materijalno pravo na utvrđene činjenice primijenio, imajući na umu obrazloženje odluke i vrijeme gradnje, a polazeći od utvrđene izjave volje o zajedničkoj gradnji i stjecanju imovine te nakon toga ulaganja rada i sredstava u izgradnju sukladno tom sporazumu, proizlazi da je riječ ne samo o stjecanju prava vlasništva građenjem u smislu odredbe članka 21. i 24. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOVO), kojemu je prethodio sporazum stranaka o pravnim posljedicama zajedničke izgradnje tog dvojnog objekta, već na isti zaključak upućuje i odredba članka 12. stavak 1. ZOVO, koju bi trebalo primijeniti s obzirom na vrijeme stjecanja.

 

18. Kako prema činjenicama koje su utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je stečeno vlasništvo na pojedinačno određenoj stvari, odnosno na fizički odijeljenom dijelu nekretnine, onda su neosnovani navodi revizije da je tužitelj eventualno mogao steći suvlasništvo na cijeloj nekretnini.

 

19. Iako su u pravu revidenti kada ističu da bi objekt prava vlasništva trebala biti parcelacijom valjano izdvojena katastarska čestica, jer objektom prava vlasništva može biti samo pojedinačno određena stvar – zemljište i ono što je s njim trajno spojeno (članak 5. stavak 1. u vezi članka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 te članak 2. Zakona o zemljišnim knjigama – „Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13 i 108/17), ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koja faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (članak 12. stavak 1. ZOVO) već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen zahtjev treba prihvatiti i zahtjev kojim se taj dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta (koja je konkretno sastavni dio presude), neovisno o tome je li parcelacija prethodno provedena. Stjecatelj (tužitelj) će biti ovlašten na temelju ove presude zahtijevati provedbu parcelacije prema granicama stečenog prava vlasništva, dakle, ne u odnosu na cijelu zemljišnoknjižnu česticu ukupne površine 500 m2, već u odnosu na kuću i okućnicu ukupne površine 256 m2, u kojem dijelu će imati pravo tražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje tog prava (ponovno u tom dijelu) s imena tuženika. Pri tome valja ponoviti da je revizijski sud bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a stavak 1. ZPP)

 

20. Kako dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvaren niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude i odbiti reviziju tuženika.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                    Renata Šantek, v. r.