- 1 -              Rev 1728/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1728/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika B. J. iz Z., OIB: ... i 2. tuženika E. Z. iz H., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6241/15-2 od 19. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5087/12-37 od 3. lipnja 2015., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja tvrtke D.1 d.o.o. S. B. - u stečaju i D.2 d.o.o. S. B. - u stečaju, zaključen 01. srpnja 2006. godine između prvotuženog B. J. i drugotuženog E. Z., te tužitelja V. J., kao jamca i založnog dužnika, a na kojem je potpise ugovornih strana ovjerila javni bilježnik K. V. iz Z., pod brojem ... od 05. srpnja 2006. godine i brojem ... od 17. srpnja 2006. godine.

2. Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava zaloga upisana temeljem Ugovora iz točke 1. ove presude, pod oznakom Z-47888/06 od 14. srpnja 2006. godine u zk.ul.br. 3998, podul. 40866, k.o. G. Z., na nekretnini tužitelja V. J. iz Z., koja se sastoji od stana na II. (drugom) katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, površine 83,89 čm, kao poseban dio stambene zgrade, Z., sagrađene na čest. br. 3195/1, po novoj izmjeri 2315 k.o. C., u iznosu od 1.500.000,00 kn, te ostalim uvjetima iz ugovora, te se nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem te uknjižbe i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe tog prava zaloga.

3. Dužni su tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 29.300,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja od 16. lipnja 2015. i od 18. lipnja 2015. kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom pravnog lijeka (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu odnosno prihvati reviziju kao osnovanu i ukine u cijelosti presude suda nižeg stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja društva D.1 d.o.o. u stečaju i D.2 d.o.o. u stečaju od 1. srpnja 2006. i utvrđenje nevaljanosti uknjižbe prava zaloga upisanog na temelju ništetnog ugovora.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8.1. Tužitelj u reviziji iznosi niz činjeničnih prigovora kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi činjenični navodi tužitelja izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da iz Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja društva D.1 d.o.o. u stečaju i D.2 d.o.o. u stečaju od 1. srpnja 2006. sklopljenim između 1. i 2. tuženika, proizlazi da se tim Ugovorom 2. tuženik obvezao osigurati novčana sredstva u iznosu do 1.500.000,00 kuna za otkup utvrđenih i priznatih tražbina vjerovnika društava D.1 d.o.o. u stečaju i D.2 d.o.o. u stečaju, a da se 1. tuženik obvezao da će 2. tuženiku osigurati povrat ukupno unesenih sredstava u roku od 90 dana od dana isplate (članak 2., 3. i 4. ugovora),

 

- da iz Ugovora o zajedničkim aktivnostima proizlazi da je tužitelj solidarno s 1. tuženikom jamčio za povrat navedenih sredstava 2. tuženiku, te da je radi osiguranja povrata navedenih sredstava ugovoreno založno pravo na stanu tužitelja u Z., površine 83,89 m2, u korist 2. tuženika (članak 4. ugovora),

 

- da je bila svrha Ugovora o zajedničkim aktivnostima omogućavanje realizacije Ugovora o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja za društva D.1 d.o.o. i D.2 d.o.o. (članak 1. ugovora),

 

- da iz Ugovora o zajedničkom nastupu pri izlasku iz stečaja društava D.1 d.o.o. i D.2 d.o.o. od 30. lipnja 2006., proizlazi da je sklopljen između 1. i 2. tuženika, te N. R. i P. R., u svrhu okončanja stečaja nad društvima D.1 d.o.o. i D.2 d.o.o.,

 

- da su Ugovorom o zajedničkom nastupu od 30. lipnja 2006., ugovorne strane ugovorile da će otkupiti i udružiti svoja i potraživanja drugih osoba od društava D.1 d.o.o. i D.2 d.o.o. u stečaju, te donijeti odluke o izlasku iz stečaja navedenih društava,

 

- da je Ugovorom o zajedničkom nastupu ugovoreno da će 1. i 2. tuženik osigurati novčana sredstva za isplatu vjerovnika u iznosima koji budu potrebni do najmanje 51% ukupnih priznatih potraživanja, a najviše do 67%, da u slučaju da izađe iz stečaja, društvo D.1 d.o.o. koje je većinski vlasnik D.2 d.o.o., će bez naknade prenijeti 51% svog udjela u društvu D.2 d.o.o. na tuženike i to 25% na 1. tuženika i 26% na 2. tuženika, a u slučaju da se osnuje novo društvo s cjelokupnim kapitalom društva D.2 d.o.o. N. R. će biti vlasnik 49%, 1. tuženik 25% i 2. tuženik 26%, toga društva,

 

- da iz Ugovora o kupoprodaji kamenog nasipnog materijala od 25. travnja 2005. i II. Anex Ugovorao kupoprodaji kamenog nasipnog materijala od 23. svibnja 2005., proizlazi da je društvo D.1 d.o.o. prodalo društvu I. d.o.o. ukupno 650.000 m3 otpadnog kamenog materijala - jalovine, po cijeni od 7,00 kn/m3, uvećano za PDV,

 

- da iz rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Z-47888/06 od 14. srpnja 2006. proizlazi da je na temelju Ugovora o zajedničkim aktivnostima u cilju izlaska iz stečaja društva D.1 d.o.o. u stečaju i D.2 d.o.o. u stečaju, dopuštena uknjižba založnog prava na nekretnini tužitelja, upisanoj u zk. podul. br. 40866, zk.ul. 3998 k.o. G. Z., u iznosu od 1.500.000,00 kuna, te ostalim uvjetima iz ugovora, za korist 2. tuženika.

 

10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja, sudovi nižeg stupnja su zaključili da Ugovor o zajedničkim aktivnostima odražava pravu volju ugovornih strana. Naime, sudovi nižeg stupnja su zaključili da je između 1. i 2. tuženika bio dogovor da otkupe potraživanja stečajnih vjerovnika, u koju svrhu je i sklopljen Ugovor o zajedničkom nastupu, a sve radi realizacije Ugovora o kupoprodaji kamenog materijala kojeg je društvo I. d.o.o. sklopilo s društvom D.2 d.o.o. prije otvaranja stečajnog postupka nad istim. Međutim, kako je tuženicima nedostajalo novaca za otkup potraživanja stečajnih vjerovnika, 2. tuženik se Ugovorom o zajedničkim aktivnostima obvezao osigurati novčana sredstva do 1.500.000,00 kuna za otkup tražbina vjerovnika društava D.1 d.o.o. i D.2 d.o.o. u stečaju, dok se 1. tuženik obvezao osigurati 2. tuženiku povrat ukupno unesenih sredstava u roku od 90 dana od dana isplate, u kojem pravnom poslu je tužitelj imao status solidarnog jamca i založnog dužnika.

 

10.1. Stoga sudovi nižeg stupnja, o zahtjevu tužitelja da je Ugovor o zajedničkim aktivnostima od 1. srpnja 2006., ništetan, jer da se radi o simuliranom pravnom poslu koji prikriva ugovor o zajmu, su zaključili da zahtjev tužitelja nije osnovan, jer da pri sklapanju Ugovora o zajedničkim aktivnostima nije bilo svjesnog nesklada između volje i njezina očitovanja (članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO).

 

10.2. U odnosu na zahtjev tužitelja da se kod sklapanja Ugovora o zajedničkim aktivnostima radilo o nesporazumu, sudovi nižeg stupnja su zaključili da je tužitelj prilikom jamčenja kao solidarni jamac i založni dužnik imao pravu predodžbu o očitovanju volje ugovornih strana, pa su zahtjev tužitelja odbili pozivom na odredbu članka 282. ZOO.

 

10.3. Činjenica da je 2. tuženik ugovorio u svoju korist i stjecanje poslovnog udjela u slučaju izlaska društva iz stečaja (Ugovor o zajedničkom nastupu) i povrat uloženih sredstava (Ugovor o zajedničkim aktivnostima), sudovi nižeg stupnja su zaključili da navedeno, ne utječe na valjanost spornog Ugovora o zajedničkim aktivnostima i da takav ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (članak 322. stavak 1. ZOO).

 

10.4. Kako su sudovi nižeg stupnja zaključili da je uknjižba založnog prava na nekretnini tužitelja valjana, jer je uknjiženo na temelju valjanog Ugovora o zajedničkim aktivnostima, odbili su i zahtjev tužitelja za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem te uknjižbe i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga (članak 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 37/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17).

 

11. Odlučujući o reviziji tužitelja, najprije valja reći da ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO, je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

 

12. Odredbom članka 285. ZOO je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (stavak 1.), ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (stavak 2.).

 

13. Dakle, prema odredbi članka 285. stavak 1. ZOO, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe članka 247. ZOO, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

 

14. Nadalje, odredbom članka 282. ZOO je propisano da kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

 

15. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora.

 

16. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

 

17. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO odnosno članak 282. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

 

18. Pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da se ne radi o prividnom ugovoru iz članka 285. ZOO, a niti da bi prilikom zaključenja navedenog ugovora postojao nesporazum u odnosu na prirodu ugovora koji je sklopljen u smislu članka 282. ZOO, jer da je tužitelj bio svjestan pravne naravi ugovora.

 

19. Naime, sudovi nižeg stupnja utvrđuju da je sadržaj Ugovora o zajedničkim aktivnostima odražavao pravu volju ugovornih strana, što temelje na svim provedenim dokazima tijekom postupka, iz kojih proizlazi da je tuženicima nedostajalo novaca za otkup potraživanja stečajnih vjerovnika društava u stečaju, pa su sklopljeni predmetni ugovori, a sve kako bi se moglo doći do realizacije Ugovora o kupoprodaji kamenog materijala, koje je društvo I. d.o.o. sklopilo s društvom D.2 d.o.o. prije otvaranja stečajnog postupka nad istim.

 

20. Nadalje, tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalnopravne odredbe kojima je regulirano postojanje ortakluka.

 

21. Odredbom članka 637. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovorom o ortaštvu dvije ili više osoba uzajamno obvezuju uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, s time da je u stavku 2. istog članka određeno da je ortaštvo zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.

 

22. Prema odredbi članka 638. stavak 1. ZOO imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva. Imovina ortaštva je zajednička imovina ortaka (stavak 3), s time da imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu ostaje njegova posebna, od zajedničke odvojena imovina (stavak 4.).

 

23. Suprotno revizijskim navodima, pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da iz sadržaja samog Ugovora o zajedničkim aktivnostima ne proizlazi postojanje ortačkog ugovora. To što je 2. tuženik ugovorio u svoju korist i stjecanje poslovnog udjela u društvu u slučaju izlaska iz stečaja društva, ne čini ugovor, ugovorom o ortaštvu. U konačnici za ishod ovog spora potpuno je neodlučno o kakvoj se vrsti ugovora konkretno radi.

 

24. Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno i odbili zahtjev tužitelja za brisanje zemljišnoknjižnog stanja i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga.

 

25. Iz navedenih razloga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.