Poslovni broj: 11 Pž-1323/2021-2

1

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-1323/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. V., A. Š. 4-6, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & partneri j.t.d. iz V., protiv 1. tuženika M. B. iz Z., U. J. M. 4, OIB … i 2. tuženika I. B. iz Z., U. J. M. 4, OIB …, koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2020-26 od 8. siječnja 2021., 15. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2020-26 od 8. siječnja 2021. u točkama 2., 4. i 5. njene izreke, u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.980,00 kn sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društva izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, te u dijelu točke 5. njene izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 1.375,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj  P-122/2020-26 od 8. siječnja 2021. u točkama 1., 3. i dijelu točke 5. njene izreke  kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika M. B. iz Z., U. J. M. 4, OIB …, u iznosu od 25.849,28 kn kao tražbina drugog  višeg isplatnog reda prijavljena u stečajnom postupku koji se provodi nad trgovačkim  društvom I. d.d. u stečaju, A. Š. 4-6, V., OIB:…,        pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/2017, slijedom  čega je osporavanje tražbine tuženika prema I. d.d. u stečaju, A. Š. 4-  6, V., OIB:…, po tužitelju, osnovano.“

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika I. B. iz Z., U. J. M. 4, OIB …, u iznosu od 25.849,28 kn kao tražbine drugog  višeg isplatnog reda prijavljena u stečajnom postupku koji se provodi nad trgovačkim  društvom I. d.d. u stečaju, A. Š. 4-6, V., OIB:…,  pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/2017, slijedom  čega je osporavanje tražbine tuženika prema I. d.d. u stečaju, A. Š. 4-  6, V., OIB:…, po tužitelju, osnovano.“

 

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od  5.238,75 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2021. po stopi koja se određuje  za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita  odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna  poena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2020-26 od 8.  siječnja 2021. u točki 1. izreke utvrđeno je osnovanim tužiteljevo osporavanje  tražbine tuženika M. B. u iznosu od 25.849,28 kn, kao tražbine drugog višeg  isplatnog reda prijavljene u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom I. d.d.  pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/17, te je  utvrđeno da tražbina tuženika ne postoji. Točkom 2. izreke odbijen je djelomično  tužbeni zahtjev da se utvrdi osnovanim osporavanje tražbine tuženika M. B. u  iznosu od 55.466,78 kn. Točkom 3. izreke utvrđeno je osnovanim osporavanje  tražbine tuženika I. B., u iznosu od 25.849,28 kn, koja je prijavljena u  stečajnom postupku nad dužnikom Isto d.d. kao tražbine drugog višeg isplatnog  reda, a točkom 4. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da ne postoji tražbina  tuženika I. B. u iznosu od 55.446,78 kn. Točkom 5. izreke naloženo je  tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.980,00 kn  sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2021. do isplate.

 

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora  zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporavanja tražbina koje su tuženici prijavili u  stečajnom postupku nad društvom I. d.d. temeljem ovršne isprave, a koje je  tužitelj, kao stečajni vjerovnik, osporio. Sud je utvrdio da su tuženici, kao nasljednici  iza J. i L. B., u stečajni postupak prijavili tražbine, da je stečajni upravitelj  priznao tražbine u iznosu od 81.296,06 kn svakom, a stečajni vjerovnik ih osporio. S  obzirom na to da je prednica tuženika, L. B., u predstečajnom postupku nad  društvom I. grupa d.d., prednikom društva I. d.d., prijavila tražbinu  u iznosu od 51.698,56 kn, te se kao razlučni vjerovnik nije odrekla prava na odvojeno        namirenje, sud je primjenom odredbe čl. 81. st. 3. i čl. 80. st. 5. Zakona o  financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12 i  144712; dalje: ZFPPN) ocijenio da tuženici nakon sklapanja predstečajne nagodbe  mogu svoje pravo na namirenje ostvariti samo iz predmeta na kojem je osnovano  založno pravo. Slijedom navedenog, sud smatra da tražbina tuženika u iznosu od  51.698,56 kn koja je prijavljena u predstečajnom postupku ne može biti svrstana kao  tražbina II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad društvom I. d.d., te je  u tom dijelu sud prihvatio tužiteljev zahtjev. U odnosu na tražbine tuženika u iznosu  od po 55.446,78 kn, sud je utvrdio da tražbine nisu prijavljene u predstečajni  postupak, jer su nastale nakon njegovog otvaranja. Sud ističe da tužitelj navod da su  tražbine tuženika u postupku podjele društva I. d.d. prešle na tužitelja, nije iznio u  stečajnom postupku kao razlog zbog kojeg osporava prijavljene tražbine, te smatra  da osporavatelj u parničnom postupku radi utvrđenja osnovanosti osporavanja ne  može iznositi razloge osporavanja koje nije iznio u stečajnom postupku. Utvrđeno je  da tuženici prema stečajnom dužniku imaju tražbine koje proizlaze iz ovršnih isprava  u iznosu od po 55.446,78 kn, te da tužiteljevo osporavanje u tom dijelu nije  osnovano, sve sukladno odredbi čl. 266. st. 2. i 4. Stečajnog zakona („Narodne  novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ). O troškovima postupka sud je odlučio  primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“  broj: 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredbi  parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne  primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da presudu pobija  u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno, točkama 2., 4. i 5. njene izreke. Ukazuje  na počinjenu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Smatra da je pogrešno  primijenjena odredba čl. 270. SZ-a, koja se odnosi na postupak utvrđenja postojanja  tražbine koja se utvrđuje u parničnom postupku, a ne na osnovanost osporavanja  prijavljene tražbine. Napominje da je u stečajnom postupku isticao da su nekretnine  na kojima je upisano založno pravo planom podjele društva I. d.d. prešle na  druge pravne osobe, te da je spomenuo Plan podjele, no da je u tužbi detaljno  uobličio razlog osporavanja. Navodi da je osnovano osporavanje tražbine u iznosu  od 110.893,56 kn, jer je podjelom društva I. d.d. tražbina tuženika prešla na  tužitelja. Društvo Industrogradnja grupa d.d. prestalo je postojati nakon što je  pripojeno društvu Isto d.d., koje je njegov univerzalni pravni slijednik. Potom je  društvo Isto d.d. podijeljeno, uz prijenos dijelova imovine, obveza i pravnih odnosa  društva Isto d.d. na dva nova trgovačka društva osnovana podjelom: I. G. d.d. i  I. d.d. Za razliku od pripajanja, podjela trgovačkog društva odnosno  statusne promjene koje podjelom nastaju, ne dovode do univerzalne materijalno  pravne sukcesije koja dovodi ex lege do procesno pravne sukcesije novog društva ili  društva preuzimatelja, navodi se u obvezujućem pravnom shvaćanju usvojenom na  28. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike  Hrvatske od 3. svibnja 2017. Dakle, društva nastala podjelom društva Isto d.d. koje  nastavlja poslovati, s osnivanjem društva I. G. d.d. i I. d.d., nisu  univerzalni pravni sljednici trgovačkog društva I. d.d. (a time ni društva  I. grupa d.d.). Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i  predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška  sastavljanja žalbe u iznosu od 2.412,50 kn.

 

4. Tuženici su podnijeli žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredbi  parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne  primjene materijalnog prava. Presudu pobijaju u točkama 1., 3. i dijelu točke 5. njene  izreke kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu troška. Ističu da je tužba  podnesena nakon proteka roka iz rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni  broj St-529/2017 od 4. srpnja 2019., te da je sud trebao odbaciti tužbu. Navode da je  osnovan prigovor stvarne nenadležnosti Trgovačkog suda u Varaždinu jer se radi o  tražbinama koje su nastale iz radnog odnosa prednika tuženika. Ukazuju na to da su  u parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja upućeni vjerovnici I. grupa d.d. i  tužitelj, te da je tužbu podnio samo tužitelj, slijedom čega da je osnovan prigovor  nedostatka aktivne legitimacije o kojem sud nije odlučio. S obzirom na to da je  prednica tuženika tražbinu u postupak predstečajne nagodbe prijavila kao prioritetnu,  drže da sukladno odredbi čl. 71. st. 3. ZFPPN-a sklapanje nagodbe ne utječe na  njihove tražbine. Smatraju da iz odredbe čl. 266. SZ-a proizlazi da je tužitelj trebao  podnijeti tužbu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, a ne radi utvrđenja da  tražbine ne postoje, te da je sud prihvaćanjem takvog zahtjeva pogrešno primijenio  materijalno pravo. Pobijaju odluku o troškovima postupka. Predlažu odluku preinačiti,  podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.  Traže naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.718,75 kn.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Žalba tuženika je osnovana, osim u dijelu odluke o trošku.

8. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno  čl. 365. st. 2. i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog  postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu  primjenu materijalnog prava.

9. Između stranaka su nesporne sljedeće činjenice:

- nad trgovačkim društvom I. G. d.d. vodio se postupak  predstečajne nagodbe koji je okončan rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu  poslovni broj Stpn-332/2014 od 5. rujna 2014. kojim je odobrena predstečajna  nagodba;

- trgovačko društvo I. G. d.d. naknadno se pripojilo  trgovačkom društvu I. d.d. (nad kojim je poslije toga izvršena statusna promjena  podjele odvajanja s osnivanjem čime to društvo nije prestalo postojati, ali su  osnovana dva nova društva – I. d.d., tužitelj i I. G. d.d.),
- društvo I. d.d. pravni je slijednik I. grupa d.d. (kao i tužitelj i  I. G. d.d.),

- nad društvom I. d.d. otvoren je stečajni postupak koji se vodi kod  Trgovačkog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/2017 u kojem su  tuženici prijavili tražbinu na temelju ovršnih isprava, koju tražbinu je stečajni upravitelj  priznao a tužitelj kao vjerovnik osporio,

 

- tužitelj je rješenjem suda od 4. srpnja 2019., upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine.

10. Tužitelj u ovom parničnom postupku osporava osnovanost tuženikove  tražbine prijavljene u stečajnom postupku nad društvom Isto d.d. u stečaju navodeći  da je prednik tuženika u predstečajnom postupku nad prednikom stečajnog dužnika  obavijestio nagodbeno vijeće o razlučnom pravu i izjavio da se ne odriče prava na  odvojeno namirenje, slijedom čega tužitelj smatra da se tuženici mogu namiriti samo  iz predmeta zaloga, a ne kao stečajni vjerovnici iz cjelokupne imovine stečajnog  dužnika. Ističe da je naknadnom podjelom društva Isto d.d. (prije otvaranja stečaja)  predmetna obveza tog društva prenesena na tužitelja.

 

11. Nije osnovan žalbeni navod da je tužba podnesena nakon proteka roka iz  rješenja kojim je tužitelj upućen parnicu. Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu  poslovni broj St-529/17 od 4. srpnja 2019. potvrđeno je rješenjem ovog suda poslovni  broj Pž-6223/19 od 17. prosinca 2019. (str. 229. – 231. spisa). Kako nije sporno da je  to rješenje objavljeno na mrežnim stranicama e-Oglasne ploče 4. veljače 2020.,  prema odredbi čl. 12. st 1. SZ-a dostava se smatra obavljenom istekom osmog dana  od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča, odnosno, 13. veljače  2020., a tužba je podnesena putem e-komunikacije 20. veljače 2020., odnosno,  unutar roka od 8 dana propisanog odredbom čl. 267. SZ-a.

 

12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da prigovor stvarne  nenadležnosti nije osnovan. Tražbina koja je predmet spora je tražbina s osnove  troškova ovršnih postupaka, uvrštena u II. viši isplatni red u stečajnom postupku, te  stvarna nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi iz odredbe čl. 34.b. st. 1. t. 5.  ZPP-a. Iz navedenog proizlazi da nije počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t.  3. ZPP-a, na koju ukazuju tuženici.

13. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužitelj je, kao  vjerovnik koji je osporio tražbinu prijavljenu u stečajni postupak, rješenjem stečajnog  suda upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja prijavljene  tražbine, te je on takav postupak pokrenuo. Činjenica da je u postupak upućen i drugi  vjerovnik koji je osporio istu tražbinu ne utječe na tužiteljevo pravo na pokretanje  postupka, odnosno, na njegovu legitimaciju.

 

14. Tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku prijavljene su na  temelji ovršnih isprava, a predstavljaju troškove ovršnih postupaka koji su nastali radi  naplate tražbine prednika tuženika provedbom pravomoćne i ovršne presude  Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3729/08 od 24. veljače  2011. Nije sporno da je dio tražbina prijavljenih u stečajnom postupku u iznosu od  51.698,56 kn prednica tuženika prijavila u predstečajni postupak nad prednikom  stečajnog dužnika, te da je obavijestila Financijsku agenciju (dalje: FINA) o  razlučnom pravu (str. 66. – 72. spisa) i izjavila da se ne odriče prava na odvojeno  namirenje (str. 223. spisa). Među strankama nije sporno da tražbina nije obuhvaćena  predstečajnom nagodbom.

 

15. Prema ocjeni ovog suda, pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da  tražbine koje su prijavljene u postupku predstečajne nagodbe nad prednikom  stečajnog dužnika, te u odnosu na koje je vjerovnik imao razlučno pravo i izjavio da  se ne odriče prava na odvojeno namirenje, kao i koje nisu obuhvaćene  predstečajnom nagodbom, vjerovnik u stečajnom postupku nema pravo namirivati se  iz cjelokupne imovine stečajnog dužnika.

16. Razlučni vjerovnik je vjerovnik u postupku predstečajne nagodbe ako mu  je dužnik osobno odgovoran i ako se odrekne prava na odvojeno namirenje tijekom  trajanja postupka predstečajne nagodbe (čl. 59. st. 1. ZFPPN-a), stoga prednica  tuženika nije bila vjerovnik u postupku predstečajne nagodbe jer je izjavila da se ne  odriče prava na odvojeno namirenje.

17. Sklopljena predstečajna nagodba sukladno odredbi čl. 81. ZFPPN-a  proizvodi učinak samo u odnosu na vjerovnike u postupku predstečajne nagodbe. U  odnosu na ostale vjerovnike tražbina koje su nastale prije otvaranja postupka  predstečajne nagodbe, odredbom čl. 81. st. 2. ZFPPN-a propisano je da njima nakon  pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje  ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, no nije propisano da im nije  dopušteno tražbinu prijaviti u stečajnom postupku.

18. Postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja  izlučnih i razlučnih vjerovnika (čl. 71. ZFPPN-a), a ovršne isprave koje se odnose na  tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu, osim  ovršnih isprava razlučnih vjerovnika koje ne gube pravnu snagu glede namirenja na  predmetu na kojem postoji razlučno pravo (čl. 81. ZFPPN-a). Ove odredbe odnose  se na tražbine iz predstečajne nagodbe, no budući da se prednica tuženika nije  odrekla prava na odvojeno namirenje, njena tražbina nije obuhvaćena predstečajnom  nagodbom, odnosno, nije tražbina iz predstečajne nagodbe.

19. Iz navedenih razloga nije osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine  tuženika u iznosu od po 25.849,28 kn, za koju je prednica tuženika u postupku  predstečajne nagodbe izjavila da se ne odriče prava na odvojeno namirenje.

20. S obzirom na to da nije sporno kako tražbine tuženika iz točke 2. i 4. izreke  prvostupanjske odluke, nisu prijavljene u postupku predstečajne nagodbe, jer  proizlaze iz ovršnih isprava koje su nastale nakon otvaranja tog postupka, navedeni  razlog osporavanja koji je tužitelj isticao u stečajnom postupku također nije osnovan.

21. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je pogrešno shvaćanje  prvostupanjskog suda da je tužitelj prekludiran u svom pravu na isticanje razloga  osporavanja, ako te razloge nije istaknuo kao razlog osporavanja kod ispitivanja  tražbine tuženika. Naime, tužitelj je osporio tražbine tuženika u iznosu od po  81.296,06 kn, a iz rješenja stečajnog suca o osporenoj tražbini (str. 282. – 283.  spisa) proizlazi kako je razlog osporavanja da se prednica tuženika u postupku  predstečajne nagodbe nad prednikom stečajnog dužnika nije odrekla prava na  odvojeno namirenje, te da su nekretnine koje su predmet založnog prava podjelom  stečajnog dužnika postale vlasništvo druge pravne osobe. Međutim, činjenica da        razlozi osporavanja nisu bili isticani kao razlog osporavanja tražbine u stečajnom  postupku ne može utjecati na pravo tužitelja da u parnici za utvrđenje osnovanosti  osporavanja istakne druge razloge osporavanja. Odredbom čl. 180. Stečajnog  zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 82/06, 116/10,  25/12, 133/12 i 45/13) koji se primjenjuje i u konkretnom slučaju, propisano je da se u  parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u  isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Dakle, iz  navedene odredbe ne proizlazi da u parnici radi utvrđivanja tražbine stranke ne bi  mogle istaknuti novi razlog osporavanja tražbine koji nije bio istaknut u stečajnom  postupku, već da se mora raditi o tražbini koja proizlazi iz osnove, u iznosu i  isplatnom redu kako je utvrđeno u stečajnom postupku. Ovakvo pravno shvaćanje  izraženo je i u ovom predmetu u ukidnoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike  Hrvatske poslovni broj Pž-3032/2020 od 4. kolovoza 2020., a i prihvaćeno je u  sudskoj praksi ovog suda (odluka u predmetu poslovni broj Pž-5182/2018,  Pž-6452/2014, Pž-844/2012, Pž-9390/2013 i dr.).

 

22. Neosnovan je razlog osporavanja tražbine tuženika koji se svodi na tvrdnju  da je naknadnom podjelom društva I. d.d. (prije otvaranja stečaja) predmetna  obveza tog društva prenesena na tužitelja sukladno Planu podjele. Neovisno o planu  podjele odnosno o tome na koje je društvo planom podjele prešla obveza društva  I. d.d., društvo I. d.d. u stečaju je i nadalje dužnik tuženika. Naime, odredbom čl.  550.o st. 1. Zakona o trgovačkim društvima je propisano da za sve obveze društva  koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju,  zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva  ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do  iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu  podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu  podjele, s tim da prema odredbi čl. 550.n st. 4. Zakona o trgovačkim društvima  vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih  društava odnosno društava koja sudjeluju u podjeli je prešla obveza iz njegove  tražbine, može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg od njih.

 

23. Pogrešno je i neosnovano tuženikovo pozivanje na zaključak 28. sjednice  odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od  3. svibnja 2017. budući da se taj pravni stav ne odnosi na konkretnu pravnu situaciju,  nego na utjecaj podjele društva kapitala na promjenu stranke u parničnom postupku.

24. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je osnovano  njegovo osporavanje, trebalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao  u točki I. izreke ove presude, a primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II.  izreke ove presude.

25. Tuženici su u sporu uspjeli u cijelosti, stoga im od pravilno odmjerenog  troška sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu iznosa  od 5.500,00 kn. Uspjeli su i sa žalbom stoga im pripada i pravo na naknadu troška  sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om od 25% prema Tbr. 10.1.  Tarife, s povećanjem iz odredbe Tbr. 36. st. 1. od 10%, što ukupno iznosi 1.718,75  kn.

 

             

 

26. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud je naveo razlog zbog kojeg nije  prihvatio zahtjev tuženika za naknadom troška zastupanja na ročištu 31. kolovoza  2020. Sud je o tom zahtjevu već odlučio rješenjem poslovni broj P-122/20 od 31.  kolovoza 2021., stoga je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

Zagreb, 15. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća
Dubravka Zubović