- 1 -              Rev 3249/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev 3249/2018-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice K. Č. iz G. p., OIB: ... i drugotužitelja P. F. iz F., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica u G. P., protiv prvotuženika J. B. iz P., OIB: ..., i drugotuženika D. B. iz P., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika i drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4896/2017-3 od 11. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-209/15-19 od 16. lipnja 2017., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I/              Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4896/2017-3 od 11. rujna 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II/              Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da im tuženici solidarno naknade štetu, i to prvotužiteljici neimovinsku štetu u visini od 76.000,00 kn te imovinsku štetu od 2.000,00 kn, a drugotužitelju 76.000,00 kn neimovinske te 18.888,20 kn imovinske štete, slijedom čega je odbijen i njihov zahtjev za naknadom parničnih troškova (stavak I. izreke); dok je naloženo tužiteljima da tuženicima naknade parnične troškove od 24.750,00 kn (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev prvotužiteljice da joj tuženici solidarno naknade štetu od 78.000,00 kn te zahtjev drugotužitelja za solidarnu isplatu iznosa od 88.882,20 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama od 7. svibnja 2012. do isplate, a ujedno su tuženici obvezani solidarno naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 15.674.00 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 24.750,00 kn odbijen (stavak I. izreke); prvostupanjska je presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen zahtjev drugotužitelja za solidarnu isplatu iznosa od 6.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za solidarnu naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.686,00 kn (stavak II. izreke); naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi prvotužiteljici i drugotužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 5.723,00 kn (stavak III. izreke); a odbijen je zahtjev prvotužiteljice i drugotužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka za daljnji iznos od 2.387,00 kn (stavak IV. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev prihvaćen, prvotuženik i drugotuženik podnijeli su reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je ujedno važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su ovome sudu pobijanu presudu preinačiti, a prvotužiteljicu i drugotužitelja obvezati da im nadoknade parnične troškove cijelog postupka, uključujući i trošak sastava revizije te sudske pristojbe na istu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. S obzirom na to da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373.a ZPP, na koju odredbu se u obrazloženju pobijane odluke pozvao i drugostupanjski sud, prvotuženiku i drugotuženiku pripada pravo na podnošenje redovne revizije iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP, pa je ovaj sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a stavak 1. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je prvotužiteljici i drugotužitelju nastala u štetnom događaju od 8. svibnja 2012., kada je na pok. S. F. (oca tužitelja) naletjela krava životnog broja i imena HR 4100616042 – H., uslijed kojeg naleta je otac tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom (12. svibnja 2012.).

 

8. Polazeći od toga:

- da je krava H. na dan štetnog događaja bila registrirana kao vlasništvo prvotuženika, koji je bio nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) koje se, između ostalog, bavi uzgojem krava,

- da je drugotuženik (sin prvotuženika) u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik tog OPG-a,

- da je nekoliko dana prije štetnog događaja prvotuženik kravu H. prodao trgovačkom društvu A. p. d.o.o., čiji je direktor bio M. M., kada su se isti usuglasili o predmetu prodaje i o cijeni (u iznosu od 10,50 kn/kg),

- da je krava H. sve do dana štetnog događaja ostala u posjedu prvotuženika,

- da je na dan štetnog događaja M. M. pristupio na OPG prvotuženika, kada mu je prvotuženik predao potvrdu o označavanju goveda – putni list, svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje i prijavu o premještanju goveda, nakon čega je u dvorištu prvotuženika krava H. utovarena u kamion M. M. kako bi se na krajnjem odredištu obavilo vaganje krave, što je bilo neophodno za konačan obračun kupoprodajne cijene,

- da su kod vaganja krave H. bili prisutni M. M., koji ju je držao s jednim užetom, te drugotuženik, koju je držao s drugim užetom, dok prvotuženik nije bio prisutan kod vaganja krave,

- da je krava H. prvo strgala uže kojim ju je držao M. M., nakon čega se s drugog užeta istrgla iz ruku drugotuženika i pobjegla te je u trku naletjela na sada pok. S. F. pri čemu ga je udarila glavom i probola rogom,

prvostupanjski sud zaključuje da je krava H. prije samog štetnog događaja bila prodana i zajedno s pratećom dokumentacijom predana u neposredan posjed novom vlasniku, pa u smislu odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 61/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) više nije bila vlasništvo prvotuženika. Kako je u konkretnom slučaju šteta nastala u vezi s opasnom stvari (članak 1063. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), tuženici nisu, u smislu odredbe članka 1064. ZOO, odgovorni za štetu koja je uzrokovana naletom krave H. na prednika tužitelja, jer isti u trenutku nastanka štetnog događaja nisu bili njezini vlasnici.

 

9. Smatrajući da kriterij za ocjenjivanje stupnja opasnosti koji životinja predstavlja za okolinu treba biti njezino uobičajeno ponašanje i da upravo o tome ovisi hoće li se o odgovornosti za štetu koju je uzrokovala životinja odlučivati po kriteriju krivnje ili po kriteriju odgovornosti od opasne stvari, drugostupanjski sud zaključuje da se u okolnostima konkretnog slučaja o odgovornosti tuženika trebalo odlučivati po pravilima o odgovornosti po osnovi krivnje, primjenom odredbe članka 1049. ZOO. To stoga što je općepoznato da je krava po svojoj prirodi mirna životinja, kakva je bila i krava H., stara između 7 i 8 godina, koja je redovito išla na pašu i izvan staje i koja se nikada ranije nije neuobičajeno ponašala, pa po redovnom tijeku stvari nije bilo realno očekivati da će se ponašati onako kako se kritične zgode ponašala (kada se istrgnula s užeta i pobjegla), slijedom čega ne postoji osnova za zaključak da bi krava predstavljala povećanu opasnost za okolinu koja bi iziskivala poseban pojačani nadzor nad životinjom.

 

10. Tuženici u reviziji preispituju zaključak drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radilo o mirnoj i neopasnoj životinji, neovisno o tome kakve su inače osobine te životinje. Smatraju da bi u slučaju kao što je ovaj, kada se krava našla u za nju neuobičajenim okolnostima (utovar u/s kamiona, vaganje, držanje na užetu), zbog čega se preplašila i pobjegla, upravo zbog takve (opasne) situacije i (opasnog) ponašanja krave trebalo primijeniti pravila o (objektivnoj) odgovornosti za štetu od opasne stvari za koju odgovara njezin vlasnik. 

 

11. Budući da Zakon o obveznim odnosima pobliže ne određuje pojam opasne stvari, upravo je zadaća sudske prakse odgovoriti što bi u okolnostima nekog konkretnog slučaja predstavljalo opasnu stvar, s time da je opasna stvar svaka ona pokretna ili nepokretna stvar koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi kako njezinim samim postojanjem, tako i njezinom uporabom, bilo zbog osobitog položaja u kojem se nalazi, bilo zbog svojih osobina ili nedostataka, a da sve te  opasnosti postoje za okolinu unatoč poduzetim posebnim mjerama sigurnosti, jer stvar ipak nije u potpunoj kontroli njezina imatelja.

 

12. S obzirom na navedeno, nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da bi za ocjenjivanje stupnja opasnosti koji životinja predstavlja za okolinu bilo isključivo odlučno njezino uobičajeno ponašanje, odnosno da bi samo o tome ovisilo hoće li se životinja smatrati opasnom stvari ili ne. To stoga što bi životinja koja je inače po svojim osobinama mirna životinja iznimno mogla predstavljati opasnu stvar za svoju okolinu, upravo s obzirom na osobitost neke konkretne situacije u kojoj se nađe. Konkretni primjer preplašene životinje (krave) koja se, u za nju neuobičajenim okolnostima, otela s užeta i pobjegla, a imajući na umu njezinu težinu i snagu, kao i činjenicu da je na prednika tužitelja naletjela u trku, pri čemu ga je udarila glavom i probola rogom, po ocjeni ovog suda predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete i takva životinja ipak nije u potpunoj kontroli njezina imatelja. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja ne može se govoriti o mirnoj i neopasnoj životinji, pa je zbog takve (opasne) situacije i (opasnog) ponašanja životinje, odgovornost trebalo procjenjivati po pravilima iz članka 1063. – 1067. ZOO.

 

13. Prema odredbi članka 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, s time da prema odredbi članka 1066. stavak 1. ZOO umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

 

14. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o kriteriju odgovornosti za konkretnu štetu, drugostupanjski je sud propustio ocijeniti žalbene navode o tome je li prije samog štetnog događaja vlasništvo krave u smislu odredbe članka 116. stavak 1. ZVDSP prešlo na novog vlasnika (društvo A. p. d.o.o.) ili je ista još uvijek bila vlasništvo prvotuženika, odnosno je li ona voljom vlasnika eventualno predana trećoj osobi (i kojoj) da je nadgleda/nadzire u smislu odredbe članka 1066. stavak 1. ZOO, što su sve odlučne činjenice za donošenje odluke o tome tko je tužiteljima odgovoran za konkretnu štetu koja potječe od opasne stvari.

 

15. Kako, dakle, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, kako je to odlučeno pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP, za konačnu odluku, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.