- 1 -              Revd 3308/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3308/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. F., K., OIB: ..., 2. tužiteljice M. C., Z., OIB: ..., i 3. tužitelja K. K., Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. p. d.o.o., Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. B. d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1604/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o j e :

 

I.              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Dopušta se revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1604/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019., zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„U okolnostima kada se stranka postupka poziva na određenu ispravu kao dokaz svojih navoda, a tu istu ispravu ne priloži u spis, može li sud ocjenjivati sadržaj te isprave i uzeti da su dokazani navodi stranke koji se odnose na tu ispravu, pogotovo kada druga strana to osporava i kada već sami naslovi isprava ukazuju da se radi o različitim ispravama?“

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja D. F., II. tužiteljice M. C. i III. tužitelja K. K. koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da su ništetne Odluke tuženika od 29. lipnja 2015. u odnosu na I., II, i III. tužitelja u dijelu kojim se raskida Ugovor o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave, u dijelu kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa s danom 29. lipnja 2015., te u dijelu kojim se utvrđuje da tužiteljima ne pripada pravo na otpremninu, te Odluka tuženika od 23. srpnja 2015. pod nazivom "Odgovor na zahtjev za zaštitu prav".

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima na ime otpremnine isplati i to:

- I. tužitelju D. F. iznos od 783.790,18 kn

- II. tužiteljici M. C. iznos od 755.620,13 kn

- III. tužitelju K. K. iznos od 715.850,65 kn

sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 30. srpnja 2015. pa do isplate, u roku od 8 dana."

 

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev I. tužitelja D. F., II. tužiteljice M. C. i III. tužitelja K. K. koji glasi:

 

Poništavaju se Odluke tuženika od 29. lipnja 2015. u odnosu na I., II, i III. tužitelja u dijelu kojim se raskida Ugovor o pravima i obvezama predsjednika Uprave, odnosno članova Uprave, u dijelu kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa s danom 29. lipnja 2015., te u dijelu kojim se utvrđuje da tužiteljima ne pripada pravo na otpremninu, te Odluka tuženika od 23. srpnja 2015. pod nazivom "Odgovor na zahtjev za zaštitu prava.

 

III. Nalaže se I. tužitelju D. F. naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 99.961,75 kn, nalaže se II. tužiteljici M. C. naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 94.249,65 kn, te se nalaže III. tužitelju K. K. naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 91.393,60 kn, sve u roku od 8 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 228.001,25 kn.“

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da tužiteljima na ime otpremnine isplati i to:

- I. tužitelju D. F. iznos od 783.790,18 kn

- II. tužiteljici M. C. iznos od 755.620,13 kn

- III. tužitelju K. K. iznos od 715.850,65 kn

sve sa zateznom kamatom i sudi:

 

Nalaže se tuženiku u roku 8 dana isplatiti po osnovi otpremnine:

- I. tužitelju D. F. iznos od 783.790,18 kn

- II. tužiteljici M. C. iznos od 755.620,13 kn

- III. tužitelju K. K. iznos od 715.850,65 kn

sve sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 30. srpnja 2015. pa do isplate.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u preostalom dijelu točke I izreke.

 

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u točki II izreke.

 

IV Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/2018-76 od 22. srpnja 2019. u točki III izreke i sudi:

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju pozivom na odredbu članka 387. i članka 382.a Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju ili dopustiti podnošenje revizije, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

4. U odgovoru na prijedlog i reviziju, tužitelji osporavaju navode tuženika i predlažu prijedlog i reviziju tuženika odbaciti.

 

5. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 19. svibnja 2020., za dopuštenost revizije mjerodavne su odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

6. Odredbom članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14), dok je u stavku 4. tog članka propisana jedna od iznimaka od navedenog načela, a ta je da će se, iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovog Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

 

7. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno, prema odredbi članka 382.a ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; o utvrđivanju majčinstva ili očinstva; u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

8. Spor u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba članka 382.a ZPP (iz razloga što se traži isplata što se ne može podvesti pod spor u kojem bi revizija bila dopuštena po samom Zakonu), niti se radi o sporu radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva ili o sporu za zaštitu od diskriminacije, a niti je pobijana presuda donesena u sporu radi objave ispravka informacije, pa dopuštenost revizije ovisi o tome je li Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije u konkretnom sporu.

 

9. Međutim, iz sadržaja revizije, kao niti iz stanja spisa predmeta, ne proizlazi da je prethodno doneseno rješenje o dopuštenju revizije.

 

10. Kako je revizija iz članka 382. ZPP nedopuštena ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena, na temelju odredbe članka 392. stavak 7. ZPP, revizija tuženika odbačena je kao nedopuštena (točka I. izreke).

 

11. U odnosu na podneseni prijedlog za dopuštenje revizije, valja reći da tuženik u prijedlogu postavlja četiri pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to:

 

„1. Ako je u ugovoru o pravima i obvezama člana uprave društva, isplata otpremnine uvjetovana nepostojanjem važnog razloga za opoziv prije isteka mandata, a društvo je opozvalo člana uprave zbog neispunjenja izričito ugovorenih obveza koje se ukazuje kao važan razlog, je li teret dokazivanja ispunjenja tih obveza na članu uprave kao tužitelju ili na društvu kao tuženiku?

 

2. Može li sud uzeti da je tužitelj dokazao činjenicu izrade plana poslovanja društva ako tužitelj uopće nije dostavio u spis materijalnu dokumentaciju kojom se isto dokazuje odnosno nije dostavio rebalans plana poslovanja društva koji bi po svom sadržaju obuhvaćao sve što bi trebao obuhvaćati plan poslovanja?

 

3. U okolnostima kada se stranka postupka poziva na određenu ispravu kao dokaz svojih navoda, a tu istu ispravu ne priloži u spis, može li sud ocjenjivati sadržaj te isprave i uzeti da su dokazani navodi stranke koji se odnose na tu ispravu, pogotovo kada druga strana to osporava i kada već sami naslovi isprava ukazuju da se radi o različitim ispravama?

 

4. Ako je u ugovoru o pravima i obvezama člana uprave društva, isplata otpremnine uvjetovana nepostojanjem važnoga razloga za opoziv prije isteka mandata, je li tužitelj kao član uprave dužan dokazati da je primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika u vođenju poslova društva pa da ne postoji važan razlog za njegov opoziv prije isteka mandata?“

 

12. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3449/18-2 od 24. travnja 2020. i broj Pž-2394/08-3 od 15. travnja 2008.

 

13. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP. revizijski sud je ocijenio da je treće postavljeno pitanje važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

 

14. Preostala pitanja, prema ocijeni ovoga vijeća, ne predstavljaju pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i u odnosu na koja bi bila potrebna intervencija ovoga suda.

 

15. Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pitanje navedeno u izreci, pa je na temelju odredbe članka 385.a stavak 1. alineja 2. u vezi s člankom 387. stavak 6. ZPP, u odnosu na njega valjalo dopustiti reviziju tuženika (točka II. izreke).

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.