Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Broj: Ppž-8984/2021
|
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
|
Zagreb |
|
Broj:Ppž-8984/2021
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.V. i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Okučani, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški od 9. srpnja 2021., broj: 31. Pp-683/2021-15, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Okučani, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 9. srpnja 2021. broj: 31 Pp-683/2021-15, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 70/17. i 118/18.), okr. M.V. i okr. M.K. oslobođeni su od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava brodsko-posavska, Policijska postaja Okučani, pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, u pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
5.1. Naime, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoj zaključak o oslobođenju od prekršajne odgovornosti okr. M.V. i okr. M.K. obrazložio na način da je naveo: „…okrivljenici u svojim obrana poriču počinjenje djela, a iz iskaza ispitanih svjedoka O.B. i S.J. nije bilo moguće nedvojbeno i sa potrebno sigurnošću zaključiti da bi okrivljenici počinili djelo za koje ih se tereti optužnim prijedlogom...“. Međutim, potpuno su neprihvatljivi razlozi kojim se prvostupanjski sud rukovodio prilikom donošenja odluke o oslobođenju okr. M.V. i okr. M.K. i od prekršajne odgovornosti.
5.2. Prije svega ističe se da, iz obrana okr. M.V. i okr. M.K. proizlazi da svaki od okrivljenika poriče svoju krivnju pri čemu tereti drugog suokrivljenika pri čemu je u postupku ispitan svjedok S.J. koji je u svom iskazu potvrdio djelomično potvrdio obranu okr. M.K..
5.3. S tim u vezi, ističe se da je potpuno neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog sud u kojem navodi da je neprihvatljiv iskaz okr. M.K. i to iz razloga jer nije logično da ista nije zadobila ozljede, a s obzirom na njezin iskaz u kojem tvrdi da ju je okr. M.V. udarao šakom u glavu te zaključak prvostupanjskog suda u kojem ističe da nije logično da je okr. M.V. zadobio tjelesne ozljede koja navodi u obrani obzriom da nije zatražio liječničku pomoć jer da je isti zadobio tjelesne ozljede koje navodi da bi zasigurno zatražio liječničku pomoć. Takav zaključak prvostupanjskog suda je potpuno površan, a imajući u vidu obrane okr. M.V. i okr. M.K. u kojima oba okrivljenika opisuju događaj na način iz kojeg proizlaze obilježja psihičkog i fizičkog oblika nasilja koje su počinili jedan prema drugom. Osim toga, potrebno je istaknuti da nastupanje tjelesne ozljede nije odlučna činjenica od koje ovisi ostvarenje fizičkog oblika nasilja obzirom da nastupanje posljedice nije konstitutivni element koji čini biće fizičkog oblika te fizičko nasilje postoji neovisno o nastupanju tjelesne ozljede dok eventualno nastupanje posljedica u vidu tjelesnih ozljeda može cijeniti prilikom odmjeravanja kazne, ali ne i kao konstitutivni element bića prekršaja koji mu se stavlja na teret.
5.4. Isto tako, neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda u kojem navodi da nije prihvatio iskaz svjedoka S.J. jer je isti po ocjeni suca iskazivao neuvjerljivo i nelogično jer „…isti tvrdi kako je okr. M.V. udarao šakama lijeve i desne ruke okr. M.K. u predjelu glave, a nakon toga iskazuje da ju je udarao šakama jedan do dva puta – iz razloga što bi okr. M.K. u tom slučaju zadobila ozljede, a ispitani svjedok po cojeni suda i u preostalom dijelu iskaza iskazuje u korist svoje majke M.K. …“ jer kao što je naprijed navedeno nastupanje tjelesne ozljede nije relevantna činjenica od koje ovisi da li je došlo do fizičkog nasilja ili ne. Osim toga, iskaz svjedoka S.J. u dijelu kada iskazuje o fizičkom nasilju počinjenom od strane okr. M.V. prema okr. M.K. suglasan je s obranom okr. M.K., pri čemu se ističe da je paušalno prvostupanjski sud cijenio iskaz toga svjedoka pristranim odnosno danim u korist svoje majke, imajući u vidu da su svjedoku prije ispitivanja dana zakonom propisana upozorenja; da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo te da nije dužan odgovoriti na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti.
5.5. Nadalje, osim što je prvostupanjski sud olako zaključio odnosno obrane oba okrivljenika ocijenio neuvjerljivima, dokaz suočenja između okr. M.V. i okr. M.K. proveo je na pogrešan način obzirom da je cilj provođenja dokaza suočenja otklanjanje kontradiktornosti u obranama okrivljenika odnosno utvrđivanje vjerodostojnosti i uvjerljivosti obrane jednog odnosno drugog okrivljenika pri čemu je bitan kriterij „govor tijela“ odnosno prvostupanjski sud je bio dužan suočiti okrivljenike te konstatirati i ocjenjivati držanje tijela, promjene izgleda, geste i slično, a što je sve bitno radi utvrđivanja uvjerljivosti iskaza, a propuštanje provođenja ovog dokaza na ispravan način je propuštanje okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja jer je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika oko važnih i spornih činjenica.
5.6. Isto tako, prvostupanjski sud je u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja te ocjene vjerodostojnosti i uvjerljivosti obrana oba okrivljenika propustio u dokaznom postupku cijeniti relevantan dokaz koji prileži spisu i to neposredna opažanja policijskih službenika prilikom intervencije povodom dojave o nasilju u obitelji, a sadržana u Izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 16-18 spisa) u kojem su pod naslovom Utvrđeno činjenično stanje, u točki a) mjesto događaja, konstatirana neposredna opažanja odnosno navedeno je „razbacani predmeti u prostoriji dnevne sobe, uništen klub stol i posuđe od keramike koje se nalazilo na podu“, a imajući u vidu obrane oba okrivljenika kada iskazuju i to okr. M.V. „…Nakon toga je M.K. prema meni primjenila i tjelesnu silu, odnosno fizički nasrnula na mene…tako što me je hvatala za odjeću i to za lijevu ruku u predjelu ramena, te za odjeću u predjelu vrata, te se sa mnom naguravala i u tom naguravanju me je povukla, te smo izgubili oboje ravnotežu i pali na stolić i isti se polomio…“ te okr. M.K. „…M.V. mi je prišao sa udaljenosti od oko 1 metra, desnom rukom me uhvatio za vrat i gurnuo na klub stolić u dnevnom boravku te se isti polomio…“.
5.7. I na kraju, prvostupanjskom sudu se ukazuje da je ovlašten, pa i dužan, činjenični opis uskladiti s utvrđenim činjeničnim stanjem, dakle izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koje mu je stavljeno na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika.
5.8. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, propusti prvostupanjskog suda u provedbi svih relevantnih dokaza te izostanak brižljive analize i ocjene svakog provedenog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, dovelo je pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i preuranjeno, do oslobađanja okr. M.V. i okr. M.K. od prekršajne odgovornosti, na što osnovano ukazuje tužitelj.
5.9. Iz navedenih razloga, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti potrebne dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. točka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 15. prosinca 2021.
|
Zapisničarka: |
|
Predsjednica vijeća: |
|
|
|
|
|
Emina Bašić, v.r. |
|
Gordana Korotaj, v.r. |
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.