Poslovni broj: 78 Pž-5058/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-5058/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja A. O. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB …, Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika D. M. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-144/2019 od 13. listopada 2020., 15. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-144/2019 od 13. listopada 2020. u pobijanoj točki I. njene izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., platiti tužitelju A. O. d.o.o Z., iznos od 115.839,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2016. do isplate, i to po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 19.352,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 2020. pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a sve u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju u roku osam dana platiti umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 13.906,25 kn (trinaesttisućadevetstošest kuna i dvadesetpet lipa).

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka u daljem iznosu od 5.125,00 kn (pettisućastodvadesetpet kuna).

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-144/2019 od 13. listopada 2020. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 115.839,50 kn s kamatama i troškovima postupka u iznosu od 19.352,80 kn (točka I. izreke), dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 22.242,95 kn s kamatom (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio postojanje uvjeta za naknadu štete prema odredbama čl. 1045. i 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Smatra kako je tuženik bio dužan zastupati tužitelja pažnjom dobrog stručnjaka, te kako je bio dužan upozoriti stranku o sadržaju pravomoćnosti u građanskom procesnom pravu. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, propustom da tako postupi tužitelju je nanesena šteta, pri čemu tuženik i umješač nisu dokazali kako bi odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske bila ukinuta povodom izvanrednog pravnog lijeka, zbog čega odbijanje tužitelja da podnese reviziju nije od utjecaja na odgovornost tuženikovog osiguranika. Smatra kako iz dostavljenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2969/1999 i poslovni broj Rev 439/1999) ne proizlazi da je isti sud ukinuo odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pri čemu prvostupanjski sud smatra kako bi revizija bila odbijena, jer se doista radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Stoga prvostupanjski sud smatra kako su ispunjeni uvjeti odgovornosti za štetu iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) odnosno postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenog), štetna radnja štetnika, postojanje štete, uzročne veze između štetne radnje i štete, te protupravnosti štetne radnje.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je tužitelj opunomoćio odvjetnika – umješača za zastupanje u postupku radi ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršenosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-344/06 te je u navedenom predmetu podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, kao i da je istoga ovlastio na pokretanja parničnog postupka radi stjecanja bez osnove. Nadalje, ukazuje kako je prvostupanjski sud takvu tužbu prihvatio, dok je drugostupanjski sud presudu ukinuo i tužbu odbacio, pri čemu nije sporno da tužitelj izričito odbio podnošenje izvanrednog pravnog lijeka – revizije. Dakle, umješač je postupio po nalogu stranke, te ne može snositi odgovornost za gubitak spora niti za troškove protivne strane. O mogućem ishodu revizije ne može se spekulirati, te predlaže preinačiti presudu odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Iz sadržaja tuženikove žalbe jasno proizlazi kako se ista odnosi na točku I. izreke presude, odnosno na dio u kojemu tuženik nije uspio u parnici.

 

4. Nadalje, protiv točke I. izreke presude žalbu je podnio i umješač, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima. U žalbi izlaže kao i tuženik, te posebno naglašava kako je postupao po punomoći koju je dobio od tužitelja, te ukazuje kako mu za postupanje nije bila potrebna pisana uputa tužitelja, a direktor tužitelja aktivno je sudjelovao u samom postupku. Smatra kako odvjetnik ne može snositi odgovornost za neizvjestan ishod postupka i dužan je pružiti pravnu pomoć stranci koja to zatraži. Kako je tužitelj izrijekom odbio podnijeti reviziju, tuženik nikako ne može snositi zbog toga odgovornost. U odnosu na svoje navode dostavlja i odluke drugih sudova, te predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti.

 

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalitelja, predlaže odbiti žalbe kao neosnovane uz naknadu troška odgovora.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8. Prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na utvrđene činjenice, pri čemu se posebno ukazuje na stav prvostupanjskog suda kako tuženik i umješač, time što nisu dostavili odluke ili sudsku praksu, nisu dokazali da bi uspjeli s žalbom. Naime, ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, svaki je sud u svojoj odluci dužan argumentirano obrazložiti razloge njenog donošenja, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg višeg suda.

 

9. Jedina situacija u kojoj bi se, s relativno velikom sigurnošću, moglo zaključiti da će sud u svojoj odluci zauzeti točno određeno shvaćanje, jest postojanje zauzetog pravnog shvaćanja drugostupanjskog odnosno Vrhovnog suda. U tom je slučaju sudac tog suda vezan zauzetim pravnim shvaćanjem (čl. 40. Zakona o sudovima, „Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19), no, i tada postoji mogućnost da se na neku konkretnu situaciju zauzeto pravno shvaćanje ne može primijeniti. No, za ovu konkretnu pravnu situaciju, u vrijeme poduzimanja radnji umješača, pravno shvaćanje nije zauzeo niti Visoki trgovački sud Republike Hrvatske niti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

10. Za naglasiti je kako ovakvo postupanje nije svojstveno samo našem pravnom sustavu, jer se promjene sudskih odluka te modificiranje pravnih stavova mogu susresti u svim sustavima. Zakonima se reguliraju životne situacije, koje su eoma promjenjive, pa se u tom smislu i pravo mijenja te prilagođava. To je vidljivo i u odlukama Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), primjerice u odluci Micallef protiv Malte, Zahtjev br. 17056/06, od 15. listopada 2009., u kojoj je Veliko vijeće dalo novi pristup predmetima koji se vode povodom određivanja privremene mjere i time promijenilo dotadašnju praksu.

 

11. Stoga svako zaključivanje prvostupanjskog suda o mogućoj osnovanosti odnosno neosnovanosti revizije u ovakvom slučaju ulazi u sferu spekulacije, kojom se sud ne može baviti niti može utjecati na konačnu odluku u ovom predmetu.

 

12. Nadalje, nije sporno da je tužitelj potpisao umješaču punomoć za vođenje parnice, a žalitelji pravilno ukazuju kako odvjetnik ne može biti odgovoran za njen ishod. Suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, odvjetnik ne mora imati pisanu uputu stranke, jer je ovlaštenje odvjetnika jasno navedeno u punomoći za zastupanje. Iz navedenog razloga nedostatak dodatne pisane upute stranke ne može ići na teret odvjetnika kao punomoćnika.

 

13. Što se tiče kvalitete samog zastupanja, ovaj sud ukazuje kako je ista bila takva da je umješač, kao punomoćnik tužitelja u predmetu poslovni broj P-4857/2008 uvjerio prvostupanjski sud u pravilnost pravnog shvaćanja tužitelja, te ishodio za njega povoljnu prvostupanjsku presudu. Činjenica da je drugostupanjski sud imao drugačije pravno mišljenje, u ovakvim okolnostima, ne dovodi do protupravnosti radnji umješača, kao jednog od kumulativno potrebnih uvjeta za naknadu štete iz čl.

1045. ZOO-a, kao objektivnog elementa.

 

14. Slijedom navedenog, presuda je preinačena u pobijanoj točki I. njene izreke (čl. 373. ZPP-a).

 

15. U odluci o troškovima postupka ovaj je sud primijenio odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

 

16. Primjenom gore navedenih odredaba umješaču pripadaju slijedeći troškovi:

- podnesak od 17. ožujka 2020. kojim prijavljuje miješanje u iznosu od 500,00 kn (tbr. 8. t. 3. Tarife),

- ročište 3. lipnja 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), - ročište 14. srpnja 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), - ročište 2. rujna 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), - sastavljanje žalbe od 19. listopada 2020. u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife),

- PDV na navedeni trošak u iznosu od 2.781,25 kn.

17. Dakle, primjenom gore navedenih odredaba umješaču je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 13.906,25 kn.

 

18. Umješaču nije priznat trošak podneska od 17. ožujka 2020. preko iznosa od 500,00 kn (odnosno iznos od 2.000,00 kn uvećano za PDV), jer se ne radi o jednom od taksativno nabrojanih podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. Tarife. Nadalje, podnesak od 27. srpnja 2020. prema mišljenu ovog suda nije bio potreban za okončanje postupka, te je taj trošak odbijen primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

19. Stoga je umješačev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.125,00 kn odbijen kao neosnovan.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

Sudac

Mladen Šimundić