- 1 -              Rev 1032/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1032/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. g. d.o.o. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1688/19-3 od 17. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-53/2019-9 od 19. srpnja 2019., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1688/19-3 od 17. ožujka 2021. odbija se kao neosnovana, osim u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-53/2019-9 od 19. srpnja 2019. u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u brutu.

 

II. Prihvaća se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1688/19-3 od 17. ožujka 2021. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-53/2019-9 od 19. srpnja 2019. u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u brutu i u tom se dijelu preinačuju navedene presude na način da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u brutu.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu sadržan u odluci tuženika broj 045/2011 od 4. kolovoza 2011. kojim je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 1. travnja 2010.

 

II Raskida se ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika dana 1. travnja 2010. i to s  danom 31. ožujka 2012. koji se utvrđuje zadnjim danom trajanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati bruto iznos od 22.819,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim od dana 19.srpnja 2019. pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće isplati bruto iznos od 21.146,27 kuna  sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, tekućim:

 

- na iznos od 2.890,47 kuna od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 4.563,95 kuna od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 4.563,95 kuna od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 4.563,95 kuna od 16. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 4.563,95 kuna od 16. travnja 2012. do isplate

 

u roku od 8 dana.

 

V Nalaže se tuženiku P. g. d.o.o. iz P., ..., da tužitelju Ž. P. iz P., ...,OIB:..., na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 12.500,00 kuna, u roku od 8 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, podredno odbiti tužbeni zahtjev upravljen na sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. Tuženik je zatražio trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano tuženik sadržajem revizije ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi, ne proturječe sadržaju spisa.

 

8. Jednako tako, neosnovano se sadržajem revizije ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 394.a ZPP budući nižestupanjski sudovi pobijane odluke nisu utemeljili na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno shvaćanju ovog suda (rješenje od 30. siječnja 2019.).

 

9. Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 386. ZPP nisu razlozi zbog kojih se može podnijeti revizija iz čl. 382.a ZPP, a kakva je i predmetna.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, za sudskim raskidom ugovora o radu sklopljenog između stranaka, naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu te naknadom plaće za razdoblje od odjave iz radnog odnosa do dana sudskog raskida ugovora o radu.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu od 1. travnja 2010. na neodređeno vrijeme s tuženikom za radno mjesto strojara,

 

- da je tužitelju odlukom tuženika od 4. kolovoza 2011. otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je tužitelju uslijed smanjenja obima poslovanja i obavljanja određenih vrsta poslova ponuđeno da obavlja poslove na radnom stroju bagera, a koje je tužitelj do tada obavljao buldožerom, međutim, tužitelj je to odbio te ga tuženik nije bio u mogućnosti rasporediti na neko drugo radno mjesto,

 

- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio radnik stariji od 60 godina,

 

- da iz presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-870/2013-2 od 7. lipnja 2013. proizlazi da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja Z. B. radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu od 3. studenoga 2010., a kojim je tuženik tužitelju Z. B. otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. studenoga 2009. te da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, obzirom na tvrdnje tužitelja da je Z. B. u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju obavljao funkciju sindikalnog povjerenika čije bi se očitovanje trebalo tražiti prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu radniku starijem od 60 godina,

 

- da je Z. B. za sindikalnog povjerenika kod tuženika postavljen odlukom Novog sindikata od 4. studenoga 2010., dok je odluka o otkazu radnog odnosa istome kod tuženika donesena 3. studenoga 2010.,

 

- da je tužitelju rješenjem HZMO, Područni ured P. od 6. prosinca 2012. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. travnja 2012.,

 

- da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu za tužitelja Z. B. privremenom mjerom bio vraćen na rad te je ostvarivao sva prava koja je radnik imao na radu kod svoga poslodavca u odnosu na kojeg ostvaruje sudsku zaštitu: onih koja proizlaze iz radnog odnosa pa i prava ili ovlasti sindikalnog povjerenika, a što proizlazi iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-239/2015-2 od 30. siječnja 2019. (list spisa 160-162), "privremena mjera vraćanja na rad u svom sadržaju podrazumijeva (ako to nije njome drugačije određeno) ostvarivanje (stjecanje ili zadržavanje) svih prava koja je radnik imao na radu kod svoga poslodavca u odnosu na kojeg ostvaruje sudsku zaštitu: onih koja proizlaze iz radnog odnosa (primjerice: pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, na naknadu plaće…) pa i (ovdje bitno) prava ili ovlasti sindikalnog povjerenika".

 

12. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je otkaz koji je tuženik dao tužitelju nezakonit jer se tuženik prije donošenja odluke o otkazu tužiteljeva ugovora o radu od 4. kolovoza 2011. nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom tuženika Z. B. u smislu odredaba čl. 149. st. 1. i 3. toč. 2. i čl. 152. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR). Dakle, prije donošenja Odluke "važne za položaj radnika" nije ispunio svoju zakonsku obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom koji ima funkciju radničkog vijeća jer kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće. K tomu, tuženik nije imao niti suglasnost sindikalnog povjerenika za donošenje sporne Odluke budući je tužitelj u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio stariji od 60 godina (čl. 150. st. 1. ZR). Nadalje, zaključak je sudova, a jer je Odluka o otkazu nezakonita, da bi tužitelj imao pravo na vraćanje na rad u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. ZR, međutim, kako je tužitelj postavio zahtjev za sudskim raskidom s danom 31. ožujka 2012. od kojeg dana mu je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu to su sudovi prihvatili zahtjev za sudski raskid ugovora o radu upravo s danom 31. ožujka 2012., i dosudili naknadu štete tužitelju u bruto iznosu od  22.819,75 kn vodeći računa o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika odnosno dob tužitelja (61 godinu života u vrijeme otkazivanja), dužinu staža kod tuženika (tri godine) i obvezu uzdržavanja nezaposlene supruge. Konačno, tužitelju je dosuđena i naknada plaće za utuženo razdoblje (toč. IV. izreke prvostupanjske presude).

 

13. Odluku suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud, osim u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u brutu.

 

14. Prema odredbi čl. 149. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika, dok je st. 3. propisano da se važnim odlukama iz stavka 1. ovog članka smatraju osobito odluke, između ostalog, o planu te razvoju i politici zapošljavanja, premještaju i otkazu, dok prema odredbi čl. 150. st. 1. toč. 4. ZR poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku starijem od 60 godina. Konačno, prema odredbi čl. 152. st. 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom.

 

15. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji te imajući na umu navedene zakonske odredbe pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je nedopušten otkaz tužiteljeva ugovora o radu. Nadalje, pravilno je primijenjena i odredba čl. 117. ZR kada je prihvaćen tužiteljev zahtjev za sudskim ugovorom o radu s danom 31. ožujka 2012. Pritom revidentu treba odgovoriti da je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. travnja 2012. (rješenje HZMO – list 39-41 spisa) i da u takvim okolnostima radni odnos tužitelja nije prestao po sili Zakona u smislu odredbe čl. 104. toč. 5. ZR (dostavom pravomoćnog rješenja o ostvarivanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad), kada doista ne bi bilo moguće odrediti sudski raskid. Naime, korištenje prava na prijevremenu starosnu mirovinu ovisi prvenstveno o osobi koja ga stječe, odnosno ima namjeru ga koristiti, a ne radi se o nastupu zakonskog uvjeta za prestanak ugovora o radu.

 

15.1. Prema tome, neosnovan je revizijski navod da nisu ispunjene pretpostavke za sudski raskid tužiteljeva ugovora o radu s danom 31. ožujka 2012. Osim toga, niti pozivanje na odluku ovoga suda poslovni broj Revr 1458/2010-2 od 30. ožujka 2011. tuženika ne može dovesti u povoljniju pravnu situaciju jer nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Naime, uvidom u navedenu odluku utvrđeno je da je zahtjev za sudski raskid odbijen primjenom odredbi čl. 110. toč. 4. i čl. 116. st. 1. tada važećeg Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 137/04 – dalje: ZR/04). Prema odredbi čl. 110. toč. 4. ZR/04 ugovor o radu pristaje dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad. Dakle, kada ugovor o radu prestane po sili Zakona, nema mjesta primjeni odredbi o sudskom raskidu tog istog ugovora o radu. Međutim, u ovom sporu tužiteljev ugovor o radu nije prestao po sili Zakona, a kako su to uostalom pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi i pozivom na odredbu čl. 117. st. 1. ZR prihvatili zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu.

 

16. Nadalje, nije u pravu tuženik kada u reviziji navodi da se naknada štete sukladno ustaljenoj praksi dosuđuje u visini neto plaće radnika. Takvo shvaćanje revidenta u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u brojnim odlukama (primjerice, Revr 165/2018-2 od 17. rujna 2019, Revr 1497/13-2 od 24. rujna 2014. i druge).

 

16.1. Međutim u pravu je tuženik da u situaciji kada je visina naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu (čl. 117. st. 1. ZR), utvrđena u visini bruto plaća (22.819,75 kn), tada nije moguće (ponovno) naložiti tuženiku isplatu tog iznosa u brutu. Stoga je, u tom dijelu (za isplatu u brutu) zahtjev neosnovano prihvaćen.

 

18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP odlučeno kao u st. II. izreke.

 

18.1. O troškovima revizije (st. III. izreke) odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP. To zbog toga jer je tuženik s revizijom uspio u neznatnom dijelu, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.

 

Zagreb, 15. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.