Poslovni broj: II Kž-467/2021-5

Poslovni broj: II Kž-467/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv I-73/2021-5 (Kzd-5/2021.) od 26. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog G. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog G. K. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova iz članku 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. K. po branitelju, odvjetniku T. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "okrivljeniku ukine istražni zatvor, a po potrebi, izrekne mu adekvatnu mjeru opreza predviđenu Zakonom o kaznenom postupku."

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očigledno upire optuženi G. K., ističući da je činjenično stanje u rješenju kontradiktorno stanju predmeta i dijelom nerazumljivo.

6. Žalbom optuženik osporava tek opstojnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ističući kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije iznio nikakve nove razloge za produljenje istražnog zatvora optuženiku te da opasnost od ponavljanja kaznenog djela nije obrazložena u konkretnom slučaju već je istražni zatvor očito produljen iz formalnog razloga što je protiv optuženika podignuta optužnica. Nadalje, ističe kako se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne zatvora te kako je daljnjim produljenjem istražnog zatvora kao najteže i krajnje mjere optuženiku povrijeđeno načelo razmjernosti.

7. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju postoji stvarna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod ovog optuženika koja se uspješno može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7.1. Naime, imajući u vidu način, težinu i okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, iskazanu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost tempore criminis na štetu maloljetne oštećenice V. L. kao i raniju višestruku pravomoćnu osuđivanost u dugogodišnjem razdoblju od 2002. do 2019. (između ostalog i za istovrsno kazneno djelo bludnih radnji) evidentno je kako je kod ovog optuženika činjenje kaznenih djela ustaljeni obrazac ponašanja i način života te kako dosadašnje izrečene sankcije na istoga očigledno nisu utjecale da svoje ponašanje ubuduće uskladi sa zakonom. Stoga, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da će boravkom na slobodi počiniti nova kaznena djela.

7.2. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, drugostupanjski sud, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (15. lipnja 2021.).

8. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora niti se prema ocjeni ovoga suda istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne.

9. Osim toga, drugostupanjski sud nije našao niti da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 15. prosinca 2021.