REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-34/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužiteljice J. A., OIB …, iz K., koju
zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u V., protiv tuženika D. J. pok. P., OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik
D. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene 19. listopada 2021. u nazočnosti
punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 15. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnine oznake čest. zgr.
178/1 dvor 40 m2 Z.U. 3542 K.O. K., stoga se ovlašćuje temeljem ove presude
ishoditi u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva na svoje ime u odnosu na
suvlasničkih 2/8 dijela za koji je u zemljišnoj knjizi upisan tuženik.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog
postupka u iznosu od 16.216,04 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana
donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 5. srpnja 2017. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi
utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zgr. 178/1 Z.U. 3542 K.O.
K. te uknjižbe tog prava u odnosu na 2/8 dijela upisanih na ime tuženika.
Navodi kako je vlasništvo ove nekretnine, a u naravi ruševne građevine s vratima i
sastavnim dijelom ograđene okućnice njezine kuće u K., u cijelosti stekla
dosjelošću, jer se radi o samostalnom posjedu koji ima sva zakonom propisana
obilježja, a računajući i njezine pravne prednike J. (J.) M. ženu A. te
A. M. pok. A., kontinuirano traje preko pedeset godina. Dodaje kako je
posjed stekla kao davateljica uzdržavanja temeljem ugovora o doživotnom
uzdržavanju koji je 7. veljače 1984. sklopila s J. (J.) M. (umrlom

23. veljače 1985.), a ona početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kao obdarenica
temeljem ugovora o darovanju kojeg je sklopila sa suprugom A. M. pok.

2 P-34/2021

A. Na kraju navodi kako tuženikov upis za 2/8 dijela ne odgovara stvarnom
vlasničkom stanju na predmetnoj nekretnini, jer nije nikada ni bio u njezinom posjedu.

2. U svom odgovoru od 28. srpnja 2017. tuženik je osporio navode iz tužbe,
ističući kako tužiteljica ne dostavlja odgovarajuće dokaze te kako zloupotrebljava
institut dosjelosti, jer njezin posjed nije zakonit niti pošten. Dodaje kako je spornih 2/8
dijela predmetne nekretnine njegov otac P. J. stekao temeljem
kupoprodajnog ugovora koji je 25. ožujka 1960. sklopio s dotadašnjim suvlasnikom
A. M., a on (tuženik) nasljeđivanjem nakon očeve smrti. Nadalje
navodi kako je obitelj J. konzumirala svoj suvlasnički dio, protivila se korištenju
predmetne nekretnine za potrebe ugostiteljskog objekta i u tom smjeru pisala prijave
nadležnoj poreznoj upravi, a tuženik je pored svega ponudio tužiteljici prodaju
suvlasničkog dijela što je ona odbila držeći zatraženu cijenu previsokom.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o doživotnom
uzdržavanju, njezi i pomoći u starosti i bolesti od 7. veljače 1984., smrtnog lista MU
V. od 9. rujna 2015., vlasničkih listova od 22. rujna 2016. i 26. srpnja 2017.,
kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1960., prijave od 13. svibnja 2015. i podneska
Službe za gospodarstvo, Ispostave V. od 17. kolovoza 2015., rješenja Službe za
gospodarstvo, Ispostave V. od 22. rujna 2015., pregledom spisa IP-687/64 i
priložene mu presude od 3. srpnja 1964., povijesnih vlasničkih listova od 12. srpnja

2017., izvoda iz posjedovnog lista Ureda za katastar S., Ispostave za katastar
nekretnina V. od 29. lipnja 2017., pregledom obavijesti Službe za gospodarstvo,
Ispostave V. od 30. listopada 2018. uz predmete Klasa: 335-01/15-01/62 i Klasa:
UP/I-335-02/15-02/08, očevidom održanim na licu mjesta u K. 9. studenog 2018.
uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. te pregledom
njegovog nalaza od 23. siječnja 2019. i dopunom tog vještva od 2. prosinca 2019. s
prilozima, pregledom obavijesti Porezne uprave, Ispostave V. od 5. prosinca 2018.,
saslušanjem svjedoka I. i V. M., Z. D., S.V.,
S. M. i M. M. te parničnih stranaka.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužiteljica valjanu
pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u cijelosti i s
tim u vezi ovlaštenje postići upis tog prava u zemljišnoj knjizi uz prethodno brisanje
suvlasničkih 2/8 dijela s imena tuženika.

7. Kako se u tužbi i u tijeku postupka navodi dosjelost kao osnova stjecanja
prava vlasništva, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,
73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se
stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu
toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja,
promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužiteljica ističe samostalni i
kvalificirani posjed koji, računajući i njezine pravne prednike traje preko pedeset
godina, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za
stjecanje tog prava u skladu s pravnim pravilima iz paragrafa 1460.-1470. Općeg

3 P-34/2021

građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja,
jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim
vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). U skladu s označenim
paragrafima OGZ, posjed potreban za dosjelost trebao je biti zakonit, pošten i istinit
uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina, međutim sudska
praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek dvadeset godina
posjeda takve kakvoće.

8. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe
iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine
stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni
posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na
praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i
odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo
vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to
propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo
vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako
to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po
samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez
upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava
vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono
što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani
nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu
dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za
izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski
presumira.

9. Pregledom vlasničkih listova od 22. rujna 2016. i 26. srpnja 2017. razvidno
je kako je nekretnina oznake čest. zgr. 178/1., dvor površine 40 m2, Z.U. 3542 K.O.
K., upisana kao suvlasništvo J. M. ž. A. za 6/8 dijela i tuženika
D. J. pok. P. za 2/8 dijela, iz čega proizlazi njegova pasivna legitimacija
u ovoj pravnoj stvari, što među strankama i nije bilo sporno.

10. Pregledom povijesnih vlasničkih listova od 12. srpnja 2017. i
kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1960., razvidno je kako je tuženik D.
J. upisani suvlasnik za 2/8 dijela nekretnine čest. zgr. 178/1 K.O. K.
temeljem nasljeđivanja svojih roditelja P. J. pok. B. i A. J. žene
P., a oni su svoje suvlasničke dijelove (svaki za 1/8) stekli upisom temeljem
označenog ugovora iz 1960. koji su sklopili s prodavateljem ing. A.
M., koji im je prodao prvi kat u kući s pola potkrovlja i pola prizemlja te ¼
dvorišta iste zgrade. Također je razvidno kako je ing M., za ¼ dijela, uz A.ntu
M. pok. A., za ¾ dijela, bio upisani suvlasnik čest. zgr. 178/1 i to od 1961.,
temeljem nasljeđivanja J. P. pok. A. iz K.

11. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, njezi i pomoći u starosti i
bolesti od 7. veljače 1984., razvidno je kako je primateljica uzdržavanja J.
M. ud. A. iz K. raspolagala svojom cjelokupnom nepokretnom imovinom
u K. i na V. nakon svoje smrti u korist davateljice uzdržavanja J. A., dok iz smrtnog lista MU V. od 9. rujna 2015. proizlazi kako je primateljica
uzdržavanja umrla 23. veljače 1985.

4 P-34/2021

12. Pregledom povijesnog posjedovnog lista Ureda za katastar S., Ispostave
za katastar nekretnina V., priloženog uz dopunu vještva sudskog vještaka za
geodeziju R. R. od 2. prosinca 2019. (listovi 90-96 spisa), razvidno je kako
je ovdje sporna čest. zgr. 178/1 od osnutka katastra u V. 1953. do 1962. bila
upisana u posjedovnom listu (PL) 620 naslovnika J. P. pok. A., potom
njegovih nasljednika A. M., D. M. ž. Š. i Š. M. pok. A., a popisom promjena broj 39/62 prelazi u PL 532 kao isključivi posjed
naslovnika A. M. pok. A., potom se popisom promjena broj 52/62 i to
temeljem prijenosa prava vlasništva darovanjem, kao posjednica upisuje J.
M. ž. A., nakon čega se popisom promjena broj 36/87 kao posjednica upisuje
J. A. Danas je sporna nekretnina upisana u PL 1956 kao suposjed J.
A. za 6/8 dijela te D. J. i A. J., svakog za po 1/8 dijela.

13. Pregledom spisa ovog suda broj IP-687/64, razvidno je kako je J.
M. ud. A. pred Općinskim sudom u S. pokrenula izvanparnični postupak
broj IR-86/63 protiv predloženika P. J. pok. B. i A. J. žene P.,
oboje iz K., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini oznake čest.
zgr. 178/1 Z.U. 3542 K.O. K., a sud ju je rješenjem od 13. lipnja 1963. uputio na
pokretanje parničnog postupka koji je okončan presudom broj IP-687/64 od 3. srpnja
1964. Iz obrazloženja ove odluke proizlazi kako su se tuženici J. usprotivili
tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako nisu suvlasnici čest. zgr. 178/1, stoga
nemaju što dijeliti s tužiteljicom u odnosu na ovu nekretninu, a sud je po provedenom
dokaznom postupku utvrdio točnost njihovih navoda. Dakle, utvrđeno je kako je u
ostavinskom predmetu bivšeg Kotarskog suda u V. broj O-49/57 raspravljena
ostavina J. P. pok. A. iz K., koji je oporukom iz 1957. prvi kat u kući
zvanoj "Od K." sa pola potkrovlja i pola prizemlja, kao i četvrtinu dvorišta
iste zgrade, ostavio ing. T. M., Š. iz P. Nadalje je utvrđeno
kako su temeljem ove oporuke nasljednici pred sudom pokrenuli postupak diobe u
kojem su gore označenu četvrtinu dvorišta zgrade označili kao čest. zgr. 178/1, a
samu zgradu kao čest. zgr. 175 K.O. K., nakon čega je temeljem ove diobene
osnove doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je ing. T. M. proglašen
nasljednikom za ¼ dijela čest. zgr. 178/1 K.O. K. Također je utvrđeno kako je
ing. T. M. temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1960. prodao
P. J. pok. B. i A. J. ženi P. naslijeđeni dio, odnosno ½ dijela
čest. zgr. 175 i ¼ dijela čest. zgr. 178/1, a temeljem raspoložive dokazne građe,
uključujući i očevid proveden na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka
geodetske struke, sud zaključuje kako čest. zgr. 178/1 (u zemljišnoj knjizi označena
kao dvor površine 47 m2) u naravi predstavlja ograđenu mirinu sa drvenim vratima. U
takvim okolnostima, sud smatra kako ing. T. M. nije naslijedio čest. zgr.
178/1, već dio čest. zgr. 175 i ¼ dijela dvorišta te zgrade, koji nema zemljišnoknjižne
oznake i nema veze sa čest. zgr. 178/1, jer između dvorišta čest. zgr. 175 i čest. zgr.
178/1 postoji još jedna nekretnina, u naravi štala površine 25 m2, oznake čest. zgr.
177/1, tako da M. nije ni mogao prenijeti suvlasnički dio čest. zgr. 178/1 na
J. Slijedom iznesenog, sud je prigovor tuženika J. prihvatio u cijelosti i
odbio zahtjev J. M. postavljen radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a
ova prvostupanjska odluka potvrđena je presudom Okružnog suda u S. broj Gž-
1243/64 od 3. listopada 1964.

5 P-34/2021

14. Prilikom očevida održanog 9. studenog 2018. na licu mjesta u K.
tužiteljica je kao predmet spora pokazala dio ugostiteljskog objekta položenog u
dvorištu u centru grada do kojeg se pristupa kroz otvorena metalna vrata iz ulice
F. P., a do kojeg se može pristupiti i iz njezine, ovdje nesporne kuće.
Sporna nekretnina predstavlja natkriveni prostor koji se sastoji od tri površine
međusobno odvojene zidovima i to prostorije s električnim uređajima, prostora u
kojem su kamin i krušna peć te prostora u kojem su dva drvena stola s klupama. Ovo
uredno, opremljeno i namješteno dvorište u cijelosti je ograđeno fasadama kuća
parničnih stranaka i trećih osoba, a ispred sporne nekretnine zatiče se niz drvenih
ugostiteljskih stolova s klupama, dok je kuhinja ugostiteljskog objekta položena
nasuprot predmetne nekretnine.

15. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 23. siječnja

2019. potvrdio kako se i sporni i nesporni dio dvorišta koristi kao funkcionalni
ugostiteljski objekt, kako je ulazni dio njegove površine položen na čest. zgr. 176/1
na kojoj se nalazi bunar, kako se na njega nadovezuju dvije prizemnice s
pripadajućim dijelom dvorišta, sve položeno na čest. zgr. 176/2, kako je u nastavku
prizemnica, odnosno objekt s električnim aparatima koji je položen na čest. zgr.
176/1 te na dijelu čest. zgr. 177/1, dok je preostali sporni prostor na kojem su
položeni krušna peć, kamin i drveni stolovi s klupama položen na dijelu čest. zgr.
178/1 koji je na skici lica mjesta označio slovima B-C-E-F-B i zelenom bojom,
utvrdivši površinu od 36 m2. Vještak utvrđuje kako preostali nesporni dio čest. zgr.
178/1 ima površinu od 25 m2, tako da je ova nekretnina ukupne površine 61 m2, što
po njemu znači da je u katastarskim knjigama upisana površina od 40 m2 netočan
podatak. Očitujući se na primjedbe parničnih stranaka, vještak je 2. prosinca 2019.
dostavio dopunu vještva u kojoj je potvrdio identifikaciju predmetne nekretnine čest.
zgr. 178/1, a sve u skladu s priloženom skicom lica mjesta na kojoj je ova nekretnina
označena slovima B-C-E-F-B i zelenom bojom te slovima H-B-F-G-H. U svojoj dopuni
vještak je dao i kronološki prikaz upisa i popisa promjena postojećih upisa za
predmetnu nekretninu u službenoj katastarskoj evidenciji. Na njegov nalaz i mišljenje
parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju
vještakovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti, uz napomenu
kako je vještak postupio u skladu s uputama suda i predmetom spora te identificirao
pokaznu spornu nekretninu. Dakle, vještaku nije naloženo utvrđivanje površina i
oblika čestica položenih uz spornu, jer se ovaj postupak vodi radi utvrđenja i uknjižbe
prava vlasništva, odnosno suvlasništva, a ne radi utvrđivanja međa ili razvrgnuća
suvlasničke zajednice.

16. Na okolnost utvrđenja kakvoće posjeda predmetne nekretnine, njegovog
kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su na licu mjesta svjedoci I. i V.
M., Z. D., S. V. i M. M., a pored njih i S.
M. Iz iskaza svjedoka M. razvidno je kako je predmetnu nekretninu
započeo koristiti nakon dogovora o najmu koji je postigao s tužiteljicom 1989., kako
je dotadašnji zapušteni prostor u cijelosti uredio i doveo u funkcionalno stanje za
obavljanje ugostiteljske djelatnosti narednih dvadesetak godina. Napominje kako je
izmijenio postojeća derutna krovišta sporne i nesporne prizemnice te definirao
dvorišni prostor koji je koristio u cijelosti i pored toga postavio ulazna vrata koja su se
zaključavala, tako da osim njega i susjede M., nitko pa ni tuženik, nije
mogao pristupati na ovu nekretninu ili je koristiti za držanje stvari. Sjeća se kako mu
je tuženikov otac pokazivao nekakve isprave na okolnost svog suvlasničkog prava,

6 P-34/2021

radi čega mu je jednom prilikom u tijeku prve godine poslovanja, platio 800 tadašnjih
DEM, a zbog istih razloga obratio mu se i tuženik, međutim nije mu ništa platio, već
ga je uputio na tužiteljicu s kojom je imao ugovorni odnos. Iz iskaza svjedoka V.
razvidno je kako je u posjed predmeta spora stupio u zimu 2014. nakon što je s
tužiteljicom sklopio ugovor o najmu i od tada obavlja svoju ugostiteljsku djelatnost na
samostalan i neosporavan način. Spominje kako mu se po stupanju u posjed obratio
tuženik kojem je dao do znanja kako ima sklopljeni pravni posao s tužiteljicom, koja
mu je i naknadno potvrdila vlasništvo predmetne nekretnine. Po svjedoku I.
M. (80 godina) predmetna nekretnina bila je bez krovne konstrukcije,
odnosno "mirina" u vlasništvu osoba po imenu J., a potom J., a sjeća se
kako je 1974. u ovom prostoru slavio godišnjicu mature, jer je u međuvremenu ova
nekretnina uređena i korištena kao dio ugostiteljskog objekta čovjeka zvanog C.,
kojeg je nastavio koristiti drugi ugostitelj, a sve uz suglasnost tužiteljice. Poznaje
tuženike, ali ih ne dovodi u vezu s predmetnom nekretninom. Svjedoci V.
M. i D. (oboje u dobi od 58 godina) te M. (56 godina) iznose
saznanja iz vremena djetinjstva kada su se, zajedno s tuženikom, igrali na prostoru
dvorišta. Ne mogu se očitovati o vlasništvu predmetne nekretnine, jer ih to nije
zanimalo, niti im je poznato da je između stanara susjednih zgrada bilo kakvih
sukoba ili sporova. Svjedok M. tvrdi kako je u to vrijeme nekretnina izgledala
kao "mirina" koja se nije koristila u posebne svrhe, a sjeća se kako je obitelj tuženika
zimi držala barku uz fasadu svoje kuće, dok su uz nju položeni bunar koristili i ljudi
koji s ovom nekretninom nemaju veze. Poznato mu je kako je M. uredio
spornu nekretninu za potrebe ugostiteljske djelatnosti, a pretpostavlja kako je za to
dobio odobrenje tužiteljice. Svjedok D. potvrđuje držanje barke tuženika, a čuo
je da predmetnu nekretninu za ugostiteljski objekt koristi osoba po imenu M. uz
suglasnost tužiteljice. Svjedok M., koji je na lice mjesta pristupao prilikom
posjeta "teti J." u predškolskoj dobi, ali i u školskoj dobi prilikom posjeta
tuženiku, pamti držanje barke i drva obitelji tuženika, ali ne može se sa sigurnošću
očitovati gdje su te stvari držali, niti je vodio brigu o vlasništvu ili kakvim drugim
ovlaštenjima. Sjeća se kako je "teta J." boravila na dvorištu, a prilikom prvog
dolaska na lice mjesta početkom 2000.-tih zatekao je ugostiteljski objekt čovjeka po
imenu M., ali o tome nema detaljnih saznanja. Dakle, svima je poznato kako se
prostor dvorišta pa tako i predmetna nekretnina, prethodnih tridesetak godina koristi
za potrebe ugostiteljskog objekta čiji vlasnici plaćaju najamninu tužiteljici, a nitko
nema saznanja da su parnične stranke ili njihovi pravni prednici, bili u kakvom
sukobu ili sporu oko predmetne nekretnine. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz
razloga što se radi o domaćim ljudima i susjedima, odnosno osobama koji već dugi
niz godina koriste predmetnu nekretninu pa i njoj susjedne, ovdje nesporne površine,
kao vlasnici ugostiteljskog objekta, stoga je logično i očekivano da su prethodnih
desetljeća imali neposredna i objektivna saznanja o dvorištu kao cjelini i o spornoj
nekretnini koja je položena na njegovom dijelu. Logično je kako svjedoci, osim I.
M. a, nisu imali detaljnija saznanja o stanju i korištenju prijepora za života A.
M., jer se radi o osobama (V. M., D. i M.) koje su u
vrijeme njegove smrti 1966. bili u dječjoj dobi, tako da su o predmetu spora mogli
govoriti samo nakon toga i to na temelju opažanja prilikom igre u dvorištu. U svakom
slučaju, njihovi iskazi nisu u bitnom u suprotnosti s ostalom, prethodno nabrojanom
dokaznom građom, tako da im se poklanja vjera u cijelosti kao uvjerljivim i
vjerodostojnim.

7 P-34/2021

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je
utvrđeno kako su pravni prednici tužiteljice u odnosu na ovdje spornu čest. zgr. 178/1
K.O. K., supružnici A. M. pok. A. i J. (J.) M. Radi se o
osobama koje su u službenoj katastarskoj evidenciji od 1962. do 1987. bile upisane
kao isključivi posjednici predmetne nekretnine, a za istaknuti kako je čest. zgr. 178/1
nakon smrti posjednika J. P. pok. A. upisana kao posjed njegovih
nasljednika, ali je 1962. popisom promjena izdvojena iz dotadašnjeg PL 620 i prešla
u novi PL 532, kao isključivi posjed naslovnika A. M. Ova promjena upisa
jasno ukazuje kako je M. bio samostalni posjednik i kako to nije bilo sporno
ostalim P. nasljednicima pa tako ni pravnom predniku tuženikove obitelji ing.
T. M., jer u protivnom, M., kao obrazovana osoba, ne bi dopustio
upis koji je u katastarskoj evidenciji na ime M. egzistirao 25 godina.
Dakle, A. M. bio je faktički vlasnik nekretnine koju je darovnim ugovorom
prenio na suprugu J. M., nakon čega se ona upisala kao samostalni
posjednik i prema spornoj čestici očito postupala kao vlasnica. Tako iz spisa broj IP-
687/64 proizlazi kako je J. M. ustala protiv roditelja tuženika tužbom radi
razvrgnuća suvlasničke zajednice, a njezin zahtjev odbijen je isključivo iz razloga što
je sud, po provedenom dokaznom postupku, utvrdio točnost navoda P. i A.
J. kako čest. zgr. 178/1 nije njihovo suvlasništvo, radi čega ova nekretnina nije
mogla biti predmet diobe. Sudskom odlukom utvrđena je administrativna greška kod
označavanja nekretnine, a svakako utvrđeno kako prednici tuženika nemaju nikakve
veze s ovom nekretninom, što potvrđuje već izneseno kako su M. bili njezini
isključivi posjednici i vlasnici. Slijedom toga, J. M. je prilikom sklapanja
ugovora o doživotnom uzdržavanju 1984. bila ovlaštena prenijeti na tužiteljicu svoja
posjedovna i vlasnička prava u odnosu na čest. zgr. 178/1 u cijelosti, što dalje jasno
ukazuje kako je posjed tužiteljice zakonit, jer je stečen temeljem valjanog pravnog
posla, istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom niti zlouporabom
povjerenja te pošten, jer u trenutku stjecanja, a ni nakon toga, nije imala razloga
sumnjati da joj to pravo ne pripada. Naime, iz stanja u spisu proizlazi kako je
tužiteljica od kraja 80-tih godina do danas predmetnom nekretninom raspolagala na
slobodan i neometan način i to po najmoprimcima koji je sve vrijeme koriste kao dio
njihovih ugostiteljskih objekata. Znakovito je kako je M. M. neometano
izveo niz radova na natkrivanju i uređenju nekadašnje zapuštene "mirine" i njoj
pripadajućeg prostora, što je svim susjedima moralo biti poznato i kako nitko pa ni
tuženik nije mogao pristupiti neovlašteno na lice mjesta, jer je ključ bio u posjedu
M. i susjede M., što tuženik ničim nije doveo u sumnju. Doduše,
ovaj svjedok navodi kako je nakon uređenja, odnosno u prvoj godini poslovanja,
platio tuženikovom ocu iznos od 800 DEM, međutim, sud taj postupak M. ne
smatra dokazom o suvlasničkim ovlaštenjima J. u odnosu na spornu
nekretninu, već neupućenošću najmoprimca u stvarno vlasničko stanje i imovinsko-
pravne odnose parničnih stranaka. Da je tomu tako, proizlazi iz činjenice da je
M. platio tuženikovom ocu samo jednom i to navedene prigode, a tuženiku je
jasno dao do znanja kako svoje probleme može rješavati s tužiteljicom. Osim toga,
ugostiteljsko poslovanje svih godina ne obavlja se samo na spornoj nekretnini, već i
na ostatku dvorišta, a tuženik u tijeku postupka u više navrata ističe svoja ovlaštenja
upravo u odnosu na površinu uz fasadu njegove kuće (dio čest. zgr. 176/1 na kojem
je bunar), stoga je njegov otac očito držao kako ima pravo zahtijevati od M.
naknadu za korištenje tog dijela nekretnine. O kontaktima s tuženikom govori i
svjedok V., koji predmetnu nekretninu koristi od 2014. kada spominje kako ga je i
on uputio na razgovor s tužiteljicom, ali o takvom razgovoru stranaka nema nikakvog