Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske
savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB:..., iz O., zastupane po opunomoćeniku V. B., odvjetniku u O., protiv tužene gimnazije, OIB:..., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. studenog 2021., u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, V. B., odvjetnika u O. i opunomoćenice tuženice, Ž. H., 15. prosinca 2021. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženoj gimnaziji O., OIB:.., O., isplatiti tužiteljici M. B., OIB:..., iz O., 9.269,10 kuna (devettisućadvijestotinešezdeset devetkunaidesetlipa) bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 649,43 kn od 12. siječnja 2016. do isplate;

- na iznos od 644,45 kn od 11. veljače 2016. do isplate;

  - na iznos od 656,55 kn od 11. ožujka 2016. do isplate;

  - na iznos od 661,48 kn od 12. travnja 2016. do isplate;

  - na iznos od 699,72 kn od 11. svibnja 2016. do isplate;

           - na iznos od 678,01 kn od 10. lipnja 2016. do isplate;

           - na iznos od 642,75 kn od 12. srpnja 2016. do isplate;

           - na iznos od 665,57 kn od 09. kolovoza 2016. do isplate;

           - na iznos od 654,66 kn od 10. rujna 2016. do isplate;

   - na iznos od 670,46 kn od 11. listopada 2016. do isplate;

   - na iznos od 664,46 kn od 11. studenog 2016. do isplate;

   - na iznos od 662,90 kn od 10. prosinca 2016. do isplate;

            - na iznos od 663,04 kn od 11. siječnja 2017. do isplate;

   - na iznos od 655,61 kn od 10. veljače 2017. do isplate, sve u roku 15 dana.

2 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate
na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim
bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj gimnaziji O., OIB:..., O., da tužiteljici M, B., OIB:..., iz O. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.812,50 kuna(dvijetisućeosamstodvanaestkunaipedesetlipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. prosinca 2021. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 23. prosinca 2020. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao
radnica od tuženice kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III.
Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
sklopljenim 26. listopada 2011. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 23. studenog 2006.
između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u
javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim
službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja

2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i
iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009.
sporazumno odgođeno, sukladno čl. III. Dodatka, a odredbama članova IV.-V.
ugovoreno je daljnje, postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim
službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011.
između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5
godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena
Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada RH i Sindikati javnih službi su

28. prosinca 2018. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu
radi pojašnjenja primjene člana IV. st. 5. u vezi s članom VII. st. 1. Izmjena Dodatka
Sporazumu. Tužiteljica navodi i kako su uvjeti za povećanje osnovice temeljem
odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene
od siječnja 2016., te joj je tuženica kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja
javnu službu, propustila isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom. Dana 28.
kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2
% u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014. Isti statistički
pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015.
Državni zavod za statistiku je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za treće
tromjesečje 2015. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem
tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji
potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015. S
obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2%, tužiteljica

3 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

smatra kako je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka
Sporazumu. Tužiteljica navodi kako joj je tuženica od prosinca 2015. pa nadalje
plaću obračunavala po osnovici od 5.108,84 kune umjesto 5.415,37 kuna, te kako
potražuje s osnove razlike plaće 9.269,10 kuna s pripadajućim kamatama za sve
plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., s tim da tužiteljica napominje
kako je Odlukom Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama
(NN 123/16) osnovica za siječanj 2017. iznosila 5.211,02 kn.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljica radnica tuženice.
Navodi kako nije sporno da bi 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike
Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja,
Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih
učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti, dok navodi kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada

2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično
u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Ističe kako je
razvidno i iz samih naziva - Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama – isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na
Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006.
godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju
i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006.

3. Tuženica osporava kvalifikaciju sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao kolektivnog ugovora, te njihovu
pravnu valjanost, obvezatnosti, kao i njihov sadržaj, a podredno i valjanost
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu. U odnosu na
sklapanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tuženica navodi kako su iste
potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u
javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisani od strane osam potpisnika.
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske jest parafirao ali nije i
potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, te tuženica iz tog razloga smatra
kako taj sindikat nije sklopio navedeni dokument. Navodi i kako bi sve izmjene i
dopune, da bi bile pravno valjane, morale biti sklopljene od svih stranaka ugovornog
odnosa, a kako u ovom slučaju to nije tako, smatra Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu pravno nevaljanim. Ista situacija bi bila i za slučaj ako bi se uzelo da
navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor.
Stoga smatra kako ne postoji utuživa obveza na povećanje osnovice za plaće u
javnim službama. Smatra da su navedeni dokumenti pravno nevaljani i iz razloga što
sklapanju navedenih dokumenata nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu
Zakona o radu, odnosno iz razloga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora
nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata,
nego samo sa predstavnicima određenih sindikata s područja za koje se kolektivni
ugovor sklapa. Napominje i kako ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog
vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne
pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu. Tuženica smatra da iz tih razloga
navedeni sporazumi predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, a ne
kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava i smatra ih ništetnim. Navodi kao je
Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama iz

4 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

2010. i 2012. određeno da su Dodatak Sporazumu i sve njegove izmjene i dopune ili
novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na
način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, pa zbog toga i zbog propusta
u kolektivnom pregovaranju ne postoji subjektivno utuživa obveza povećanja
osnovice, niti drugih usklađivanja plaća. Ističe i kako se prethodno spomenuti
dokumenti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorima obzirom da isti sadržajno ne
utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom
na iste mogla primijeniti.

4. Tuženica navodi kako je visina plaće u javnim službama uređena Zakonom
o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) koji
predstavljaju kogentno pravo koje se ne može mijenjati voljom stranaka. Pa tako
prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i
namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog
mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće,
uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5.
Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun
plaće su prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna
mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj
godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku. Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama, odredbom članka 2. uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i
sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog
proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama
određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim
i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim
službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka

2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim
službama utvrđena Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama,
sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja

2009. Stoga tuženica smatra kako je ona bila dužna, sukladno Dodatku Sporazuma,
isplaćivati tužiteljici plaću po osnovici koja iznosi 5.108,84 kune, sve do donošenja
Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016.,
s primjenom od siječnja 2017. kojom je utvrđena osnovica u iznosu 5.211,02 kune.
5. Tuženica ističe kako tužiteljica pogrešno smatra da bi nastupile
pretpostavke za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz
razloga što je člankom VII. ugovoreno da će se, ako realni međugodišnje tromjesečni
BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V.
Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a trajao, te da se ta odredba primjenjuje od dana stupanja na
snagu Izmjena i dopuna. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za
statistiku BDP zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja negativnog rasta, počevši od
četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014., tuženica smatra
kako se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
treba odgoditi za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, te da
sukladno tome okolnosti za povećanje osnovice nisu nastupile. Također ističe i kako
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu imaju ugovoreno vremensko važenje pet
godina, pa je trajanje istih isteklo 25. listopada 2016., a što znači da do "uskladbe"
osnovice plaće u javnim službama na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
ne bi došlo u razdoblju u kojemu su iste važile. Tuženica je istakla i prigovor zastare

5 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

za sva potraživanja tužiteljice za koja je protekao zastarni rok od pet godina,
računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

6. U tijeku postupka sud je pročitao ugovor o radu tužiteljice, aneks ugovora o
radu tužiteljice, obračunske liste za isplatu plaće tužiteljice, izračun razlike plaće
tužiteljice, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.,
Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009.Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno
tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 28. prosinca 2012., zaključke sa sastanka sa profesorima pravnih
fakulteta, te ostalu dokumentaciju u spisu.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće na temelju čl.
III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

26. listopada 2011.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da
je tužiteljica u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bila zaposlena kod
tuženice koja joj je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016. isplaćivala plaću
primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, odnosno za mjesec siječanj 2017.
osnovicu u iznosu 5.211,02, a što proizlazi iz ugovora o radu i obračunskih lista za
isplatu plaće tužiteljice, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014.
BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom
tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% u
donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog
zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

10. U ovom postupku sporna je pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaće
u javnim službama, Dodatka Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, kao i ispunjenje uvjeta za primjenu osnovice iz
čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

11. Prije svega valja napomenuti kako tuženica u odgovoru na tužbu navodi
kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene
Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili
sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Međutim, tužiteljica u tužbi
ne iznosi takve navode, niti spominje Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti, na koji se tuženica poziva.

12. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata
javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen
čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način
usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za
ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka
Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi

5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za
statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)
i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i

6 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

dopunama. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu
procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je
BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje

2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015. Dana

27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku je objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP- a za treće tromjesečje 2015. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8
% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički
pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca
2015. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2%,
krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu.
Odredbom čl. VIIIc. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da ako piše da se
nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom
slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica. Stoga, prema stavu
ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženica bila dužna isplaćivati plaću
tužiteljici primjenjujući osnovicu iz čl. III. počevši od plaće za mjesec prosinac 2015.
13. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva
i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, prema stavu ovog suda izostanak potpisa
predstavnika jednog od sindikata koji su potpisali Sporazum o osnovici za plaće u
javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009. ne utječe na valjanost Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu. Tuženica se poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr-
409/09, međutim, iz te odluke ne proizlazi da bi izmjene kolektivnog ugovora morale
nužno biti potpisane od strane svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već
navedena odluka samo govori o tome kako pojedini sindikati ne smiju protivno
zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.
Dakle, da bi navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bile nevaljane
potrebno je da navedeni sindikat bude isključen iz procesa pregovaranja o njima, a
što tuženica nije dokazala. Isto se odnosi i na Vjerodostojno tumačenje Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu. Također, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj
141/12., dalje - TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih
izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Kako je TKU/12 uredno
potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz toga
proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune.

14. Tuženica navodi i kako prilikom sklapanja Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama iz 2006., Dodatka Sporazumu iz 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu iz 2011. nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori iz razloga opisanih u
odgovoru na tužbu, ali za navedeno ne dostavlja nikakve dokaze.

15. Tuženica se poziva i na Zaključke sa sastanaka od 8. prosinca 2016. u
kojima profesori pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj iznose svoje stavove na temu
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i dodataka tom sporazumu. Međutim,
kako ti zaključci nisu pravno obvezni, oni ne mogu imati nikakvog utjecaja na
presuđenje u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega se ovaj prigovor tuženice ukazuje
neosnovanim.

16. U odnosu na navode tuženice kako navedeni dokumenti po svojoj pravnoj
naravi nisu kolektivni ugovori zbog sadržaja koji reguliraju, sukladno odredbi članka

192. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje – Zakon o radu) kolektivnim
ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može

7 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog
odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim
odnosom. Ovaj sud je stava kako važan dio sadržaja radnog odnosa predstavljaju i
plaće koje su regulirane navedenim dokumentima.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi kako Sporazum o osnovici za plaće u
javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009., kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju valjani
kolektivni ugovor zaključen između Vlade RH i sindikata javnih službi.

18. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,
budući da je ovaj sud utvrdio kako se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se
primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona
o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji
je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim
važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je
istekla 26. siječnja 2017.

19. Plaće zaposlenih u javni službama jesu regulirane Zakonom o plaćama u
javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće
u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.), kako to navodi tuženica.
Ali tuženica također smatra kako odredbe ovih zakona kojima se uređuju plaće
predstavljaju kogentne odredbe, te ih nije moguće izmijeniti voljom stranaka.
Navedeno ovaj sud smatra neosnovanim. Prije svega, i samim člankom 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) propisano
da se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između
Vlade RH i sindikata javnih službi, a koji kolektivni ugovor sukladno prethodno
obrazloženom predstavljaju i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Također, i
odredbama članka 51. stavka 4. TKU/10, na pitanje visine plaće u javnim službama
ugovorena je primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena, dakle i Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrđeno i TKU/12. Stoga je tuženica bila
dužna u utuženom razdoblju obračunavati plaću tužiteljice uzimajući u obzir odredbe
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Iako je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela
Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama., s primjenom od
siječnja 2017. kojom je utvrđena osnovica u iznosu 5.211,02 kune, sukladno čl. 9. st.

3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.), primjenjujući za radnika
najpovoljnije pravo, tuženica je bila dužna obračunavati plaću i za mjesec siječanj

2017. primjenjujući osnovicu iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u iznosu

5.415,37 kuna.

20. Tuženica tumači kako se odgoda uskladbe iz čl. VII. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu odnosi i na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta,
te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za dvanaest tromjesečja, počevši od
siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne
odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena
i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev-
1111/2020-2.

21. Kako je tuženica isplaćivala tužiteljici plaću primjenjujući osnovicu u iznosu

5.108,84 kune za plaće od prosinca 2015. do prosinca 2016., odnosno osnovicu u

8 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

iznosu 5.211,02 kune za mjesec siječanj 2017., tužiteljici je nastala razlika koju
potražuje u ovom postupku. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatom

9.269,10 kuna, visinu kojeg opunomoćenica tuženice na ročištu održanom 9.
studenog 2021. nije osporila. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, tuženici
naloženo isplatiti tužiteljici 9.269,10 kuna, kao pod točkom I. izreke presude.
22. Tuženica je istaknula prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koje
je protekao zastarni rok od 5 godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog
iznosa do datuma podnošenja tužbe. Budući je tužba tužiteljice predana ovom sudu

23. prosinca 2020., a člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i
127/17., dalje - Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina, zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica
potražuje.

23. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata
sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
35/05., 41/08., 125/11., 75/15. – dalje: ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u
bruto iznosu plaće. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne
novine" broj 93/14. i 127/17.) koji se primjenjuje na ovaj spor, je propisano da se pod
plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje
vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o
radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili
radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća
isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako
kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su
plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.
Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13.,
148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak
od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate
prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje
radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva
dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine
bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom
svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate
poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate
pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće)
takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je
sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da
vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu
od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada
obveza tuženice kao dužnika da isplati porez i prirez na porezu na dohodak na
dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno
da tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega
tužiteljici ne pripada pravo ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio
bruto plaće tužiteljice, pa je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan kao
pod točkom II. izreke presude.

24. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom
tek u neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu
nastali posebni troškovi, te joj sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa

9 Poslovni broj: 100. Pr-63/2021-9

člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92.,
58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,
148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) pripadaju troškovi sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14.,
118/14. i 107/15., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak
zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 750,00, kn
za sastav podneska od 19. listopada 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT) i za
zastupanje na ročištu održanom 9. studenog 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1.
OT), odnosno ukupno 2.250,00 kuna, što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT
iznosi 2.812,50 kuna. Sud smatra kako su svi navedeni troškovi bili nužni i potrebni
za vođenje parnice. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu
prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl.

30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12., 25/13., 93/14., 73/17. i
131/20.), o čemu je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 15. prosinca 2021.

         Sutkinja: Ljiljana Jakša v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave
pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom
županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke

3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom
ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao
dan primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. tužiteljici po opunomoćeniku V. B., odvjetniku u O.

2. tuženoj gimnaziji O., O.

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi