- 1 -              Revd 4648/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4648/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja K. S. iz U., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. Z., odvjetnici u L., protiv tuženika E. o. d. d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu obaju stranaka za dopuštenje revizije  protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-402/2020-12 od 10. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn-197/2019-259 od 10. prosinca 2019., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

              II. Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-402/2020-12 od 10. svibnja 2021., u dijelu pod točkom II. izreke, u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

              a. „U parnicama radi nakade štete u vidu izgubljene zarade zbog nemogućnosti obavljanja poslova u okviru preostale radne sposobnosti (a u vezi smanjenja radne sposobnosti proistekle iz prometne nezgode za nastanak koje je odgovoran osiguranik tuženika), a u slučaju kada je utvrđeno da je na tržištu rada bilo oglašavano više radnih mjesta čije formalne kvalifikacije zadovoljava tužitelj i koja radna mjesta su unutar preostale radne sposobnosti tužitelja, pri čemu je utvrđeno da tužitelj nije niti pokušao tražiti zaposlenje na tim poslovima – na kome je teret dokazivanja činjenice (ne)mogućnosti zaposlenja s utvrđenom preostalom radnom sposobnosti?“,

 

              b. „Da li oštećenik/tužitelj ima pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi traženja naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period prije nego je postavio takav zahtjev za naknadu štete odgovornom osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ili pak u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) oštećenik odnosno tužitelj ima pravo tražiti zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade samo od dana postavljanja zahtjeva za naknadu štete ili tužbe unatoč tome što se radi o traženju izgubljene zarade koja je dospjela prije podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, odnosno da li je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio odredbu čl. 12. ZOOP kada je obvezao tuženika da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na suđenu izgubljenu zaradu za period prije nego je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete ( ili tužbe) kojim je prvi puta pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade?".

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u pogledu dijela u kojem nije uspjela u sporu.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavile su pravna pitanja za koja su navele da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja su navele zbog čega smatraju da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno pravo.

 

4. Ovaj je sud prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

              O prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije

 

5. Imajući u vidu utvrđenje suda u pobijanoj odluci, konkretno, u toč. 9.2. njezinog obrazloženja, u kojem stoji da: „ (…) ovaj sud kao sud drugoga stupnja ne prihvaća zaključak suda prvoga stupnja da je tužitelj u konkretnoj prometnoj situaciji postupio kao prosječan vozač odnosno da je istu pokušao izbjeći skretanjem svoga motocikla ulijevo, jer je u predmetnoj prometnoj situaciji, kada je za to imao i prostora i vremena - a to proizlazi iz stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, tužitelj je bio dužan poduzeti sve radnje da predmetnu nezgodu izbjegne pa tako i reakciju na snažno kočenje, neovisno od činjenice što se kretao prednosnom prometnicom, jer je očito olako držao da će nezgodu izbjeći rizičnim skretanjem u lijevo (…)“ – prvo i drugo pravno pitanje tužitelja, koja se temelje na pretpostavci da bi tužitelj reagirao kao prosječan vozač, ne korespondiraju sa činjeničnim utvrđenjima suda u pobijanoj odluci, a, naglašava se ovaj, revizijski sud svoju odluku može temeljiti samo na činjeničnim utvrđenjima učinjenim od strane nižestupanjskih sudova. Stoga ta pitanja nemaju utjecaj na odluku u sporu.

 

5.1. Osim toga, odgovor na ova dva pitanja bi ovisila o okolnostima nastanka dinamike prometne nezgode svakog pojedinog slučaja, te se u odnosu na ta pitanja, stoga, ne može, davanjem odgovora na ta pitanja uspostaviti jedinstveni, opći i precizan pravni standard koji bi bio primjenjiv u svim budućim predmetima, upravo zbog neiscrpnosti činjeničnog stanja koje će u tim predmetima, u pogledu dinamike nastanka prometne nezgode, biti relevantno.

 

5.2. Dakle, odgovor na ta pitanja ovisi o konkretnim okolnostima svakog posebnog slučaja pa se ta pitanja niti ne mogu kvalificirati kao pravna pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a.

 

6. S obzirom na to da drugostupanjski sud nije izrazio pravno shvaćanje o izostanku protupravnosti (i krivnje) tužitelja, 3., 4. i 5. pitanje tužitelja, koje se temelje na takvoj pretpostavci, također nemaju utjecaj na odluku u sporu.

 

7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije tužitelju, određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I. izreke.

 

              O prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije

 

8. Pravno pitanje numerirano pod 1., 2 i 8. u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

 

8.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

 

8.2. Dakle, jasna je dužnost žalbenog suda u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11., u svezi čl. 365. st. 2. i 375. st. 1. ZPP-a, koje odredbe zbog svoje jasnoće i nedvosmislenosti ne zahtijevaju daljnje tumačenje u revizijskom postupku i davanje odgovora u smislu tih postavljenih pitanja.

 

9. Protivno implikacijama koje se nameću pravnim pitanjem tuženika koje je u prijedlogu numerirao rednim brojem 3., drugostupanjski sud jest uzeo u obzir dan preinake tužbe i, u odnosu na taj dan, za tako povišeni iznos tužbenog zahtjeva, ocjenjivao istaknuti prigovor zastare, djelomično ga prihvativši i u tom dijelu odbivši tužbeni zahtjev. Zato se to pravno pitanje ukazuje neodlučnim za odluku u sporu.

 

10. U pogledu pravnog pitanja koje je tuženik u prijedlogu numerirao rednim brojevima 6. i 7. za obrazložiti je da u pogledu njih, a u odlukama na koje je tuženik uputio kao na odluke razloga važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a (niti u pravnom shvaćanju izraženom na sjednici revizijskog suda) nije izraženo pravno shvaćanje u okviru činjenične situacije podudarne s ovom, a to osobito u pogledu činjenice da je tužitelj bio zaposlen i prihode temeljem redovnog rada ostvarivao u inozemstvu „radom na crno“, što potencijalno utječe na postojanje porezne obveze i (naglašava se iduća riječ) eventualno utječe na određivanje dosude bruto ili neto izgubljene plaće. Dakle, u tom smislu nije dokazan razlog važnosti toga pitanja u smislu navedene zakonske odredbe.

 

11. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, u odnosu na prethodna pravna pitanja tuženika.

 

12. Međutim, pravno pitanje koje je u prijedlogu tuženika numerirano pod rednim brojem 4. i 5. se sažeto svodi na ono koje je navedeno pod toč. II. a. izreke ovoga rješenja te ovaj sud ocjenjuje da je u pogledu njega pravna praksa nejedinstvena (Rev-563/06 od 11. listopada 2006., Rev-378/11-3 od 15. svibnja 2013. i Rev-184/10 od 10. siječnja 2014.) i da je ono važno za odluku sporu, pa je to pitanje važno i u smislu čl. 385.a ZPP-a.

 

13. I pravno pitanje u prijedlogu tuženika naznačeno pod rednim brojem 9., a u izreci ovoga rješenja pod toč. II. b., je važno u smislu prethodno navedene odredbe, jer je pravno shvaćanje suda u pobijano odluci nepodudarno sa pravnim shvaćanjem kojeg je ovaj sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev 373/2021 od 27. travnja 2021.

 

14. Stoga je valjalo u odnosu na ta pitanja (toč. 12. i 13. ovoga obrazloženja), temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a riješiti kao u izreci, pod toč. II.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.