- 1 -              Rev 2976/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2976/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. B. iz N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u N., protiv prvotuženika L. u. Z. P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. K. i N. Š. u P. i drugotuženika Županijske uprave za ceste I. županije, P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. F., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1970/15-2 od 27. lipnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-213/15-63 od 19. lipnja 2015., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1970/15-2 od 27. lipnja 2017. u dijelu pod toč. 1. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-213/15-63 od 19. lipnja 2015. u dijelu pod toč. I. izreke, te se preinačava i toč. 3. izreke presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1970/15-2, tako da glasi:

 

1. Odbija se žalba prvotuženika L. u. Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-213/15-63 od 19. lipnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 13.568,65 kn (1.800,86 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2012. do isplate, kao i za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 8.300,00 kn (1.101,59 EUR).

 

2. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kn.

 

 

II. Nalaže se prvotuženiku da tužitelju naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu 1.875,00 kn (248,85 EUR), u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

IV. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se  I. tuženiku  L. u. „Z.“, OIB: …, P., da tužitelju H. B., OIB: …, iz N., plati iznos od 13.568,65 kn (slovima: trinaesttisućapetstošezdesetosam kuna i šezdesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 12% godišnje koja teče od 07. kolovoza 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene eskontne stope po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, što znači eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kn (slovima. osamtisućatristokuna), sve u roku od 15 dana.

II. U odnosu na II. tuženika tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

III. Nalaže se tužitelju da II. tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn (slovima: pettisućašestodvadesetpetkuna) u roku od 15 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"1. Prihvaća se žalba 1. tuženika kao osnovana, te se preinačuje toč. I. presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. Pn-213/15-63 od 19. lipnja 2015. godine na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika L. u. „Z.“ odbija u cijelosti, te se nalaže tužitelju da 1. tuženiku naknadi troškove prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje toč. III. presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalnoj službi u Poreču-Parenzo posl. br. Pn-213/15-63 od 19. lipnja 2015. godine.

3. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku naknadi trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev 1. tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka."

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08. 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da reviziju podnosi zbog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem pitanju je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, te o kojem pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

3.1. Pri tom kao razlog važnosti ukazuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015., i U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016., kao i na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

 

3.2. Predlaže da da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, te tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelja prvotuženik je predložio da se revizija tužitelja odbaci ili podredno odbije, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

4.1. U odgovoru na reviziju tužitelja drugotuženik je naveo kako smatra ispravnim tumačenje i pravno obrazlaganje tužitelja u podnijetoj reviziji, te smatra da se revizija ima svakako uzeti u razmatranje jer je potrebno utvrditi činjenice koje su od značaja za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

6.1. U konkretnom slučaju, iako je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo da odluku o žalbi prvotuženika donosi na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, ipak iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je taj sud preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke jer je prema stanju spisa prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio odlučnu činjenicu - da je prvotuženik poduzeo potrebne radnje za sprječavanje štete od divljači na predmetnoj dionici javne ceste time što je 19. listopada 2011. uputio zahtjev drugotuženiku kao osobi koja upravlja tom javnom cestom, da na svim prometnicama na području njihovog lovačkog društva postave prometnu signalizaciju "divljač na cesti", a koji dokaz je sud prvog stupnja ocijenio (dopis sa zahtjevom i popisom mjesta odnosno dionica cesta za koje je prvotuženik zahtijevao postavljanje prometne signalizacije) da time prvotuženik nije uputio zahtjev drugotuženiku za postavljanje prometne signalizacije na dionici ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda.

 

6.2. Dakle, proizlazi da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP.

 

6.3. Stoga, s obzirom da je u ovom predmetu pobijana presuda sadržajno donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, koja je kao takva i razmatrana, slijedom čega je bespredmetno pozivanje tužitelja na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete na njegovom vozilu u iznosu 13.568,65 kn protiv prvo i drugotuženika (kao odgovornih osoba) za prometnu nezgodu od 1. srpnja 2012. koja se dogodila na porečkoj zaobilaznici Vranići-Kaufland kada je na tužitelja koji je upravljao svojim osobnim automobilom naletjela srna.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome je utvrđeno:

- da se … neposredno prije … dogodila predmetna prometna nezgoda u P., na porečkoj zaobilaznici V.-Kaufland,

- da predmetna prometnica prema zapisniku o očevidu Policijske postaje P. predstavlja županijsku cestu kojom upravlja drugotuženik,

- da je došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj, kao vozač svog automobila registarskih oznaka …, na kojem vozilu je nastala šteta uslijed naleta srne na  to vozilo,

- da visina štete na vozilu iznosi 13.568,65 kn

- da na cesti na kojoj je došlo do nezgode u vrijeme nastanka nezgode, a niti naknadno nije bio postavljen znak "divljač na cesti",

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je nalet na automobil tužitelja ostvaren udarom prednjeg desnog dijela vozila na bočnu stranu tijela srneće divljači, koja je prelazila kolnik s desna u lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila, da se je tužitelj u času naleta kretao sa svojim vozilom brzinom od oko 60 do 65 km/h, da od stupanja na prometnicu pa do mjesta naleta, srneća divljač se kretala na putu dužine od oko 2,10 m i u vremenu od oko 0,6 sek, a u času stupanja divljači na prometnicu vozilo je bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 10,40 m, da na dužini od 10,40 m divljač je bila osvijetljena svjetlima tužitelja pa je postojala mogućnost pravovremenog uočavanja stupanja iste na prometnicu, na kojoj dužini puta je moguće zaustavljanje vozila za sve brzine kretanja niže od 29,24 km/h pa da tužitelj nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač,

- da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, nije konzumirao alkohol, kretao se dopuštenom brzinom od oko 60-65 km/h na cesti na kojoj je ograničenje brzine određeno prometnim znakom na 80 km/h, pa da tužitelj kao vozač ni na koji način nije odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu,

- da je u privitku dopisa prvotuženika od 27. listopada 2014. priložen zahtjev prvotuženika drugotuženiku (od 19. listopada 2011.) za postavljanje prometne signalizacije, uz koji je priložen popis mjesta odnosno dionica ceste za koji je zahtijevano postavljanje prometne signalizacije.

 

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da iz zahtjevu za postavljanje prometne signalizacije, priloženog popisa ne proizlazi da je prvotuženik podnio zahtjev drugotuženiku za postavljanje signalizacije za dionicu ceste na kojoj se je dogodila predmetna prometna nezgoda, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da prvotuženik nije uputio zahtjev drugotuženiku za postavljanjem prometne signalizacije na dionici ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda.

 

9.2. Stoga je zaključio da je za predmetnu prometnu nezgodu odgovoran prvotuženik kao lovoovlaštenik lovišta koje se nalazi uz predmetnu prometnicu, jer nije uputio zahtjev drugotuženiku za postavljanjem prometne signalizacije, te nije sukladno odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09 i 153/09 - dalje: ZL) poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete, a da odgovornost drugotuženika nije utvrđena. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, te prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i naložio prvotuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos, kao i naknadi mu troškove postupka.

 

10. Međutim, drugostupanjski sud je preocjenjujući zahtjev prvotuženika s popisom dionica ceste za koje je zahtijevano postavljanje prometne signalizacije od 19. listopada 2011. upućen drugotuženiku, ocijenio da je tim zahtjevom prvotuženik poduzeo potrebnu radnju za sprječavanje štete od divljači na predmetnoj dionici ceste.

 

10.1. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da je u tom zahtjevu s popisom dionica ceste za koje je zahtijevano postavljanje prometne signalizacije prvotuženik izričito naglasio da se divljač kreće po cijelom području lovišta, čime da je moguće da se ono zatekne na javnim cestama u cijeloj njihovoj duljini, radi čega da je zahtjev prvotuženika za postavljanje prometne signalizacije usmjeren na označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima svih cesta u cijeloj njihovoj duljini kojima drugotuženik upravlja u granicama lovišta.

 

10.2. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je utvrdio da je prvotuženik 19. listopada 2011. uputio zahtjev drugotuženiku kao osobi koja upravlja tom javnom cestom, da na svim prometnicama na području njihovog lovačkog društva (sada udruge) postave prometnu signalizaciju "divljač na cesti", pri tom ocjenjujući da je prvotuženik tim zahtjevom ispunio svoju obvezu poduzimanja mjera za sprečavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištu na kojem se prostire lovište.

 

10.3. Zbog toga je, utvrđujući da drugotuženik nije postavio prometnu signalizaciju "divljač na cesti" kako je to predložio prvotuženik kao lovoovlaštenik, drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, zaključujući da je upravo drugotuženik na temelju odredbe čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZC) odgovoran za nastanak predmetne štete, a ne prvotuženik.

 

11. Tužitelj u reviziji ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, ističući da je divljač koja istrči na cestu opasna stvar u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), te da vlasnik opasne stvari odgovara za štetu koju počini bez obzira na krivnju prema odredbama čl. 1063. - 1064. ZOO, kao i da se može osloboditi odgovornosti ako dokaže postojanje razloga navedenih u odredbi čl. 1067. ZOO.

 

11.1. Navodi također da u konkretnom slučaju vezano za odgovornost drugotuženika ne postoji protupravnost jer da nema uzročne veze između štetne radnje i štete, odnosno da bi tužitelj vozilom naletio na divljač i da je na mjestu štetnog događaja postojao prometni znak "divljač na cesti", te da je šteta nastala zbog svojstva divljači koja ga čine opasnom stvari u smislu odredbe čl. 1063. ZOO, a da se prvotuženik kao vlasnik opasne stvari u ovom predmetu nije mogao osloboditi objektivne odgovornosti jer ne postoje razlozi iz čl. 1067. st. 2. ZOO.

 

12. Tijekom postupku i u revizijskom stupnju postupka je sporno po kojem kriteriju odgovara prvotuženik za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, zatim oslobađa li prvotuženika kao lovoovlaštenika od odgovornosti za štetu nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu prvotuženika (kao lovoovlaštenika) iz čl. 50. st. 2. ZC, te je li prvotuženik odgovoran za nastalu štete tužitelju.

 

13. Prije svega treba reći da shvaćanje iz pobijane odluke glede odgovornosti prvotuženika (lovoovlaštenika) za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na javnoj cesti nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice iz revizijske odluke poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., prema kojem:

 

"...odgovornost drugotužene za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar,...

 

...Za nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11....) oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (srne) na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO...."

 

14. Dakle, odgovornost prvotuženika (lovoovlaštenika) za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna (kako to pravilno ističe tužitelj u reviziji), što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer divljač u takvim okolnostima, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.).

 

15. S obzirom na navedeno prvotuženik se, u konkretnom slučaju, mogao osloboditi objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, u smislu odredbe čl. 1067 ZOO-a, samo ako dokaže da je, propust drugotuženika koji nije postavio prometni znak opasnosti "divljač na cesti" na predmetnoj prometnici (iako mu je prvotuženik podnio takav zahtjev), bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

 

15.1. Međutim, u situaciji ako prvotuženik ne dokaže da je taj propust drugotuženika vezano uz nepostupanje po zahtjevu prvotuženika za postavljanje prometne signalizacije bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, prvotuženik se ne bi mogao osloboditi od odgovornosti za nastanak predmetne štete.

 

16. Naime, odredbom čl. 1067. ZOO propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari, a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1), ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (stavak 2), ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3), ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4).

 

16.1. Također treba reći da je odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10 i 71/11) propisano da znakovi opasnosti službe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti.

 

17. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci utvrdio da je prvotuženik uputio zahtjev drugotuženiku za postavljanje prometne signalizacije "divljač na cesti", te da drugotuženik nije postupio po zahtjevu prvotuženika i postavio po prvotuženiku (kao lovoovlašteniku) predloženu prometnu signalizaciju.

 

17.1. Stoga je u konkretnom slučaju, u revizijskom stupnju postupka sporno je li, po drugostupanjskom sudu utvrđeno nepostupanje drugotuženika (kao osobe ovlaštene upravljati javnom cestom) po zahtjevu prvotuženika kao lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 50. st. 2. ZC bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

 

18. S obzirom na utvrđenje da je u konkretnom slučaju ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bilo 80 km/h, da se tužitelj kretao vozilom brzinom 60-65 km/h, da se nalet mogao izbjeći brzinom kretanja vozila  nižom od 29,24 km/h, te da tužitelj nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač, to prema ocjeni ovog suda, u takvim okolnostima, propust drugotuženika za postavljanje prometne signalizacije nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. To stoga što je tužitelj, kao vozač predmetnog vozila i bez tog prometnog znaka vozio znatno manjom brzinom od dopuštene, iz čega proizlazi da je vožnja tužitelja bila oprezna, kakva bi se mogla očekivati i da je bio postavljen prometni znak "divljač na cesti".

 

19. Stoga, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je prvotuženik dokazao da je propust drugotuženika, time što nije postavio prometnu signalizaciju "divljač na cesti" na predmetnoj prometnici po zahtjevu prvotuženika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem (u kojem slučaju bi se prvotuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu prouzročenu od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO), te s obzirom da u postupku utvrđene činjenice ne ukazuju na to da je nepostupanje drugotuženika po zahtjevu prvotuženika za postavljanje prometne signalizacije na predmetnoj prometnici bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, to je prema ocjeni ovog suda, tuženik u skladu s odredbom čl. 83. st. 1. ZL i čl. 1063. u vezi sa čl. 1067. ZOO dužan naknaditi predmetnu štetu tužitelju (koja visina štete na automobilu tužitelja je u postupku utvrđena u iznosu 13.568,65 kn).

 

20. Zbog svega navedenog, a s obzirom da je osnovan tužiteljev revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

21. Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II. izreke). Naime, tužitelju je, s obzirom da je u cijelosti uspio s revizijom dosuđen trošak sastava revizije koji je bio potreban u skladu s Tbr. 10. t. 6. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14), u iznosu 1.875,00 kn (248,85 EUR).

 

22. Prvo i drugotuženicima nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju tužitelja jer te parnične radnje nisu bile potrebne prilikom donošenja odluke o reviziji (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove presude.

 

23. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 EUR=7.53450)

 

24. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Mirjana Magud, v.r.

 

 

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

 

u predmetu ovog suda Rev-2976/2017

 

1. U gore označenom predmetu kao sudac izvjestitelj protivio sam se stavu većine u vijeću da se u gore označenom predmetu presudi kao slijedi:

"I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1970/15-2 od 27. lipnja 2017. u dijelu pod točkom 1. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-213/15-63 od 19. lipnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke, te se preinačava i točka 3. izreke presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1970/15-2, tako da glasi:

Odbija se žalba prvotuženika L. u. Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-213/15-63 od 19. lipnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 13.568,65 kn (1.800,86 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2012. do isplate, kao i za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 8.300,00 kn (1.101,59 EUR). "

 

2.Time je u suštini uspostavljena presuda suda prvog stupnja kojim je presuđeno:

"I. Nalaže se I. tuženiku  L. u. „Z.“, OIB: …, P., da tužitelju H. B., OIB: …, iz N., plati iznos od 13.568,65 kn (slovima: trinaesttisućapetstošezdesetosam kuna i šezdesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 12% godišnje koja teče od 07. kolovoza 2012. godine pa do isplate, a u slučaju promjene eskontne stope po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, što znači eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kn (slovima. osamtisućatristokuna), sve u roku od 15 dana.

II. U odnosu na II. tuženika tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

III. Nalaže se tužitelju da II. tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn (slovima: pettisućašestodvadesetpetkuna) u roku od 15 dana."

 

3. Ovaj sud je odlučujući o osnovanosti zahtjeva većinom glasova članova vijeća zauzeo pravno shvaćanje pozivajući se na ranija pravna shvaćanja ovog suda  glede odgovornosti - lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na javnoj cesti ustvrdivši da je ta odgovornost je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar što je u konačnici i podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice iz revizijske odluke poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., prema kojem:

"...odgovornost drugotužene za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar,...

...Za nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11....) oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (srne) na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO...."

 

4. Dakle, prema pravnom shvaćanju u ovoj odluci odgovornost - lovoovlaštenika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer divljač u takvim okolnostima, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.).

 

S takvim pravnim shvaćanjem ne mogu se na žalost složiti.

 

5. Sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osom ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

6. Iz odredbe čl. 1064. ZOO-a slijedi da za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

7. Prije svega nesporazum s pravnim shvaćanjem koje je izraženo u ovoj odluci izvire iz mog neslaganja da je lovoovlaštenik vlasnik divljači. Prema mom shvaćanju da bi vlasnik ili imalac objektivno odgovarao za štetu od opasne stvari preduvjet bi bio da on (vlasnik) upravlja tom stvari, da je na određeni način kontrolira ili drži u svojoj vlasti ili pak da s obzirom na osobine te stvari može upravljati opasnom stvari.

 

8. Ne treba posebno isticati da divljač nije stvar kojom se može upravljati, da divljač nije stvar koja može biti u vlasti bilo koje osobe i da je u krajnjoj liniji njen status stvari podesne da bude predmet prava vlasništva krajnje upitan.

 

9. Zato, smatram da dogovornost lovoovlaštenika s osnove opasne stvari nikako ne može postojati i da je taj i takav pristup potpuno pogrešan.

 

10. S druge strane, ako bi se zadržali na terenu objektivne odgovornosti lovoovlaštenika, tada bi se eventualno moglo smatrati da njegova odgovornost postoji s osnove opasne djelatnosti, ali tada bi na tužitelju bio teret odgovornosti da je samo upravljanje lovištem opasna djelatnost, što također po mom mišljenju samo po sebi ne bi se moglo smatrati opasnom djelatnošću jer se ipak traži za uspostavu objektivne odgovornosti da je konkretna djelatnost takav izvor opasnosti da već samo njeno obavljanje predstavlja izvor opasnosti za nastanak štete.

 

11. Ako bi se složili da upravljanje lovištem, samo po sebi nije opasna djelatnost, to ne isključuje da pojedine aktivnosti koje lovoovlaštenik obavlja u okviru svojih ovlasti ne mogu biti opasne djelatnosti, kao što je na primjer organiziranje lova.

 

12. Stoga, po mom skromnom mišljenju lovoovlaštenik može odgovarati po objektivnoj odgovornosti samo po osnovi opasne djelatnosti, nikao po osnovi opasne stvari, i to samo ako bi oštećenik dokazao da je lovoovlaštenik u vrijeme nastanke štete provodio neke aktivnosti na lovištu bi se mogle okarakterizirati kao opasna djelatnost samog lovoovlaštenika ili osoba kojima je dopustio ili ih je ovlastio da na lovištu kojim upravlja provodi neke aktivnosti.

 

13. U svim drugim slučajevima, nalet divljači na vozilo je razlog za ekskulpaciju lovačkog društva sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a.

 

14. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje zajedno s odlukom dostavi strankama i objavi na mrežnim stranicama.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

 

                                                                                                                                            Sudac:

                                                                                                                                            Đuro Sessa , v.r.