- 1 -              Poslovni broj: I Kž-355/2021-4

Poslovni broj: I Kž-355/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-36/2021. od 6. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba optuženog V. B. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju kazne zatvora utvrđene optuženiku po sudu prvog stupnja i to u trajanju od 3 (tri) godine za kazneno djelo iz točke 1., u trajanju od po 1 (jedne) godine za svako od kaznenih djela iz točke 2. i 3., u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz točke 4. izreke prvostupanjske presude, pa se optuženi V. B. uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. veljače 2021. pa dalje.

 

II Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi V. B. proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela kvalificiranog razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. i jednog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u točkama 1., 2., 3., i 4. izreke te presude, te mu je za kazneno djelo kvalificiranog razbojništva utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za dva kaznena djela razbojništva kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za svako djelo i za kazneno djelo teške krađe kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. veljače 2021. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.) oštećenoj poslovnici P. u Z., …, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti, te je optuženom V. B. naloženo da oštećenoj poslovnici P. u Z., u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe naknadi štetu od 61.059,95 kuna (šezdesetjednutisućupedesetdevetkuna i devedesetpetlipa) sa pripadajućim zakonskim kamatama, te da oštećenom trgovini L. na adresi … naknadi štetu u cijelosti u iznosu od 4.540,76 kuna (četiritisućepetstočetrdesetkuna i sedamdesetšestlipa) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenoj poslovnici F.-e iz Z., … djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev, te je optuženom V. B. naloženo da oštećenoj poslovnici F.-e u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe naknadi štetu od 4.529,91 kuna (četiritisućepetstodvadesetdevetkuna i devedesetjednalipa) dok je sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva za pretrpljeni strah djelatnika F.-e, a koji zahtjev nije namiren od osiguravajućeg društva, upućena u parnicu.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi V. B. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te troška nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi V. B., po braniteljici S. Š., odvjetnici u Z..

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-36/21 od 6. rujna 2021. preinači u dijelu odluke o kazni te okrivljenog osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju".

 

2.2. Optuženi V. B. žali se po braniteljici S. Š., odvjetnici u Z. "zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "…preinači pobijanu presudu u točki I i optuženom izrekne nižu kaznu zatvora uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 ili podredno presudu u točki I ukine i postupak vrati na sud prvog stupnja na ponovno suđenje". Napominje se kako se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede činjenica odlučnih za izbor mjere kazne (članak 464. stavak 7. ZKP/08.), jer se u odnosu na djela kojima se tereti optužnicom državnog odvjetnika izjasnio da se smatra krivim.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Spis je u skladu sa odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba optuženog V. B. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

 

6. Naime, optuženi V. B. svojom žalbom prigovara adekvatnosti valorizacije utvrđenih olakotnih okolnosti (priznanje počinjenih djela, kajanje i žaljenje radi istog, doprinos brzom okončanju kaznenog postupka, neosuđivanost), na jednoj strani, te izostanku utvrđenja okolnosti koje bi po svom karakteru također, po mišljenju žalitelja, bile olakotne (optuženikova životna dob, visina štete nastale počinjenjem kaznenog djela kvalificiranog razbojništva iz točke I. izreke prvostupanjske presude, smanjena ubrojivost u vremenu počinjenja djela, te činjenica da prilikom počinjenja djela optuženik nikog nije ozlijedio), na drugoj strani.

 

6.1. Protivno tome, državni odvjetnik u svojoj žalbi odriče karakter olakotnih okolnosti ranijoj neosuđivanosti optuženika, kao i priznanju i izjavljenom žaljenju te kajanju radi počinjenih kaznenih djela. Štoviše, ukazuje na optuženikov visoki stupanj kriminalne volje i upornosti prilikom počinjenja kaznenih djela, kao otegotnu okolnost.

 

6.2. Svrha je kažnjavanja za počinjena kaznena djela izraziti društvenu osudu tim povodom, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11.). Kako bi se ostvarila tako definirana svrha kažnjavanja sud će pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu (članak 47. stavak 1. KZ/11.).

 

6.3. Razmotrivši odluku o kazni i žalbene prigovore stranaka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ocjenjuje da je, uz pravilno odmjerene pojedinačne kazne za pojedina kaznena djela iz izreke pobijane prvostupanjske presude, osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, primjerena osobnosti optuženika, stupnju krivnje, svim okolnostima počinjenja djela utvrđenim u prvostupanjskom postupku, te jačini ugrožavanja zaštićenog dobra. U tom kontekstu ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti relevantne za visinu pojedinačno utvrđenih kazni zatvora za pojedina kaznena djela, na način da su takve kazne zatvora utvrđene u trajanju posebnog zakonskog minimuma. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovano optuženik u žalbi prigovara kako je prvostupanjski sud prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora podcijenio značenje ukupnosti utvrđenih olakšavajućih okolnosti. Naime, s pravom žalba ukazuje na okolnost pribavljene imovinske koristi kaznenim djelom iz točke I. izreke pobijane presude, koja kao takva neznatno premašuje iznos dostatan za pravno označavanje istog u njegovom kvalificiranom obliku (članak 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11). Jednako tako, i protupravno pribavljeni novčani iznosi preostala tri kaznena djela ukazuju na onu razinu pogibeljnosti koja zaslužuje adekvatno niži društveni prijekor u odmjeravanju jedinstvene zatvorske kazne.

 

6.4. No, u tom kontekstu neosnovano žalitelj predlaže kako bi utvrđene olakotne okolnosti trebalo dodatno vrednovati kao ublažavajuće i sukladno tome u odnosu na djelo iz točke I. izreke, kao i u odnosu na jedinstvenu kaznu iz pobijane presude optuženiku izreći ublaženu kaznu temeljem članka 48. stavak 2. KZ/11. Naime, ublažavanje kazne po toj zakonskoj osnovi, zakon omogućava kad postoje naročito olakotne okolnosti, pri čemu se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane. Niti ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bilo koja od utvrđenih olakotnih okolnosti svojim sadržajem i intenzitetom iz olakšavajuće prerastala u ublažavajuću okolnost, što bi onda indiciralo nužnost blažeg kažnjavanja po toj pravnoj osnovi. Pritom se ukazuje i na činjenicu da je prvostupanjski sud, a protivno shvaćanju žalitelja, imao u vidu i njegovu smanjenu ubrojivost prilikom realizacije dokazane kriminalne aktivnosti (točka 10. pobijane presude), dočim optuženikova životna dob u vremenu počinjenja inkriminiranih kaznenih djela (26 godina) i po ocjeni ovog žalbenog suda nema značenje olakotne okolnosti, kako to sugerira optuženik u svojoj žalbi. Naime, riječ je o životnoj dobi koja prema suvremenim medicinskim i općeprihvaćenim standardima predstavlja vrijeme ljudske zrelosti, a i zakonodavac je u kaznenopravnom smislu kao prijelazni period iz sfere maloljetništva u zrelu odraslu dob označio vrijeme od osamnaeste do dvadeset prve godine (kategorija mlađeg punoljetnika), nakon koje životne dobi se od pojedinca očekuju odgovarajući socijalno zahtijevani i prihvatljivi modaliteti ponašanja. U navedenom kontekstu relevantno je i provedeno psihijatrijsko vještačenje koje prilikom utvrđenja optuženikove smanjenje ubrojivosti u vremenu počinjenja kaznenih djela nije indiciralo njegovu životnu dob (mladost) kao relevantni faktor tog stanja. Utoliko i prema shvaćanju ovog žalbenog suda nema uporišta u spomenutoj životnoj dobi optuženika tražiti olakotni sadržaj. Zaključno glede prigovora ovog žalitelja treba otkloniti i izostanak tjelesnih ozljeda na strani žrtava počinjenih kaznenih djela razbojništva i teške krađe, jer bi eventualno prouzročenje takvih ozljeda bilo relevantno samo u kontekstu pravne kvalifikacije optuženikove kriminalne djelatnosti, u smislu težine takvih kvalifikacija.

 

6.5. Radi svih razloga navedenih u točkama 6.2. i 6.3. ove odluke neosnovano državni odvjetnik odriče značenje olakotnih okolnosti optuženikovoj ranijoj neosuđivanosti, te optuženikovu priznanju počinjenja kaznenog djela i izraženom kajanju te žaljenju radi istih, jer su u pitanju okolnosti koje upravo zakonodavac u citiranoj odredbi članka 47. KZ/11. navodi kao okolnosti koje kao takve sud treba ocijeniti – neosuđivanost kao okolnost prijašnjeg optuženikovog života, priznanje počinjenja kaznenih djela, te kajanje i žaljenje radi učina istih kao ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenih djela i njegov odnos prema djelima i žrtvama u istim tim djelima.

 

7. S obzirom na izloženo, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika, a prihvaćenjem žalbe optuženog V. B. preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, na način naveden u točki I izreke ove presude (članak 486. stavak 1. ZKP/08.). Pritom ovaj sud u pobijanoj presudi nije utvrdio povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

U Zagrebu 14. prosinca 2021.