1              Poslovni broj: I Kž-394-/2021-4

Poslovni broj: I Kž-394-/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. N., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog J. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu 28 Kv I-69/2021-2 (15 K-31/2019.) od 23. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba osuđenog J. N. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) odbačen je zahtjev za obnovu postupka osuđenog J. N., podnijet od strane branitelja imenovanog, odvjetnika R. R. 1. travnja 2021.

 

2. Protiv rješenja iz točke I žalbu je podnio osuđeni J. N. putem branitelja, odvjetnika R. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene kaznenog zakona (članak 51. stavak 1. KZ/11.), jer da je prvostupanjski sud donio odluku protivno članku 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08., pa se predlaže preinačiti pobijano rješenje uz primjenu neprave obnove postupka za sve pravomoćno utvrđene kazne.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi kako se počinjenje bitne povrede odredaba o kaznenom postupku ogleda u spajanju nespojivog, kao argumenta o uvjetnoj osudi i opozivu uvjetne osude, a što kod osuđenika nije slučaj, budući da osuđenik nije počinio novo kazneno djelo u vremenu provjeravanja, već mu se sudilo za "staro", tj. to što je za silovanje dva puta oslobođen, pa je suđenje ponovljeno, kada je u konačnosti i osuđen, ne znači da "procesne odredbe mogu derogirati kazneni zakon", već po stajalištu žalitelja, smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti zahtjev osuđenika i donijeti odluku po članku 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Sukladno prethodno iznesenom stajalištu, žalitelj je mišljenja da je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon, jer je odluka prvostupanjskog suda protivna izričitoj odredbi iz članak 51. stavak 1. KZ/11.

 

6. Za ocjenu osnovanosti tako iznesenih žalbenih navoda, od značajne su važnosti slijedeće okolnosti.

 

6.1. Naime, pobijanim rješenjem odbačen je zahtjev osuđenika za takozvanom "nepravom" obnovom kaznenog postupka kojim je bilo predloženo preinačenje, u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., glede odluka o kazni, jer je presudom Županijskog suda u Varaždinu, K-35/2015-106 osuđeni J. N. oglašen krivim za počinjenje kaznenih djela iz članka 139. stavka 2., članka 99. stavka 1., članka 177. stavka 2. te članka 331. stavka 1. KZ/11., a navedena presuda potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-676/16-4, za koja djela je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti dio izrečene kazne u trajanju od 1 godine i 1 mjesec zatvora, dok se preostali dio kazne u istovjetnom trajanju neće izvršiti ako osuđenik u roku od 3 godine ne počinio novo kazneno djelo, a u ponovljenom postupku za kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanje, iz članka 153. stavak 1. KZ/11., presudom broj K-31/2019-19 od 17. lipnja 2020. osuđeni J. N. proglašen je krivim te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-562/2020-4 od 4. veljače 2021., s kojim danom je postala pravomoćna.

 

6.2. Obrazlažući odluku o odbačaju osuđenikovog zahtjeva za "nepravu" obnovu kaznenog postupka, prvostupanjski je sud naveo da kada je jednom presudom izrečena djelomična uvjetna osuda, kao što je to učinjeno presudom K-35/2015-106 te je u tom dijelu navedena presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-676/16-4, dok je drugom presudom osuđenik osuđen na kaznu zatvora, konkretno presudom broj K-31/19-19 od 17. lipnja 2020., a koja je postala pravomoćna donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-562/2020-4 od 4. veljače 2021., nema mjesta primjeni odredaba o stjecaju iz članka 51. KZ/11.

 

6.3. Pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodom osuđenika. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, a uz navedeno, skreće pozornost žalitelju i na Zaključak 10. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2015., (Su-IVk-20/2015-63, članak 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08.) koji glasi: "Pravomoćna presuda se ne može preinačiti u odluci o kazni u obnovi kaznenog postupka (tzv. neprava obnova) ako je jednom presudom izrečena kazna zatvora, a drugom djelomična uvjetna osuda."

 

6.4 Stoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, odnosno, da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka, zbog čega je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom odredbe članka 506. stavka 1. ZKP/08.

 

7. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijena je žalba osuđenog J. N., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.