REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 40 Pž-692/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Nevenke Baran, sutkinje izvjestiteljice, i
doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GORDANE
RAJIĆ iz Zagreba, Drage Gervaisa br. 30, OIB 42997924327, kojeg zastupa
punomoćnik Zdravko Sesar, odvjetnik iz Zagreba, Grada Mainza 16, protiv tuženika
MIRKA MENDEŠA iz Zagreba, Razvorska 9, OIB 38957886635, radi utvrđenja,
odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni
broj

P-3035/2018 od 22. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu, poslovni broj P-3035/2018 od 22. studenog 2019. u točki 1.I. izreke
te u točki 2. izreke u cijelosti, te u dijelu točke 1.II. izreke u kojoj je utvrđeno da je
tužiteljica Gordana Rajić, sukladno odredbi članka 417. Zakona o trgovačkim
društvima ovlaštenik na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o.
Zagreb, Drage Gervaisa 30, koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u
Zagrebu pod MBS: 080515812 i djelu točke 1.III. izreke u kojem je odlučeno da je
tužiteljica Gordana Rajić, ovlaštena od uprave trgovačkog društva Rapa-Ing d.o.o.
Zagreb, Drage Gervaisa 30, zatražiti upis u knjigu poslovnih udjela u tom društvu kao
ovlaštenica na tom poslovnom udjelu zajedno s Mirkom Mendošem.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj
P-3035/2018 od 22. studenog 2019. u dijelu točke 1.II. izreke u kojem je utvrđeno da
je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Rapa-
Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, i dijelu točke 1.III. izreke u kojem je odlučeno
da je tužiteljica ovlaštena od uprave trgovačkog društva Rapa-Ing d.o.o. Zagreb,
Drage Gervaisa 30, zatražiti upis da je imatelj u ½ dijela poslovnog udjela u tom
društvu i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice kojim od suda traži da utvrdi da je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o.

Poslovni broj: 40 Pž-692/2020-3 2

Zagreb, Drage Gervaisa 30 i kojim traži da sud donese odluku da je tužiteljica
ovlaštena od uprave trgovačkog društva Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30,
zatražiti upis da je imatelj u ½ dijela poslovnog udjela u tom društvu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj
P-3035/2018 od 22. studenog 2019. pod točkom 1.I. izreke prvostupanjski je sud
utvrdio da poslovni udjel u trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage
Gervaisa 30, OIB 74310886978, koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog
suda u Zagrebu pod MBS: 080515812 i koji iznosi 20.000,00 kn, što je ukupni
temeljni kapital tog društva, čini bračnu stečevinu tužiteljice Gordane Rajić, OIB
42997924327 i tuženika Mirka Mendeša, OIB 38957886635. Pod točkom II. izreke je
utvrđeno da je tužiteljica Gordana Rajić, OIB 42997924327 sukladno odredbi članka

417. Zakona o trgovačkim društvima ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u
trgovačkom društvu Rapa-Ing d.o.o. Zagreb, Drage Gervaisa 30, OIB 74310886978,
koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS:

080515812. Pod točkom III. izreke je odlučeno da je tužiteljica Gordana Rajić, OIB
42997924327 ovlaštena od uprave trgovačkog društva RAPA-ING d.o.o. Zagreb,
Drage Gervaisa 30, OIB 74310886978, zatražiti upis u knjigu poslovnih udjela da je
imatelj u ½ dijela poslovnog udjela u tom društvu.

2. Pod točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični
trošak u iznosu od 7.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

3. Presudu je sud donio primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;
dalje: ZPP), čl. 219. ZPP-a, čl. 221.a ZPP-a, čl. 551. Obiteljskog zakona („Narodne
novine“ broj 103/15, dalje: OZ), čl. 34. OZ-a, čl. 35. OZ-a, čl. 45., čl. 248. OZ-a, čl.

249. OZ-a, čl. 412. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93,
34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13
i 110/15; dalje: ZTD) i čl. 417. ZTD-a. O troškovima postupka odlučio je primjenom čl.

154. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

4. Protiv navedene presude, tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu
preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili
ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi
u bitnom navodi da je obrazloženje presude u nesuglasju s dokazima provedenim u

Poslovni broj: 40 Pž-692/2020-3 3

postupku. Logično je da je tuženik imao određenu ušteđevinu nakon višegodišnjeg
rada, koju očito nije dirao, već su se životni troškovi podmirivali iz prihoda ostvarenih
po radnom odnosu stranaka. Sud je utvrdio kako su obje strane bile u radnom
odnosu dakle životni su troškovi očito podmirivani iz tih prihoda, a sasvim je životno
logično da bi tuženik imao i osobnu imovinu, s obzirom na to da je brak trajao
relativno kratko prije osnivanja društva. Tužiteljica je potvrdila kako u temeljni kapital
društva nije uložila ništa te je smatrala kako je novac uzet od zajedničkih sredstava.
Tužiteljica nije s trgovačkim društvom imala nikakve veze. Tuženik je društvo
osnovao, sam vodio, sam plaćao sve što je trebalo, te je od poslovanja tog društva
podmirivao troškove života stranaka. Stjecanje prava na poslovne udjele ne može biti
temeljeno na stvarnom pravu već isključivo na Zakonu o trgovačkim društvima.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke iz točke 1.II izreke.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u
granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.
ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana
presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke iz točke 1.II. izreke koju je
prvostupanjski sud donio nepravilnom primjenom materijalnog prava.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je obrazloženje presude u
nesuglasju s dokazima provedenima u postupku i kako je prilikom donošenja
presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Suprotno tvrdnjama
tuženika razlozi iz obrazloženja presude u suglasnosti su sa ispravama u spisu i
sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog
postupka. Navodima žalbe razlozi presude nisu dovedeni u sumnju, jer cjelokupan
sadržaj žalbe zapravo upućuje na nezadovoljstvo tuženika utvrđenim zaključcima
prvostupanjskog suda o pravno relevantnim činjenicama.

9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka pravilno utvrdio sve relevantne
činjenice i o njima formirao pravilan zaključak i na to pravilno primijenio materijalno
pravo. Savjesno je i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze koji su mogli sadržavati
činjenice ili okolnosti odlučne za donošenje na zakonu zasnovane odluke u ovom
spornom pravnom odnosu, i to kako zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju
rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbama čl. 220. st. 1. i čl. 8.
ZPP-a. U obrazloženju presude iznio je jasne razloge o svim odlučnim činjenicama,
koji međusobno nisu proturječni, ispitao je osnovanost svih navoda stranaka i za svoj
zaključak iznio valjane razloge koje je vrlo detaljno obrazložio. Razloge navedene u
obrazloženju pobijane presude ovaj sud prihvaća u cijelosti zbog čega ih neće
suvišno ponavljati. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi o nepotpuno utvrđenom
činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni materijalnog prava, a razlozi će biti navedeni
u nastavku obrazloženja.

10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi a među strankama nije sporno da je
tužiteljica bila u braku s tuženikom u razdoblju od 7. rujna 2002. do 12. rujna 2018. a

Poslovni broj: 40 Pž-692/2020-3 4

da je faktična bračna zajednica između stranaka prestala krajem studenog 2016. Nije
sporno ni to da je za vrijeme trajanja bračne zajednice osnovano društvo Rapa-Ing
d.o.o., Zagreb, Drage Gervaisa 30, s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn i to
Izjavom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 23. veljače 2005. te da
je kao osnivač i jedini član društva bio naveden tuženik (Mirko Mendeš).

11. Sporno je je li poslovni udjel u tom društvu bračna stečevina te je li tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu.

12. Dakle iz nespornih činjenica proizlazi da su stranke brak sklopile 7. rujna

2002. odnosno za vrijeme važenja prvog Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj
162/98, dalje: OBZ/98), koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999. i vrijedio je do 22.
srpnja 2003., odnosno stupanja na snagu Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:
116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13; dalje: OBZ/03, čije su odredbe
nevažeće od 1. studenog 2015. kojeg dana su se počele primjenjivati odredbe
Obiteljskog zakona 2014. godine, „Narodne novine“ broj: 75/14, 5/15 i 103/15).
Tuženik je poslovni udjel stekao 23. veljače 2005., odnosno za vrijeme važenja
Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04 i 136/04; dalje: OBZ).
Slijedom navedenog, za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj
stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (tako i
Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-57/2005-2), zbog čega se u
konkretnom slučaju primjenjuju odredbe OBZ-a.

13. OBZ/98, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja braka stranaka u čl. 252.
definirao je bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za
vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, u čl. 253. taj
Zakon je određivao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj
stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 253.).

14. Pojam bračne stečevine u vrijeme važenja OBZ-a (čije su odredbe bile na
snazi u vrijeme stjecanja imovine) bio je definiran u čl. 248. sukladno kojoj odredbi je
bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi (odnosno bivši bračni drugovi) stekli
radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a ukoliko nisu
drukčije ugovorili, bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne
stečevine (čl. 249.). Dakle postoji neoboriva zakonska presumpcija (presumptio iuris
et de iure) da bračni drugovi stječu suvlasništvo u jednakim dijelovima ukoliko nisu
drukčije ugovorili, o čemu se izjasnila i sudska praksa („Ukoliko se radi o imovini koju
su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada
činjenica da se na imovinu uknjižio tuženik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u
pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel tužiteljice
na toj imovini, ako stranke nisu drugačije ugovorile.“).

15. U konkretnom slučaju nije sporno da stranke svoje odnose glede bračne
stečevine nisu posebno ugovorile. Dakle, u postupku utvrđenja bračne stečevine
utvrđuje se koja je imovina stečena radom bračnih drugova odnosno koja potječe iz
te imovine.

Poslovni broj: 40 Pž-692/2020-3 5

16. Tuženik je u tijeku postupka iznosio, a ponavlja sada i u fazi žalbenog
postupka, svoju pravnu kvalifikaciju navodeći da poslovni udio ne čini bračnu
stečevinu, već vlastitu imovinu tuženika. Međutim, ovaj sud ističe da je poslovni udio
skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo
(novac, stvari, prava) na ime uplate temeljnog kapitala (čl. 409. st. 1. ZTD-a).
Polazeći prije svega od zakonskog određenja poslovnog udjela kao dijela temeljnog
kapitala koji se stječe uplatom temeljnog uloga prilikom osnivanja trgovačkog
društva, ocjena je ovoga suda da je tuženik bio dužan u skladu s odredbom čl. 219.
st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 253. OBZ-a, činjenično obrazložiti i dostaviti
dokaze iz kojih bi bilo vidljivo kojom je to imovinom, a koja nije stečena radom za
vrijeme trajanja bračne zajednice, tuženik uplatio ulog u temeljni kapital i takvom
uplatom stekao poslovni udio, kao što je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.
Budući da tuženik nije u tom smislu činjenično obrazložio niti dostavio dokaze za svoj
prigovor, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio takav prigovor kao paušalan, a time i
neosnovan. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je poslovni udio,
koji je osnivanjem društva Rapa-Ing d.o.o., Zagreb stekao tuženik uplatom temeljnog
uloga u temelji kapital tog društva kao njegov jedini član i osnivač, predstavljao
bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na koju se primjenjuje presumpcija iz odredbe
čl. 249. st. 1. OBZ-a, a prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici
u bračnoj stečevini.

17. Međutim nepravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 417.
ZTD-a kada je zaključio da tužiteljica može biti ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom
udjelu.

18. Odredbom čl. 417. ZTD-a je propisano pravilo o više ovlaštenika na
poslovnome udjelu koje ističe: ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni
mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze
koje otpadaju na taj udio (st. 1.). Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema
imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika
svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema
svim ovlaštenicima (st. 2.).

19. Dakle, s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela koji daje kako
upravljačka tako i imovinska prava, dvije osobe mogu biti samo zajednički
suovlaštenici na jednom poslovnom udjelu, a ne svaki u ½ dijela.

20. Upitna je ovršivost izreke pobijane presude u točki 1.II. i 1. III. izreke s
obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela i činjenicu da se ne može glasovati na
skupštini s ½ glasova jednog poslovnog udjela nego samo zajednički. Pravnu prirodu
poslovnog udjela ne može izmijeniti čl. 252. i 253. OBZ/98, koji ističe da su bračni
drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije
ugovorili, jer se suvlasništvo ne može steći na poslovnom udjelu.

21.Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te jasno obrazložena,
sukladna s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife, a tu odluku
tuženik konkretno niti ne pobija. Činjenica da je ovaj sud presudu djelomično
preinačio ne utječe na odluku o trošku jer je tužiteljica u biti uspjela u postupku.

Poslovni broj: 40 Pž-692/2020-3 6

22. Slijedom izloženih razloga, valjalo je pobijanu presudu djelomično potvrditi
na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a i djelomično preinačiti na temelju odredbe
čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagrebu, 14. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća Branka Šabarić Zovko

Broj zapisa: eb302-c935c

Kontrolni broj: 0f19e-f013d-ceb32

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA ŠABARIĆ ZOVKO, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.