- 1 -              Revd 5117/2021-2

Broj: Revd 5117/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P.1 iz R.1, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u R.2, protiv tuženika Grada R.-R., R.-R., OIB ..., kojeg zastupa gradonačelnik dr. sc. M. P.2, dipl. oec., a njega punomoćnik G. Š., odvjetnik u R.1, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1388/2021-2 od 9. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-74/2021-39 od 19. svibnja 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-74/2021-41 od 20. svibnja 2021., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1388/2021-2 od 9. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-74/2021-39 od 19. svibnja 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-74/2021-41 od 20. svibnja 2021., uz tvrdnju da je riječ o pitanjima o kojima odluke nižestupanjske odluke odstupaju od prakse viših sudova.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena slijedeća pravna pitanja:

„Ima li načelo slobodnog uređivanja obveznih odnosa prednost pred ništetnošću ugovora ukoliko su stranke sklopile ugovor kojim je prekršeno načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego li ga sam ima, te je li sud dužan tada ocijeniti ništetnost ugovora po službenoj dužnosti, kao i ima li tužitelj pravni interes i pravo tužbom tražiti utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ukoliko je u međuvremenu upisan u zemljišne knjige kao vlasnik temeljem kupoprodajnog ugovora sa tuženikom - nevlasnikom, a za koje je stjecanje prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću činjenično utvrđeno da je nastupilo prije ugovora sa tuženikom - nevlasnikom, i je li i u tom slučaju sud dužan na ništetnost ugovora paziti po službenoj dužnosti?“

4. Navodeći razloge važnosti tih pitanja pozvao se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1107/94 od 28. siječnja 1998, te na odluke Vrhovnog suda broj Rev-2053/20 od 15. rujna 2020 i Rev-2344/2018 od 17. studenoga 2020, te na obrazovni materijal Pravosudne akademije - Priručnik za polaznike/ice pod nazivom „Rješavanje vlasničkih sporova u kojima je stranka Republika Hrvatska izvansudskim putem“.

5. Iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja te su određeno izloženi razlozi (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1107/94 od 28. siječnja 1998., presude revizijskog suda broj Rev-2053/20 od 15. rujna 2020 i Rev-2344/2018 od 17. studenoga 2020.), zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, navedena odluka Ustavnog suda RH i odluke Vrhovnog suda RH nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji niti je u njima izneseno bilo koje pravno shvaćanje vezano za postavljena pitanja, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

7.1. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj tužbom tražio da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine i da se naloži tuženiku da mu izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Utvrđujući da su na strani tužitelja bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nižestupanjski sudovi su ipak odbili, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja jer su utvrdili da je tužitelj od tuženika, prije okončanja ovoga postupka kupio predmetnu nekretninu, da je tuženik u kupoprodajnom ugovoru ovlastio tužitelja za upis te nekretnine na njegovo ime, što je tužitelj i učinio, jer je u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj već bio upisan kao njezin vlasnik, a ne tuženik.

7.2. Odlučujući o prigovoru tužitelja, iznesenom u žalbi, da je predmetni ugovor ništetan drugostupanjski sud je, u okviru iznesenih činjenica, utvrdio da je tužitelj dobrovoljno zaključio navedeni ugovor, da on nije ništetan, a da ga kao takvog ne čini ni činjenica da je tužitelj na taj ugovor platio porez na promet nekretnina.

8. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1107/94 od 28. siječnja 1998., izneseno je pravno shvaćanje o pretpostavkama potrebnim za derivativno stjecanje prava vlasništva, odnosno o postojanju valjanog kauzalnog posla, kao naslova stjecanja te vlasništva prednika, dok je u odluci VSRH Rev-2053/20 od 15. rujna 2020., izneseno shvaćanje prema kojem je nužno iznijeti dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a u suprotnom je počinjena određena bitna povreda parničnog postupka, a u odluci Rev-2344/2018 od 17. studenoga 2020. pravno shvaćanje prema kojem se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pod određenim pretpostavkama, računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

9. Prema navedenom, ni u jednoj odluci na koju se pozvao tužitelj nije izneseno pravno shvaćanje o tome ima li prednost u stjecanju prava vlasništva „slobodno uređivanje obveznih odnosa pred ništetnošću ugovora“, s tim da to pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke, ništetnosti kupoprodajnog ugovora, jer ništetnost ugovora nije utvrđena u provedenom postupku. Nadalje, ni u jednoj od citiranih odluka nije izneseno pravno shvaćanje o obvezi prosudbe ništetnosti kupoprodajnog ugovora po službenoj dužnosti i to u okolnostima kada su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, a osim toga drugostupanjski sud je i cijenio pitanje ništetnosti ugovora u okviru, po tužitelju iznesenih, činjeničnih navoda na kojima je temeljio tvrdnju o njegovoj ništetnosti. Isto tako u navedenim odlukama nije izneseno ni pravno shvaćanje o postojanju pravnog interesa tužbom zahtijevati utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona-dosjelošću ukoliko je tužitelj u međuvremenu upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, a nije ocijenjeno da bi postavljena pitanja bila važna niti za razvoj prava, niti je predlagatelj u tom pravcu iznio odgovarajuće razloge.

10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 14. prosinca 2021.

              Predsjednica vijeća:

              Viktorija Lovrić, v.r.