1

 

Posl.br. 2 P-709/2018-30

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića br. 3, Bjelovar

 

Posl.br. 2 P-709/2018-30

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Nedi Šoli kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., OIB:…, G., …, koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u B., protiv tuženika F. S., G., nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica I. J., odvjetnica u B., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. studenog 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i privremene zastupnice tuženika, 14. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se da je tužiteljica D. K. iz G., …., OIB:…, vlasnica nekretnine upisane u z.k.ul. 519 k.o. 301086, G. i to z.kč.br. 1465/2 oranica S. u K., površine 846 čhv, što je tuženik F. S. iz G. dužan trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu koji glasi:

„Na kojima je samo formalno upisan kao vlasnik F. S. iz G., što je tuženik dužan priznati, jer će u protivnom takovo priznanje zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

 

III. Nalaže se tužiteljici da privremenoj zastupnici tuženika, I. J., odvjetnici u B. naknadi parnične troškove u iznosu od 750,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod ovoga suda, zemljišnoknjižnog odjela B. i to z.k.č.br. 1465/2 oranica S. u K., površine 846 čhv, upisane u z.k.ul. 519 k.o. 301086, G..

 

 

 

 

 

 

 

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da nema saznanja o prebivalištu odnosno boravištu tuženika koji je upisan u zemljišnim knjigama ovoga suda kao vlasnik, a na kojoj nekretnini je izgrađena kuća temeljem građevinske dozvole još 1957. te radi navedenoga predlaže da se tuženiku imenuje privremeni zastupnik.

 

1.2. Tužiteljica nije u tužbi navela pravni osnov svog zahtjeva, ali tijekom postupka je istaknula da je vlasništvo stekla temeljem dosjelosti, pa u svrhu uređivanja svojeg zemljišnoknjižnog stanja i imovinskog stanja, tužiteljica je pokrenula ovosudni predmet kao stvarni i pošteni posjednik nekretnine upisane u z.k.ul. 519 k.o. G., a na kojoj je izgrađena kuća 1957. za što prilaže i presliku građevinske dozvole za izgradnju kuće na predmetnoj nekretnini.

 

1.3. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud nakon provedene rasprave donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica vlasnica nekretnine opisane u točki 1. ovog obrazloženja presude, na kojoj je samo formalno upisan tuženik kao vlasnik, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice, jer će u protivnom takovo priznanje zamijeniti presuda, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. S obzirom na to da je tijekom postupka, nakon pokušaja pribave podataka od Matičnog ureda B. i Policijske postaje B., utvrđeno da je za tuženika nepoznata adresa prebivališta i boravišta (list 7, 14, 28, 30 spisa), sud je primjenom odredbe 84. st. 2. točke 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) postavio tuženiku privremenog zastupnika u osobi I. J., odvjetnici u B.. i to Rješenjem ovoga suda posl.br. P-709/2018-15 od 14. lipnja 2019. (list 33-34 spisa).

 

2.1. U skladu s točkom 2. ovog obrazloženja presude, sud je poslao oglas od 15. svibnja 2020. u Narodne novine (list 38,42-43 spisa) o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku s naznakom da će postavljeni privremeni zastupnik zastupati tuženika u postupku dok se tuženik ili njegov punomoćnik ne pojave pred sudom odnosno dok nadležni Centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da im je postavio skrbnika.

 

3. U odgovoru na tužbu od 29. srpnja 2020. (list 47 spisa) tuženik zastupan po privremenoj zastupnici I. J. naveo je da opreza radi poriče navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu.

 

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u izvod s geoportala (list 3 spisa), aktivni izvadak iz zemljišnih knjiga (list 4 spisa) te povijesni zemljišnoknjižni izvadak iz ručno vođene knjige i elektroničke obrade podataka zemljišne knjige za z.k.ul. 519, k.o. G. (list 9-13 spisa), ovjerenu presliku zbirke isprava Z-8583/190 (list 24-28 spisa), uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar B. o korisniku/posjedniku te povijesni prikaz evidencije korisnika/posjednika za k.č.br. 1465/2, kuća i dvorište površine 525 m2, oranica površine 2518 m2, upisane u posjedovni list 129 k.o. G. (list 22, 31-32 spisa), uvid u ovosudni spis posl.br. O-704/2012 iza pok. M. K. i O-1638/2018 iza pok. S. K., odnosno u svu dokumentaciju priloženu spisu.

 

4.1. U svrhu dokazivanja saslušana je tužiteljica (list 50-53 spisa), te svjedoci D. K. i B. G. (list 50-53 spisa).

 

4.2. Sud nije izveo dokaz provođenja očevida i identifikacije nekretnine te saslušanja svjedoka D. K. jer je tužiteljica na ročištu održanom 8. studenog 2021. (list 57-59 spisa) izrijekom navela da odustaje od navedenih dokaza.

 

4.3. Drugih dokaza stranke nisu predlagale, unatoč upozorenju iz čl. 219. Zakona o parničnom postupku, pa imajući u vidu da su odustale od dokaza koje su tijekom psotupka predlagale, sud je glavnu raspravu zaključio na ročištu održanom 8. studenog 2021.

 

5. Provedeni dokazi ocjenjeni su svaki zasebno i svi zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

6. Između stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina opisana u točki 1. ovog obrazloženja presude upisana u z.k.ul. 519, k.o. 301086, G. kao vlasništvo F. S. iz G., te da je od 1973. u katastru zemljišta upisana kao posjed M. K. (I.) iz G., …., u posjedovnom listu broj 129, k.o. G..

 

6.1. Identitet predmetne nekretnine nije bio sporan, utvrđen je na glavnoj raspravi usporedbom iskaza saslušanih osoba sa stanjem na ispisu iz internetskog Geoportal preglednika kao i da je na njemu evidentirana kuća kućnog broja 131 (list 3 spisa), pa nije bilo potrebe za provedbom uviđaja na licu mjesta i za angažmanom geodetskog vještaka.

 

6.2. Nije sporno između stranaka, a to proizlazi i iz pojedinih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, da je M. K. (I.) iz G., …. rođen …, a umro …. te da su Rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-704/12, UPP/OS-159/12-6 od 12. studenog 2012. donesenom po javnom bilježniku M. Č. P. iz B. njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni supruga, ovdje tužiteljica D. K., sin S. K. i kćer S. K., s time da je nasljednik S. K. svoj nasljedni dio ustupio D. K. tako da je istoj pripala ostavinska imovina u 2/3 dijela, a nasljednici S. K. u 1/3 dijela.

 

6.3. Rješenjem o naknadno raspoređenoj imovini iza pok. M. K., sina I., G., …, posl.br. O-704/12, UPP/OS-159/12 od 5. ožujka 2013. donesenim po javnom bilježniku M. Č. P. iz B. raspoređena je naknadno pronađena ostavinska imovina D. K. u 2/3 dijela i S. K. u 1/3 dijela.

 

6.4. Nadalje, nije sporno da je S. K. (M.) iz G., …. rođen …., a umro …. te da su Rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-1638/18, UPP/OS-123/18-12 od 25. rujna 2018. utvrđeni zakonski nasljednici sin D. K., supruga D. K. te kćer D. B., kao i da su se nasljednici prihvatili nasljedstva koje im pripada na temelju

 

Zakona i da su nasljednice D. K. i D. B. svoje nasljedne dijelove ustupile D. K. koji je prihvatio nasljedne dijelove.

 

7. Između stranaka je sporno tko je trenutno u posjedu predmetne nekretnine, ali i tko ju je posjedovao od 1957., pa sve do podnošenja tužbe, postoji ili ne kontinuitet u vršenju posjeda na predmetnoj nekretnini između pravnih prednika tužiteljice i tužiteljice, te je li netko treći, osim tužiteljice, polaže pravo vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine

 

7.1. Osim toga, sporno je bilo između stranaka, ako je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine je li je njezin posjed samostalan i kvalificiran ili nema kvalitetu kvalificiranog posjeda.

 

7.2. Također, između stranaka je zbog tih navedenih spornih činjenica bilo sporno i je li ispunjen zakonski uvjet da se tužiteljica temeljem dosjelosti samo deklaratorno ovom presudom utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine i da se zbog toga tuženika obveže da trpi upis prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi na ime tužiteljice.

 

8. Uvidom u z.k.ul. 519, k.o. 301086, G. (list 9-13 spisa) utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik dviju zemljišnoknjižnih čestica i to z.k.č.br. 1452 livada G. u K., površine 552 čhv i z.k.č.br. 1465/2 oranica spašnik u kućištima, površine 846 čhv, na koje se upisao temeljem dokumentacije koja je pohranjena u zbirci isprava posl.br. Z-8583/1930 te da je u teretovnici lista C upisano založno pravo u korist Č. banke pod posl.br. Z-333/1931, zatim pod točkom 2. upis u korist O. M. iz G. pod posl.br. Z-6826/1931, točkom 3. ovršna javna dražba radi naplate duga upisanog u točki 2., a koji upis je proveden pod posl.br. Z-356/1932 te brisanje ovršno uknjiženih 6% (slovima: šest posto) kamate od 2. kolovoza 1931. upisane pod točkom 2., upisanog pod posl.br. Z-3704/1934.

 

9. Uvidom u zbirku isprava posl.br. Z-8583/1930 (list 24-28 spisa) utvrđeno je da je tuženik temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. prosinca 1930. sklopljenog s F. S. iz G., … i Uredovne potvrde Općinskog poglavarstva od 10. prosinca 1930. kupio z.k.č.br. 1452 livada greda u kućištima, površine 552 čhv i z.k.č.br. 1465/2 oranica spašnik u kućištima, površine 846 čhv.

 

10. Uvidom u Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar B., Klasa: 936-02/19-05/3, Urbroj:541-16-02/6-19-2 od 18. siječnja 2019. (list 22 spisa) utvrđeno je da je u posjedovnom listu broj 75 k.o. G. od 1973 . evidentiran kao posjednik/korisnik k.č.br. 1452 oranica, površine 1985 m2 odnosno 552 čhv, Ž. G. (M.) iz G., … dok je u posjedovnom listu 129 k.o. G. evidentiran kao posjednik/korisnik k.č.br. 1465/2 kuća i dvorište površine 525 m2 i oranice površine 2518 m2, odnosno 846 čhv, od 1973. M. K. (I.) iz G., …..

 

11. Uvidom u Očitovanje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Klasa:936-02/19-05/12, Urbroj:541-16-02/6-19-2 od 2. travnja 2019. (list 31-32 spisa) utvrđeno je da je posjed K. M. (I.) iz G., …. u posjedovnom listu 129 k.o. G. od terenske revizije posjednika koja je izvršena 1973. upisan kao korisnik/posjednik k.č.br. 1465/2 kuća i dvorište, površine 

 

525 m2, odnosno 146 čhv i oranice površine 2518 m2, odnosno 700 čhv., a koji upis je ostao i nakon otpisa pojedinih čestica iz posjedovnog lista 129 k.o. G..

 

11.1. S tim u vezi, utvrđeno je da je terenska revizija posjeda 1973. provedena uviđajem na terenu od strane službenika katastra, a kojom su utvrđeni stvarni korisnici/posjednici zemljišta u k.o. G., te je sastavljen popis katastarskih čestica i popis nositelja domaćinstava, kao poreznih obveznika plaćanja poreza na katastarskih prihod kao i da ne raspolažu sa ispravama niti podacima o korisnicima/posjednicima zemljišta u k.o. G. prije 1973.

 

12. U svojem iskazu danom na ročištu održanom 15. listopada 2020. (list 50-53 spisa) tužiteljica je navela da su na nekretnini opisanoj u točki 1. ovog obrazloženja presude izgrađene dvije kuće. U jednoj kući živi ona, a u drugoj kući unuk njezina pokojnog supruga M. K. i sin njegova sina S. K., D. K.. S tim u vezi ističe da D. K. polaže pravo na kuću u kojoj živi.

 

12.1. Tužiteljica ističe da je u posjedu predmetne nekretnine preko 50 godina odnosno od 1969. kada se udala za pok. M. K. koji je na predmetnoj nekretnini živio sa svojim roditeljima I. i L. K..

 

12.2. Nadalje, ističe da je sa M. K., svojim suprugom živjela na predmetnoj nekretnini kao i s njegovim roditeljima, zatim suprugovim sestrama A. Ć. i A. N. te njegovim sinom S. K. te da je I. K. ishodio građevinsku dozvolu za kuću u kojoj ona stanuje još 1957. Nakon što je umrla L. K., a nakon nje 2012. I. K., nastavila je živjeti na predmetnoj nekretnini sa suprugom i njegovim sinom S. K., dok su se sestre M. K. udale oko 1970.-tih godina nakon čega više nisu stanovale na predmetnoj nekretnini te da su se i u ostavinskom postupku iza pok. I. K. odrekle u korist M. K., njezina supruga.

 

12.3. Nakon što je njezin suprug M. K. umro, nastavila je živjeti na predmetnim nekretninama s njegovim sinom S. K., a nakon njegove smrti 2018. nastavila je živjeti s njegovom suprugom D. K. i sinom D. K., dok je kćer D. odselila u grad gdje živi sa svoje dvoje djece i to prije tri godine.

 

12.4. S tim u vezi ističe da je njezin posjed samostalan, kao što je bio posjed njezinih knjižnih prednika kao i da je S. K. ustupio nasljedstvo iza M. K. njoj.

 

13. Svjedokinja D. K., kći B. (list 52 spisa) u svojem iskazu je navela da živi u kući koja se nalazi u predmetnoj nekretnini zajedno s tužiteljicom, dok njezin sin D. K. živi u ključu kuće koji je napravljen iz garaže te da joj nije poznato od kada tužiteljica živi u toj kući odnosno nekretnini.

 

13.1. S tim u vezi ističe da se udala za S. K. 15. kolovoza 1987. i od tada može potvrditi da se tužiteljica nalazi u posjedu kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, te da su nakon smrti S. K. nastavili na nekretninama živjeti sin D. K. i to u dijelu ključa kuće, a ona u kući sa tužiteljicom dok kćerka ne živi od 2018. na predmetnoj nekretnini.

 

13.2. Navodi da ne osporava pravo tužiteljici da je vlasnica kuće u kojoj živi s njom, niti joj je poznato da bi netko drugi osporavao vlasništvo kuće. S tim u vezi ističe da je tužiteljica neprekidno u posjedu kuće već preko 33 godine te da je isključiva vlasnica kuće.

 

14. Svjedok B. G. u svojem iskazu (list 52-53 spisa) naveo je da poznaje tužiteljicu te da živi preko puta njezine kuće. Navodi da je nekretnina u kojoj živi tužiteljica u naravi predstavlja dvije kuće, štagalj, gospodarsku zgradu, a iza kuće se nalazi zemlja. Tužiteljica živi na navedenoj nekretnini od udaje za M. K., ali nije siguran od koje godine.

 

14.1. S tim u vezi, svjedok ističe da su i roditelji M. K. i to I. i L. K. stanovali na predmetnoj nekretnini kao i da je L. K. umrla prije I. K., a nakon smrti I. K. nastavio je živjeti njegov sin M. K. dok sestre već duže vrijeme ne stanuju tamo. Nakon smrti M. K. i njegova sina S. K. na predmetnoj nekretnini nastavili su živjeti tužiteljica, supruga S. K. i njegov sin D. K.. Isto tako ističe da mu nije poznato da je netko osporavao tužiteljici posjed nekretnine niti njezinim prednicima.

 

15. Iz iskaza svjedoka D. K. (supruge S. K.) i B. G. proizlazi da se u posjedu predmetne nekretnine nalaze tužiteljica, D. K. (supruga S. K.) i D. K. sa svojom obitelji. Iskaze tih svjedoka sud je prihvatio u navedenom dijelu jer su međusobno sukladni iskazivanju prema neposrednim saznanjima, a sukladni su i iskazu tužiteljice.

 

15.1. Osim toga, iz iskaza svjedoka proizlazi i da su prednici tužiteljice bili u posjedu nekretnine, međutim svjedoci nisi mogli sa sigurnošću potvrditi od koje godine.

 

15.2. Iskaze svih saslušanih svjedoka i same tužiteljice sud cijeni vjerodostojnima jer su dani iskreno, životno uvjerljivo i logično, o onome što je svjedocima poznato, a i međusobno su podudarni i u suglasju s dokumentacijom priloženom u spisu.

 

16. Odredbom članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim Zakonom nije drugačije određeno, dok u smislu odredbi stavka 2. istog članka stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

16.1. Po ocjeni ovoga suda u periodu tužiteljičinog posjedovanja predmetne nekretnine u pogledu stjecanja vlasništva na nekretnini dosjelošću bilo je na snazi više propisa koji uređuju stjecanje vlasništva nekretnina u privatnom vlasništvu i to do 30. kolovoza 1980. godine Opći građanski zakonik koji je Zakon bio na snazi do 6. travnja 1941., dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.  godine ("Narodne novine", broj 73/91), zatim od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), a od 1. siječnja 1997. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

17. Prema pravilu paragrafa 1468. Općinskog građanskog zakonika, koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda, broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je dvadeset godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472. Općinskog građanskog zakonika, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi četrdeset godina.

 

18. Prema čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina.

 

19. Čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; st. 2. istog članka, određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; st. 3., određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; st. 4., propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz onog iz st. 2. i 3. tog članka.

 

19.1. Čl. 160. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost; st. 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici; st. 3., propisuje da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, dok st. 6., određuje da na prekid, odnosno zastoj.

 

19.2. Čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), st. 2. istog članka, određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok st. 3., propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

20. Dakle, kada se ima u vidu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnosti da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed barem pošten, te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

 

21. U skladu sa spomenutim odredbama, nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, ni redovnom ni izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe čl. 11. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako postoji samostalan posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

 

21.1. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste ni po kojem propisu se nije moglo stjecati pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-67/2016 od 14. travnja 2021.).

 

22. Glede zakonitosti posjeda, za navesti da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji uopće nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit, da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

 

23. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. 

 

24. Tužiteljica se u tužbi i poziva na činjenicu dugotrajnog samostalnog posjeda predmetnih nekretnina, te i na tome zasniva tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

 

24.1. Dakle, imajući u vidu navode iz tužbe i priložene dokaze, te uvjete za stjecanje vlasništvo izvanrednom dosjelošću, potrebno je bilo dokazati minimalne uvjete za stjecanje prava vlasništva i to samostalnost i poštenje posjeda.

 

25. Tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog osnova temeljem kojeg su pravni prednici M. K. ishodili građevinsku dozvolu kao i uvođenje u posjed predmetne nekretnine, dok iz uvjerenja katastra o evidenciji korisnika/posjednika proizlazi da ne postoje podaci prije 1973. o evidentiranim korisnicima/posjednicima, slijedom čega je kao nedvojbeno utvrđeno da je M. K. u posjedu predmetne nekretnine od 1973. kako to i proizlazi iz dokumentacije i iskaza svjedoka i tužiteljice, a navedeno nije ni osporio tuženik.

 

25.1. Kad se uzme u obzir da je posjed upisan 1973. kada je obavljena revizija katastarskih podataka uspoređivanjem podataka katastarskog operata s podacima na terenu, kako to proizlazi iz Uvjerenja o promjenama na predmetnoj nekretnini (list 31-32 spisa) kao javne isprave, što tuženik nije niti pokušao osporiti, te uzimajući u obzir iskaze svjedoka i tužiteljice koji su naveli da je pravni prednik tužiteljice izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini još i preko svojih pravnih prednika, proizlazi da je prednik tužiteljice M. K. stekao prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.

 

25.2. Naime, u odnosu na prednika tužiteljice, M. K. utvrđeno je da je njegov posjed bio pošten, a što nije osporio tuženik. Naime, nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

 

25.3. S tim u vezi se posebno ističe da tuženik ničim nije dokazao da je tužbeni zahtjev neosnovan niti je tijekom postupka predlagao provođenje ikakvih dokaza zbog čega je samo paušalno protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu od strane tuženika ocijenjeno neosnovanim i nedokazanim.

 

26. Imajući u vidu navedeno, utvrđeno je da u konkretnom slučaju postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju, što znači da je prednik tužiteljice, M. K. pošteni i samostalni posjednik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem izvanredne dosjelosti jer je njegov posjed trajao koliko je potrebno za izvanrednu dosjelost odnosno najmanje 20 godina (slovima: dvadeset godina) počevši od 1973. do 1993. te da nema naznaka da je bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini.

 

26.1. S obzirom na to da je završetak tijeka roka za dosjelost prednika završio još za vrijeme trajanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti prosuđivano je upravo po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću (Županijski sud u Varaždinu, posl.br. Gž-1287/2008 od 7. listopada 2008.) 

 

27. Nadalje, odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je tužiteljica morala dokazati postojanje jedne od tih osnova u odnosu na svoj slijed.

 

27.1. S tim u vezi, u ovoj pravnoj stvari do primjene dolaze odredbe čl. 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) o učincima pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

 

28. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka određeno je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, dok je stavkom 3. određeno da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Stavkom 4. je određeno da što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).

 

29. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, sud je u postupku saslušao predložene svjedoke i tužiteljicu.

 

30. Iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužiteljice, kako je to i utvrđeno, bio u samostalnom i poštenom posjedu, a da je nakon njegove smrti tužiteljica nastavila samostalan posjed što i potvrđuju saslušani svjedoci.

 

30.1. S tim u vezi, ističe se da je tijekom postupka i tužiteljica tvrdi da je nekretninu i ona stekla dosjelošću prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari jer se nekretnina nalazila u posjedu (nje i njenog pravnog prednika) te da je koristila predmetnu nekretninu kao i njezin prednik.

 

30.2. Pored navedenoga, a imajući u vidu utvrđenja opisana u točkama 6. ovog obrazloženja presude, proizlazi da je prednik tužiteljice imao samostalni posjed i da njegove sestre nisu osporavale to, a i da je tužiteljica nastavila imati samostalni posjed te da joj kćer M. K. i njegov sin S. K. to također nisu osporavali, a između ostalog, S. K. prihvatio se nasljedstva iza pok. M. K. i ustupio ga tužiteljici.

 

30.3. Naime, prednik tužiteljice, M. K. (I.), bio evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine i koji je neometano držao u posjedu predmetnu nekretninu do svoje smrti, kad su ga u skladu s rješenjem o nasljeđivanju br. O-704/12, UPP/OS-159/12 od 5. ožujka 2013. donesenog po javnom bilježniku M. Č. P. iz B. naslijedila njegova djeca S. K., S. K. i supruga D. K. te da se S. K. prihvatio nasljedstva i ustupio ga tužiteljici D. K.. Prema navedenom rješenju o nasljeđivanju, opisanom i u točki 6. ovog obrazloženja presude, tužiteljica je stekla 2/3 dijela ostavinske imovine, a S. K. 1/3 dijela.

 

31. Imajući u vidu utvrđenja iz točke 6. obrazloženja presude kao i iskaz svjedokinje D. K., koja ne osporava tužiteljici samostalan i pošten posjed  u kojem ju nitko nije osporavao, proizlazi da je tužiteljica u poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine, kroz zakonom propisano vrijeme 20 i više godina.

 

31.1. Tome u prilog, sama tužiteljica pojašnjava da je nakon smrti njezina supruga, M. K. nastavila koristiti predmetnu nekretninu kao isključivi vlasnik i posjednik te da je obrađivala zemljište zajedno s unukom M. K., odnosno sinom pok. S. K., D. K. koji ujedno i živi u jednom dijelu kuće na predmetnoj nekretnini.

 

32 Pri tome se ističe da unatoč činjenici što u rješenju o nasljeđivanju iza M. K., opisanom u točki 6. obrazloženja presude nije obuhvaćena predmetna nekretnina kao imovina ostavitelja, nasljednici ostavitelja stječu pravo vlasništva koje je bilo ostavitelja, u trenutku njegove smrti, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik (članak 128. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim).

 

33. M. K. je stoga posjedovao neometano predmetnu nekretninu do svoje smrti 2012., nakon čega su sva njegova stečena stvarna i druga prava na predmetnoj nekretnini, temeljem zakona, nasljeđivanjem i u diobi sunasljednika kroz izvršavanje faktične vlasti pripala u isključivo vlasništvo i posjed tužiteljici. Stoga se tužiteljica nalazi u neometanom mirnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine i preko 20 godina, pa je ista na temelju valjanog pravnog osnova u skladu s odredbom članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

 

34. Tuženik te nekretnine nije koristio niti posjedovao, a nije predložio nikakve dokaze kojima bi pobio navode tužiteljice. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o izvanrednoj dosjelosti, te je tužiteljica dokazala protek od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja i to na način da je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima dugi niz godina bila samostalan pošten posjednik (jer su to smatrali svojim i nisu ni mogli pretpostaviti da bi to netko treći polagao svoja prava nakon tolikih godina samostalnog posjedovanja).

 

35. Da je njezin posjed bio pošten proizlazi i iz iskaza svjedoka D. K. koja stanuje u kući u dijelu predmetne nekretnine, a tome u prilog se dodaje da nakon što su na strani prednika ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, okolnost što se pravni slijednik ne nalazi u posjedu nekretnina nije odlučna za stjecanje vlasništva na njegovoj strani. (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 1962/2017-2 od 15. rujna 2020.).

 

36. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. U tom je smislu i prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice da je tuženi dužan trpjeti uknjižbu u zemljišnim knjigama navedenog vlasništva.

 

37. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica se osobno i preko svojeg pravnog prednika, nalazi u poštenom i istinitom, isključivom posjedu predmetne nekretnine, kroz zakonom propisano vrijeme 20 i više godina, što su u cijelosti potvrdili u postupku saslušani svjedoci, pa se u tom dijelu upis prava vlasništva na imenu tuženika ukazuje formalan, bez stvarnog izvršavanja vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je sud zahtjev tužiteljice prihvatio u navedenom dijelu osnovanim, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

 

38. Po pravomoćnosti ove presude, tužiteljica će biti ovlaštena temeljem iste zahtijevati od tuženika trpljenje upisa njezina prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Imajući u vidu da je dio tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno upravo dosjelost, proizlazi da se dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila priznanje prava vlasništva nepotreban jer pravomoćna sudska odluka svojim autoritetom uređuje pravni odnos među strankama i obvezuje same stranke kao i pravne subjekte na koje se odnosi. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu kojim predlaže priznanje upisa njezina prava vlasništva pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

39. Primjenjujući odredbu čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a posebno polazeći od obvezujućeg stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesena je odluka o troškovima postupka te je na temelju čl. 151. i 155. Zakona o parničnom postupku odlučeno o troškovima privremenog zastupnika, dok tužiteljica nije potraživala troškove ovog postupka.

 

40. S tim u vezi, ističe se da privremeni zastupnik tuženika koji kao odvjetnik obavlja tu dužnost ima pravo na naknadu troška postupka prema čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine“, broj 5/14, 75/14, 5/15, 28/16, 103/15) za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi, a na koju primjenu upućuje i sudska praksa u nizu odluka. (Županijski sud u Bjelovaru, posl.br. Gž-11/2016-2 od 6. rujna 2018., Županijski sud u Varaždinu posl.br. Gž 227/2019-2 od 21. studenoga 2019.).

 

41. Pored navedenoga, ističe se da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i sudaca Građanskog odjela vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 21. studenog 2018. zauzeto pravno shvaćanje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, te da troškovi takvog predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove tužitelju, a čija visina je određena citiranim Pravilnikom. U konkretnom slučaju međutim, valja napomenuti, tužiteljica neće imati pravo na naknadu tih troškova od tuženika jer nije postavila takav zahtjev u postupku.

 

42. Nije sporna činjenica da je I. J., odvjetnica u B. zastupala tuženika kao osobu nepoznata prebivališta i boravišta u postupku pred ovim sudom, a nisu sporne niti procesne radnje koje je u tom postupku poduzela u ime i za račun zastupane osobe do okončanja postupka.

 

43. Naime, u konkretnom slučaju, privremeni zastupnik u osobi odvjetnika, postavljen je tuženiku od strane suda, po prijedlogu tužitelja u skladu sa odredbom čl. 84. Zakona o parničnom postupku i u ovakvom slučaju, troškovi privremenog zastupnika spadaju u parnične troškove jer su to izdaci koji su učinjeni u tijeku ili povodu postupka i na taj način terete postupak u skladu s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a isto tako navedeni troškovi su neovisni o omjeru uspjeha u parnici te je iste dužan snositi tužitelj jer je imao pravni interes da se predmetni postupak vodi na način da tuženiku bude postavljen privremeni zastupnik.

 

44. Imajući u vidu da je tužiteljica na ročištu održanom 8. studenog 2021. predložila da se sredstva uplaćena na račun suda po osnovi provođenja očevida, od kojeg dokaznog prijedloga je kasnije tijekom postupka odustala, zadrže na računu suda radi isplate troškova privremenog zastupnika, razvidno je da je i sama tužiteljica svjesna obveze naknađivanja troškova za rad privremenog zastupnika jer je u njezinom interesu vođenje postupka radi ostvarenja njezinih prava ili interesa, a koje bez postavljanja privremenog zastupnika tuženiku čije je prebivalište ili boravište nepoznato ne bi ni mogla ostvariti u sudskom postupku.

 

45. Slijedom navedenoga, privremenoj zastupnici je priznat trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i u skladu s vrijednosti predmeta spora, a odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr 8. toč. 1 u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna), trošak pristupa na ročišta 15. listopada 2020. i 8. studenog 2021., svaki u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna), što sveukupno iznosi 1.500,00 kn (slovima: tisućupetsto kuna), slijedom čega 50% (slovima: pedeset posto) navedenog iznosa u smislu čl. 3 st. 2 Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika iznosi 750,00 kn (slovima: sedamstopedeset kuna) te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

 

U Bjelovaru, 14. prosinca 2021.

 

                                                                                                                SUDAC

                                                                                                                 Neda Šola, v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana objave ove presude, u tri istovjetna primjerka. Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.