1                 Poslovni broj: 18 Us I-2216/21-7

 

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

           Put Supavla 1.

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja M.Š., V.P. …, V. P., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, 10000 Zagreb, zastupano po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 a, Split, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, dana 14. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„1.Tužba se uvažava.

2.Preinačuje se rješenje tuženika rješenja Ministarstvo hrvatskih branitelja Klasa: UP/II-562-02/20-01/1185, Urbroj: 522-4/1-1-1-21-4, od 4.svibnja 2021.godine tako da glasi: „Ukida se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Vrgorac, Klasa: UP/I-562-02/18-01/12, Urbroj: 2181/1-07/11/660-20-09 od 16. srpnja 2020.godine kojim se odbija zahtjev M. Š. rod. ..., OIB: … iz V. P. hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te se nalaže prvostupanjskom tijelu naložiti ponovnu provedbu vještačenja".

 

Ukoliko ne nađe gornji zahtjev osnovanim, predlaže se donijeti sljedeću podrednu presudu:

 

1.Tužba se uvažava.

2.Poništava se rješenje tuženika rješenja Ministarstvo hrvatskih branitelja Klasa: UP/II-562-02/20-01/1185, Urbroj: 522-4/1-1-1-21-4, od 4.svibnja 2021.godine i nalaže se tuženiku da u roku 30 dana donese novo rješenje po žalbi M. Š.protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Vrgorac, Klasa: UP/I-562-02/18-01/12, Urbroj: 2181/1 07/11/660-20-09 od 16. srpnja 2020. godine.“

 

 

Obrazloženje

              1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/20-01/1185, Urbroj: 522-4/1-1-1-21-4, od 04. svibnja 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Vrgorac, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-562-02/18-01/12, Urbroj: 2181/1-07/11/660-20-09 od 16. srpnja 2020.,  kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog …., hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog po osnovi bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

              2.Tužitelj tužbom pobija citirano rješenje tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga. Posebno ističe da je izveden pogrešan zaključak iz dijela pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu stupnja invaliditeta odnosno da postoji oštećenje organizma temeljem PTSP-a ali da je manje od 20%. Naime, u tužbi se navodi da je takav zaključak pogrešan, da je plod površnog pristupa materiji, odnosno samom vještačenju koje da nije provedeno onako kako je trebalo biti. Ovo stoga jer da nije s posebnom pozornošću uzeta u obzir činjenica liječenja tužitelja. Liječnička komisija da je postavljala pitanje o „rupi“ u liječenju tužitelja između 2014. i 2019., na što da je tužitelj dao jasan odgovor da  se u tom razdoblju liječio vjerom. Ističe se naime da se tijekom desetljeća liječenja od PTSP-a, svakodnevnih dugotrajnih terapija lijekovima, tužiteljevo  stanje  nije popravljalo, već suprotno čak da se pogoršavalo. Negdje 2014. godine da je odlučio pokušati svoje liječenje temeljiti na intenzivnoj molitvi, svakodnevnom bivanju u M. u molitvenim zajednicama, te posvećenosti vrijednostima koje nisu ovozemaljske. Do 2019. godine  takav pristup da je pokazivao određene rezultate glede poboljšanja, ali da je u tom razdoblju opet došlo do određenih recidiva glede bolesti PTSP. Tijelo koje je izrađivalo Nalaz i mišljenje (Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split) da je dalo svoj Nalaz i mišljenje, Klasa: 551-01/20-03/1898, Urbroj: 426-04 vještačenje, Evidencijski broj vještačenja: .. od 7. svibnja 2020. godine, te utvrdilo invalidnost od 30% za potrebe postupka priznanja prava na doplatak za pomoć i njegu za potrebe Centra za socijalnu skrb Makarska, Podružnica Metković, Klasa: UP/I-551-07/19-01/149, Urbroj: 2195-214-05-15 20-9 od 15.svibnja 2020. godine. Međutim to isto tijelo - citirani Zavod, ranije, dakle prije gore citiranog Nalaza i mišljenja, da u svom Nalazu i mišljenju ev.br. vještačenja: …, nalazi da ne postoji 20% oštećenje. Ističe se da je očito da je isto tijelo dalo dva mišljenja koja da su nepodudarna te da je moguće da je došlo do progresije bolesti, pa da je kasniji Nalaz i mišljenje od 07. svibnja 2020., (evidencijski broj vještačenja: ..) pokazao realnije stanje - pogoršanje PTSP-a, ali da je to onda trebalo više tijelo – Središnji ured u svojim Nalazima i mišljenjima od 9. srpnja 2020. i 26. studenog 2020. i razlučiti - koje od tih vještava je pravilno, odnosno koje je zadnje stanje pacijenta/podnositelja zahtjeva, odnosno kako to da se prihvaća raniji Nalaz i mišljenje iz 2019. godine, a ne onaj nalaz star samo 62 dana (ev. br. vještačenja: .. od 7. svibnja 2020. godine!). Tijelo vještačenja da se dužno držati pravila upravnog postupka, te u svom vještačenju davati jasna, obrazložena, logička i profesionalna obrazloženja. Navedeno da je u ovom slučaju vještačenja izostalo a jednako tako da je izostalo i u pobijanom rješenju koje da nije dovoljno kritički razmotrilo prvostupanjsko rješenje, njegove navode i izostanak pravilnog kritičkog i analitičkog pristupa. Stoga da je prvostupanjsko rješenje, a potom i drugostupanjsko, opterećeno bitnim povredama upravnog postupka, jer da nisu valjano obrazložena, te da nisu razmotreni svi aspekti i dokazi koji su među osobno kontradiktorni. Tijelima vještačenja i odlučivanja (1. SDŽ i 2. stupnja Ministarstva branitelja) da očito nije bilo bitno, ali je vrlo bitno za karakter nastanka i postojanja PTSP u znatnijoj mjeri (zakonskoj od min. 20% trajno), da je tužitelj u ratnom vihoru, ne svojom krivnjom, već krivnjom loše organizacije obrane, kao član hrvatskih vojnih postrojbi, u kojoj su puštene čvrste dezinformacije da su četnici ušli u samo mjesto V. P., uslijed kojih dezinformacija i nastale prethodne pucnjave zbog koji se mislilo da je napad/prodor neprijatelja u tijeku, je tužitelj zapucao u vojnika koji je bio u mraku, pri tom ubivši svog prijatelja. Taj događaj da je po tužitelja imao strašan epilog. Prvo teški psihički, potom i socijalni jer da je njegovo psihičko uništenje zbog ubojstva prijatelja uzrokovalo i socijalnu degradaciju. Potom da je tužitelj doživio i sudski epilog u kojem da nije osuđen na zatvor, ali da je takav razvoj imao sasvim jasne teške posljedice na njegovu psihu. U konačnici tužitelju da je kasnije minirano teretno vozilo uslijed koje eksplozije da je i uništeno te da su mu postavljane eksplozivne naprave na njegovoj nekretnini s ciljem likvidacije kao potpuno nerazumnu odmazdu. Ako takav traumatičan niz događaja, te prestanak vojne obveze zbog teškog psihičkog stanja nakon takvih traumatičnih događanja nije dovoljan dokaz da je tužitelj osoba oboljela od PTSP u mjeri većoj od 20% i to trajno, onda da nije jasno što bi to bilo. Ističe se da se tijelo vještačenja očito usmjerilo na relativno kratak period angažmana tužitelja u Domovinskom ratu. Po toj logici da nitko iz V. ne bi imao pravo na PTSP jer je bio kratko u ratu iako je poznato da nije tako jer da svaki  preživjeli ima PTSP i to u najtežem obliku. Tužitelj da je u tom kratkom periodu pretrpio ono što nikom ne bi poželio. Budući da tuženo tijelo nije u žalbenom postupku otklonio navedene nezakonitosti, očito se vodeći time da je tužitelj osoba nevična pravu pa da ne zna ostvarivati svoja prava i da ne uočava nelogičnosti i nezakonitosti, drugostupanjsko tijelo da je prešlo ili previdjelo niz povreda u upravnom postupku, te da je na podlozi navedenih nezakonitosti i dijelom pogrešnih činjenica, donijelo pobijanu nezakonitu odluku. Posebice se upire Upravnom sudu na njegove ovlasti iz članka 33. Zakona o upravnim sporovima glede utvrđivanja činjenica, obzirom da je ovo baš postupak u kojem je potrebna takva primjena tog pravila, a obzirom na priložene dokaze. Tužitelj ukazuje na aktualnu praksu Europskog suda za ljudska prava kojom da su u više slučajeva invalidska prava osoba s invaliditetom u različitim upravnim postupcima drugačije tretirana, pa da je uslijed toga došlo do povrede prava tužitelja u tim slučajevima te da su tuženim državama naložene primjerene isplate na ime povrede takvih prava, uz obvezu provedbe novih pravednih postupaka. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži  da se osporavano rješenje tuženika preinači odnosno podredno poništi, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

3.Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbu članka 12. i druge mjerodavne odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima  iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 – dalje: ZHBDR), koje i citira, navodi kronologiju postupanja u predmetnom upravnom postupku te  u odnosu na tužbene navode u bitnome ističe da je prigovor tužitelja da je nekritički prihvatio osporavani  nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u žalbenom postupku od 26. studenog 2020. bespredmetan. Ističe naime da se u predmetima priznavanja statusa HRVI-a iz Domovinskog rata ne utvrđuje invalidnost već oštećenja organizma. „Invalidnost“ da je pojam definiran propisima o mirovinskom osiguranju i temeljem kojeg da se priznaje pravo na invalidsku mirovinu.  Nadalje, ukoliko tijelo vještačenja ne utvrdi kontinuitet liječenja i medicinske dokumentacije, da nije obvezno obrazlagati uzroke bolesti niti njihovu pojavnost i uzroke pogoršanja. Tuženik da u rješenju nije i da ne može ulaziti u pojašnjenje medicinske dokumentacije i obrazlagati mišljenje Vijeća viših vještaka jer da za to nije niti stručan te da mu to i nije dopušteno zakonskim odredbama. Tuženik da na Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, nakon postupka vještačenja koji da je proveden u skladu  odredbama Zakona i Uredbe, primjenjuje materijalno pravo odnosno odredbe ZHBDR-a. Nastavno na navedeno pozivanje tužitelja na rješenje Centra za socijalnu skrb u Makarskoj kojim da mu je u postupku ostvarivanja prava na doplatak za pomoć i njegu tijelo vještačenja ZOI nalazom i mišljenjem utvrdilo invalidnost od 30% da nije mjerodavan u postupku utvrđivanja statua HRVI-a iz Domovinskog rata jer da je donesen prema drukčijim pravilima,  načinima vještačenja i cijenjen prema drugoj listi oštećenja organizma za razliku od liste oštećenja koja se primjenjuje kod ocjenjivanja uzročno-posljedične veze sudjelovanja u Domovinskom ratu i oštećenja organizma u postupku utvrđivanja statusa HRVI-a iz Domovinskog rata. Nadalje tuženik smatra da navodi tužitelja kojima prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nije osnovan jer da je iz Nalaza i mišljenja koja u priložena spisu tuženog tijela razvidno i kao nesporno utvrđeno da je postupak vještačenja i donošenja pobijanog rješenja u cijelosti proveden u skladu  odredbama Zakona i Uredbe.  Tužitelj na kojem je u ovom sporu teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva (članak 34. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima) da ne obrazlaže zbog čega stručno medicinska utvrđenja drugostupanjskog tijela vještačenja ne smatra valjanima, niti iznosi relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaza i mišljenja liječničkih vijeća ZOI-a.  Slijedom svega navedenog tuženik osporavano rješenje kao i rješenje prvostupanjskog tijela smatra pravilnim i zakonitim te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

4.Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, kao generalni opunomoćenik tuženika, podneskom od 03. kolovoza  2021. se u odnosu na navode tužbe u bitnome pridružio navodima tuženika danih u odgovoru na tužbu.

5.Tužitelj se nije očitovao na odgovor na tužbu te podnesak opunomoćenika tuženika od 03. kolovoza 2021. a koji su mu uredno dostavljeni.

6.U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 01.  ožujka 2018. prvostupanjskom tijelu podno zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti psihe, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

8.Prema članku 12. stavak 1. ZHBDR-a, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog: a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

9.Odredbom članka 179. stavka 1. točke f) ZHBDR-a propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovog Zakona.

10.Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je, između ostalog, da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja koje daje posebna organizacijska jedinica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koja provodi medicinska vještačenja u postupcima ostvarivanja statusa i prava iz ovoga Zakona sukladno posebnom propisu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je prije  nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz stavka 1. ovoga članka o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske potrebno obaviti stručnu procjenu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi.

11.Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje  se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

12.Iz podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je  da je prvostupanjsko tijelo je, postupajući po zahtjevu tužitelja, a nakon što je utvrđeno da isti ispunjava sve potrebne zakonske pretpostavke, uputilo tužitelja na stručnu procjenu u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu, Klinički bolnički centar S., radi utvrđivanja  postojanja/nepostojanja uzročno-posljedične veze između pojave i/ili pogoršanja bolesti psihe kao posljedice sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 

13.Prema obrascu stručne procjene uzroka oštećenja organizma, stručna procjena  provedena je po liječničkom povjerenstvu u sastavu troje liječnika, specijalista odgovarajuće specijalnosti, te iz iste proizlazi da se dijagnoze F 43.1. i F.62.0 mogu dovesti u vezu a sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

14.Potom je prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split,  evidencijski broj vještačenja: .. od 29. listopada 2019. iz kojeg proizlazi da je  nakon osobnog pregleda tužitelja i razmatranja medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu, utvrđeno da kod tužitelja postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma PTSP lakog stupnja, manje od 20%, stalno, ocijenjeno po točci T 238 a Glave IX Liste postotka oštećenja organizma (dalje Liste II), koja je sastavni dio Uredbe  o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 67/17,  56/18-dalje Uredbe). Sačinjen je i zapisnik o vještačenju od 09. listopada 2019. iz kojeg je razvidno da tužitelj nije imao primjedbi na sastav vijeća, no, nije suglasan za iznesenim nalazom i mišljenjem navodeći da se dogodio čin ubojstva kolege koji nije zaveden nigdje u ratnom putu te da je  tim danom prekinuta i njegova pripadnost postrojbi. Tužitelju je odgovorio predsjednik vijeća navodeći da su nalaz i  mišljenje napravljeni uvidom u kompletnu dokumentaciju (ratni put, medicinsku dokumentaciju) te u skladu  s važećom Uredbom, Listom postotka oštećenja organizma i medicinskim zvanjem.

15.U postupku revizije Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, je svojim nalazom i mišljenjem evidencijski broj vještačenja: .. od 09. srpnja 2020. u cijelosti potvrdilo navedeni nalaz i mišljenje Vijeća vještaka.

16.Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskim rješenjem od 16. srpnja 2020. zahtjev tužitelja je odbijen.

17.Tužitelj je na navedeno rješenje izjavio žalbu te je tuženik, postupajući po istoj, pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: .. od 26. studenog  2020. Iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je pregledan tužitelj, da je isti sudionik u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik 156. Brigade HV-a u periodu od 08. lipnja 1991. do 18.rujna 1991. odnosno ukupno 2 mjeseca i 22 dana, da se u opisu ratnog puta navodi da je bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, da prvi psihijatrijski nalaz datira od 2011.godine iako postoje podaci u zdravstvenom kartonu da se javio psihijatru u nekoliko navrata i ranije, da su pri prvom psihijatrijskom pregledu postavljene dijagnoze PTSP F43.1 i F62.0 uz preporuke terapije Prozac i Lorsilan, da se u nalazu navodi „zapušteni i neliječeni PTSP, socijalna izolacija, bezvoljnost, nesanica, nemotiviranost, osjećaj umora“, da se daljnje ambulantno liječenje odvija slijedećom dinamikom: 2011.-11 nalaza, 2012.-10 nalaza, 2013. – 10 nalaza, 2014.-4 nalaza te da nakon 15. svibnja,  od kada datira zadnji nalaz u kojemu se navode dijagnoze F43.1 i F62.0 uz „nastaviti uzimati Velafax i Normabel“, nema dokumentacije o nastavku psihijatrijskog liječenja. Nadalje proizlazi da je psihologijsko testiranje provedeno 13. lipnja 2019. U KBC S. („…na ljestvicama su za interpretaciju indikativni simptomi iz kruga posstraumatskog stresnog poremećaja, depresivnost, anksioznost kao stanja….“), da je iz osobnog zdravstvenog kartona razvidno kako se  od svibnja 2014. do 23. svibnja 2018. tužitelju ne propisuje preporučena psihofarmakoterapija. Zaključno se navodi da podaci iz ratnog puta, zaključak stručne procjene,  nalaz psihologijskog testiranja, te osobni pregled tužitelja kao i vrijeme javljanja na liječenje ukazuju kako se kod istog razvila slika odgođenog PTSP-a ratne geneze, međutim, psihijatrijsko liječenje se odvijalo isključivo u modalitetu ambulantnog psihijatrijskog praćenja a od svibnja 2014. se u kartonu ne  nalazi daljnjih nalaza pa se potvrđuje mišljenje Vijeća vještaka i Vijeća viših vještaka kako se kod tužitelja radi o lakšem PTSP-a kojeg cijene temeljem T 238 a. Liste II s manje od 20% za stalno te da je oštećenje organizma lakše. Sačinjen je i zapisnik o vještačenju od 26. studenog 2020. iz kojeg je razvidno da tužitelj nije imao primjedbi na sastav vijeća, no, izrazio je neslaganje sa iznesenim nalazom i mišljenjem navodeći da misli da mu pripada veća invalidnost.

18.Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, žalba tužitelja osporavanim rješenjem tuženika od 04. svibnja 2021. je odbijena te je potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja. 

19.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

20.Naime, pozivanje tužitelja na rješenje Centra za socijalnu skrb Makarska, Podružnica Vrgorac od 15. svibnja 2020. (priloženo uz tužbu) kojim je tužitelju priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu a u kojem postupku je nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, evidencijski broj vještačenja .. od 07. svibnja 2020. (priložen uz tužbu) kod tužitelja utvrđena invalidnost od 30% nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari. Ovo stoga što  se, kako to tuženik u bitnome navodi i u odgovoru na tužbu, u predmetima priznavanja statusa HRVI-a iz Domovinskog rata ne utvrđuje invalidnost već oštećenje organizma koje se cijeni prema Listi postotka oštećenja organizma (Lista II) dok se invalidnost cijeni prema Listi težine i vrste invalidnosti- oštećenja funkcionalnih sposobnosti pri čemu se primjenjuju  i drugačija pravila i način vještačenja.

21.Nadalje, iz gore navedenih nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u prvom i drugom stupnju jasno proizlazi da je pregledana sva medicinska i druga dokumentacija u spisu, da je izvršen i pregled tužitelja te su tijela vještačenja, imajući u vidu postavljene dijagnoze, propisanu terapiju, da se psihijatrijsko liječenje odvijalo isključivo u modalitetu ambulantnog psihijatrijskog praćenja te da se u zdravstvenom kartonu tužitelja od svibnja 2014. pa sve do 23. svibnja 2018. istome ne propisuje preporučena psihofarmakoterapija, ocijenili da se kod tužitelja razvila slika odgođenog PTSP-a ratne geneze te da se radi o lakšem stupnju PTSP-a koji je temeljem T 238 a. Liste II kao sastavnog dijela Uredbe. Činjenica je da tužitelj nije predložio izvođenje relevantnih dokaza (npr. vještačenje po stalnim sudskim vještacima medicinske struke odgovarajuće specijalnosti u ovom sporu) kojima bi eventualno doveo u sumnju ispravnost nalaza i mišljenja vještaka u upravnom postupku.

22.Stoga, a kako iz podataka spisa tuženog tijela proizlazi da su vještačenja u upravnom postupku suglasna te dostatno obrazložena, da su utemeljena na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu te pregledu tužitelja, da tužitelj ista svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju, da su provedena sukladno odredbama ZHBDR-a i Uredbe te sukladno pravilima medicinske struke, ovaj sud nalaze i mišljenja iz upravnog postupka u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan dokaz, te su po ocjeni ovoga suda služila kao valjan temelj da donošenje osporavanog rješenja.

23.Javnopravna tijela su po ocjeni ovoga suda pravilno provela upravni postupak odnosno nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari te je ispravno primijenjeno materijalno pravo. Osporavano rješenje je dostatno argumentirano i na zakonu osnovano. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

24.Slijedom svega navedenog je, a obzirom da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 14. prosinca 2021.

 

                                S U T K I NJ A

 

Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri  primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

 DNA:

-tužitelju,

-opunomoćeniku tuženika,

-u spis.

 

Rj.:

-spis u kal. 30 dana