1

Poslovni broj Pn-199/2015-61

 

 

 

 

                                                                                                                Poslovni broj Pn-199/2015-61

 

                           

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz H.Z. 49, OIB: , kojeg zastupa punomoćnica N. Đ. T., odvjetnica u Z., M.G. 24a, protiv tuženika I. P. iz H. Z. 29D, OIB: 44898712307, kojeg zastupa punomoćnik R.H., odvjetnik u Z., M. J. Z. 5b, radi naknade štete 4. studenoga 2021. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti stranaka osobno uz punomoćnike, dana 14. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Nalaže se tuženiku I. P. isplatiti tužitelju Z. M. iznos od 4.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2014., pa do isplate, po stopi određenoj za razdoblje od 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 20.800,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu zakonske zatezne za razdoblje od 17. kolovoza 2013. do 26. svibnja 2014.

III. Nalaže se tužitelju Z. M. da tuženiku I. P. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. prosinca 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Z. M. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13.880,00 kn.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika I. P. za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 7.826,50 kn.

 

Obrazloženje

 

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da stanuje u Z., H.Z. 49, na čkbr. 132/5, kući i dvorištu, upisanoj u z.k.ul. 177 k.o. Š., a da tuženik stanuje na susjednoj nekretnini, koju dijeli žičana ograda od nekretnine tužitelja. Naveo je nadalje da ga je 17. kolovoza 2013. tuženik verbalno napao, a

potom ga je udario u glavu i u predio lijevog oka. Tužitelj je naveo da je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji te da traži pravičnu naknadu pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to po slijedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 5.000,00 kn,

- za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 14.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah u iznosu od 5.000,00 kn i

- za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.000,00 kn.

 

1. 2. Tužitelj je stoga tužbenim zahtjevom zatražio da mu tuženik isplati iznos od 25.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. kolovoza 2013., pa do isplate.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da stranke žive u susjednim kućama. Osporio je da bi tužitelja dana 17. kolovoza 2013. verbalno napao i da bi ga potom udario u glavu i u predio lijevog oka. Naveo je da je dana 17. kolovoza 2013. oko 19,00 sati tužiteljeva stoka, ovce i koze, koju stoku tužitelj drži bez nadzora na svom dvorištu, probila tuženikovu ogradu i ušla na tuženikovu nekretninu te je tuženiku uzrokovala štetu te mu uništila nasad povrća. Tuženik je nadalje naveo da je tužitelj potom došao na tuženikovu nekretninu te je pokupio svoju stoku, ali da tom prilikom između stranaka nije bilo nikakvog fizičkog kontakta, a tužitelj je verbalno napao tuženika i vrijeđao ga. Nadalje, tuženik je naveo da u predmetnom događaju tužitelj nije zadobio nikakve ozljede i da nije pretrpio nikakav strah. Povodom tog događaja tuženikova supruga je pozvala djelatnike policije, koji su došli na intervenciju oko 19,30 sati, no tužitelj se prije dolaska djelatnika policije udaljio s mjesta događaja u nepoznatom smjeru. Gdje je i kako tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu kontuzije glave s krvnim podljevom ispod oka, tuženik nema saznanja. Nadalje, tuženik je naveo da medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz tužbu u pretežnom dijelu nije ni u kakvoj vezi s nekim događajem od 17. kolovoza 2013. u kojem je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu. Naime, iz priložene medicinske dokumentacije za tužitelja razvidno je da je tužitelj u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, da je i prije 17. kolovoza 2013. više puta bio hospitalno liječen u toj bolnici te da od ranije ima značajne psihičke tegobe, snižen prag tolerancije na frustracije, da lako plane bez pravog povoda, da je u čestim sukobima s ukućanima i sl. Obzirom na ovakvu anamnezu, tuženik je predložio da se od Psihijatrijske bolnice Vrapče službenim putem zatraže podaci o ranijim hospitalizacijama za razdoblje od 2005. do 17. kolovoza 2013. Naime, obzirom na medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis, a iz koje slijedi da je sklon frustracijama, da je niskog praga tolerancije, sklon sukobima, može se pretpostaviti da je predmetnu tjelesnu ozljedu zadobio u nekom drugom događaju 3 Poslovni broj: 18 Pn-199/2015-61 toga dana u vremenu od 19,30 do 20,30 sati, a koji ni po čemu nije povezan s događajem koji se zbio 17. kolovoza 2013. u 19,00 sati na dvorištu tuženika.

 

2. 2. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

3. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju na listu br. 3-17 spisa, u tužiteljev zdravstveni karton na listu br. 32-130 spisa, u pismena o postupanju Policijske postaje Z. na listu br. 131-137 spisa, u medicinsku dokumentaciju na listu br. 139-142 spisa, u liječničku potvrdu na listu br. 158 spisa, saslušao je svjedokinje I. P.i M. M., izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju na listu br. 176-185 spisa, u presudu Prekršajnog suda u Z., broj J-340/13 od 31. listopada 2014. u presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj Jž-4520/14 od 10. svibnja 2017., na listu br. i 186-194 spisa, u medicinsku dokumentaciju na listu br. 203-206, u nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka doc. dr. sci. D. H., prim. dr. med. (za opću kirurgiju, traumatologiju i plastičnu kirurgiju) i S. T., dr. med. (za neurologiju i psihijatriju) na listu br. 207-209 spisa, saslušao je na glavnoj raspravi stalnog sudskog vještaka S. T., izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju na listu br. 241-306 spisa, u dokumentaciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. na str. br. 317-356 spisa, u medicinsku dokumentaciju na str. 362-371 spisa, i u očitovanje stalnog sudskog vještaka S. T. na str. 377-378 spisa. Također je izvršen uvid u spis ovog suda, poslovni broj Pn-171/2015.

3. 2. Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja za ponovno saslušanje stalnog sudskog vještaka dr. S. T. jer je navedeni vještak saslušan na glavnoj raspravi te je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje i odgovorio na pitanja stranaka te je zbog istih razloga odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog medicinskog vještačenja po ustanovi (npr. Zavodu za forenzičku psihijatriju „Dr. Vlado Jukić“, Zagreb, Bolnička cesta 32).

 

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

5. 1. Svjedokinja I. P. (tuženikova supruga) je iskazala da su kritičnog dana suprug i ona iskapali krumpir te su ga pospremali u podrum. U jednom trenutku ona je na njihovom dvorištu ugledala ovce i koze te je zvala supruga koji je tada bio u podrumu, a to je čula susjeda, odnosno tužiteljeva majka, koja je pozvala tužitelja. Tužitelj je tada došao u njihovo dvorište na način da je prekoračio žicu od ograde. Počeo je psovati supruga i nju, psovao im je oca i majku, govorio im je da su cigani, vikao je: „Ja sam lud, ja sam lud“. Suprug ga je pitao zašto ne pazi na svoje životinje, rekao mu je da ako je već lud, da ne treba zbog toga raditi štetu. Tužitelj je imao u rukama jednu veliku granu s kojom je po dvorištu i vrtu naganjao životinje i zvao je supruga da mu dođe pomoći, a suprug mu je odgovorio da što će mu on u tome pomagati, kad su te životinje bježale na sve strane. Tužitelj je životinje naganjao i tjerao oko pola sata za koje vrijeme su iste uništile sve u njihovom vrtu, a potom je savio žicu i preko žice ih je otjerao u svoje dvorište. Potom je tužitelj donio neku svoju žicu i povezivao ju je kako bi spriječio da životinje ponovno dođu u tuženikovo dvorište, ali su bez obzira na to životinje ponovno došle, iako ne sve kao ranije. Svjedokinja je iskazala da između tužitelja i njezinog supruga nije došlo do nikakvog fizičkog sukoba jer se suprug tužitelju nije htio približavati iz razloga jer se bojao da mu tužitelj nešto ne učini s obzirom da je ranije drugog susjeda udario po glavi. Svjedokinja je nakon toga pozvala policiju koja je došla i sastavila zapisnik.

5. 2. Odgovarajući na pitanje kako je tužitelj došao u njihovo dvorište, svjedokinja je izjavila da je žica od ograde bila djelomično savinuta od ranije, a tužitelj ju je dodatno savinuo i prekoračio, a žica inače na sebi ima bodlje. Ne zna je li se tužitelj možda ogrebao na tu žicu ili na granu koju je imao u rukama, zna samo da je policija navela da je imao neke ogrebotine. Nakon što je tužitelj životinje otjerao k sebi u dvorište, vratio se s nekom drugom žicom koju je vezao za ogradu i to je radio oko pola sata. Policija je prvo došla k tuženiku na dvorište, tužiteljev sin je sjedio vani na njegovom dvorištu i pazio je da životinje opet ne bi došle u tuženikovo dvorište, a na dvorištu je bila i tužiteljeva majka koja je također vikala i psovala. Kada je policija krenula k tuženiku, tuženika već nije bilo kod kuće jer je navodno s traktorom otišao u Opću bolnicu Z. u B.. Na pitanje je li na tužitelju vidjela kakvu ozljedu, svjedokinja je izjavila da tužitelja uopće nije gledala i na njega nije obraćala pažnju, gledala je samo kako mu njegove životinje gaze po dvorištu i vrtu te rade štetu. Susjed koji je također imao incident s tužiteljem i kojeg je tužitelj udario zove se Z. K.

5. 3. Odgovarajući na daljnje pitanja, svjedokinja je iskazala da je tuženik kritične zgode imao malenu lopaticu u rukama jer su čistili podrum kako bi u njega spremili krumpir, ali da suprug nije udario tužitelja s tom lopaticom, a nije niti uopće bio blizu njega. Suprug se nalazio pokraj zida od garaže, a tužitelj je po dvorištu i vrtu naganjao svoje životinje. Na pitanje je li policiji prijavila da se dogodio fizički i verbalni napad, svjedokinja je izjavila da to tako nije prijavila policiji. Na pitanje zbog čega ona i suprug nisu sami pokušali otjerati tužiteljeve životinje iz svog dvorišta i vrta, svjedokinja je izjavila da je bilo puno životinja, možda oko 20 i oni ih jednostavno nisu mogli otjerati van. Na pitanje zašto suprug nije išao pomoći tužitelju da životinje natjera van iz njihovog dvorišta onda kada ga je tužitelj pozvao da mu pomogne svjedokinja je izjavila da se suprug to nije usudio učiniti jer je tužitelj u rukama imao batinu, a suprug je znao što se ranije dogodilo između tužitelja i susjeda. Za vrijeme dok je tužitelj naganjao životinje po dvorištu i vrtu njegova majka nije bila blizu, već se nalazila dalje na tužiteljevom dvorištu ispred tužiteljeve kuće. Svjedokinja je navela da tužiteljeva majka ne može vidjeti iz svog dvorišta u vrt tuženika jer joj pogled prema vrtu ometaju čempresi. Na pitanje kako je onda tužiteljeva majka mogla vidjeti da su životinje došli u njihov vrt i potom pozvala tužitelja, svjedokinja je izjavila da to tužiteljeva majka nije vidjela, već je čula samo svjedokinjine riječi kada je to govorila suprugu.

6. 1. Svjedokinja M. M. (tužiteljeva majka) saslušana je na adresi stanovanja jer zbog zdravstvenih razloga nije mogla pristupiti u sud. Iskazala je da se kritični događaj dogodio pred večer i ona je bila na dvorištu na mjestu gdje se nalazi spremnik za kukuruz. U jednom trenutku čula je tuženikovu suprugu kako viče „zovi policiju“. Tada se pomaknula na mjesto s kojeg je mogla vidjeti u tuženikovo dvorište te je vidjela da su njihove ovce otišle preko u tuženikovo dvorište, a tuženikova supruga je mahala s krpom. Uzela je malo ječma, zagrabila je u kantu ječam koliko je mogla i to je bacila po zemlji kako bi se druge ovce zadržale oko tog žita i kako ne bi i one otišle preko ograde. U to se vrijeme otežano kretala i hodala je uz pomoć tzv. hodalice. Vidjela je da su preko ograde u tuženikovo dvorište otišli tri ili četiri ovce, ne više od toga. Potom je pozvala sina, on je došao i prešao je preko ograde koja dijeli njihovo i tuženikovo dvorište, s tima da je ta ograda relativno niska, pa ju je tužitelj mogao prekoračiti. Kad je njezin sin bio na tuženikovom dvorištu, iz svoje kuće je izašao tuženik te mu je svjedokinjin sin rekao da mu pomogne otjerati ovce, ali tuženik to nije htio učiniti, već je stajao na mjestu, ruke je držao spuštene uz tijelo, a svjedokinja je vidjela da on uz tijelo u desnoj ruci drži željeznu lopaticu. Svjedokinjin sin se kretao po dvorištu pokušavajući otjerati ovce u svoje dvorište i dok se tako kretao, tuženik ga je udario tom lopaticom po glavi u predjelu lijevog oka te mu je odmah nakon toga taj dio glave pocrnio. Kad je konačno uspio ovce otjerati u svoje dvorište, sin je s jednim komadom žice pokrpao dio ograde preko kojeg je prethodno prekoračio i preko kojeg dijela su ovce došle natrag u njegovo dvorište, potom je sjeo na traktor i otišao je na hitni prijem u bolnicu u B.. Obzirom da mu je drugi dan bilo loše, odveden je u bolnicu u Z., gdje je bio mjesec dana. Dok ga nije bilo kod kuće, zaposlenici Crvenog križa i još jedan čovjek iz G. –S. K. hranili su ovce i ostalu živad.

6. 2. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je izjavila da u trenutku kada je sinu došla reći da su ovce otišle u tuženikovo dvorište, on je bio u kući i to u onom dijelu kuće gdje inače stanuje, a to je u donjoj etaži, dok svjedokinja stanuje u gornjoj etaži. Ona se spustila do bunara i zvala je sina, a vrata od njegovog dijela kuće bila su otvorena pa ju je uspio čuti. Ulaz u dio kuće gdje stanuje njezin sin nalazi se u blizini bunara, što se može provjeriti na licu mjesta. Također je navela da se u trenutku kada ga je tuženik udario, sin nalazio ispred njega. Od trenutka kad je ona vidjela da su ovce u tuženikovom dvorištu, pa do trenutka kad je sin otišao u bolnicu u B. moglo je proći oko pola sata.

6. 3. Nakon saslušanja svjedokinje na adresi stanovanja, a na prijedlog punomoćnika stranaka izvršen je obilazak dvorišta tužitelja te je utvrđeno da se od prilaza u dvorište kuća nalazi s lijeve strane, a s desne strane se nalazi gospodarska zgrada, dok se spremnik za kukuruz nalazi uz ogradu nasuprot prilaza u dvorište. Između gospodarske zgrade i ograde nalazi se prolaz prema drugom dijelu dvorišta i na istoj je metalna lesa, iza lese se nalazi prostor u kojoj tužitelj prema svojoj tvrdnji drži životinje. Taj prolaz je s lijeve strane gledajući iz smjera kuće ogradom odvojen od susjednog dvorišta, a tužitelj je naveo da je to ograda od tuženikovog dvorišta. Uz jedan dio ograde na tužiteljevoj strani rastu čempresi, s time da od spremnika za kukuruz prema dijelu tužiteljevog dvorišta gdje se nalaze životinje rastu tri čempresa. Nakon obilaska dvorišta tužitelja, a na dodatno pitanje svjedokinji, ona je odgovorila da se u trenutku događaja nalazila kod spremnika za kukuruz, nije prelazila metalnu lesu da ju životinje ne bi srušile, već im je samo preko te metalne lese bacila žito. Nakon toga otišla je pozvati sina do bunara i potom se vratila na mjesto između spremnika za kukuruz i lese, a preko lese nije niti tada prelazila. Na pitanje kako je izgledao teren u vrijeme predmetnog događaja i kakvo je raslinje raslo na tuženikovoj nekretnini uz ogradu prema tužiteljevoj nekretnini, svjedokinja je izjavila da je tuženik tada imao vrt, a ima ga i sada, sada je tamo postavio neku ceradu, a prije je na tom mjestu kosio travu.

7. 1. Tužitelj Z. M. je iskazao da je 17. kolovoza 2013. oko 18,30 sati čuo zapomaganje majke koja je bila iza štale i u rukama je držala kanticu sa žitom te je prva vidjela da je nekoliko njihovih ovaca otišlo u tuženikov vrt. Počela je vikati i prizivati me govoreći da je par ovaca otišlo u tuženikov vrt. Ona se inače kreće pomoću hodalice i sama nije mogla ići skupiti ovce, ali to nije bilo 20 životinja, kao što je rekla svjedokinja Ivanka Pravica, već samo nekoliko ovaca, a majka je bacila kanticu sa žitom i time je spriječila da ostale ovce odu u susjedov vrt jer su se one zadržale jesti to žito koje je bacila. U međuvremenu je on došao tamo i preskočio je žičanu ogradu te je počeo vraćati ovce prema svom dvorištu. Tuženikova supruga je inače stajala na dvorištu i samo je vikala "zovi policiju, zovi policiju". On je pokušao ovce iz susjedovog vrta vratiti u svoje dvorište, ali one nisu mogle naći prolaz u ogradi jer se žica svinula i stisnula te je molio tuženika da mu pomogne da ih usmjerim prema prolazu. Tuženik je, međutim, stajao na mjestu kao ukopan i to između kuće i ograde, negdje na sredini, rukama se podbočio o kukove i nije mu krenuo pomoći. On je ovce naganjao kako bi ih usmjerio prema prolazu i u jednom trenutku dok je trčao za njima tuženik je svojom desnom rukom, u kojoj je držao sakrivenu metalnu lopaticu s metalnim nasadom duljine oko pola metra, zamahnuo s tom lopaticom te ga je iznenada udario u predjelu lijevog oka. To je bilo toliko iznenada i neočekivano da tužitelj nije stigao niti podići ruku kako bi blokirao taj udarac, a nakon udarca je rukom opipao predio glave gdje je udaren i na ruci je vidio krv. Na kraju je uspio ovce istjerati iz tuženikovog vrta kroz taj prolaz u ogradi kojeg je proširio na način da je s kolcem duljine 60-70 cm podbočio žičano pletivo. Nakon toga je uzeo komad žičanog pletiva kojeg je imao kod kuće i provizorno je zatvorio prolaz na ogradi na način da je taj komad žičanog pletiva sa špagom zavezao za ostatak ograde. Nakon toga sjeo je na traktor i odvezao se u bolnicu u B. gdje je zaprimljen na hitnom prijemu, kirurški obrađen, upućen oftalmologu i neurologu, a potom i psihijatru. Nedugo nakon što je došao u bolnicu za njim su došli djelatnici policije i uzeli su od njega izjavu. Tužitelj je naveo da mu je nanijeta fizička bol, oko mu je potamnilo i zatvorilo se, a ispod oka nastao je hematom. Nakon psihijatrijskog pregleda upućen je na hitnu hospitalizaciju u Kliniku za psihijatriju Vrapče. Hospitaliziran je bio u dva navrata. Nakon tog katastrofalnog događaja njegovo psihičko stanje se jako narušilo. Doživio je psihički slom, a tuženik ga je želio ubiti. Napomenuo je da je udarac bio ciljano usmjeren u područje glave te da je tuženik svjesno i namjerno donio metalnu lopaticu kako bi mu s istom nanio zlo. Dok je bio hospitaliziran u Klinici za psihijatriju Vrapče nije mogao obavljati poslove oko životinja i općenito ostale svakodnevne poslove na dvorištu i okućnici te su te poslove za to vrijeme dolazili obavljati djelatnici Crvenog križa. Dok je bio kod kuće, noćima je u snu proživljavao sve te događaje ispočetka te bi se burno budio iz sna, budio bi svoju suprugu, a ona mu je pružala pomoć i njegu u kući, smirivala ga, davala mu lijekove i sve što mu je bilo potrebno. I dalje osjeća nemir i strah od predmetnog događaja jer je tuženik njegov susjed te se neminovno sreću u mjestu i on ne može zatomiti sve te osjećaje. I nadalje se redovito kontrolira kod psihijatra te troši propisanu terapiju.

7. 2. Odgovarajući na pitanje gdje se nalazila njegova majka kada ga je tuženik udario, tužitelj je izjavio da se ona nalazila na istom mjestu na kojem je prethodno bacila kanticu za žitom, nije točno da bi bila u gospodarskom objektu, već je naprotiv bila na mjestu s kojeg je vidjela kako ga je tuženik udario. I. P. bila je na svom dvorištu i mahala je s nekakvom krpom kako bi tjerala ovce. Nadalje, odgovarajući na pitanja, tužitelj je naveo da u trenutku kada ga je tuženik udario, tužitelj je bio okrenut prema njemu, a od njega je bio udaljen par metara te je tuženik napravio korak ili dva kada je zamahnu s lopaticom prema njemu. Prije toga udarca kretao se uzduž ograde u oba smjera, a u trenutku kada ga je tuženik udario kretao se također uzduž ograde licem okrenut prema tuženiku. U rukama nije imao nikakve grane niti sl. Tuženik je bio okrenut u smjeru tužiteljevog dvorišta, ujedno prema mjestu na kojem je tjerao ovce. Njegovo kretanje u odnosu na ogradu bilo je bočno. Na pitanje koliko je vremena prošlo od kritičnog događaja do njegovog dolaska u bolnicu, izjavio je da je prošlo onoliko vremena koliko mu je bilo potrebno da stigne traktorom do bolnice, s time da je prethodno u pet minuta sanirao ogradu. Prije nego što je krenuo sanirati ogradu, trebalo mu je oko 10 minuta da uspije vratiti ovce u svoje dvorište. Njegova je kuća od Opće bolnice u B. udaljena oko jedan kilometar. Na pitanje na koji način je ušao u tuženikovo dvorište izjavio je da je preskočio ogradu od žičanog pletiva i aluminija, a na vrhu koje nije postojala bodljikava žica. Na isti način se vratio u svoje dvorište s time da je prethodno maknuo kolčić s kojim je podbočio pletivo kako bi napravio prolaz. Na pitanje koliko je bila visoka žičana ograda izjavio je da je ista bila visine oko jednog metra s time da je bila i savinuta, ali niti na jednom dijelu te ograde nije bilo bodljikave žice, već je iznad žičanog pletiva bila rastegnuta obična ravna žica, a ograda je stara 40 godina. Dvije žice koje su bile iznad žičanog pletiva ravno razvučene nisu bile cijelom svom duljinom napete već su na jednom dijelu bile spuštene, odnosno obješene. Na pitanje na kojoj su visini u odnosu na završetak žičanog pletiva bile razvučene dvije ravne žice, izjavio je da su stupovi između kojih je razvučeno pletivo visine oko metar i dvadeset, a te dvije ravno rastegnute žice su bile odmah iznad žičanog pletiva. Nadalje, tužitelj je naveo da se kod psihijatra liječi od 2005., a od tada pa do 2013. bio je hospitaliziran u Klinici za psihijatriju Vrapče više puta. S vidom ranije nije imao problema. Ne sjeća se kada je u mjesecu kolovozu 2013. bio hospitaliziran, ali se to može utvrditi iz medicinske dokumentacije, s tim da je nakon 2013. bio hospitaliziran dva puta. Od 2005. troši četiri ili pet vrsta lijekova vezanih uz psihijatrijsku dijagnozu, s time da su se tijekom vremena neki od tih lijekova promijenili.

8. 1. Tuženik I. P. iskazao je da u cijelosti potvrđuje iskaz svoje supruge Ivanke Pravica te da se istome pridružuje. Naveo je da je osnovni motiv tužitelju da podnese tužbu protiv njega u tome da od njega dobije novce. Tuženik je tvrdio da tužitelja nije niti taknuo i da mu nije nanio nikakvu ozljedu, nije mu bio niti blizu, a tužitelj je ušao u njegovo dvorište kroz vrt i zaletio se prema njemu kako bi on njega udario, ali se ipak u zadnji čas predomislio te se okrenuo i kroz vrt je ponovno otišao u svoje dvorište. Svjedok je naveo da su kritičnog dana supruga i on čistili podrum i ona je u jednom trenutku izašla van te je vidjela tužiteljeve ovce u njihovom vrtu. To je čula tužiteljeva majka i zvala je tužitelja nakon čega je on došao u njihovo dvorište kako bi istjerao ovce u svoje dvorište. Nakon što je ovce istjerao iz njihovog vrta, tužitelj je počeo vikati da ga je tuženik udario i da ide u bolnicu. Sjeo je na traktor i otišao prema bolnici, a nakon toga su došli djelatnici policije. Tuženik je izjavio da je kod sebe imao metalnu lopaticu jer je uz pomoć iste čistio podrum. Napomenuo je da se uopće nije htio, niti pokušavao približiti, tužitelju jer tko bi uopće išao na njega golih ruku, s obzirom da je tako velik i jak, a svi u selu ga se inače boje zbog toga jer je nasilan. Nadalje, tuženik je napomenuo da je jako teško živjeti s takvim susjedom kao što je tužitelj, da mu on nikada nije ništa napravio, nikada mu nije napravio nikakvu štetu, prije je znao pomagati i njemu, i njegovoj majci, a nakon ovog događaja tužitelj mu i dalje radi štetu te mu je s nekakvim sredstvom zalio dvorište tako da se sve na dvorištu posušilo, po noći mu je razbio staklo na autu, što je tuženik prijavio državnom odvjetništvu, s time da je to učinio noću kada ga nitko nije vidio, pa se to ne može dokazati.

8. 2. Odgovarajući na pitanje kako je tužitelj ušao u njegovo dvorište, tuženik je naveo da uopće nije vidio niti kako je on ušao u dvorište, niti kako je izašao iz dvorišta, a na pitanje kako je izgledala ograda, izjavio da je žičana ograda sva bila polamana, a to su učinile tužiteljeve ovce, pa je tužitelj preko takve ograde lako mogao prijeći. Što se tiče konfiguracije terena, tuženik je naveo da je njegovo dvorište na povišenom položaju u odnosu na tužiteljevo dvorište. Naveo je da je tužitelju trebalo oko pola sata da djelomično sanira ogradu, a nakon toga je otišao u bolnicu, dok je malog sina ostavio da čuva ovce kako ne bi ponovno prešle preko ograde. Naveo je da je tužitelj počeo vikati da ga je udario dok je bio u tuženikovom dvorištu, nakon toga vratio se u svoje dvorište, pa je sanirao ogradu i potom je krenuo prema bolnici. Tuženik smatra da si je tužitelj sam namjerno nanio ozljedu jer je već imao takvu situaciju sa susjedom, s kojim se posvađao negdje u šumi i također je išao u bolnicu, ali dijagnoza nije odgovarala događaju. Ne može se sjetiti točno imena tog susjeda, ali čini mu se da se zove K. S.. Na daljnja pitanja tuženik je odgovorio da je bio ljut što su mu tužiteljeve ovce napravile štetu u vrtu i dvorištu, a na to bi svatko bio ljut. Na pitanje zašto tužitelju nije pomogao istjerati ovce iz svog dvorišta, izjavio je da to jednostavno nije htio. Na pitanje što je mislio pod time da nitko ne bi išao na tužitelja golih ruku izjavio je da je time mislio reći da kada bi bilo tko s tužiteljem imao neki konflikt, on na to reagira nasilno. Na pitanje je li zbog toga na tužitelja išao s lopaticom u rukama, izjavio je da je prethodno rekao da tužitelja uopće nije ni taknuo pa takvo pitanje smatra neumjesnim. Naveo je da on uopće nije krenuo ništa poduzimati prema ovcama koje su bile u njegovom dvorištu jer smatra da je to tužiteljeva dužnost. Napomenuo je da je tužitelj njemu napravio štetu, a sad za to pokušava okriviti njega. Na pitanje je li policiji rekao da je s metalnom lopaticom išao tjerati ovce, izjavio je da to nije rekao, a policija ga takve stvari uopće nije pitala.

8. 3. Vezano uz iskaz tuženika i svjedokinje I. P. tužitelj je napomenuo da je njegov sin 2013. imao šest godina i da nikada nije ulazio u prostor gdje se nalaze ovce zbog opasnog ovna koji se tamo nalazi.

 

9. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu od Policijske postaje Z. (list 131-137 spisa utvrđeno je da su policijski službenici dana 17. kolovoza 2013. u 09,05 sati postupali po dojavi I. P., koja je dojavila da su joj u njezin vrt ušle susjedove ovce, vlasništvo Z. M. te da su joj uništile nasade u vrtu. Prilikom postupanja potvrđena je istinitost dojave te je utvrđeno da se radi o kaznenom djelu uništenja i oštećenja tuđe stvari, u vezi čega je dojaviteljica upoznata s mogućnošću pokretanja kaznenog progona, za što ona nije bila zainteresirana. Postupanjem je također utvrđeno da je od strane Z. M. i I. P. došlo do narušavanja javnog reda i mira, zbog čega je od strane Policijske postaje Z. podnesen optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Z.. Djelatnici Policijske postaje Z. sastavili su i izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju u kojemu je, između ostalog, navedeno da je razgovor s I. P. i s I. P. obavljen kritičnog dana oko 18,30 sati, dok je Z. M. zatečen naknadno istoga dana oko 20,00 sati u Općoj bolnici Z. te je razgovor s njime obavljen u navedenoj ustanovi.

 

10. Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Z., poslovni broj J-340/13 od 5. rujna 2014. utvrđeno je da su Z. M., kao I. okrivljenik i I. P., kao II. okrivljenik proglašeni krivima što su dana 17. kolovoza 2013. u 18,30 sati u dvorištu obiteljske kuće u H. Z. 29/d remetili javni red i mir na način da je Z. M. vikao i vrijeđao glasnim tonom I. P. govoreći: „jebo vam Bog mater, jebo vam Isus mater, cigani, od kud ste došli, iza moje štale ste si hižu napravili, a I. P. na način da je Z. M. metalnom lopaticom za smeće udario u predjelu lijeve strane lica. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj Jž-4520/14 od 10. svibnja 2017., čime je postala pravomoćna.

 

11. Iz medicinske dokumentacije na listu br. 3-4 spisa utvrđeno je da je tužitelj zaprimljen na hitnom bolničkom prijamu u Općoj bolnici Zabok dana 17. kolovoza 2013., postavljena mu je dijagnoza contusio faciei lat sin, u anamnezi je navedeno da ga je susjed udario s metalnom šaflom po glavi, a pod oznakom statusa navedeno je krvni podljev ispod lijevog oka. Prema nalazu kirurga, snimka kostiju lica nije pokazivala znakove svježe koštane traume i utvrđena je uredna prozračnost svih PNS. U nalazu oftalmologa od 20. kolovoza 2013. navedeno je da je VMo. Sin: donja vjeđa s hematomom, na prelazu donje vjeđe i lica nalazi se suha krasta, hiperemija spojnice oka, zjenica okrugla uredne reakcije na svjetlo, na midriatik se širi jednoliko.

 

12. 1. Na temelju medicinske dokumentacije i preslike zdravstvenog kartona tužitelja stalni sudski vještaci doc. dr. sci. D. H., prim. dr. med. i S. T., dr. med., specijalist neuropsihijatar izradili su pisani nalaz i mišljenje u kojem su opisali tijek liječenja tužitelja, utvrđenja iz njegovog zdravstvenog kartona te su 7. veljače 2019. obavili pregled tužitelja. Prema njihovom mišljenju tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu u vidu natučenja lica s lijeve strane, s krvnim podljevom ispod lijevog oka. Pregledan je i obrađen od strane kirurga, oftalmologa i neurologa. Navedeno je da se tužitelj od 2004. liječi psihijatrijski (ambulantno i bolnički) zbog trajnih promjena ličnosti nakon PTSP-a (ratnog) u komorbiditetu s ponavljajućim depresivnim poremećajem, a u posljednje vrijeme i psihoorganskim sindromom. Predmetni štetni događaj bio je trigger faktor za parcijalno pogoršanje psihičkog stanja tužitelja te je sedam dana po događaju uslijedila nova hospitalizacija u Klinici za psihijatriju Vrapče. Vještaci su zaključili da je predmetni štetni događaj doveo do privremenog narušenja tužiteljevog fizičkog zdravlja i psihičkog integriteta, ali da nije doveo do trajnih posljedica. Naveli su da je tužitelj trpio primarni strah u trenutku samog ozljeđivanja, isti je bio jak, ali kratkotrajan. Sekundarni strah ocijenjen je jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta tri dana, a manjeg intenziteta 8 dana. Bolove jakog intenziteta zbog naravi tjelesne ozljede tužitelj nije trpio, bolove srednjeg intenziteta trpio je 1 dan, a manjeg intenziteta 5 dana. Vještaci su zaključili da tužitelji nije bila potrebna tuđa pomoć i njega.

12. 2. Tužitelj je imao primjedbu na mišljenje vještaka u dijelu u kojem je navedeno da predmetni štetni događaj nije doveo do trajnih posljedica na tužiteljevo psihički i fizičko stanje. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ali je i dalje osporavao da bi tužitelju nanio ozljedu te je istaknuo činjenicu da iz dokumentacije Policijske postaje Z. proizlazi da je tužitelj imao samo ogrebotinu na licu, a ne nikakve krvne podljeve i sl.

12. 3. Povodom navedenih primjedbi i na prijedlog tužitelja sud je saslušao stalnog sudskog vještaka dr. S. T. na glavnoj raspravi.

12. 4. Stalni sudski vještak dr. S. T. je na glavnoj raspravi održanoj 6. srpnja 2020. iskazao je da u cijelosti ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2019. kojeg je donio zajedno s vještakom kirurške struke doc. D.H.. Vještačenjem je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju 17. kolovoza 2013. pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu natučenja lica s lijeve strane i krvni podljev ispod lijevog oka. Tužitelj je neposredno nakon predmetnog štetnog događaja tj. isti dan pregledan od strane kirurga Opće bolnice Z. o čemu postoji medicinska dokumentacija u sudskom spisu. Nakon toga tužitelj je pregledan 20. kolovoza 2013. od strane oftalmologa i neurologa Opće bolnice u Z.. Od strane psihijatra tužitelj je pregledan pet dana nakon štetnog događaja tj. 22. kolovoza 2013. Iz nalaza psihijatra od spomenutog datuma razvidno je da se iz obilne medicinske dokumentacije saznaje da se Z. M. već duži niz godina liječi kod psihijatra te je u nekoliko navrata bio i hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Unatoč višestrukim hospitalizacijama na psihijatriji, njegovo psihičko stanje nije stabilno, odnosno nije došlo do nekog trajnijeg poboljšanja. Iz otpusnih pisama Klinike za psihijatriju Vrapče je razvidno da se tužitelj psihijatrijski tretira od 2005. te da mu je utvrđena dijagnoza trajne promjene ličnosti nakon ratnog PTSP-a u komorbiditetu s ponavljajućim depresivnim poremećajem, a u posljednje vrijeme i s razvojem psihoorganskog sindroma. U konkretnom slučaju vještak je predmetni štetni događaj shvatio kao triger faktor za parcijalno pogoršanje psihičkog stanja tužitelja koji je ocijenio putem kvalifikatornih okolnosti straha, dok možebitne trajne posljedice predmetnog štetnog događaja kod tužitelja nije utvrdio. Također je zajedno sa vještakom kirurgom ocijenio bolne dane, a u odnosu na potrebu za tuđom pomoći smatraju da je nije bilo.

12. 5. Odgovarajući na pitanja, vještak je iskazao da parcijalno pogoršanje psihičkog stanja kod tužitelja znači da je on na dan štetnog događaja doživio akutnu anksioznu depresivno posttraumatsku reakciju. Očito da je takovo stanje kod tužitelja, kao psihički vulnerabilne osobe, dovelo do pogoršanja psihičkog stanja u sklopu njegove osnovne bolesti, a to su trajne promjene osobnosti kao posljedice ratnog PTSP-a u komordibitetu s anksiozno depresivnim poremećajem od kojeg se tužitelj liječi od 2005. Vezano za ove okolnosti vještak smatra da je iste ocijenio putem kvalifikatorne okolnosti straha koji je jakog intenziteta trajao jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i manjeg intenziteta osam dana. Kod toga je napomenuo da strah nije bio kontinuiran već je isti ocijenjen kumulativno kroz jedan duži vremenski period od cca četiri do šest tjedana. Pod pojmom "kumulativno" se podrazumijeva da tužitelj strah jakog intenziteta nije trpio 24 sata tj. jedan dan u kontinuitetu, već je to neki dan bilo tri sata, drugi dan četiri sata, treći dan dva sata i kada se to zbroji dobije se ocjena jakog straha od jedan dan. Na isti način je ocijenjen i sekundarni strah srednjeg i manjeg intenziteta. Parcijalno pogoršanje psihičkog stanja tužitelja prestalo je nakon mjesec i pol dana nakon štetnog događaja. Do ovog zaključka vještak je došao temeljem vlastitog dugogodišnjeg kliničkog iskustva, imajući u vidu i otpusna pisma Klinike za psihijatriju Vrapče neposredno nakon predmetnog štetnog događaja, ali i kasnije jer je tužitelj i u vremenskom periodu od 17. siječnja do 6. veljače 2014. bio na bolničkom liječenju u Klinici za psihijatriju Vrapče zbog pogoršanja depresivnog poremećaja. Ova hospitalizacija naravno nije bila u nikakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem već je vještak isto spomenuo iz razloga kako bi pojasnio sudu da je psihičko stanje tužitelja i bez štetnog događaja bilo dosta labilno i da je s vremena na vrijeme bila potrebna intervencija putem bolničkog liječenja. Na posebni upit punomoćnice tužitelja je li tužitelj prije predmetnog štetnog događaja bio hospitaliziran vještak je odgovorio potvrdno, ali se nije mogao točno očitovati koliko puta iz razloga što iz nalaza psihijatra od 22. kolovoza 2018. proizlazi da se dugi niz godina liječi kod psihijatra i nekoliko puta je hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču, no unatoč svemu, njegovo psihičko stanje nije stabilno i nema nekog poboljšanja. Kasnije se iz medicinske dokumentacije vidi da je tužitelj u tretmanu psihijatra od 2005., dakle osam godina prije štetnog događaja.

12. 6. Prema podacima koje je mogao iščitati iz sudskog spisa, uključujući i zdravstveni karton tužitelja, vještak se očitovao na slijedeći način: Prema podacima iz zdravstvenog kartona tužitelja isti je upućen psihijatru 26. 10. 2004. ( strana 97 zdravstvenog kartona), s datumom 11. veljače 2005. propisana mu je terapija prazine 100 mg, i sanval 10 mg. S datumom 24. lipnja 2005. je upisana dijagnoza šifrom F431, što je dijagnoza za postraumatski stresni poremećaj te je upisano da je naručen na hospitalizaciju (strana 91 zdrav. kartona) s datumom 21. 2. 2008. Postavljena je dijagnoza šifrom F33, što je ponavljajući depresivni poremećaj i preporučena mu je terapija antidepresivom portalom. Tijekom 2009. u više navrata je bio na psihijatrijskim pregledima, a od medikamenata su mu propisivani antidepresiv portal i sanval. S datumom 4 lipnja 2010. u zdravstveni karton upisano je da ga je susjed napao vilama (ne tuženik), a drugih podataka u zdravstvenom kartonu nema. Vještak je spomenuo podatak dr. C. kao psihijatra, koji je pregledao tužitelja 22. kolovoza 2013. i koji je konstatirao da se već dugi niz godina liječi kod psihijatra te da je nekoliko puta bio hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, ali nije došlo do trajnijeg poboljšanja stanja. S obzirom na taj podatak i na pitanja punomoćnika tužitelja vještak je predložio da se od Klinike za psihijatriju Vrapče zatraži dostava cjelokupne medicinske dokumentacije koju ta ustanova posjeduje, kako bi se moglo decidirano odgovoriti na pitanje tužitelja.

12. 7. Na pitanje je li kod tužitelja prije predmetnog štetnog događaja postojala dijagnoza F62.0/43.1 vještak je odgovorio da takovu dijagnozu ranije nije vidio u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, ali da se pod šifrom F62.0 podrazumijeva postojanj trajnih promjena ličnosti kao posljedica PTSP-a. Nesporno je da je dijagnoza PTSP-a prvi puta postavljena 24. lipnja 2005., što je vidljivo iz zdravstvenog kartona, a da šifra F62.0 predstavlja da je taj postraumatski stresni poremećaj kronificiran i da je doveo do irevezibilnih promjena na planu ličnosti tužitelja. Dakle, trajne promjene ličnosti kod tužitelja nikako ne mogu biti posljedica nekog drugog štetnog događaja ili psihičkog stresa, već isključivo ratnog PTSP-a. Šifra F069, koja se također javlja u otpusnom pismu Klinike za psihijatriju Vrapče od 20. rujna 2013., predstavlja tzv. neodređeni mentalni poremećaj zbog oštećenja i disfunkcije mozga. Dakle, šifra F069 ni na koji način ne može biti posljedica predmetnog štetnog događaja jer u istom tužitelj nije imao oštećenje moždanog tkiva tako da je po tome razvoj psihoorganskog sindroma kod tužitelja nedovoljno razjašnjen, a što vještak niti ne smatra bitnim ovom predmetu jer psihoorganski sindrom kao posljedica predmetnog štetnog događaja sa sigurnošću kod tužitelja nije mogao zaostati. U sudskom spisu postoji ambulanta psihijatrijska dokumentacija nakon štetnog događaja, a ne od prije štetnog događaja pa vještak smatra da bi i tu dokumentaciju trebalo pribaviti da može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje je su li kod tužitelja i prije štetnog događaja postojale suicidalne misli i ideje.Na pitanje kakve su to fobične reakcije kod tužitelja vještak je odgovorio da se radi o reakcijama straha koji može biti u vidu straha od visine, straha od zatvorenog prostora i sl., dakle radi se o tzv. smetnjama iz neurotskog kruga, kao što su anksiozne i depresivne smetnje, samo što je ovdje strah bitan. Pojam hipohondrijskih konverzija predstavlja da neka osoba svoje unutarnje psihičko proživljavanje manifestira u vidu tjelesnih simptoma to može biti osjećaj utrnulosti lica, ruke, osjećaj da će izgubiti svijest, osjećaj značajnog poremećaja zdravlja i sl. I hipohondrija i konverzija su neurotski simptomi.

12. 8. Na pitanje tuženika jesu li osobe koje boluju od bolesti kao što boluje tužitelj sklone deluzijama, obmanama osjetila, nevjerodostojnom prikazivanju realitet i sl., vještak je izjavio da je to pitanje više teoretske i previše općenite naravi da bi na njega mogao odgovoriti za potrebe ovog predmeta.

12. 9. Što se tiče mišljenja vještaka da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, na dodatno pitanje vještak je odgovorio da iz otpusnog pisma Klinike za psihijatriju Vrapče nije razvidno na koji je način došao u Vrapče, ali tužitelj prisutan u sudnici odgovara da ga je vozila hitna medicinska pomoć, dakle po toj osnovi nije imao neki trošak i potrebe za plaćanje druge osobe koje bi ga vodile na liječenje, dok to što ga je 11. listopada 2013. u Kliniku za psihijatriju dovezao rođak nije u svezi sa predmetnim štetnim događajem.

12. 10. Vještak je ostao kod mišljenja da vezano za ozljede i psihičko stanje tužitelja iz predmetnog štetnog događaja tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega jer se isti mogao kretati i mogao je obavljati sve životne aktivnosti budući da mu nisu bile oštećene ruke ili noge.

 

13.Nakon saslušanja vještaka na prijedlog stranaka pribavljena je cjelokupna medicinska dokumentacija o tužiteljevom liječenju u Klinici za psihijatriju Vrapče i dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o tužiteljevom umirovljenju.

 

14. Nakon pregleda dodatne dokumentacije, stalni sudski vještak dr. S. T. dostavio je dopunski nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je tužitelj psihijatrijski liječen od svoje 18.-te godine života pod dijagnozom mješovitog ankcioznog i depresivnog poremećaja. Tužitelj je očito bio sudionik Domovinskog rata. Iz otpusnih pisama Klinike za psihijatriju Vrapče vidljiva je evolucija ratnog PTSP-a od elemenata PTSP-a (hospitalizacija 21. lipnja od 4. srpnja 2005.) te trajne promjene ličnosti nakon PTSP-a (hospitalizacija od 4. veljače do 21. veljače 2008.). To potvrđuje mišljenje vještaka dano na raspravi 6. srpnja 2020. da su trajne promjene ličnosti (šifra F62.0) posljedica PTSP-a. Vezano za upit o suicidalnosti tužitelja prije štetnog događaja, iz medicinske dokumentacije proizlazi kako tijekom četvrte hospitalizacije „nesigurno potvrđuje suicidalna razmišljanja) Postojanje suicidalnih razmišljanja kod osobe koja duži niz godina boluje od mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja je posljedica samog poremećaja, a ne predmetnog štetnog događaja, kako to tužitelj želi prikazati za potrebe naknade štete u ovom predmetu. Vještak je stoga ostao kod mišljenja da je predmetni štetni događaj bio trigger faktor za privremeno parcijalno pogoršanje psihičkog stanja tužitelja i da nije doveo do trajnih posljedica.

 

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, uključujući i iskaz te dopunu nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka za medicinu, jer su isti utemeljeni na opsežnoj dokumentaciji u spisu, na pregledu tužitelja, detaljno su pisano i usmeno obrazloženi, slijedom čega je sud ocijenio nepotrebnim dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog medicinskog vještačenja.

 

16. Uvidom u predmet ovog suda, poslovni broj Pn-171/2015 utvrđeno je da je u istome vođen parnični postupak tužitelja I. P., protiv tuženika Z. M., radi naknade štete, povodom štetnog događaja od 17. kolovoza 2013., kada su prema navodima tužbe životinje Z. M. uništile nasade povrća u vrtu I. P.. Presudom od 7. siječnja 2016. naloženo je tuženiku u tom predmetu Z. M. da tužitelju I. P. isplati iznos od 1.532,87 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u V. G. poslovni broj Gž-332/2016 od 15. ožujka 2018.

 

17. Nesporno je bilo među strankama da je kritičnog dana došlo do incidenta između njih jer su tužiteljeve životinje (ovce i koze) ušle u tuženikovo dvorište i vrt te su mu uništile nasade povrća, zbog čega je tuženik u predmetu poslovni broj Pn-171/2015 ostvario pravo na naknadu štetu od tužitelja, odnosno tuženika u tom predmetu Z. M.

 

18. 1. U ovom predmetu bio je sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno činjenica je li tuženik tužitelja dok je tjerao životinje iz njegovog dvorišta udario metalnom lopaticom za smeđe u predjelu glave ili ne. Sporna je bila i uzročno posljedična veza između ozljede tužitelja koja je utvrđena istoga dana na hitnom prijemu u Općoj bolnici Z. i spornog štetnog događaja.

18. 2. Naime, tužitelj je tvrdio da ga je tuženik, dok je tjerao životinje iz njegovog dvorišta, udario spomenutom željeznom lopaticom, a njegove tvrdnje potvrdila je njegova majka M. M., koja je saslušana u svojstvu svjedoka. Tuženik je osporavao da bi tužiteljeva majka mogla vidjeti tijek događaja zbog položaja na kojem se nalazila i zbog, prema tuženikovoj tvrdnji, nepreglednosti prema dijelu dvorišta na kojem je stajao tuženik.

18. 3. Nasuprot tome, tuženik je tvrdio da tužitelja nije niti dotaknuo, a kamoli udario lopaticom koju je inače držao u rukama jer je prethodno čistio podrum. Tuženikov iskaz potvrdila je njegova supruga I. P.

18. 4. Nepristranost iskaza svjedokinja M. M. i I. P. je upitna, jer su obje zainteresirane za ishod stranaka: svjedokinja M. M. je zainteresirana za uspjeh svog sina, odnosno tužitelja, dok je svjedokinja I. P. zainteresirana za uspjeh svog supruga, odnosno tuženika.

18. 5. Kako sporni događaj nije vidio nitko od nepristranih svjedoka, sud je iskaze stranaka i svjedoka povezao s medicinskom dokumentacijom i s pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Z. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik kritične zgode u rukama imao željeznu lopaticu za smeće, da je tužitelju nedugo nakon štetnog događaja u Općoj bolnici Z. utvrđena ozljeda u vidu krvnog podljeva ispod lijevog oka i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zaboku tuženik proglašen krivim da je kritične zgode tužitelja udario metalnom lopaticom za smeće u predjelu lijeve strane lica, sud je ocijenio s potrebnom sigurnošću da je tuženik kritične zgode tužitelju nanio predmetnu ozljedu. Postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne ozljede i kritičnog događaja sud je ocijenio dokazanim temeljem tih istih dokaza.

 

19. 1. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Nar. nov.", br. 35/2005, 41/2008 i 125/2011 – u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik, koji je prema utvrđenju suda tužitelju nanio predmetnu ozljedu, nije dokazao da je do te ozljede došlo bez njegove krivnje, pa mu je dužan naknaditi štetu koja joj je uslijed toga nastala.

19. 2. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. 3. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj trpio primarni strah u trenutku samog ozljeđivanja i da je isti bio jak, ali kratkotrajan. Sekundarni strah je ocijenjen jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 8 dana. Bolove jakog intenziteta nije trpio, bolove srednjeg intenziteta trpio je 1 dan, a manjeg intenziteta 5 dana.

19. 4. Imajući u vidu utvrđen intenzitet i trajanje straha te fizičkih bolova kod tužitelja, njegovu životnu dob (rođen 1961.) te činjenicu da je zbog svoje osnovne bolesti, a koja nije u vezi s predmetnim štetnim događajem, više od prosječne osobe osjetljiv na frustracije, sud mu je odmjerio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 900,00 kn i

- za pretrpljeni strah 3.300,00 kn,

- odnosno sveukupno 4.200,00 kn, u kojem je iznosu sud prihvatio tužbeni zahtjev.

 

20. U preostalom dijelu, odnosno u iznosu od 20.800,00 kn sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

21. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade od 4.200,00 kn sud je tuženiku naložio plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, dok je zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata za razdoblje od štetnog događaja pa do dana podnošenja tužbe (od 17. kolovoza 2013. do 27. svibnja 2014.) odbio kao neosnovan.

 

22. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

22. 2. Strankama su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćnicima u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju su odmjereni slijedeći troškovi zastupanja po punomoćnici:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u iznosu od 1.000,00 kn,

- za zastupanja na ročištima po tbr. 9./1. u iznosu od 1.000,00 kn i to za ročišta održana: 18. rujna 2014., 27. lipnja 2018., 11. srpnja 2018., 24. rujna 2019., 6. srpnja 2020. i 4. studenoga 2021, dok mu nisu priznati troškovi zastupanja po punomoćniku na ročištima 7. veljače 2017., na kojem ročištu nije bio nazočan punomoćnik tužitelja te na ročištu 5. listopada 2017., na kojem ročištu nisu bili nazočni niti tužitelj, niti njegov punomoćnik,

- za sastav podneska od 8. lipnja 2020. po tbr. 8. t. 3. (25% nagrade iz tbr. 7. t. 1.) ili 250,00 kn, dok mu trošak sastava podneska od 26. svibnja 2014. nije priznat jer je u prilogu istoga dostavio punomoć, koja je trebala biti dostavljena uz tužbu

- slijedom čega, ukupni troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku iznose 6.250,00 kn, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% (1.562,50), što ukupno iznosi 7.812,50 kn;

- tužitelju su priznati i troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu (po 60,00 kn, odnosno ukupno 120,00 kn, sukladno odobrenoj besplatnoj pravnoj pomoći) te troškovi plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 822,50 kn.

 

22. 3. Tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku:

- za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8/1 u iznosu od 1.000,00 kn

- za zastupanja na ročištima po tbr. 9/1 u iznosu od 1.000,00 kn: za ročišta 18. rujna 2014., 27. lipnja 2018., 11. srpnja 2018., 24. rujna 2019., 6. srpnja 2020. i 4. studenoga 2021.

- za zastupanja na ročištima koja su odgođena prije raspravljanja po tbr. 9./2. u iznosu od 500,00 kn,,

- za sastav podnesaka po tbr. 8./1. od 16. studenoga 2020. i 27. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn,

- slijedom čega ukupni troškovi tuženikovog zastupanja po punomoćniku iznose 10.000,00 kn, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% (2.500,00 kn), pa ukupni troškovi zastupanja iznose 12.500,00 kn.

- tuženiku nisu priznati zatraženi materijalni troškovi dva puta po 14,00 kn, jer isti nisu specificirani, niti dokazani, kao niti trošak od 250,00 kn za prisustvovanje raspravi na adresi tuženika radi saslušanja svjedokinje, jer se mjesto održavanja rasprava nalazi u neposrednoj blizini sjedišta suda i ureda punomoćnika tuženika.

22. 4. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na iznos od 25.000,00 kn, od čega je presudom prihvaćen njegov zahtjev u iznosu od 4.200,00 kn. Tužiteljev uspjeh u parnici po tom osnovu iznosu 16,80%, dok tuženikov uspjeh iznosi 83,20%. Međutim, imajući u vidu činjenicu da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao osnov zahtjeva, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženikov uspjeh temeljem navedene činjenice povisio s 16,80% na 30%, slijedom čega tuženikov uspjeh u parnici iznosi 70%, a razlika između tih dvaju postotaka je 40% na strani tužitelja, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u visini od 40% odmjerenih troškova 12.500,00 kn, što predstavlja iznos od 5.000,00 kn, u kojem je iznosu tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

22. 5. Zahtjeve stranaka za naknadu troškova postupka preko dosuđenog dijela sud je odbio kao neosnovane.

 

23. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Zaboku 14. prosinca 2021.

                                                                                                             Sudac

Nada Mohač,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu, pisano, u 3 primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

 

Dostaviti:

1. Odvjetnica N. Đ.T., Z., M. G.24a

2. Odvjetnik R. H., Z., M. G. 5b