- 1 -              Rev-x 1184/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1184/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice R. S. iz Z., i drugotužiteljice I. S. iz Z., koje zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Podružnica T. Z., iz Z., koga zastupa punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., uz sudjelovanje M. S. iz Z., umješača na strani tuženika, radi sklapanja ugovora ili isplate, odlučujući o reviziji drugotužiteljice podnesene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1003/09-2 od 17. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-1762/94 od 23. listopada 2008., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže da je tuženi s njima dužan zaključiti ugovor o zakupu poslovnog prostora opisan u izreci presude i to na rok od 10 godina uz pravo prioriteta na produženje ugovora o zakupu na daljnjih 5 godina ili da u protivnom isplati 722.819,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekući na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u toč. I izreke presude. Naloženo je tužiteljicama da tuženiku isplati  parnični trošak od 99.613,00 kn (toč. II izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o zakupu, kao i zahtjev drugotužiteljice za isplatu 722.810,39 kn i naknadi joj trošak postupka te u dijelu kojim drugotužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka od 49.806,50 kn. Ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim se traži isplata iznosa od 722.810,39 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu odluke o troškovima postupka te u tom dijelu vraćen na ponovni postupak.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela drugotužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

 

7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica kojim traži da se obveže tuženika na zaključenje ugovora o zakupu te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP) da im tuženik plati 722.810,39 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose u razdoblju od lipnja 1990. do rujna 2007., po osnovu izvršenih ulaganja te naknade štete zbog izgubljene zarade u tom periodu.

 

9. Sud prvog utvrdio je sljedeće činjenice;

 

- da je I tužiteljica s prednikom tuženika 25. lipnja 1990. sklopila Sporazum o udruživanju sredstava za adaptaciju lokala na M. t. tržnice „D.” u Z., ..., po kojemu se udružuju zajednička sredstva u cilju pravovremenog završetka radova, racionalnog korištenja sredstava, obavljanja zajedničkih poslova oko adaptacije, izbora izvođača radova i drugih zajedničkih interesa, da se novčana sredstva udružuju radi zajedničkog financiranja adaptacije lokala broj … na M. t. tržnice „D.”sa namjenom „ugostiteljstvo”, time da su sva udružena novčana sredstva bespovratna, a korisnik novoadaptiranog prostora obvezuje se izvršiti uplatu od tadašnjih 690.000,00 dinara za izradu projektne dokumentacije, tehničke dokumentacije, vršenja nadzora i konzaltinga te građevinskih i obrtničkih radova u izvedbi finog roh baua, kao i kompletnog uređena M. t., uz odredbu da novoadaptirani prostor, bez unutarnje opreme i inventara, ostaje u vlasništvu prednika tuženika a da će se s korisnikom zaključiti poseban ugovor o zakupu na rok od 10 godina, uz pravo prioriteta na produljenje ugovora nakon isteka roka na koji je zaključen, a konačni financijski obračun svih troškova izgradnje biti će izvršen po završetku svih radova i njihovim preuzimanju, uz obvezu podmirenja razlike međusobnih dugovanja i potraživanja,

 

- da je prednik tužitelja u dnevnim novinama po zahtjevu od 25. svibnja 1990. objavio natječaj za „davanje u zakup na određeno vrijeme poslovnih prostora na tržnici „D.” donja terasa, predmet kojega je i lokal broj 1, površine 16,22 m s namjerom „ugostiteljstvo!”,

 

- da je 5. studenoga 1990. između prednika tuženika i I tužiteljice sklopljen Predugovor o zakupu poslovnog prostora, pozivom na navedeni Sporazum, u kojem Predugovora se navodi udruživanje sredstava za adaptaciju i uređenje lokala „sa skladištem” na maloj terasi tržnice „D.”, te se zakupodavac obvezuje po završetku svih radova i obračunu te podmirenju troškova po konačnoj situaciji zaključiti sa zakupcem definitivni ugovor o zakupu poslovno – prodajnog prostora, s rokom trajanja od 10 godina, uz odredbu da taj ugovor služi u svrhu ishođenja potrebnog kredita za unutarnje uređenje lokala i skladišta (i to kod „R. b. filijala u Z.”),

 

- da je 5. srpnja 1991. između umješača M. S., I tužiteljice i I. S. (oca II tužiteljice) sklopljen ugovor o ortakluku iz kojeg proizlazi da su ugovorne strane ranije sklopile usmeni ugovor o ortakluku radi zakupa lokala i osnivanja zajedničke ugostiteljske radnje na M. t. tržnice „D.”, uz konstataciju da su zajednički udružili sredstva i učestvovali na pismenoj licitaciji za lokal, time da je u ime sve tri strane na licitaciji sudjelovala I tužiteljica , te je ona s prednikom tuženika potpisala navedeni Sporazum, uz odredbu da će zajednička ugostiteljska radnja poslovati pod nazivom „Z. r.” a isto će u nastupu prema trećim osobama zastupati kćerka I. S., sad II tužiteljica, a dioba dobiti će se vršiti u omjeru 50% M. S., I tužiteljici 30% i I. S. 30% te će se stvarni obračun uloženih sredstava ugovorne strane utvrditi naknadno,

 

- da je II tužiteljica dobila rješenje od 28. ožujka 1991. od Gradskog sekretarijata za privredu Grada Z., kojim se ona upisuje u registar radnja, s početkom 25. ožujka 1991., time da je predmet poslovanja radnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrste bistro, sa sjedištem radnje u Z., … – M. t. lokal broj …, uz naziv radnje Bistro „Z. r.”,

 

- da je Komisija za dodjelu prodajnog prostora i reguliranja cijena prednika tuženika donijela odluku 28. ožujka 1991. odobrila zajedničko korištenje predmetnog prostora I tužiteljici, M. S. i II tužiteljici,

 

- da je u periodu svibanj-kolovoz 1992 prednik tuženika ispostavljao račune na ime „B. Z. r.” – M. t. D., sa obračunom naknade za „skladište 14,10 m2, ugostiteljski lokal 41,02 m2 i korištenje terase 36m2”,

 

- da je prednik tuženika izradio prijedlog Ugovora o zakupu lokala na M. t. tržnice D. od 1. prosinca 1992. u kojem su kao zakupci navedene tužiteljice te M. S., a predmet kojega je lokal broj … veličine 16,22 m2 s dijelom terase ispred lokala veličine 21 m2 na M. t. tržnice „D.” u Z., time da će se zakupnina plaćati prema jedinstvenom važećem cjeniku prednika tuženika uz rok zakupa na vrijeme od 10 godina, koji prijedlog ugovora je potpisao samo ovdje umješač M. S.,

 

- da je prednik tuženika uputio dopis od 3. veljače 1993. II tužiteljici kojim izvješćuje da, obzirom ona se nije odazvala prozivu za potpis ugovora o zakupu poslovnog prostora, podnesen je zahtjev 2. veljače 1993. nadležnom upravnom tijelu za prestanak rada ugostiteljske radnje „Z. r.”,

 

- da su tužiteljice dopisom od 31. siječnja 1995. izvijestile prednika tuženika o njihovoj spremnosti prihvaćanja Prijedloga Ugovora o zakupu, uz dostavu potpisanog prijedloga tog ugovora, kojeg tuženik nije htio potpisati zbog sporova koji se vode u vezi predmetnog poslovnog prostora,

 

- da je ovdje umješač M. S. u mjesecu ožujku 1993. promijenio bravu ulaznih vrata lokala i od tada se isključivo on nalazi u posjedu i sa tuženikom je sklopio samostalno ugovor o zakupu,

 

- da su sredstva za uređenje lokala dali ortaci iz Ugovora o ortakluku a da je II tužiteljica nastupala u ime ortaka prema trećima, registrirajući na svoje ime ugostiteljski obrt „Z. r.”, te

 

- da su ulaganja u uređenje i opremu poslovnog prostora plaćena u iznosu od 1.614,06 kn, koja su bila nužna za obavljanje poslovne djelatnosti ugostiteljstva, koja ulaganja nakon korištenja od 10 godina nemaju vrijednost.

 

10. Sudovi utvrđuju da je samo I tužiteljica s prednikom tuženika sklopila Sporazum o udruživanju sredstava za adaptaciju lokala, kojim se određuje da će stranke naknadno sklopiti ugovor o zakupu i da je samo I tužiteljica sklopila i Predugovor, dok je u odnosu na obje tužiteljice donesena Odluka Komisije tuženika u kojoj se ne navodi površina poslovnog prostora koja bi bila predmet ugovora o zakupu, a prema objavljenom oglasu radi se samo o lokalu površine 16,22 m2 pa da slijedom toga nema zakonskog osnova za nalaganje sklapanja glavnog ugovora u smislu odredbe čl. 45. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO) i to u pogledu predmeta obveze kako se to navodi u tužbenom zahtjevu, niti je odredbama ZOO predviđeno da se presudom kako to u biti traže tužiteljice nadomjesti (zamjeni) ugovor o zakupu, sa sadržajem navedenim u tužbenom zahtjevu.

 

11. Budući da je prednik tuženika u dnevnim novinama 25. svibnja 1990. objavio „Natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora na tržnici D., donja terasa, i to između ostalih i lokal broj ... površine 16,22 m2 i da se I tužiteljica javila na taj natječaj za lokal broj ... te potom sklopila sa prednikom tuženikan25. lipnja 1990. Sporazum o udruživanju sredstava za adaptaciju lokala broj ... a potom i 5. studenoga 1990. Predugovor o zakupu poslovnog prostora u kojima se naknadno nije spominjala kvadratura lokala već njegova oznaka „lokal broj …” to su osnovano nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije u obvezi postupiti po tužbenom zahtjevu postavljenom na način da presuda nadomjesti ugovor o zakupu poslovnog prostora lokala br. ... površine 41.02 m2 s terasom ispred lokala površine 36 m2 i skladištem površine 14,10 m2. Obzirom da revidentica nije potpisnik niti Sporazuma o udruživanju sredstava, a niti Predugovora o zakupu poslovnog prostora, to revidentica nije bila s tuženikom u nikakvom obveznopravnom odnosu, to se neosnovano u reviziji osporava zaključak da je njen zahtjev nije osnovan. Pri tome, sama činjenica da joj je Gradski sekretarijat za privredu odobrio upis u registar radnju pod tvrtkom „Z. r.” sa sjedištem ..., lokal br. ..., ne predstavlja osnovu na temelju koje bi mogla tražiti nalaganje sklapanja ugovora o zakupu, odnosno donošenje presuda koja bi ga zamijenila. Međusobni odnos uređen Ugovorom o zakupu sklopljen između I tužiteljice, II tužiteljice i M. S. nema u tom smislu utjecaj na obveze tuženika.

 

12. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik pozvao tužiteljice i umješača radi zaključenja ugovora o zakupu ali da su taj ugovor odbile potpisati obje tužiteljice, a  potpisao ga je samo umješač M. S. koji 25. ožujka 1993., prema pravomoćnom rješenju o smetanju oduzeo posjed prostora tužiteljicama. Upravo zbog navedenog, pravilan je zaključak da tuženik nije tužiteljicama odgovoran za štetu jer nije štetnik koji je onemogućio tužiteljicu u ostvarenju izmakle dobiti i povrata uloženih sredstava.

 

13. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju II tužiteljice kao neosnovanu.

 

14. Budući da II tužiteljica ne navodi na koji su način nepravilno odmjereni troškovi postupka, to sukladno čl. 386. ZPP ovaj prigovor nije ni razmatran. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer sukladno čl. 155. st. 1. ZPP taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.