- 1 -              Rev 838/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 838/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz O., K. P. S. 2b, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik S. R., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., G.-u. odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž 335/2020-2 od 10. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn 3057/13-51 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

              Odbija se revizija, kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 16.500,00 kuna za zateznim kamatama (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za daljnji iznos 73.170,00 kuna sa zateznim kamatama (toč. II. izreke) te je naloženo tužitelju nakaditi tuženoj 1.600,00 kuna troškova postupka, sa zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska u dijelu pod toč. II. i III. izreke, potvrđena je i u dijelu toč. I. za iznos 6.050,00 kuna, preinačena je u pobijanom dijelu pod toč I. izreke za iznos 10.450,00 kuna (preko iznosa 6.050,00 kn do 16.500,00 kuna), te u dijelu pod toč. III. izreke za iznos troška postupka kojim tuženik nije uspio (7.000,00 kuna) te je tako, preinačenjem suđeno da se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos 10.450,00 kuna sa zateznim kamatama te je preinačenjem naloženo tužitelju nakaditi tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 7.000,00 kuna, sa zateznim kamatama. Odlučeno je i o trošku žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, dijela kojim nije uspjela u sporu, tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je ovaj sud, rješenjem poslovnog broja Revd-496/2021-2 od 9. veljače 2021., dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

              "Opravdava li sama činjenica što je tužitelj, kao osoba lišena slobode, smješten u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda iz odredbe čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora dosuđenje pravične novčane naknade s osnove prava osobnosti zbog povrede odredbe čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, unatoč činjenici da su mu nesporno pružena i omogućena sva druga prava i pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju kazne zatvora, Pravilnikom i Ustavom Republike Hrvatske koji osiguravaju ukupnu kvalitetu života svojstvenu lišenju slobode zbog zakonito izrečene kazne zatvora?“.

 

4. Tužena je u zakonskom roku podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda, a sve u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP); predložila je ovome sud pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje te je zahtijevala trošak revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti radi uvjeta nametnutih mu prilikom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u O., te su utvrđenja nižestupanjskih sudova, a i pravni zaključci suda u pobijanoj odluci sljedeći:

 

              „u zatvoru u O., tužitelj je boravio u prostorijama površine 25 m2 sa 9 zatvorenika, što znači da je tužitelj u tom razdoblju na raspolaganju imao 2,77 m2 i 9,166 m3. Kako je u zatvoru u O. boravio 121 dan, to se ne može smatrati kako se radi o kratkom i povremenom boravku pa tako nije zadovoljen prvi od kumulativnih uvjeta utvrđenih u presudi M.. Dakle, u konkretnom slučaju radi se povredi odredbe čl. 3. Konvencije, jer je tužitelj boravio u ćeliji u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3 m2 u razdoblju od 121 dan, a što se smatra duljim razdobljem.

 

              Navedeni nedostatak nije moguće kompenzirati niti činjenicom da uvjeti u zatvoru u O. nisu bili adekvatni jedino u pogledu kvadrature. Tako iz iskaza svjedoka (…), proizlazi da su tužitelju tijekom boravka u zatvoru u O. bili osigurani uvjeti propisani ZIZK, budući je utvrđeno da su prostorije prozračne, čiste i suhe, sobe imaju dnevno i umjetno svjetlo, podovi u sobama su obloženi parketima, ugrađeno je centralno grijanje. Zatvorenici određeni dio dana provode izvan soba, u radionicama, u dnevnom boravku ili na svježem zraku, uz mogućnost bavljenja sportskim aktivnostima.“.

 

9. Sud je u pobijanoj odluci, navodeći da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni relevantnim zakonskim propisom kojim se regulira izdržavanje kazne zatvora, svoju odluku zapravo utemeljio isključivo na utvrđenju izostanka dostatne minimalne površine (i prostornog obujma) koja svakom zatvoreniku ima biti osigurana prilikom izdržavanja kazne zatvora.

 

10. Takvo pravno shvaćanje nije podudarno s nekim odlukama ovoga suda primjerice broj Rev-1951/2017-2 od 28. siječnja 2020., Rev-1744/2014-2 od 3. travnja 2019., Rev-1320/2016 od 22. listopada 2019., ali i praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetima Muršić c/a RH, Dolenc c/a RH i Kulda protiv Poljske, što je konstatirano i u rješenju poslovnog broja Revd-496/2021-2 od 9. veljače 2021. kojim je u ovom predmetu revizija i dopuštena.

 

11. Međutim, ovaj sud, pravilnom primjenom materijalnog prava, uzimajući u obzir sve okolnosti ovoga, konkretnog slučaja, ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim u visini dosuđenoj pobijanom odlukom.

 

12. Naime, unatoč utvrđenjima drugoga citiranog odlomka drugostupanjske presude, ne može se ispustiti iz vida činjenica da je tužitelj u dužem vremenskom razdoblju spavao na madracu koji je bio položen na pod, nije imao krevet, a preko dana se taj madrac micao iz sobe te da za to vrijeme tužitelj nije imao svoje mjesto za boraviti i sjediti, mogao je nesmetano sjediti samo na podu zatvorske sobe, kao i činjenica lociranosti sanitarnog čvora u istoj prostoriji u kojoj su se konzumirali obroci (sve utvrđenja prvostupanjskog suda na koja ne intervenira drugostupanjski), a sve se to u okviru ovoga konkretnog slučaja mora dodatno sagledavati i u kontekstu činjenice nesporno lošeg psihičkog zdravstvenog stanja tužitelja.

 

13. Uzimajući u obzir sve navedeno ovaj sud smatra da je iznos naknade štete koju je dosudio drugostupanjski sud osnovan i primjeren.

 

14. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da razlozi zbog kojih je revizija tužene podnesena ne utječu na donošenje drugačije odluke, slijedom čega je, temeljem čl.  393. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan,v.r.