- 1 -              Gž 10/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Gž 10/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Udruge D. o., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Udruge V., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva J. & G. u Z., radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13/2021-7 od 24. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13/21-7 od 24. rujna 2021. i za navedeno sudi:

 

              Prihvaća se  tužbeni zahtjev koji glasi:

             

              „1. Utvrđuje se da je tuženik Udruga V. za promicanje sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanja dostojanstva i prava pojedinaca obitelji i vrijednosti života, pokrenuo peticiju naziva ... te da je cjelokupnim sadržajem objavljenim na web-stranici pod nazivom ..., a naročito dijelom teksta: „Takvo okruženje je za djecu štetno te doprinosi stvaranju nezdravih pojedinaca, a time i nestabilnog društva.“ „...“

diskriminirao - poticao na diskriminaciju i uznemiravao LGBTIQ osobe i njihove obitelji.

 

              2. Nalaže se tuženiku Udruzi V. da u roku od osam dana ukloni sav uznemiravajući sadržaj s web-stranice ... te mu se zabranjuje daljnje objavljivanje i korištenje sadržaja koji na bilo koji način diskriminira - potiče na diskriminaciju i uznemirava LGBTIQ osobe, njihove obitelji i djecu.

 

              3. Ova presuda objavit će se u dnevnim novinama J. l. i V. l. u roku 8 dana na trošak tuženika Udruge V.“

 

              II. Nalaže se tuženiku Udruzi V. da tužitelju Udruzi D. o. naknadi troškove postupka u iznosu od 10.172,00 kn, u roku 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              „1. Utvrđuje se da je tuženik Udruga V. pokrenuo peticiju naziva „...“ te da je cjelokupnim sadržajem objavljenim na web-stranici pod nazivom „...“, a naročito dijelom teksta: „....“ „...“ diskriminirao, poticao na diskriminaciju i uznemiravao LGBTIQ osobe i njihove obitelji.

              2. Nalaže se tuženiku Udruzi V. da u roku od osam dana ukloni sav diskriminirajući i uznemiravajući sadržaj s web-stranice ... te mu se zabranjuje daljnje objavljivanje i korištenje sadržaja koji na bilo koji način diskriminira, potiče na diskriminaciju i uznemirava LGBTIQ osobe, njihove obitelji i djecu.

              3. Ova presuda objavit će se u dnevnim novinama J. l. i V. l. u roku 8 dana na trošak tuženika Udruge V.“

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 71. st. 1. toč. 7. i čl. 72. st. 2. ZPP. Predlaže da žalbeni sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudi na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova cjelokupnog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda uz naknadu troškova postupka.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 71. st. 1. toč. 7. i čl. 72. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 71. st. 1. toč. 7. ZPP sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZPP ako sud smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (čl. 71. st. 1. toč. 7. ZPP) obavijestit će o tome predsjednika suca, koji će odlučiti o izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

 

6. Predmet tužbenog zahtjeva, kojeg je prvostupanjski sud odbio, je utvrđenje da je tuženik diskriminirao, poticao na diskriminaciju te uznemiravao LGBTIQ osobe i njihove obitelji; nalaganje tužitelju da u roku od osam dana ukloni sav diskriminirajući sadržaj s web stranice i da mu se zabrani daljnje obavljanje i korištenje sadržaja koji na bilo koji način diskriminira, potiče na diskriminaciju, uznemirava LGBTIQ osobe i njihove obitelji i djecu. Također je odbijen zahtjev da se prvostupanjska presuda objavi u dnevnim novinama J. l. i V. l. u roku od osam dana.

 

7. Obrazlažući razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 71. st. 1. toč. 7. i čl. 72. st. 2. ZPP žalitelj je naveo kako je dovedena u pitanje nepristranost sutkinje u odlučivanju J. T., koja je vodila raspravu i koja je zadužena za ovaj predmet, a s obzirom na činjenicu da se ista u javnosti snažno svrstala na stranu zagovaratelja vrijednosti ideja i postupaka koje promovira tuženik, slijedom čega nije mogla nepristrano odlučiti u ovom postupku i čime je uskratila tužiteljici pravo na pravično suđenje. U dokaz svojih navoda žalitelj ističe kako je portal nadbiskupije izvijestio o svečanom večernjem misnom slavlju u Svetištu i Župi sv. A. P. u Z. 13. lipnja 2021., te da je prije početka mise župljanka J. T. pozdravila sve okupljene vjernike u svetištu, kao i one koji prate TV i radijski prijenos na L. T., odnosno na H. k. r., koji je izravno u svom radijskom programu prenosio 13 utoraka, tj. 13 uzastopnih misa utorkom posvećenih sv. A., kao uvod u proslavu ove velike svetkovine sv. A., poznatog kao "sveca sveg svijeta". Žalitelj navodi kako je predmetno misno slavlje, kome je pomagala sutkinja T., predvodio sisački biskup V. K., poznat po politiziranju svojih istupa i stavova, naročito suprotstavljenih smislu i svrsi tužiteljice u ovom postupku.

 

8. Osim toga, sukladno javno dostupnim podacima od 6. prosinca 2021., sutkinja J. T. obavlja i posebnu funkciju u Župi sv. A. P. i to izabrane članice župnog pastoralnog vijeća, koji je izvor potvrdio i Nadbiskupski duhovni stol, Župno pastoralno vijeće, prema dekretu i Pravilniku Nadbiskupskog duhovnog stola od 11. travnja 2020., a to je savjetodavno i djelatno tijelo koje proučava, planira, usklađuje, priprema i provjerava izvođenje pastoralnog rada u župi, te povezuje djelovanje svećenika i laika (čl. 1. i 2. Pravilnika). Žalitelj smatra kako sutkinja J. T. nije u mogućnosti odvojiti svoj privatni svjetonazor od obavljanja sudačkog posla, što se ogleda ne samo u sadržaju ove pobijane presude, već i ranije sudske prakse, jer da je ista odlučivala u predmetu tužitelja Centra, Udruge L., Z. P. i Q., Z. protiv Z. M. zbog diskriminacije LGBTIQ osoba, i to zbog njegove izjave da "u mojoj reprezentaciji gay također ne bi igrali. Ne vidim čovjeka gay orijentacije kako ide glavom na kopačku, ali ga vidim kao baletana, tekstopisca i novinara". U tom sporu sutkinja T. je procijenila da konkretna izjava ne predstavlja diskriminaciju, već prakticiranje slobode govora. Takvu odluku Vrhovni sud u reviziji je preinačio, te utvrdio da je Z. M. počinio izravnu diskriminaciju i naložio Z. M. uputiti javnu ispriku, koju je dužan zajedno s presudom objaviti u dnevnim novinama J. l. S obzirom na naprijed navedeno, žalitelj ističe da se sutkinja J. T. trebala izuzeti iz rada u ovom predmetu, budući se ista ne može smatrati objektivnom i nepristranom.

 

9. Prema navodima tužitelja, ovakvim postupanjem došlo je do relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude i druge povrede prava tužiteljice na pravično suđenje, budući da su ispunjene pretpostavke za izuzeće sutkinje na temelju čl. 71. st. 1. toč. 7. ZPP, te je ujedno tužiteljici onemogućeno pravično suđenje i da neovisan i nepristran sud odlučuje o njegovim pravima, što je zajamčeno odredbama čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i međunarodnim kriterijima.

 

10. Ispitujući navedenu povredu odredaba parničnog postupka, a u okolnostima ovog konkretnog slučaja, žalbeni sud smatra da nema razloga za osnovanu sumnju u nepristranost same sutkinje, te da su strahovi tužitelja o nepristranosti sutkinje neopravdani.

 

11. Ni u jednom od svojih istupa sutkinja J. T. nije govorila protiv promicanja sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanja dostojanstva i prava pojedinaca, obitelji i vrijednosti života, te ista kao vjernica nije dovela u pitanje nepristranost u svojim stavovima u suđenju. Istupanjem u javnosti sutkinja J. T. nije iskazivala nikakve stavove u pogledu prava homoseksualnih osoba. S obzirom na to ovaj sud smatra da se sutkinja J. T. nije trebala izuzeti u navedenom predmetu.

 

12. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu zbog povreda odredaba parničnog postupka na koji sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

 

13. Iz naprijed navedenog, ovaj žalbeni sud smatra da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

14. Neosnovan je razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14.1. Sud je u tijeku postupka utvrdio sve odlučne činjenice za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

15. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik svojim djelovanjem navedenim u činjeničnom opisu tužbe i prvostupanjske presude diskriminirao i poticao na diskriminaciju i uznemiravao LGBTIQ osobe i njihove obitelji.

 

16. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev navodeći kako je tuženik cjelokupnim tekstom peticije izrazio svoju građansku kritiku u sklopu svog svjetonazora u svezi sadržaja programa H. r. t., a povodom emitiranja filma J. d. o., predstavljenog kao dokumentarni film za djecu, polazeći od sustava vrijednosti za koji se zalaže tuženik u okviru slobode govora izražavanja, kao i slobode kritike, kao temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Kritika programa javne TV, pa bila ona upućena i na sadržaj koji prezentira vjerovanja, uvjerenja ili način života koji inače štiti ZSD, prema stavu ovog drugostupanjskog suda ne može se smatrati diskriminacijom ili uznemiravanjem. Također prvostupanjski sud smatra da se, iako u izreci tuženika "kuhanja djece i društva" ili "nametanje homo propagande", kao i da se "želi normalizirati ono što je neprirodno i nastrano", vrijeđaju najviše civilizacijske vrednote kao što je međusobna tolerancija i poštivanje različitosti, isto se ne može sagledati bez cjelokupnog sadržaja i cilja peticije koju je tužitelj pokrenuo radi prosvjeda zbog emitiranja filma J. d. o., koji promovira stavove i svjetonazor bitno različite od onoga za koje se tuženik zalaže, a koji su u skladu s vjerskim uvjerenjima pripadnika katoličke vjeroispovijesti, pa se stoga navedeno, sukladno odredbi čl. 9. st. 2. toč. 5. ZSD ne smatra diskriminacijom.

 

17. Također prvostupanjski sud je zaključio kako postoji razlog isključenja protupravnosti slobode mišljenja i izražavanja misli sukladno odredbi čl. 38. Ustava, kojom se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, s time da sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i slobodu javnog nastupa, a pravo na slobodu izražavanja jamči i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovor broj 18/97, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija), propisujući u čl. 10. st. 1. Konvencije da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, te da to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granicu.

 

18. S obzirom na tako iznesene razloge prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciji u smislu odredbe ZSD i to izravno ili neizravno, a niti o diskriminaciji uznemiravanjem, a slijedom čega su antidiskriminacijski zahtjevi tužitelja neosnovani, te je odbio tužbeni zahtjev.

 

19. S takvim pravnim shvaćanjem suda prvog stupnja ne slaže se ovaj drugostupanjski sud. Naime, u tijeku postupka pred sudom prvostupanjskog suda utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da tužitelj, Udruga osnovana u skladu sa zakonom, koja se u okviru svoje djelatnosti zalaže za obiteljska i roditeljska prava LGBTIQ osoba uz potporu i podršku njihovoj djeci i roditeljima LGBTIQ osoba, u tužbi za zaštitu od diskriminacije podnesnoj u ovom postupku tvrdi da je tuženik otvaranjem posebne internetske stranicu pod nazivom „...“ i pokretanjem peticije protiv emitiranja filma na H. r. t., J. d. o. pod nazivom „...“, izravno diskriminirao osobe homoseksualne orijentacije i njihove obitelji;

- da se u sadržaju teksta peticije navodi da je protiv emitiranja filma „J. d. o.“, najavljenog kao „dokumentarni film za djecu“ jer da H. r. t. preko homoseksualnog sadržaja želi „skuhati“ našu djecu i cijelo društvo te nametanjem homo-propagande normalizirati ono što je neprirodno i nastrano, a ujedno tuženik navodi da je predsjednik Republike Hrvatske, time što je primio predstavnike tužitelja, autore prve dječje gay-slikovnice u Republici Hrvatskoj, podržao njihove zahtjeve da se već traumatiziranu djecu iz domova izručuje homoseksualcima i lezbijkama na udomljavanje i posvajanje, što je protivno Ustavu Republike Hrvatske kao i uvođenje homo-ideologije, i predsjedniku Republike Hrvatske sa zahtjevom da se hrvatskom društvu prestane nametati homoseksualnu ideologiju i životni stil kao normalan i pogodan za podizanje djece i promicati fake (lažne) obitelji jer je takvo okruženje za djecu štetno te doprinosi stvaranju nezdravih pojedinaca, a time i nestabilnosti društva; da svako dijete treba i ima pravo na oca i majku, duga je biblijski znak saveza između Boga i čovjeka, čovjek je stvoren kao muško i žensko, obitelj čine muškarac i žena koji stvaraju i podižu djecu - sve ostalo je fake duga i fake obitelj, nešto što bi na silu htjelo biti obitelj, ali to nikako ne može i nikada neće biti. Objavom teksta uz peticiju tuženika na web stranici „...“, a onda i aktivnim djelovanjem kako bi istu vidjelo što veći broj osoba ostvario neželjene radnje koje imaju za cilj povrijediti dostojanstvo LGBTIQ osoba i njihovih obitelji, te kod istih uzrokovati opravdani strah, neprijateljsko i ponižavajuće te uvredljivo okruženje, iako iste osobe imaju pravo ne biti diskriminirane, te uvredljivo okruženje;

- da se uvidom u ispis iz registra udruga za tužitelja i tuženika, te Statuta tuženika i ispise sporne peticije tuženika, kao i odgovor Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova na pritužbu tužitelja te ispise priloženih članaka, za što su stranke učinile nespornim da svi sadržaji priloženih ispisa sa internetskih stranica odgovaraju sadržaju tih stranica te ih nije potrebno neposredno pregledavati te je pročitan je Statut tužitelja i tuženika.

 

20. Na temelju tako provedenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Međutim, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je ostvarenim radnjama navedenim u tužbi i izreci prvostupanjske presude tuženik diskriminirao - poticao na diskriminaciju, uznemiravao LBGTIQ osobe, kao i njihove obitelji.

 

21. Prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 92/14, 98/19 – dalje: ZSD), ovim se zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti, uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etičke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema odredbi čl. 2. istog članka diskriminacijom u smislu ovog Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. ovog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe i postojanja osnove za diskriminaciju iz st. 1. ovog članka. Prema odredbi čl. 4. st. 1. ZSD navodi se da je poticanje na diskriminaciju također diskriminacija u smislu odredbe ovog Zakona.

 

22. Odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, zajamčeno je štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, njegovog ugleda i časti. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske, kao što je određeno čl. 5. st. 2. Ustava, pa tako i tuženik. Jednakost svih pred zakonom i zabrana diskriminacije po osnovi spolne orijentacije propisani su odredbama čl. 20. i čl. 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ("Službeni list EU - C 202 od 7. lipnja 2006.), odredbama čl. 8. i čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06  - dalje: Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), kao i odredbama čl. 1. Protokola 12 uz navedenu Konvenciju. Odredbom čl. 3. Ustava Republike Hrvatske propisano je da su jednakost i vladavina prava najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, dok je odredbom čl. 5. st. 2. Ustava propisano da je svatko dužan poštovati pravni poredak Republike Hrvatske. Pravo, sloboda i jednakost svake osobe zajamčeni su odredbom čl. 14. Ustava. Uz navedene odredbe čl. 1. i čl. 2. ZSD, odredba čl. 6. st. 3. Zakona o ravnopravnosti spolova ("Narodne novine" broj 82/08, 125/11, 20/12, 138/12, 69/17) također zabranjuju diskriminaciju na temelju spolne orijentacije.

 

23. Stoga je medijsko pozivanje na pozivanje peticije koja sadrži odrednice o obitelji kao fake ili lažne, nezdrave, neprirodne, nastrane, te one koje će "skuhati našu djecu i cijelo društvo" vezano uz osobe različite samo u pogledu svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, kao i osobe koje su s njima povezane rodbinskim ili drugim vezama, poticaj na diskriminaciju, što u suštini činjenično i pravno predstavlja diskriminaciju iz čl. 4. st. 1. ZSD.

 

24. Po ocjeni ovog žalbenog suda, osnovano se tužitelj poziva na poticanje na diskriminaciju, što ustvari predstavlja diskriminaciju, osoba po osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta, kao i osoba koje su povezane s njima rodbinskim ili drugim vezama, čija prava tužitelj štiti, time što je tuženik obitelji tih osoba, uvjetovano isključivo njihovom seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom nazvao fake ili lažnim, te u medijskoj objavi naveo da je homoseksualno okruženje štetno za djecu, kao i da doprinosi stvaranju nezrelih pojedinaca, a time i nestabilnog društva. Time što je učinio vjerojatnim povredu prava tih osoba na jednako postupanje, tužitelj je doveo do prenošenja tereta dokazivanja, da nije bilo poticanja na diskriminaciju na tuženika, a time ni diskriminacije sukladno odredbi čl. 20. st. 1. ZSD.

 

25. Tuženik nije uspio dokazati i utvrditi da predmetna peticija nije imala za cilj povrijediti dostojanstvo i uzrokovati strah i neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za osobe različitih seksualnih sklonosti i njihovih bližnjih, već da je njezin smisao i cilj bio izbjeći građansku kritiku i vrijednosni sud, te da peticija predstavlja izraz prava na slobodno iznošenje misli i govora, te u tom okviru kritičkog rasuđivanja pitanja javnog odnosno društvenog i političkog interesa.

 

26. S obzirom da je tuženik peticiju objavio u mediju, odnosno internetskoj stranici, dakle, sredstvu namijenjenom javnom prijenosu poruka, te ju je prenosio, isti je bio dužan postupati u skladu s odredbom čl. 3. st. 4. u vezi čl. 2. al. 1. i 3. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13), kojom odredbom je propisano da je u medijima zabranjeno prenošenje programskih sadržaja koji potiču i veličaju neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, te izazivaju spolno i drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije.

 

27. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. ZPP presuditi kao u izreci.

 

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 166. st. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP, te čl. 155. ZPP.

 

28.1. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa). S obzirom da je na ročištu od 16. rujna 2020. utvrđena vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, tužitelju za sastav tužbe pripada nagrada u vrijednosti od 75 bodova primjenom tbr. 7., točka 1 Tarife. Tužitelju pripada nagrada za sastav podnesaka od 23. rujna 2020. i od 23. listopada 2020. od po 75 bodova ili ukupno 150. bodova primjenom tbr. 8., točka 1 Tarife. Za zastupanje na ročištima od 16. rujna 2020. i od 28. listopada 2020. tužitelju pripada nagrada od po 37,5 bodova ili ukupno 75 bodova primjenom tbr. 9., točka 2 Tarife, a za zastupanje na ročištu od 15. studenoga 2020. mu pripada nagrada od 75 bodova primjenom tbr. 9, točka 1 Tarife. Time je utvrđeno ukupno 375 bodova za radnje za koje je tužitelj zatražio nagradu, što obračunom po tbr. 50. Tarife iznosi 3.750,00 kn, a uz uvećanje od 25% za PDV svekupno iznosi 4.687,50 kn, kao u stavku IV. izreke.

 

29. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.