- 1 -              Rev-x 456/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 456/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja P. P. pok. P. iz P., II. tužiteljice R. P. iz P., kao nasljednice A. P. zv. „T.“ pok. I., koju zastupa I. P. iz N., III. tužitelja M. P.4 iz P., kao nasljednice I. P. pok. I., IV. tužitelja A. P. pok. F. iz P., V. tužitelja F. P. pok. A. iz P., VI. tužiteljice R. M. B. iz P., kao nasljednica A. B. pok. R., VII. tužitelja A. B. iz J., kao nasljednika A. B. pok. R., VIII. tužiteljice K. D. rođ. B. iz Z., kao nasljednica A. B. pok. R., IX. tužitelja F. B. pok. R. iz P., X. tužitelja M. M.1 iz Z., kao nasljednik pok. M. M. rođ. B., XI. tužiteljice M. M.2 iz Z., kao nasljednice pok. M. M. rođ. B., XII. tužiteljice M. P.3 rođ. M. iz Z., kao nasljednice pok. M. M. rođ. B., koje sve zastupa punomoćnik V. S., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. S. & Ž. B. iz V., protiv tuženika Grada Paga, zastupanog punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Š. P. i N. S., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-794/10-3 od 10. prosinca 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-80/09 od 14. prosinca 2009., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su tužitelji stekli pravo suvlasništva na kčbr. 8166/16, 8166/18, 8166/19 i 8389/978 upisane u zk.ul. 6333 k.o. P., te na kčbr. 816/15, 8166/17 upisane u zk.ul. 2556 k.o. P. i to svaki tužitelji nasljeđivanjem pravnog prednika, a pravni prednici temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. u suvlasničkom omjeru kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske te da je tuženik dužan izdati tužiteljima tabularnu ispravu za uknjižbu, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda. Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove tužitelja u iznosu od 80.892,45 kn.

 

2. Presudom drugostupanjskog suda preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (toč. 1. izreke), te je naloženo tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 10.436,60 kn dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

3. Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu uz nadoknadu troška za sastav revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja te predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su tužitelji (svaki u određenom dijelu) stekli nasljeđivanjem njihovih pravnih prednika, a njihovi prednici temeljem odredbi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. godine (''Službene novine'', broj 254 od 5. studenog 1930. - dalje: Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930.) pravo suvlasništva predmetnih čestica pa da im je slijedom toga tuženik dužan izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja, jer da će u protivnom zamijeniti presuda odnosno stjecanje prava suvlasništva dosjelošću.

 

7. Iako tužitelji u reviziji navode da ju podnose i zbog materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, (tzv. izvanrednu reviziju), pobijana presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, pa je protiv iste dopuštena redovna revizija (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP), dakle, ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

 

7.1. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U odnosu na navode tužitelja da je u postupku pred sudom drugog stupnja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da presuda nema razloga zbog čega sud svoju odluku temelji na odredbi čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP odnosno da nema razloga o kojim je činjenicama prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica i koje su to činjenice, valja odgovoriti da je sud drugog stupnja koristeći se procesnim ovlaštenjem iz odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, jer je prema stanju spisa našao da se bitne činjenice mogu utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. Ujedno je iz pobijane odluke vidljivo da je pozivom na odredbu čl. 373.a st. 2. ZPP drugostupanjski sud upravo obrazlaganjem da okolnost što postoje agrarne prijave same po sebi ne znači da su podnositelji agrarnih prijava bili u agrarnom odnosu, a niti iz iskaza saslušanih svjedoka i I. i VII. tužitelja to ne proizlazi, na taj način dao razloge o kojim je činjenicama prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

8.1. Za svoje obrazloženje pobijane presude sud naveo jasne, neproturječne i nedvosmislene razloge i u odnosu na pravnu osnovu stjecanja prava suvlasništva na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. i Zakona o ukidanu agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47, dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946.) te pravnu osnovu na temelju dosjelosti, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost te se navodi tužitelja u tom pravcu ukazuju neosnovanima.

 

8.2. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP uvezi s odredbom čl. 373. b st. 2. ZPP, jer je neosnovana tvrdnja tužitelja da je propuštanjem zakazivanja rasprave pred drugostupanjskim sudom počinjena navedena relativno bitna povreda. Naime, drugostupanjski sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave (čl. 373. b st. 1. ZPP-a). Naprotiv, raspravu zakazuje samo kad nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostupanjskim sudom ponove već izvedeni dokazi (st. 2.), odnosno može odlučiti da se rasprava pred tim sudom provede i kad ocijeni da bi se tako mogle otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka u prvostupanjskom postupku i da zbog toga ne bi bilo svrhovito presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje – a što, prema sadržaju obrazloženja pobijane presude, u ovom predmetu očigledno nije slučaj.

 

8.3. Također, suprotno navodima revidenata o počinjenoj bitnoj povredi u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, drugostupanjski sud nije pogrešno interpretirao propise tako da bi navodi o njima bili proturječni sa samim propisima pa da bi time postojala proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. i samih tih zakona.

 

8.4. Ujedno time što je drugostupanjski sud zauzeo shvaćanje "da okolnost što postoje agrarne prijave podnesene prije II. Svjetskog rata sama po sebi ne znači da su prednici tužitelja bili u agrarnom odnosu" nije time počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP samo iz razloga što je revidentima "citirani dio obrazloženja u najmanju ruku nejasan".

 

8.5. Suprotno tvrdnji revidenata u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP koja bi utjecala na zakonitost odluke u ovoj pravnoj stvari. U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP i sam je dužan primijeniti odredbu čl. 8. ZPP, prema kojoj sud, o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Drugostupanjski sud je ocijenio dokaze koje je izveo prvostupanjski sud, a ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji se na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U odnosu na neosnovanu tvrdnju revidenata u kontekstu ponovnog (re)ocjenjivanja onih dokaza koje je utvrdio i ocijenio prvostupanjski sud potrebno je istaknuti da su takvi prigovori najvećim dijelom zapravo prigovori činjenične naravi koji nisu mogli biti uzeti u razmatranje (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

8.6. Također niti revizijske navode tužitelja kojima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka zapravo prigovaraju pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje, jer prema odredbi čl. 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.7. Slijedom navedenog, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su odlučne činjenice:

 

- da su predmetne nekretnine bile vlasništvo Porezne općine P., odnosno da su nekretnine nekad bile pašnjaci državnog tijela, zatim općenarodna imovina, a sada da su uknjiženi kao vlasništvo tuženika;

 

- da su se od osnivanja katastarskog operata za k.o. P. 1954. predmetne nekretnine vodile kao društveno vlasništvo SO P., osim u razdoblju od 1. siječnja 1992. do 1997. kada je upisan posjed P. s.;

 

- da su prednici tužitelja predmetne nekretnine zauzeli samovlasno te ga koristili za ispašu ovaca;

 

- da su nekretnine prema agrarnim prijavama iz 1939. prijavljene za razrješenje agrarnih odnosa;

 

- da je Oglasom broj … od 18. rujna 1906. Kotarsko poglavarstvo preko Općinskog upraviteljstva upozoravalo prednika tužitelja F. P. na način na koji P. mogu vršiti ispašu ovaca na utuženim nekretninama da ovce ne smiju ulaziti u dio pod upravom šumarije pod prijetnjom posljedica navedenih u oglasu;

 

- da iz iskaza svjedoka (J. F., J. S., Š. T., I. P.) proizlazi da su predmetne nekretnine bile u dugogodišnjem posjedu pravnih prednika tužitelja i tužitelja.

 

10. Prvostupanjski sud prihvaćajući tužbeni zahtjev osnovanim te polazeći od utvrđenja da su prednici tužitelja dokazali da su njihovi prednici bili u težačkom odnosu od 11. siječnja 1987. do 5. studenoga 1900., a što da proizlazi iz agrarne prijave P. A. pok. F., P. F. pok. P. kao i iz iskaza svjedoka da su nekretnine od davnina u posjedu prednika tužitelja, zaključuje da su ispunjene pretpostavke iz paragrafa 3. i 4. Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. za stjecanje prava suvlasništva na strani pravnih prednika tužitelja odnosno da su predmetne nekretnine kao pašnjaci državnih i samoupravnih tijela samovlasno zaposjeli prednici tužitelja kao težaci, da su svojim radom priveli kulturi do 28. srpnja 1914. i da su držali u posjedu do 1930. odnosno do trenutka stupanja na snagu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. Ujedno sud utvrđuje da su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. kojim je razriješen agrarni odnos i zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, predmetne čestice prešle u slobodno vlasništvo prednika tužitelja po sili zakona.

 

11. Drugostupanjski je sud, preinačavajući prvostupanjsku presudu na temelju čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP, ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim, uz sljedeća, za ovu fazu postupka bitna utvrđenja:

 

- da prednici tužitelja predmetne čestice nisu stekli na temelju odredaba Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930., jer da u odnosu na te čestice tužitelji nisu dostavili agrarne odluke, odnosno da nema dokaza da je agrarni odnos razriješen po tom Zakonu;

 

- da (a što ne utvrđuje prvostupanjski sud, upravo čime drugostupanjski sud bitne činjenice utvrđuje na temelju izvedenih dokaza koji se nalazi u spisu, dakle primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a) provedeni dokazi - iskazi saslušanih svjedoka ne potvrđuju navode tužitelja da bi u konkretnom slučaju postojao agrarni odnos između pravnog prednika tužitelja kao obrađivača nevlasnika i vlasnika veleposjednika, koji bi odnos feudalnog karaktera bio ukinut na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946., jer saslušani svjedoci nisu iskazivali o bilo kakvim kmetskim odnosima, niti da bi se radilo o zemljištu vlasništva bivših veleposjednika, pa tako ni o tome da bi pravni prednik tužitelja bilo kome davao dohodak na ime korištenja predmetnih nekretnina, a koje je koristio kao pašnjak i na istim godinama dovodio svoju stoku na ispašu, pa da time nema mjesta primjeni odredaba Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. po kojem bi prednicima tužitelja prešla u vlasništvo zemlja odnosno predmetne čestice;

 

- da ocjenjujući Izvješća ob općinskim pašnjacima na P. i njihove diobe iz 1914. proizlazi da će predmetom rasprave Općinskog vijeća biti dioba i općinskih pašnjaka u katastarskoj općini P., pa zaključuje da su mještani tada znali da se radi o općinskim pašnjacima te stoga da eventualni posjed prednika tužitelja na predmetnim česticama početkom 20. st. ne bi bio pošten, a imajući u vidu i utvrđenje da u katastru tužitelji nisu nikada bili upisani kao posjednici, zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su njihovi prednici stekli vlasništvo spornih čestica niti dosjelošću u smislu pravnih pravila iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ);

- iz iskaza saslušanih svjedoka te I. i VII. tužitelja ocjenjuje da isti zbog svoje dobi (rođeni ..., …, …, te ... i ...) nemaju neposrednih saznanja o posjedovanju i kvaliteti posjedovanja od strane prednika tužitelja prije 6. travnja 1941., a s obzirom na tvrdnje tužitelja o posjedovanju prednika prije II. Svjetskog rata, sud je zaključio da tužitelji, na kojima je teret dokaza, nisu dokazali da su njihovi prednici stekli vlasništvo spornog zemljišta dosjelošću računajući razdoblje od 6. travnja 1901. do 6. travnja 1941. u smislu pravnih pravila iz paragrafa 1472. OGZ prema kojem rok dosjelosti na nekretninama u državnom vlasništvu iznosi četrdeset godina;

 

- da činjenica što je u agrarnim prijavama istaknuto da težački odnos traje od 1878. sama za sebe ne znači da je doista i trajao, jer se radi samo o prijavi, dok tužitelji niti ne tvrde niti ne dokazuju da je u sudskom postupku pred tada nadležnim Sreskim sudom utvrđeno da bi od 1878. trajao posjed odnosno donesena presuda u korist njihovih prednika na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930.

 

12. Uz takva činjenična utvrđenja, protivno revizijskim navodima, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

13. Revizijskim navodima da postojanje prijave agrara i posjed predmetnog zemljišta po prednicima tužitelja upućuje na to da bi predmetna nekretnina bila predmet agrara, a time i da bi prednici tužitelja bili ovlaštenici agrarnog odnosa, revidenti zapravo osporavaju činjenične zaključke drugostupanjskog suda u pogledu nastupa činjeničnih okolnosti relevantnih za primjenu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930., odnosno Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946., konkretno propituju zaključak suda dokazuje li prijava agrara činjenicu postojanja agrarnog odnosa i opseg i kvalitetu odnosa između prednika tužitelja i veleposjednika. No činjenično stanje u ovoj, revizijskoj fazi postupka ne može biti predmetom preispitivanja (čl. 385. ZPP-a).

 

13.1. Utvrđenja drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj revizijski sud, jer tužitelji tijekom postupka doista nisu dokazali da je agrarni odnos razriješen po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. odnosno za predmetne čestice nisu dostavili agrarne odluke što je pretpostavka stjecanja prava vlasništva na temelju navedenog Zakona. Pritom valja istaknuti da se agrarni odnos sukladno Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. razrješavao isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa razrješavao ex lege. (tako i odluke ovoga suda Rev 2170/11-2 od 21. veljače 2018.).

 

13.2. Stoga je valjalo utvrditi je li agrarni odnos razriješen po čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946., kojim je Zakonom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača koju vlasnik nije sam obrađivao nego ju je dao drugome na obrađivanje. Tužitelji također nisu dokazali da su se u njihovu korist ostvarile pretpostavke iz članka 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. Dakle, kad u smislu odredbe iz članka 221.a ZPP-a, tužitelji nisu dokazali da je na spornim nekretninama razriješen agrarni odnos feudalnog karaktera, odnosno da je njihov prednik u svojstvu obrađivača na temelju rečenog Zakona stekao pravo vlasništva spornih nekretnina kao jedne gospodarske cjeline sa svojim posjedom, tada je odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na te nekretnine i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

13.3. Radi revidenata se ističe da sud u pobijanoj odluci u pogledu neispunjenja pretpostavi za stjecanje prava vlasništva primjenom Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946., svoje pravno shvaćanje ne temelji na činjenici nepostojanja agrarnog odnosa, kao ni na činjenici neposjedovanja predmetne nekretnine po prednicima tužitelja, nego nedokazanosti postojanja agrarnog odnosa takve kvalitete, potrebne, prema shvaćanju toga suda, za primjenu navedenih odredbi, sve kako je gore navedeno prilikom citiranja pravnog shvaćanja izraženog u pobijanoj odluci.

 

13.4. U pogledu osporavanja utvrđenja suda da tužitelji nisu dokazali da bi im bio priznat agrarni maksimum ili možda samo manji dio od agrarnog maksimuma, za navesti da u pogledu toga ne ovisi odluka o sporu, jer je, neovisno o utvrđenju relevantne agrarne površine, tužbeni zahtjev drugostupanjski sud odbio već zbog činjeničnih utvrđenja koji ne dovode do primjene odredaba Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. ni Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946.

 

13.5. Također niti odluke ovoga suda na koje se tužitelji pozivaju (Rev-2923/1999-2 od 12. travnja 2000. te Rev-598/1900-2 od 11. rujna 1990.) ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer su donesene u drugačijoj činjeničnoj situaciji (kada je obrađivač razriješio agrarni odnos za određene nekretnine na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930., a pri tome razrješenju nisu bile obuhvaćene sve nekretnine koje je obrađivač držao kao kmet) pa iste nisu važne za odluku o ovome sporu.

 

14. Što se tiče stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti u konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle Pravna pravila Općeg građanskog zakonika, koja se primjenjuje na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" FNRJ broj 86/1946).

 

14.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO) i u čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/94, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZVDSP).

 

14.2. Drugostupanjski sud polazi od utvrđenja da su prednici tužitelja znali da se radi o općinskim pašnjacima kao tuđem zemljištu, pa da im je nedostajao pošten (savjestan) posjed odnosno da prednici tužitelja nisu imali posjed potrebne kvalitete do 6. travnja 1941., a koje razdoblje je bilo relevantno za procjenu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu paragrafa 1472. OGZ, a sve u odnosu na tvrdnje tužitelja da su prednici posjedovali prije II. Svjetskog rata.

 

14.3. Prema ocjeni ovoga suda, a polazeći od utvrđenja da su predmetne čestice bile upisane kao društveno vlasništvo, kao općenarodna imovina, da u katastarsko evidenciji prednici tužitelja, a ni tužitelji nisu bili upisani kao posjednici spornih nekretnina, da iz priležeće isprave – Izvješća ob općinskim pašnjacima na P. i njihove diobe iz 1914. proizlazi da će predmetom rasprave Općinskog vijeća biti dioba općinskih pašnjaka i u katastarskoj općini P., pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da prednici tužitelja nisu bili pošteni (savjesni) posjednici predmetnih čestica za razdoblje do 6. travnja 1941.

 

14.4. Revizijskim navodima da su tužitelji dokazali da su njihovi prednici ovlaštenici agrarnog odnosa te da su bili posjednici/obrađivači spornih nekretnina puno duže od četrdeset godina, revidenti zapravo osporavaju činjenične zaključke drugostupanjskog suda u pogledu nastupa činjeničnih okolnosti relevantnih za primjenu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930., odnosno Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera iz 1946., odnosno propituju zaključak suda dokazuje li prijava agrara činjenicu postojanja agrarnog odnosa i opseg i kvalitetu odnosa između prednika tužitelja i veleposjednika. No činjenično stanje u ovoj, revizijskoj fazi postupka ne može biti predmetom preispitivanja (čl. 385. ZPP).

 

14.5. Navodi tužitelja da je vrijeme za stjecanje prava vlasništva savjesnog posjednika dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu počelo teći 8. listopada 1991. nisu odlučni jer je drugostupanjski sud postupao sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP prema kojoj u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (tvrdnje tužitelja da su prednici posjedovali prije II. Svjetskog rata), dok u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva valja napomenuti da će sud postupiti po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan (čl. 186. st. 3. ZPP).

 

15. Slijedom svega navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo odbiti, kao neosnovanu.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.