Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1990/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1990/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. T., OIB: , iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv tuženika E. d.d., OIB: , Z., P. S., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -8295/2016-2 od 17. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-421/13 od 23. rujna 2016., u sjednici dana 14. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -8295/2016-2 od 17. travnja 2018. u toč. I. izreke se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pnš-421/13 od 23. rujna 2016. sudio je:

 

„I Dužan je tuženik E. d.d. Z., OIB: , P. S.,  u roku od 15 dana isplatiti na ime neimovinske štete tužitelju V. T., OIB: , iz V.,  iznos od 11.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 8. studenog 2013.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 53.090,00 kn s ovog osnova te na više zatraženu kamatu od 22. kolovoza 2013.g. do 7. studenog 2013.g. tužbeni zahtjev odbija.

 

II Dužan je tuženik E. d.d. Z., OIB: , P. S., u roku od 15 dana isplatiti na ime imovinske štete tužitelju V. T., OIB: , iz V., iznos od 9.108,15 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.500,00 kn teče od 23. rujna 2016.g. do isplate u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a na iznos od 7.608,15 teče od 22. kolovoza 2013.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, dok se u odnosu na više zatraženu naknadu s osnova imovinske štete u iznosu od 165.267,07, tužbeni zahtjev odbija.“

 

1.1. Rješenjem je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 42.587,50 kn (toč. II. rješenja).

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj -8295/2016-2 od 17. travnja 2018. odbio je žalbe tužitelja i tuženika te je sudio:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-421/2013 od 23. rujna 2016.u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 53.090,00 kn s osnove neimovinske štete i dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 165.267,07 kn na ime imovinske štete.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-421/2013 od 23. rujna 2016. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 11.500,00 kn sa zateznim kamatama od 8. studenog 2013. do isplate.“

 

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete zbog tjelesne ozljede koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi dana 12. rujna 2010. u gradu V., kao suvozač na motociklu, krivnjom osiguranika tuženika koji je uslijed neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad motociklom i udario u željezni stup.

 

4. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke (kojom je potvrđen odbijajući dio prvostupanjske presude) te protiv rješenja o parničnim troškovima u dijelu toč. I. i II. izreke, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). U reviziji je naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju više materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Vijeće Vrhovnog suda RH je prije ispitivanja osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost imajući na umu da je tužitelj podnio i redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, ako i da je rema odredbi čl. 382. st. 382. st. 2. ZPP izvanredna revizija dopuštena protiv drugostupanjske presude samo ako protiv te presude nije dopuštena redovna revizija.

 

7. U ovom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, pa je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP).

 

8. Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, kao u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu cjelokupni sadržaj revizije.

 

9. Revizija protiv presude je neosnovana.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj, koji je rođen 1993., ozlijeđen u prometnoj nezgodi 12. rujna 2010. u gradu V., vozeći se kao suvozač na motociklu osiguranika tuženika T. K. iz K., koji se tom prilikom kretao neprilagođenom brzinom, zbog čega je izgubio kontrolu nad motociklom i udario u željezni stup,

 

- uslijed udarca je tužitelj zadobio niz teških tjelesnih ozljeda i to rupturu prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta te rupturu kolateralnih ligamenata. Zbog navedenih ozljeda tužitelj je bio hospitaliziran u S., a poslije toga na terapijama u L. i K. T.,

 

- posljedice navedene ozljede su bile fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, blagog intenziteta 2 mjeseca, strah srednjeg intenziteta 2 tjedna, blagog intenziteta do okončanja liječenja koje je trajalo dvadeset mjeseci, a trpio je i duševne boli zbog trajno smanjenje životne aktivnosti od 14% (prilikom forsiranih pokreta bol u zglobu desnog koljena i desnog kuka, nemogućnost obavljanja poslova u prisilnom položaju tijela ili čučanju i bavljenje sportom zbog blaža nestabilnosti desnog koljena, smetnje kod dugotrajnog hodanja uz i niz strminu).

 

10.1. Imajući na umu navedena utvrđenja, dugotrajnost tužiteljevog liječenja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, strah te umanjenje životnih aktivnosti, ocijenjeno je da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete po odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZOO) u ukupnom iznosu od 45.000,00 kn. Kako je tuženik dana 1. travnja 2014. već isplatio tužitelju po ovoj osnovi iznos od 33.500,00 kn, tužitelju je dosuđeno daljnjih 11.500,00 kn sa zateznim kamatama po čl. 29. ZOO. Odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 53.090,00 kn, odnosno za razliku do ukupnog potraživanja od 64.590,00 kuna.

 

10.2. Nadalje je tužitelju dosuđena naknade imovinske štete po osnovi troškova prijevoza radi liječenja i rehabilitacije u iznosu od 7.608,15 kn, koji su troškovi bili neophodni i potkrijepljeni su odgovarajućim dokazima.

 

10.3. Tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.176,00 kn za uništenu kožnu jaknu je djelomično prihvaćen s obrazloženjem da mu je odgovarajuća odjeća bila potrebna. Štetni događaj je nastao sredinom rujna u 18.00 sati, a tužitelj je bio suvozač na motociklu marke "suzuki". Uzimajući u obzir sportske karakteristike tog motocikla i snagu njegovog motora, sasvim je logično i očekivano da je tužitelj u konkretnom slučaju imao adekvatnu odjeću, odnosno motociklističku ili barem običnu kožnu jaknu koja je potrebna pri velikim brzinama. Tužitelju je po osnovi naknade materijalne štete za kožnu jaknu od ukupno zatraženog iznosa od 1.176,00 kuna priznat iznos od 1.500,00 kuna kao naknada primjerene vrijednosti prosječne kožne jakne, jer tužitelj nije dokazao da je riječ o skupljoj jakni.

 

10.4. Zahtjev za naknadu imovinske štete za preostalu uništenu odjeću i obuću te zahtjev za naknadu po osnovi potrebe tuđe pomoći i njege je odbijen na temelju ocjene da je tužitelj imao ove troškove, ali je tuženik te troškove u cijelosti podmirio.

 

10.5. Odbijen je u cijelosti zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovi troškova prijevoza i smještaja majke tužitelja koja je pratila tužitelja i pomagala mu kod odlaska na liječenje i rehabilitaciju s obrazloženjem da ti troškovi nisu bili nužni jer njezina prisutnost tijekom trajanja liječenja i rehabilitacije nije bila neophodna, budući je o tužitelju na profesionalan i primjeren način skrbilo medicinsko osoblje ustanova u kojima se nalazio.

 

10.6. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužitelju ne pripada ni naknada imovinske štete u iznosu od 144.000,00 kuna zbog izgubljene zarade, jer je tužitelj u vrijeme nastanka prometne nezgode (12 rujna 2010.) bio učenik trećeg razreda srednje škole za zanimanje kuhara u dobi od 17 godina i 7 mjeseci, još nije bio u zaposlen, već je odrađivao praktični dio nastave za svoje kuharsko zanimanje, što je evidentno i potvrde HZZZ od 17. prosinca 2014. i tužiteljeve radne knjižice. Kada se uzme u obzir da se nezgoda dogodila u rujnu 2010., tužitelj nije mogao izgubiti zaradu u razdoblju navedenom u tužbi jer je svoje srednjoškolsko obrazovanje mogao okončati tek prije ljeta 2011.

 

11. Tužitelj je u reviziji kroz postupovnopravno pitanje sadržajno ukazao na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP koju je (po njemu) počinio prvostupanjski sud odbijanjem nekih dokaznih prijedloga te ocjenom dokaza, te na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP koju je počinio drugostupanjski sud jer nije odgovorio na žalbene navode o bitnoj povredi.

 

12. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP valja imati na umu da prema odredbi čl. 8. ZPP sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pri tome sud utvrđuje koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje su od tih činjenica sporne, te koje će dokaze izvesti radi utvrđenja odlučnih spornih činjenica. Sud nije dužan izvesti sve predložene dokaze, ali je dužan obrazložiti zašto neke dokaze nije izveo.

 

13. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju jasno naveo koje su činjenice bile sporne u odnosu na svaki od navedenih zahtjeva iz tužbe, te obrazložio zašto nije izveo neke od predloženih dokaza, a te razloge prihvaća i ovaj sud. Okolnost što se drugostupanjski sud eventualno „nespretno“ izrazio obrazlažući odbijanje žalbenog razloga ove bitne povrede odredaba postupka nema utjecaja na zakonitost drugostupanjske presude, jer su u obrazloženju presude sadržajno jasno obrazloženi razlozi odbijanja žalbe.

 

14. Također se iz sadržaja revizije može zaključiti da tužitelj pobija nižestupanjske presude i zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

14.1. Međutim, tužitelj je u okviru ovog revizijskog razloga zapravo ukazao na pogrešan pravni pristup u rješenju spora glede odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete, te pogrešne ocjene o tome koji su troškovi bili potrebni u liječenju i rehabilitaciji tužitelja te koje od tih troškova je dužan snositi tuženik. Nije dakle u reviziji riječ o tome da presudu nije moguće ispitati zato bi obrazloženja nižestupanjskih presuda bila nedostatna i proturječna, već je tužitelj iznio svoje shvaćanje o pravu na naknadu štete u punom zatraženom iznosu, pri čemu je osporio pravni pristup u rješenju spora. Pogrešan pravni pristup u rješenju spora kada i postoji ne znači da je u donošenju presude počinjena navedena bitna povreda ako je presudu moguće ispitati, a u ovom slučaju je nižestupanjske presude moguće ispitati.

 

15. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

16. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude, potvrđene drugostupanjskom presudom, prihvaća i ovaj sud.

 

17. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

18. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

19. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

20. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

 

21. Tužitelj nije određeno naveo razloge zbog kojih pobija odluku o parničnim troškovima, pa ovaj sud, imajući na umu odredbu čl. 392.a st. 1. ZPP, nije ispitao reviziju protiv odluke o troškovima, niti je o tom dijelu revizije donio posebnu odluku.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu