- 1 -              Rev 741/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 741/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari u pravnoj stvari 1. tužitelja V. d.o.o., N. G., R. S. i 2. tužitelja R. d.o.o., N. G., R. S., OIB ..., koje zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u R., protiv tuženika T. d.o.o., K. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u S., radi isplate iznosa od 139.684,60 EUR i 79.895,13 EUR, odlučujući o reviziji 1. i 2. tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6036/18-2 od 23. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj P-521/17 od 21. kolovoza 2018., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija 1. i 2. tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. odbačena je tužba kao nedopuštena, a u točki II. njegove izreke naloženo je 1. tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 179.450,00 kn, 2. tuženiku u iznosu od 119.633,34 kn, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 318.094,78 kn.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-521/2017 od 21. kolovoza 2018. u točki I. njegove izreke i u točki II. njegove izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka i to: prvotužitelju u iznosu od 179.450,00 kn i drugotužitelju u iznosu od 119.633,34 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2018. do isplate po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3% poena.

 

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-521/2017 od 21. kolovoza 2018. u točki II. njegove izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev da mu tužitelji naknade troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 318.094,78 kn.“

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja 1. i 2. tužitelji su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija 1. i 2. tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

7. Rješenje drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje kojim je tužba odbačena je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava, radi čega je, u konkretnom slučaju, u odnosu na 1. i 2. tužitelja dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da je vrijednost pobijanog dijela rješenja koji se odnosi na 1. tužitelja 139.684,60 EUR i u odnosu na 2. tužitelja 79.895,13 EUR.

 

8. U konkretnom parničnom predmetu prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja iz razloga što tužitelji nisu prijavili svoje tražbine u postupku predstečajne nagodbe koji je otvoren nad tuženikom tijekom parničnog postupka rješenjem Financijske agencije (FINA-e) Zagreb, Klasa: UP/I-110/07/15-01/8069, Ur. broj: 04-06-15-8069-26 od 4. prosinca 2015. U postupku predstečajne nagodbe tuženik je prijavio tražbinu 1. tužitelja u iznosu od 224.519,96 kn i tražbinu 2. tužitelja u iznosu od 588.546,33 kn, koje tražbine su utvrđene u pravomoćnoj predstečajnoj nagodbi koja je odobrena pred prvostupanjskim sudom poslovni broj Stpn-67/2016 od 2. ožujka 2017. Prvotužitelj u postupku predstečajne nagodbe nije prijavio svoju tražbinu u iznosu od 139.684,60 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a 2. tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u iznosu od 79.895,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao svoje dospjele tražbine niti je tuženik te tražbine uvrstio u popis svojih obveza prema vjerovnicima.

 

9. Drugostupanjski sud prihvatio je ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

10. U reviziji tužitelji prije svega upiru na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP.

 

10.1. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u oba nižestupanjska rješenja navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP na koju ukazuju tužitelji.

 

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

12. Nižestupanjski sudovi svoje odluke temelje na odredbi članka 81. stavka 2. i 3.,  Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN) koja propisuje:

              „(2) Nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona.

              (3) U odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustavit će se, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

 

13. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje pred nižestupanjskim sudovima da:

- su tužitelji 27. svibnja 2008. podnijeli tužbu protiv tuženika kojom 1. tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 169.196,53 EUR, a 2. tužitelj isplatu iznosa od 130.053,35 EUR,

- je nad tuženikom rješenjem Nagodbenog vijeća FINA-e Klasa: UP-I/110/07/15-01/8069, Ur. broj: 04-06-15-8069-26 od 4. prosinca 2015. otvoren postupak predstečajne nagodbe,

- je rješenjem prvostupanjskog suda od 30. rujna 2016. predmetni parnični postupak prekinut (članak 70. stavak 1. ZFPPN-a),

- tužitelji kao vjerovnici nisu prijavili svoje tražbine iz predmetnog parničnog spora,

- je tuženik sukladno odredbi članka 41. stavka 3. ZFPPN-a predao nagodbenom vijeću popis obveza sa stanjem na dan otvaranja predstečajnog postupka (4. prosinca 2015.) u kojem je popisana obveza prema 1. tužitelju u iznosu od 224.519,96 kn i prema 2. tužitelju u iznosu od 588.546,73 kn, a u rubrici „dobavljači u sporu“ navedena je tražbina 1. tužitelja u iznosu od 1.016.057,62 kn i 2. tužitelja u iznosu od 364.251,83 kn,

- je FINA, Nagodbeno vijeće HR01 donijelo 1. veljače 2016. rješenje Klasa: UP-I/110/07/15-01/8069, Ur. broj: 04-06-16-8069-64 kojim su utvrđene tražbine vjerovnika prema tablici koja je sastavni dio tog rješenja, između ostalih je utvrđena tražbina 1. tužitelja u iznosu od 224.519,96 kn i tražbina 2. tužitelja u iznosu od 588.546,43 kn,

- je navedenim rješenjem utvrđeno da osporenih tražbina nema,

- protiv navedenog rješenja nije podnesena žalba te je pravomoćno,

- je prvostupanjski sud 2. ožujka 2017. donio rješenje poslovni broj Stpn-67/2016 kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe kojom je u grupi C.1-ostali vjerovnici-po osnovi kupnje dobara i usluga, utvrđena tražbina 1. tužitelja u iznosu od 224.519,96 kn i tražbina 2. tužitelja u iznosu od 588.546,43 kn,

- je prvostupanjski sud 6. lipnja 2017. donio rješenje o nastavku predmetnog parničnog postupka (pravomoćno 22. lipnja 2017.),

- su tužitelji podneskom od 19. siječnja 2018. postavili tužbeni zahtjev kojim 1. tužitelj zahtijeva isplatu u iznosu od 139.684,60 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a 2. tužitelj iznos od 79.895,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, pravilno su sudovi naveli da je tuženik u postupku predstečajne nagodbe kao osnovane tražbine prijavio tražbinu 1. tužitelja u iznosu od 224.519,96 kn i tražbinu 2. tužitelja u iznosu od 588.546,43 kn, koje tražbine su utvrđene u rješenju FINA-e o utvrđenim i osporenim tražbinama i koje tražbine su obuhvaćene odobrenom predstečajnom nagodbom poslovni broj Stpn-67/2016 od 2. ožujka 2017. te su stoga sukladno odredbi čl. 81. stavka 2. i 3. ZFPPN odbacili tužbu tužitelja.

 

14. Neosnovano tužitelji u reviziji navode da se radi o tražbinama iz članka 60. stavka 3. ZFPPN-a. Naime, odredba čl. 60. st. 3. ZFPPN propisuje da se tražbine u pogledu kojih nisu podnesene prijave vjerovnika smatraju utvrđenima ako je njihovo postojanje i visinu dužnik naveo u izvješću iz članka 42. i članka 67. stavka 2. ovoga Zakona.

 

15. Međutim, ne može se prihvatiti pravno shvaćanje tužitelja da je tuženik kao dužnik u popisu svojih obveza na dan otvaranja predstečajne nagodbe popisao obveze 1. tužitelja u iznosu od 139.684,60 EUR i obveze prema 2. tužitelju u iznosu od 79.895,13 EUR, niti su te tražbine tužitelja utvrđene kao osnovane ili kao neosnovane.

 

16. Iz postupka jasno proizlazi da je tuženik sukladno odredbi članka 41. stavka 3. ZFPPN-a predao nagodbenom vijeću popis obveza sa stanjem na dan otvaranja predstečajnog postupka (4. prosinca 2015.) u kojem je popisana obveza prema 1. tužitelju u iznosu od 224.519,96 kn i prema 2. tužitelju u iznosu od 588.546,73 kn, koje su kasnije utvrđene kao osnovane.

 

16.1. Nagodbeno vijeće FINE, HR01 donijelo je 1. veljače 2016. rješenje kojim su utvrđene tražbine vjerovnika prema tablici koja je sastavni dio tog rješenja, između ostalih je utvrđena tražbina 1. tužitelja u iznosu od 224.519,96 kn i tražbina 2. tužitelja u iznosu od 588.546,43 kn te je navedenim rješenjem utvrđeno da osporenih tražbina nema. Stoga je prvostupanjski sud 2. ožujka 2017. donio rješenje poslovni broj Stpn-67/2016 kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe kojom je u grupi C.1-ostali vjerovnici-po osnovi kupnje dobara i usluga, utvrđena tražbina 1. tužitelja u iznosu od 224.519,96 kn i tražbina 2. tužitelja u iznosu od 588.546,43 kn.

 

17. Obzirom na navedeno utvrđeno činjenično stanje pravilno su sudovi potom primjenjujući odredbu čl. 81. stavka 2. i 3. ZFPPN odbacili tužbu tužitelja.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je reviziju 1. i 2. tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.