- 1 -              U-zpz 37/2016-10

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 37/2016-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnica A. J. Z., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, poslovni broj GZ-DO-71/2016-4 od 26. rujna 2016., protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1349/15-7 od 29. ožujka 2016., u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1349/15-7 od 29. ožujka 2016., suđeno je:

 

I.              "Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-410-20/12-01/2647, Urbroj: 513-04/15-3 od 13. srpnja 2015. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, Klasa: UP/I-410-20/06-01/197, Urbroj: 513-07-08-04/12-7 od 11. svibnja 2012., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova ovog upravnog spora."

 

2. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, Klasa: UP/I-410-20/2006-01/197, Urbroj: 513-007-08-04/2012-0007 od 11. svibnja 2012. promijenjeno je rješenje istog prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-410-29-06-01/107, Urbroj: 513-07-08-04/06-4 od 13. lipnja 2006. kojim je tužitelj bio oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina, te je tužitelju utvrđena porezna osnovica u iznosu od 494.519,00 kn, na koju mu je razrezan porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 24.725,95 kn.

 

3. Rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-410-20/12-01/2647, Urbroj: 513-04/15-3 od 13. srpnja 2015. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, Klasa: UP/I-410-20/2006-01/197, Urbroj: 513-007-08-04/2012-0007 od 11. svibnja 2012.

 

4. Protiv presude Upravnog suda u Rijeci Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede zakona. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji zahtjev i preinači presudu Upravnog suda u Rijeci ili presudu ukine i predmet vrati na ponovno rješavanje.

 

5. Tužitelj nije odgovorio na zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

 

6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

7. Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje.

 

8. Pobijanom presudom Upravni sud u Rijeci je ocijenio da je u predmetnoj upravnoj stvari nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja poreza na promet nekretnina budući je od donošenja prvostupanjskog rješenja od 11. svibnja 2012. koje je tužitelju dostavljeno 28. svibnja 2012. do dana donošenja drugostupanjske odluke 13. srpnja 2015., odnosno dostave tog rješenja tužitelju (22. srpnja 2015.) prošlo više od tri godine, a u kojem periodu porezno tijelo nije poduzelo nikakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje predmetne porezne obveze.

 

9. Državno odvjetništvo smatra da se po prirodi stvari, kada je doneseno prvostupanjsko porezno rješenje o utvrđivanju porezne obveze, ne može više govoriti o nastupu relativne zastare za utvrđivanje porezne obveze, budući je porezna obveza utvrđena, odnosno da od donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja do donošenja rješenja po žalbi, relativna zastara ne teče već samo apsolutna.

 

9.1. Utoliko smatra da je Upravni sud pobijanom presudom pogrešno primijenio odredbe čl. 94. st. 1. i 3. čl. 95. st. 1. i čl. 96. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08). Stoga je predloženo da se presuda Upravnog suda preinači kao što je prije navedeno.

 

10. U konkretnom slučaju u primjeni je Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj 147/08 i 18/11 – dalje: OPZ).

 

11. U odnosu na predmet spora postavlja se pravno pitanje, kada se smatra porezna obveza utvrđenom?

 

12. S tim u svezi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje Državno odvjetništvo smatra da se porezna obveza utvrđuje prvostupanjskim poreznim rješenjem, bez obzira kada je takvo rješenje postalo pravomoćno, a suprotno proizlazi iz stajališta izraženog u presudi Upravnog suda u Rijeci.

 

13. U svezi tog pravnog pitanja valja navesti, a kroz iščitavanje odredbi iz čl. 94. do čl. 96. OPZ, da treba razlikovati utvrđivanje porezne obveze od naplate porezne obveze.

 

14. Utoliko, prema navedenim odredbama zakona, zastara prava na utvrđenje porezne obveze počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi poreznu obvezu.

 

15. S druge pak strane, zastara prava na naplatu poreza počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu.

 

16. Slijedom toga, tijek zastarnog roka na naplatu poreza ne može započeti prije nego se porezna obveza utvrdi.

 

17. Prema odredbi iz čl. 167. st. 1. OPZ, žalba na rješenje o utvrđivanju porezne obveze odgađa izvršenje tog rješenja. Prema tome, porezna se obveza smatra utvrđenom nakon nastupa ovršnosti tog rješenja, jer bi u suprotnom proizlazilo da bi zastara prava na naplatu poreza počela teći prije nego je rješenje o utvrđivanju porezne obveze postalo ovršno.

 

18. Slijedom toga, porezna se obveza ne može smatrati utvrđenom donošenjem prvostupanjskog rješenja, ako je protiv tog rješenja podnesena žalba koja po zakonu odgađa izvršenje tog rješenja.

 

19. U konkretnom slučaju, prema OPZ koji je u primjeni na konkretni slučaj, treba razlikovati relativnu zastaru od apsolutne zastare, a u odnosu na utvrđivanje porezne obveze.

 

20. Relativna zastara utvrđivanja porezne obveze prekida se svakom radnjom službene osobe usmjerenoj na utvrđivanje poreza, a nakon toga ponovno počinje teći.

 

21. Apsolutna zastara utvrđivanja porezne obveze nastupa nakon šest godina od dana kada je zastara počela prvi puta teći i ona se ne prekida radnjom službene osobe.

 

22. Prema tome, Upravni je sud pravilno zaključio da je nastupila relativna zastara utvrđivanja porezne obveze, jer je od donošenja prvostupanjskog rješenja (11. svibnja 2012.) do dostave drugostupanjskog rješenja (22. srpnja 2015.), kojim je odlučeno o žalbi na prvostupanjsko rješenje, proteklo više od tri godine, u kojem razdoblju službeno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju (tako i ovaj sud u U-zpz 35/16 od 4. travnja 2018. i U-zpz 15/16 od 20. siječnja 2021., a u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-1749/2017 od 9. listopada 2018. i U-III-3552/2016 od 9. srpnja 2019., nakon kojih odluka je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pod brojem Su-574/2019-3 od 18. studenoga 2019. objavio zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca održane 18. studenoga 2019. koji glasi:

 

23. Stavljaju se izvan snage zaključci doneseni na sjednicama Financijskog i radnopravnog odjela broj: Su-424/2015-2 od 13. studenoga 2015. koji glasi: "Ostaje se kod dosadašnje prakse po kojoj se porezna obveza utvrđuje prvostupanjskim poreznim rješenjem. Od donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja do donošenja rješenja po žalbi relativna zastara ne teče, već samo apsolutna" i broj: Su-122/2016-3 od 4. ožujka 2016. koji glasi: "Drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju porezne obveze nije nezakonito zato što je doneseno nakon nastupa apsolutnog roka zastare."

 

24. Obzirom na sve izloženo Upravni sud u Rijeci pravilno je ocijenio da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer je protekao trogodišnji relativni rok zastare.

 

25. Valjalo je stoga odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje, jer pobijanom presudom nije povrijeđen zakon.

 

26. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 78. st. 3. ZUS.

 

Zagreb, 14. prosinca 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.