REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu Poslovni broj: P-154/2017-38 Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Mislavu Poliću u pravnoj stvari
tužitelja M. T. iz S., R. 6, OIB:…, zastupanog po punomoćniku mr.sc. Ž. G. odvjetniku u S., H.mornarice 1 G/I, protiv tuženika Đ. N. iz S., V. 8,OIB:… zastupanog po punomoćniku Ž. L. odvjetniku u S., K. T. 11/I, radi isplate, nakon glavne i javne raspravezaključne dana 8. srpnja 2021. godine i po objavi presude dana 14. prosinca 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi :

„Dužan je tuženik Đ. N. iz S., V. 8, OIB:…, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, ispati tužitelju M. T. iz S., R. 6, OIB:…, iznos od28.500,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju H. nadan isplate, sve uvećano za ugovorenu kamatu u visini od 7%, te sa zakonskomzateznom kamatom, koja na iznos od 28.500,00 EUR-a teče od dana 1.1.2014.godine pa do dana 31.srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodnebanke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućempolugodištu, uvećanom za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza2015.godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kreditaodobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkimdruštvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2 P-154/2017-38

II Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od

30.613,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom
ovrhe, zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana donošenja
prvostupanjske presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena dana 12. siječnja 2017. godine, navodi se kako je
tužitelj kao zajmodavac dana 12. ožujka 2008. godine, pozajmio tuženiku kao
zajmoprimcu iznos od 28.500,00 EUR-a, s rokom vraćanja do kraja 2013, sve uz
ugovorenu kamatu u visini od 7%, prilikom pozajmljivanja da su bili prisutni
svjedoci D. S. i M. C..

2. Tuženik do danas nije vratio pozajmljeni iznos, unatoč višekratnom pozivanju tužitelja.

3. Radi navedenog, zatraženo je donošenje presude sadržaja kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik je istu osporio u cijelosti, navodeći kako stranke
nisu bile ni u kakvom obvezno-pravnom odnosu, pismeno priloženo uz tužbu da
nije ni potvrda o zajmu niti ugovor o zajmu, predloženo je tužbeni zahtjev odbiti.

5. U dokaznom postupku pročitani su podnesci stranaka, rukom pisani tekst koji
započinje riječima "Dana 12.3.08…", saslušani su svjedoci M. C. i D.
S., tužitelj i tuženik kao parnične stranke, izvadak iz arhiva predavanja
M. učilišta S. I., preslik putovnice, izveden je dokaz
grafološkim vještačenjem potpisa, pročitan je nalaz i mišljenje C. za
forenzična ispitivanja i vještačenja I. V. od 30. ožujka 2021.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Nije sporno da se stranke poznaju još od 2006 godine.

9. Sporno je, je li između istih došlo do ugovora o zajmu iznosa od 28.500,00
eura i to tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca, pri čemu nije
sporno da do povrata zajma nikada nije došlo, budući da tuženik tvrdi da niti do
zajma nikada nije došlo.

3 P-154/2017-38

10. Člankom 499 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje Zoo-a), propisano je da se ugovorom o
zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a
zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca.

11. Člankom 500 stavak 1 ZOO-a, propisano je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

12. Analizom iskaza svjedoka M. C., ovaj su zaključuje, kako isti nije
neposredni svjedok primopredaje novca, već o pozajmici zna iz priče tužitelja, pa
ovaj iskaz nema dokazni značaj.

13. Iskaz svjedoka D. S., nešto je konkretniji, međutim ,obzirom da
svjedok ne poznaje tuženika to, njegov opis događaja, a to je da je on u
prostoriju ušao neposredno po primopredaji novca, i od tužitelja saznao da se
radi o tuženiku kojemu je on neposredno ranije pozajmio sporni iznos, ovaj sud
uzima s rezervom.

14. Iskazi parničnih stranaka, očekivano su oprečni, te je općepoznato kako je
stranački iskaz dokaz s najmanjom dokaznom snagom obzirom na očekivanu
subjektivnost.

15. Ono što se međutim može iščitati iz iskaza tuženika, to je da se stranke poznaju od 2006. godine, te da su bili dobri poznanici.

16. Tuženik negira da bi od tužitelja pozajmio novac, spori datum pozajmice i
tvrdi da je kritičnog dana bio na drugom mjestu, i o tome predočava dokaz u vidu
putovnice, međutim sudu ne pruža uvjerljivo objašnjenje nastanka potvrde o
zajmu, čak i ne tvrdi da se radi o krivotvorini, samo tvrdi da istu nije pisao, te da
potpis nije njegov. Ne zna logično sudu objasniti, zašto bi tužitelj, s njim nije ni u
kakvoj zavadi, od istoga lažno potraživao znatan iznos novca, prezentirajući
potvrdu koju tuženik nije pisao niti potpisao.

17. Iskaz tuženika, utoliko je neuvjerljiviji kada se iz rezultata grafološkog
vještačenja utvrdilo da je potpis na cedulji na listu 4 spisa, prema zaključku
vještaka grafologa na listu 65 spisa, vrlo vjerojatno njegov (tuženikov) autentičan
potpis.

18. Iz samog teksta predmetne potvrde proizlazi da je dana 12. ožujka 2008.
Đ. N. posudio 28.500,00 eura, pa onda slovima
dvadestosamtisuća i petsto eura, sav dug će vratiti krajem 2013. godine sa 7%
kamata.

19. Kako u konkretnom slučaju tekst sadrži nedvojben dokaz o postojanju ne
samo zajma, već i ugovorne kamate na zajam, tužbeni zahtjev je trebalo u
cijelosti prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

4 P-154/2017-38

20. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o
parničnom postupku I Tarifi o nagradama I naknadi troškova za rad odvjetnika te
je tužitelju priznat popisani trošak i to sastava tužbe 2.500,00 kn, zastupanja na
osam ročište po 2.500,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 22.500,00 kn a
zatim uvećano za PDV iznosi 28.125,00 kn.

21. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe u iznosu od 2.488,00 kn, što ukupno iznosi 30.613,00 kn, stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 14. prosinca 2021.

SUDAC

Mislav Polić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se
podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od
dana dostave pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun tužitelja
- pun. tuženika
- u spis