1              Poslovni broj: 11 Kž-1164/2021-2

Poslovni broj: 11 Kž-1164/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. F., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 34 Kov-1176/21-4 od 9. studenog 2021. podnio oštećeni kao tužitelj D. K., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenog kao tužitelja D. K..

Obrazloženje

              1. Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 355. stavak 2. u svezi članka 355. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) odbačena je optužnica oštećenika kao tužitelja D. K. od 21. prosinca 2020. protiv okrivljenog Ž. F. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

              2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj D. K. po opunomoćeniku Z. G., odvjetniku iz Z., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i potvrdi optužnicu, podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba oštećenog kao tužitelja D. K. nije osnovana.

4. Kao što je navedeno oštećenik kao tužitelj u žalbi ne navodi žalbene osnove, međutim, iz sadržaja žalbe u kojoj analizira prikupljene dokaze i smatra da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo očito proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, oštećenik kao tužitelj navodi da je protiv okrivljenika bio pokrenut postupak opoziva uvjetne osude jer nije ispunio posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 koja mu je naložena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11. Nadalje, ističe da je okrivljenik obećao da će isplatiti ostatak iznosa štete do 1. rujna 2019. pod uvjetom da oštećenik kao tužitelj odustane od postupka opoziva uvjetne osude u što je oštećenik kao tužitelj povjerovao, te su o tome kod javnog bilježnika potpisali sporazum. Vjerujući okrivljeniku oštećenik kao tužitelj je odustao od daljnjeg vođenja postupka opoziva uvjetne osude, međutim, okrivljenik svoju obvezu po zaključenom sporazumu i navedenoj presudi nije ispunio, odnosno nije oštećeniku nadoknadio štetu pa smatra da je time okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, odnosno da je okrivljenik sve navedeno napravio iz dva razloga, da izbjegne plaćanje svoje novčane obveze i na taj način si pribavi protupravnu imovinsku korist te da izbjegne opoziv uvjetne osude.

              5. Naime, okrivljenik je u kaznenom predmetu broj K-1249/17 proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare i uz izrečenu uvjetnu osudu izrečena mu je posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, odnosno da u roku 1 (jedne) godine popravi štetu počinjenju kaznenim djelom. Kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa koji se okrivljeniku inkriminira u ovom predmetu jasno proizlazi da je okrivljenik potpisao navedeni sporazum kojim se obvezao namiriti počinjenu štetu s namjerom da izbjegne opoziv uvjetne osude, odnosno posljedično izvršenje kazne zatvora. S obzirom da je bitan element kaznenog djela prijevare pribavljanje imovinske koristi, a ne neimovinske koristi, što u konkretnom slučaju predstavlja odustanak oštećenika kao tužitelja od daljnjeg vođenja postupka opoziva uvjetne osude, pravilno je prvostupanjski sud temeljem citiranih zakonski propisa odbacio optužnicu oštećenika kao tužitelja jer djelo koje se okrivljeniku inkriminira podnesenom optužnicom nije kazneno djelo.

6. Iz izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe, na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08, ispituje po službenoj dužnosti, temeljem članka 494. stavak 1. ZKP/08, valjalo je žalbu oštećenog kao tužitelja D. K. odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 14. prosinca 2021.