- 1 -              Revd 886/2020-2

Broj: Revd 886/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. H. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P. odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-949/18-4 od 24. listopada 2019., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-42/17 od 1. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.

r i j e š i o   j e :

              Prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja i tuženice se odbacuju.

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženice i djelomično preinačena prvostupanjska presuda.

2. Tužitelj je podnio prijedlog pozivom na odredbu članka 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), da mu se protiv drugostupanjske presude, u odnosu na odluku kojom u sporu nije uspio, dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na odluku kojom u sporu nije uspjela, podnijela je i tuženica i u njemu postavila pitanje koje drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.

5. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tužene osporava navode iz prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije tužene odbaci kao nedopušten uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za reviziju.

6. Prijedlozi nisu dopušteni.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da prvo i drugo pitanje tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u brojnim odlukama ovog suda kao npr. broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., Rev-4419/2019-2 od 7. srpnja 2020., Revd 2472/2020 od 22. rujna 2020., Revd 2450/2020 od 24. listopada 2020., Revd 2428/2020 od 20. rujna 2020., Revd 2426/2020 od 21. listopada 2020 i Revd 2529/2020 od 23. prosinca 2020.), pa tako i u odluci posl. br. Revd 2676/2020-2 od 21. listopada 2020., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

8. Zadnje postavljeno pravno pitanje tužitelja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i hoće li se rad povrh redovnog radnog vremena smatrati pasivnim dežurstvom ovisi o konkretnom slučaju postojanja ostalih elemenata odlučnih za kvalifikaciju takvog rada.

8.1. Osim toga, tužitelj nije uputio na odluke sudova (u smislu čl. 385.a ZPP) u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje da bi se takvo dežurstvo imalo kvalificirati upravo kao pasivno dežurstvo, pa, osim što to pitanje nema karakter pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, nisu dokazani ni razlozi njegove važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.

9. Pravno pitanje tužene polazi od pretpostave da je sud u pobijanoj odluci tužitelju vrednovao neprekidan rad od 24 sata dnevno, što ne odgovara utvrđenjima, niti shvaćanju suda u pobijanoj odluci, pa to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

10. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

11. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 14. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.