Poslovni broj: 4 Kž-282/2021-4

Poslovni broj: 4 Kž-282/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Igora Pavlica, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. S., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-217/2018-14 od 4. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021.

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu kao nedopuštena.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. J. S. zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a primjenom čl. 55. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro, tako da se 1 dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 sata rada. Presudom je naznačeno da će probacijski ured odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro, koji ne može biti kraći od 1 mjeseca, niti dulji od 2 godine. Optuženik je upozoren na posljedice iz čl. 55. st. 7. KZ/11. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje ZKP/08, valja primijetiti da sud prvog stupnja nije naznačio koji Zakon o kaznenom postupku primjenjuje, niti je naveo njegov puni naziv) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2.               Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, zbog odluke o kazni s prijedlogom da sud drugog stupnja „preinači“ pobijanu presudu. Žalbu u ime državnog odvjetništva potpisuje viša državnoodvjetnička savjetnica.

3.               U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.               Žalba je nedopuštena.

5.               Ovo iz razloga jer je žalbu u ime državnog odvjetništva podnijela i potpisala osoba koja na to nije ovlaštena, sukladno odredbama ZKP/08 i propisima koji uređuju rad državnog odvjetništva u kaznenim postupcima. Naime, žalbu državnog odvjetništva u konkretnom predmetu podnosi i potpisuje državnoodvjetnički savjetnik, koji nije osoba koja je ovlaštena na podnošenje žalbe. Prema čl. 38. st. 2. toč. 10. ZKP/08 državni odvjetnik, u predmetima kaznenih djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti, ima ovlast i dužnost podnošenja žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka. Odredba čl. 41. st. 1. ZKP/08 određuje da državni odvjetnik poduzima sve radnje u postupku, sam ili preko osoba koje su ga ovlaštene zastupati u kaznenom postupku, sukladno odredbama posebnog zakona – Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/2018, dalje ZODO). Dakle, prema ZKP/08 radnje u kaznenom postupku poduzimaju ili državni odvjetnik ili osobe koje su ovlaštene zastupati državno odvjetništvo na temelju odredbi ZODO. Prema ZODO, državnog odvjetnika zamjenjuju zamjenici, dok su u odnosu na državnoodvjetničke savjetnike i njihov rad u kaznenom postupku mjerodavne odredbe čl. 124. – 125. ZODO. Poslovi savjetnika u državnim odvjetništvima uređeni su odredbom čl. 124. st. 2. ZODO – pomažu državnom odvjetniku i zamjenicima u radu, izrađuju nacrte odluka, uzimaju na zapisnik prijave, podneske i izjave građana te obavljaju samostalno ili pod nadzorom i po uputama državnog odvjetnika ili zamjenika druge poslove. U kaznenim postupcima za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, savjetnici mogu zastupati optužne akte – čl. 125. st. 1. ZODO. Iz navedenoga proizlazi ovlast zastupanja optužbe u kaznenim postupcima s zapriječenom kaznom do 5 godina ili novčanom kaznom, pri čemu valja razmotriti značenje riječi zastupanja optužbe u kontekstu zakonskih ovlasti za rad savjetnika, ali i u kontekstu ovlasti za potpisivanje i time donošenje odluka. Konkretno, zastupanje, po pravnom stajalištu ovog suda, ima značenje zastupanja optužbe na raspravi, jer ZKP/08 u čl. 38. st. 2. toč. 6. razlikuje pojmove „podizanja“ i „zastupanja“ optužnice, dakle zastupanje obuhvaća sve radnje koje državni odvjetnik poduzima na raspravi (predlaganje dokaza, ispitivanje, izmjena optužbe, i dr.). U ove radnje zastupanja, niti zakonski, niti logički, ali niti prema ovlastima potpisivanja odluka, ne bi ulazila ovlast podnošenja žalbi protiv nepravomoćnih odluka iz čl. 38. st. 2. toč. 10. ZKP/08. Da je tome tako, osim iz analize citiranih odredbi, proizlazi i iz odredbi Poslovnika državnog odvjetništva (NN 128/19, dalje Poslovnik) o potpisivanju državnoodvjetničkih odluka (čl. 98. Poslovnika). Prema čl. 98. st. 4. u vezi st. 2. Poslovnika, savjetnik potpisuje sva pismena u predmetu kojim je zadužen, osim državnoodvjetničkih odluka, koje potpisuju dužnosnici – državni odvjetnik i zamjenici.

5.1.               Povezujući odredbe čl. 38. st. 2. toč. 6. i 10. ZKP/08 s odredbom čl. 124. st. 2. i čl. 125. st. 1. ZODO i čl. 98. st. 4. i st. 2. Poslovnika, valja zaključiti kako savjetnici u državnom odvjetništvu nisu osobe koje bi za državno odvjetništvo mogle podnositi žalbe protiv nepravomoćnih sudskih odluka, već te radnje u kaznenom postupku isključivo mogu poduzimati državnoodvjetnički dužnosnici. Razlozi za ovakav stav leže dodatno i u okolnosti da ZODO u čl. 125. st. 3. isključuje ovlast savjetnicima u građansko-upravnim odjelima, kada na temelju punomoći državnog odvjetnika zastupaju pred sudovima, upravnim i drugim tijelima, za podnošenje pravnih lijekova. Dakle, prema izričitoj odredbi čl. 125. st. 3. ZODO savjetnici koji rade u građansko-upravnim odjelima državnih odvjetništava, nisu ovlašteni u predmetima u kojima zastupaju na temelju punomoći državnog odvjetnika, podnositi pravne lijekove, pa ne bi bilo u skladu s zahtjevima cjelovitog i smislenog tumačenja propisa, drugačije tumačiti odredbe čl. 125. st. 1. ZODO, ovisno o tome da li se radi o savjetnicima u kaznenim ili građansko-upravnim odjelima državnih odvjetništava.

5.2.               Osim navedenoga, ovakvo tumačenje proizlazi i iz presude Europskog suda za ljudska prava (dalje ECHR) u predmetu Ezgeta protiv Hrvatske (zahtjev broj 40562/12) od 7. rujna 2017. U navedenom predmetu ECHR je utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na zahtjev da postupak provodi „zakonom ustanovljeni sud“, u odnosu na parnični postupak koji je bio izvan kruga postupaka koje su prema Zakonu o sudovima i Zakonu o parničnom postupku ovlašteni voditi sudski savjetnici. Primjenjujući i navedeni kriterij na konkretan predmet, na odgovarajući način, valja zaključiti kako savjetnici u državnom odvjetništvu mogu poduzimati samo one radnje na koje su ovlašteni propisima, a da poduzimanje radnji izvan propisanih ovlasti, nema pravni učinak.

6.               Prema čl. 464. st. 1. ZKP/08 žalbu mogu podnijeti stranke, dakle državni odvjetnik, odnosno osoba koja ga ovlašteno zamjenjuje. Posljedica podnošenja žalbe od strane osoba koja na to nije ovlaštena, je da istu valja odbaciti kao nedopuštenu, prema odredbi čl. 472. st. 2. u vezi čl. 481. st. 2. ZKP/08.

7.               Na temelju čl. 480. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 14. prosinca 2021.