Poslovni broj: 50. Gž-3612/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-3612/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Antonete Valentić kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. m. d.o.o. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-97/21-45 od 27. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-97/21-45 od 27. kolovoza 2021. u točkama I i II izreke te se u tom dijelu vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

 

III Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-97/21-45 od 27. kolovoza 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 951.144,90 kn sa zatraženim zateznim kamatama s naslova naknade štete (točka I izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 68.450,00 kn (točka II izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen (točka III izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja u dijelu kojom tužitelj predlaže da sud utvrdi da je tuženik solidarno dužan tužitelju isplatiti tražbinu u iznosu od 951.144,90 kn sa pripadajućim zateznim kamatama a kako je naloženo i dužniku M. Đ. pravomoćnim presudama i to: Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-3056/03-70 od 5. ožujka 2010. izmijenjenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2295/10-2 od 22. studenog 2011. i Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-3056/03-112 od 30. lipnja 2014. potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-298/15-3 od 24. ožujka 2015., Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-1188/2015-133 od 26. veljače 2016. potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu polovni broj Gž-3890/16-2 od 24. studenog 2016. (točka I izreke) te je odbačen zahtjev tuženika za naknadom troška u iznosu od 199.541,40 kn (točka II izreke). 

 

2. Presudu u odbijajućem dijelu te rješenje pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu u točki II i III izreke ukine i vrati predmet u tom dijelu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tužitelja na presudu je osnovana dok na rješenje nije osnovana.

 

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je isti pretrpio u štetnom događaju od 4. studenog 2001. kada je uslijed visoke koncentracije plina u kupaonici u njegovoj kući u S., a nakon uključivanja sušila za kosu, došlo do eksplozije i požara u kojem je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. U ovoj žalbenoj fazi predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenje deklaratorne odluke kojom će se utvrditi da je tuženik solidarno odgovoran s ranijim 2-tuženikom M. Đ. te mu dužan isplatiti tražbinu u ukupnom iznosu od 951.144,90 kn (od čega se 810.000,00 kn odnosi na nematerijalnu štetu, a preostali iznos na naknadu materijalne štete s naslova tuđe pomoći i njege, s naslova troška rekonstrukcije centralnog grijanja, s naslova izgubljene zarade, s naslova troškova liječenja, troškova prijevoza u svrhu liječenja te troškova obnove kuće) s pripadajućom zateznim kamatama, kao i plaćati ubuduće rentu s naslova tuđe pomoći i njege a kako je to naloženo ranijim presudama koje su postale pravomoćne u odnosu na ranijeg II-tuženika kao i donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tu tražbinu solidarno s dužnikom M. Đ. isplati tužitelju.

 

5. U žalbenom stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja od 4. studenog 2001. kao niti činjenica da je tužitelj u istoj stradao te pretrpio tjelesne ozljede opisane u prilažećoj medicinskoj dokumentaciji. Također nije sporno da je M. Đ. pravomoćnom sudskom kaznenom presudom Općinskog suda u Samoboru proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom na štetu tužitelja jer je postavio fasadni bojler marke Vaillant u kupaonicu tužiteljeve kuće i pustio u rad isti iako je znao da ga u rad može pustiti samo ovlašteni serviser iz kojeg bojlera je istjecao plin uslijed čega je predmetnog dana došlo do eksplozije.

 

6. Nije sporno niti da je tužitelj kao naručitelj sa tuženikom kao izvođačem sklopio ugovor broj 03023 kojim se tuženik obvezao tužitelju obaviti radove radi priključenja tužiteljevog objekta na samoborski distribucijski sustav te ugovor broj 03023/I kojim se tuženik obvezao tužitelju izvesti unutarnju plinsku instalaciju u objektu tužitelja kao i da je dio radova iz tih ugovora od strane tuženika povjeren M. Đ. za izvođenje koji je u objektu tužitelja postavio fasadni bojler marke Vaillant te da je uzrok predmetne eksplozije bila nedovoljno zategnuta matica u unutrašnjosti bojlera zbog koje je istjecao plin u kupaonici tužitelja.

 

7. Među strankama sporno je tko je pustio predmetni bojler u rad pa time i tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja, je li tuženik kao glavni izvođač imao obvezu pustiti bojler u rad pa je li u sklopu toga M. Đ. povjerio taj posao, odnosno ako mu ga nije povjerio je li naknadno izričito ili prešutno odobrio ono što je uradio. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

8. Pošavši od utvrđenja, utemeljenog na nalazima i mišljenjima vještaka dipl. ing. V. B. i dipl. ing. S. B., da je do predmetne eksplozije došlo uslijed propuštanja plina i stvaranja visoke koncentracije istog u kupaonici tužitelja, a sve zbog puštanja u rad bojlera od strane neovlaštene osobe, da je pravomoćnom sudskom kaznenom presudom M. Đ. proglašen krivim što je neovlašteno pustio u rad predmetni bojler i na taj način počinio kazneno djelo opće opasne radnje za život i tijelo ljudi s teškom tjelesnom ozljedom na štetu tužitelja, kojom presudom je prvostupanjsku sud sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan sud prvog stupnja zaključio je da je M. Đ. odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja s time da je u tom dijelu u pogledu njega parnični postupak za naknadu štete pravomoćno i okončan.

 

9. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da je tužitelj sklopio sa tuženikom ugovor o postavljanju unutarnje plinske instalacije međutim da tužitelj nije dokazao da bi sa tuženikom ugovorio i puštanje u rad predmetnog bojlera što podrazumijeva puštanje plina u bojler i uključivanje bojlera u struju a da bi se plin pustio u bojler da je potrebno odvrnuti zaporni ventil, da iz provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da bi tuženik dao nalog M. Đ., kao svojem podizvođaču, da pusti u rad predmetni bojler sud prvog stupnja utvrdio je da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika sukladno odredbi čl. 611. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/94, 7/96 , 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO-a) za propuste u radu svog podizvođača. Nadalje, s obzirom da tužitelj tijekom postupka (niti nakon izričite upute Vrhovnog suda Republike Hrvatske) nije dokazao jer nije u spis dostavio niti eventualne pisane isprave niti predložio izvođenje kakvog personalnog dokaza iz kojeg bi sud mogao utvrditi da bi tuženik bilo izričito bilo konkludentno dao naknadno odobrenje za radnju puštanja bojlera u rad sud prvog stupnja utvrdio je da u konkretnom slučaju tuženik ne odgovara niti u smislu odredbe čl. 752. st. 2. ZOO za radnje podizvođača M. Đ., koji se u naprijed navedenim okolnostima konkretnog slučaja glede radnje puštanja bojlera u rad smatra poslovođom bez naloga jer je izostalo bilo kakvo naknadno odobrenje.

 

10. Posljedično navedenom sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja u odnosu na zahtjev za isplatu a tužbu u dijelu kojim traži da sud utvrdi da je tuženik solidarno dužan tužitelju isplatiti tražbinu kako je naloženo i dužniku M. Đ. pravomoćnim presudama donesenim u ovoj pravnoj stvari, zbog pomanjkanja pravnog interesa je odbacio.

 

11. Zaključak suda da tuženik tužitelju za predmetnu štetu ne odgovara u smislu odredbe čl. 752. st. 2. ZOO za sada ne može prihvatiti ovaj sud drugog stupnja.

 

12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, za koje je dao valjane i logične razloge, da tuženik nije dao nalog M. Đ., kao svojem podizvođaču, da pusti u rad predmetni bojler te da se M. Đ., u okolnostima konkretnog slučaja, u smislu odredbe čl. 752. st. 2. ZOO ne smatra nalogoprimcem već poslovođom bez naloga, osim ako nalogodavac naknadno ne odobri ono što je uradio. Dakle, sama okolnost da je podizvođač prouzročio štetu poduzimanjem radnji kojima prekoračuje nalog koji mu je tuženik kao izvođač dao ne oslobađa sama po sebi tuženika od odgovornosti za štetu ukoliko je naknadno odobrio poduzete radnje svog podizvođača.

 

13. Za utvrđenje u tom pogledu da tuženik nije naknadno odobrio izvršenje radova svog podizvođača te da posljedično tome ne postoji njegova odgovornost za utuženu štetu izostalo je odgovarajuće utvrđenje i obrazloženje činjenica vezanih uz okolnost da je prilikom priključenja objekta tužitelja i predmetnog bojlera na plinski distribucijski sustav Grada S. u kući tužitelja bio prisutan ovlašteni djelatnik tuženika odnosno činjenica da je isti bio prisutan puštanju trošila u rad u kući tužitelja te izdavanje priključnice, a na koju okolnost je izričito uputio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj ukidnoj odluci. 

 

14. Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa izostala naprijed navedena utvrđenja valjalo je prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja utvrditi će naprijed navedene odlučne činjenice u koju svrhu će ocijeniti izvedene dokaze na način određen čl. 8. ZPP i o predmetu spora ponovno odlučiti.

 

16. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

 

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

18. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

 

19. Za utvrđenje o pomanjkanju pravnog interesa tužitelja za donošenje deklaratorne presude kojom bi se utvrdilo da je ovdje tuženik dužan solidarno s M. Đ. platiti tužitelju predmetne iznose na ime naknade štete, sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju kao i o presuđenoj stvari u odnosu na troškove postupka.

 

20. Slijedom navedenog valjalo primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja u odnosu na pobijano rješenje i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

U Zagrebu 14. prosinca 2021.

                                                                                                                                 Predsjednik vijeća:

                                                                                                    Antoneta Valentić, v.r.