Pristupanje sadržaju
- 1 - I Kž 678/2018-6
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika K. L. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2018. broj K-34/2018., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja M. P., odvjetnika iz Z.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika K. L. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženik K. L. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te je na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 26. srpnja 2017. do 28. srpnja 2017.
2. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze nadoknaditi troškove kaznenog postupka.
3. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08-17 protiv optuženika K. L. je odbijena optužba zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11. te je odlučeno „Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 6. ZKP/08-17 te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava“.
4. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08-17), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku za počinjeno djelo izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem, adekvatnom vremenskom trajanju“.
5. Protiv presude se žali i optuženik K. L. po branitelju M. P., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 9. i 11. i stavka 2. ZKP/08-17 te zbog „netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“. Predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, ukine pobijanu presudu broj gornji od 01. Listopada 2018.g., te predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu broj gornji od 01. Listopada 2018.g., i istu preinači na način da okrivljenog K. L., oslobodi optužbe za kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanja – opisano u čl. 153 st. 1. KZ-a, počinjenog na štetu oštećene M. B.“.
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženika K. L. i njegovog branitelja M. P., odvjetnika iz Z., dok na sjednicu nije pristupilo uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19), održana u njegovoj odsutnosti.
9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika K. L. nisu osnovane.
10. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 9. i 11. ZKP/08-17, optuženik smatra da činjenični opis djela za koje je proglašen krivim pobijanom prvostupanjskom presudom ne proizlazi iz iskaza oštećenice M. B. te da je „podešavajući činjenični opis na nelogičan način … Županijsko državno odvjetništvo prekoračilo optužbu, no kako je sud prihvatio izmjenjeni činjenični opis Županijskog državnog odvjetništva, navodeći ga u izreci pobijane presude, to smatramo da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1. t. 9 ZPP-a, a sama presuda je u izreci i činjeničnom opisu proturječna je sa provedenim i utvrđenim dokazima, čime je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP-a“. Na ovakav način optuženik zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će riječi biti u nastavku ove presude.
10.1. Jednaka je situacija i s bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17, odnosno nezakonitim dokazima za koje optuženikova žalba ističe „da niti Županijsko državno odvjetništvo, a niti sud nije mogao pokloniti vjeru nikakvim sms porukama, koje su izmjenjivali oštećena, okrivljeni, njezina sestra D. B., te drugi svjedoci, jer iste sms poruke nisu niti vještačene, a niti je putem zrcalnih kopija utvrđena točnost i istinitost tih poruka, obzirom na činjenicu da se pomoću današnje tehnologije sms poruke mogu krivotvoriti“. Na ovakav način se ne dovodi u pitanje zakonitost, nego vjerodostojnost u tijeku postupka pročitanih poruka, što je također činjenično pitanje.
10.2. Pobijana presuda ispitana je u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08-19 i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti one na koje se poziva optuženik, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao jasne, potpune i detaljne razloge za svoja utvrđenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a do prekoračenja optužbe može eventualno doći od strane suda, a ne od strane državnog odvjetnika. Također na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.
11. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi u žalbi da je u pobijanoj presudi činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
11.1. Naime, protivno optuženikovim žalbenim navodima, činjenični opis djela za koje je on prvostupanjskom presudom proglašen krivim u potpunosti proizlazi iz iskaza oštećenice M. B., čiji je iskaz pravilno prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao istinit. Taj je iskaz jasan, detaljan i cjelovit te je sukladan s pročitanom pisanom dokumentacijom, odnosno izlistom poruka s mobitela i izlistom komunikacije koja se odvijala putem facebooka. Protivno navodima u optuženikovoj žalbi, izlist navedene komunikacije koji je pročitan u tijeku postupka ničim nije doveden u pitanje jer su i svjedoci s kojima se je oštećenica dopisivala potvrdili navedenu komunikaciju (svatko u onom dijelu u kojem se je dopisivao s oštećenicom), a i sam optuženik u svojoj obrani nije osporavao svoj dio komunikacije s oštećenicom.
11.2. Premda svi ispitani svjedoci svoja saznanja o predmetnom događaju crpe iz onoga što im je o tom događaju ispričala oštećenica, i njihovi iskazi posredno potvrđuju istinitost onog što o događaju iskazuje oštećenica. Naime, svi svjedoci potvrđuju da im je oštećenica o događaju pričala u odnosu na odlučne činjenice upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude. Pritom okolnost da je svjedokinja S. G. prilikom prvog ispitivanja znala manje detalja nego li prilikom drugog ispitivanja nema utjecaja na vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje, tim više što se ne radi o svjedokinji koja ima neposrednih saznanja o događaju, već o svjedokinji koja svoja saznanja o događaju koji se je odvijao između oštećenice i optuženika crpi upravo od oštećenice.
11.3. Niti činjenica da je oštećenica kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela tek protekom 50-ak dana od događaja te da nije odmah nakon tog događaja obavila liječnički pregled kod ginekologa nije od utjecaja na istinitost i vjerodostojnost njezinog iskaza niti ta činjenica upućuje na zaključak da oštećenica manipulira samim događajem, kako se to tvrdi u optuženikovoj žalbi. Naime, nije neuobičajeno, a niti životno nelogično da žrtve silovanja zbog srama i šoka ne prijave odmah da su silovane, osobito kada su žrtve njima poznatih i bliskih osoba. Niti okolnost „naprasno prekinute ljubavne veze“, prema ocjeni ovog suda, nije okolnost koja bi u konkretnoj situaciji nagnala oštećenicu da lažno tereti optuženika. Naime, iz njihove naknadne komunikacije putem poruka jasno proizlazi da je optuženik poduzimao sve korake ne bi li mu se oštećenica vratila, na što mu je ona jasno dala do znanja da joj se gadi, da je zaboravi i da za nasilje ne postoji opravdanje.
11.4. Niti ispitivanjem u svojstvu svjedoka liječnika ginekologa na okolnost „da li je moguće počiniti penetriranje ukrućenim spolovilom u vaginu oštećene, dok okrivljeni leži cijelim tijelom na oštećenoj i drži joj obje njene ruke iznad glave jednom svojom rukom, "šamara ju" i viče i galami na nju“, prema ocjeni ovog suda, ne bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje od onoga koje je pravilno i potpuno utvrđeno u tijeku postupka. Ovo prvenstveno stoga jer liječnik ginekolog nije osoba koja bi se trebala očitovati na navedene okolnosti, pri čemu ovakav način počinjenja djela nije niti neživotan niti nemoguć.
11.5. Stoga, imajući na umu da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, koje žalbenim tvrdnjama optuženika nisu dovedene u sumnju, nije osnovana njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08-17).
12. Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna zatvora od jedne godine neadekvatno odmjerena s obzirom na iskazanu upornost prilikom počinjenja djela od strane optuženika K. L., koju je prema ocjeni državnog odvjetnika trebalo cijeniti otegotnom te da u cilju prvenstveno postizanja specijalne, a potom i generalne prevencije, optuženiku treba izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.
12.1. Optuženik se ne žali zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj sud postupio sukladno članku 478. ZKP/08-19.
12.2. Premda je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni nije trebao optuženiku uzeti u obzir okolnost da ga je, prema njegovim navodima, oštećenica te večeri ignorirala, a potom po dolasku u njegov stan započela s njim „seksualnu predigru“, u kojoj su se ljubili, dodirivali i skinuli, da bi sve to naglo prekinula, pokazujući na taj način da ne želi s njim seksualni odnos, uzevši u obzir ostale okolnosti na strani optuženika, prvenstveno njegovu dosadašnju neosuđivanost, pri čemu način počinjenja djela, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ni po čemu ne odstupa od uobičajenog načina počinjenja ovakvih kaznenih djela, a uz izostanak naročito izraženih, kako olakotnih, tako i otegotnih okolnosti na optuženikovoj strani, opravdano je izricanje minimalne kazne propisane za ovo kazneno djelo. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, upravo kazna zatvora od jedne godine kazna koja će utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
12.3. S obzirom na sve navedeno, nije bilo mjesta prihvaćanju niti žalbe državnog odvjetnika, a niti optuženikove žalbe u odnosu na izrečenu kaznu zatvora,
13. Stoga je, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, žalbe državnog odvjetnika i optuženika K. L. trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08-19 odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. prosinca 2021.
Damir Kos, v.r.