- 1 -              III Kr 140/2021-3

Broj: III Kr 140/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika F. Č. zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 14. siječnja 2021. broj K-317/2020-37 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2021. broj Kž-402/2021-7, u sjednici održanoj 14. prosinca 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika F. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 14. siječnja 2021. broj K-317/2020-37 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2021. broj Kž-402/2021-7 osuđenik F. Č. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11 za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 mjeseci i zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 mjeseca. Na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. listopada 2020. do 14. siječnja 2021.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) osuđeniku je naloženo da naknadi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna, trošak stalnog sudskog vještaka dr. sc. V. S. u iznosu od 2.700,00 kuna, odnosno ukupno 4.200,00 kuna u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Istom presudom osuđenik je, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik po branitelju S. M., odvjetniku u P., zbog povrede „predviđene u čl. 468. st. 1. t. 4. ZKP/08, obzirom je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08)“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine drugostupanjsku presudu, te predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje i odluku“ i da se odgodi izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o zahtjevu podnositelja.

5. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08.

6. Zahtjev nije osnovan.

6.1. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je pobijanom presudom ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08, koju obrazlaže na način da je „činjenični opis djela koje se osuđeniku stavljalo na teret pogrešno pravno kvalificiran kao kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ/11“.

6.2. Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je osuđenik, s ciljem da ga dovede u ponižavajući položaj i da ga ustraši i uznemiri, u centru u P. fizički napao žrtvu B. B. za vrijeme dok je trčao na pokretnoj traci i zadao mu pritom metalnom šipkom tjelesne ozljede u predjelu glave i tijela, govoreći pri tome da će ga ubiti. Iz tih činjeničnih navoda, uz kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 koje osuđenik niti ne pobija zahtjevom, proizlaze sva bitna obilježja i kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11 pa su sudovi, protivno tvrdnji podnositelja zahtjeva, u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom kaznenog zakona, osuđenika uz kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 proglasili krivim i osudili i za kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11.

6.3. U preostalom dijelu zahtjeva navodima da „podnositelj zahtjeva nije nasrnuo na oštećenika s ciljem da ga nasiljem dovede u ponižavajući položaj već isključivo s ciljem da od sebe otkloni učestale protupravne napade i provokacije od strane oštećenika“ te da „nasilje kao modalitet počinjenja kaznenog djela mora u osnovi biti nemotivirano, a u svakom slučaju bez ikakvom povoda od strane žrtve“, osuđenik sadržajno nastoji dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a po tom osnovu se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

7. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08.

Zagreb, 14. prosinca 2021.