1                                                                   

Gž-959/2020-2

 

          

            Republika Hrvatska

       Županijski sud u Karlovcu

                    Karlovac                                                                             Gž-959/2020-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1.F. Š., pok. I.1 iz B., OIB … i 2. L. Š. pok. I.1, P. B., OIB …, oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i Partneri d.o.o. u Š., protiv tuženog R. B. pok. I.2, G. D. OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i R. j.t.d. iz Š., radi utvrđenja prava vlasništva, ispravka uknjižbe i predaju u vlasnički posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-887/2018 od 2. studenog 2020., u sjednici vijeća 14. prosinca 2021. 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Usvaja se žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-887/2018 od 2. studenog 2020. preinačava i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine katastarske oznake čest. zem. 341/25 K. O. K., svaki za ½ dijela, pa se ovlašćuju da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoja imena za 1/2 dijela uz istodobni izbris sa imena tuženika.

2. Dužan je tuženik predmetnu nekretninu predati tužiteljima u nesmetan vlasnički posjed sve u roku od 15 dana.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 02. studenog 2020. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

 

              Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da nadoknade tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-887/2018 od 2. studenog 2020., presuđeno je:

              "1. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine katastarske oznake čest. zem. 341/25 K. O. K., svaki za ½ dijela, pa se ovlašćuju da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoja imena za 1/2 dijela uz istodobni izbris sa imena tuženika.

 

2. Dužan je tuženik predmetnu nekretninu predati tužiteljima u nesmetan vlasnički posjed sve u roku od 15 dana.

 

3. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 14.220,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 02. studenog 2020. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

 

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 8. i članka 354. stavak 2. točka 11. Ističe da je u zemljišnim knjigama intabuliran kao vlasnik utužene nekretnine pa se poziva na odredbu iz članka 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Smatra da je teret dokaza u predmetu isključivo na tužiteljima, predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva na kč.br. 341/25 k.o. K. (svakog u ½ dijela), zahtjev za uknjižbu suvlasništva u zemljišnim knjigama, kao i zahtjev za predaju nekretnine u posjed.

 

6. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelji svoj zahtjev za utvrđenje vlasništva temelje na nasljeđivanju prednika oca – I. Š., koji je vlasništvo nekretnine stekao nasljeđivanjem svog oca F. A., a ovaj je vlasništvo stekao diobom sa bratom L. Š., kao i na tvrdnji da drugi djelbenik (L. Š.) nije mogao navedenu nekretninu prodati prednicima tuženika prema Kupoprodajnom ugovoru od 10. svibnja 1956., obzirom mu ista u diobi nije ni pripala.

 

7. Sadržajno se radi o tužbi normiranoj odredbom iz članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 140/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZOVIDSP). Prema navedenoj odredbi onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja svoje stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

 

7.1. Prema odredbi iz članka 166. stavak 2. ZOVIDSP predmnijevanom vlasnikom je njegov zahtjev predati posjed svaki posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što se ne može označiti svoga prednika ili može samo sumnjivog, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtjeva posjed stvari bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao i on.

 

7.2. Prema odredbi iz članka 166. stavak 4. ZOVIDSP predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegovog zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. toga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošten odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje onu što je za pravovlasničku tužbu ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti sa pravnom naravi tužbe predmnijevanog vlasnika.

 

8. Obzirom na citirane odredbe ZOVIDSP-a 1. i 2. tužitelji su prije svega trebali dokazati svoje jače pravo na posjed.

 

              9. Ispitavši zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka, nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

              10. Pobijana odluka nije proturječna stanju spisa, može se ispitati, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu tuženik upućuje u žalbi.

 

              11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud je naime ocijenio sve izvedene dokaze, svakog zasebno i sve u zajedništvu, te je na temelju ocjene izvedenih dokaza pravilno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovome predmetu.

 

              12. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je L. Š. (brat djeda tužitelja F. A.) kupoprodajnim ugovorom od 10. svibnja 1956. prodao predniku tuženika A. B. nekretnine …."zvane M. zvatu Ž." …, da je prednik tuženika A. B. pri reviziji posjeda 1954. godine upisao kao posjednik dijela kč.br. 341/2 k.o. K. u površini od 1000 m2, a potom su kao posjednici upisivani njegovi nasljednici.

 

              13. Tuženik u ovom predmetu R. B. u predmetu pred Općinskim sudom u Šibeniku poslovni broj P-1369/07 koji je vođen protiv  1.tužene S. B. i Republike Hrvatske utvrđen je vlasnikom dijela kč.br. 341/2 k.o. K. koji je na skici očevida od 3. studenog 2009. izrađene po mjerničkom vještaku označen slovima A-B-C-D ukupne površine 2082 m2. Presuda P-1369/2007 pravomoćna je 6. rujna 2011. (pravomoćnost vidljiva iz stanja eSpisa).

 

              14. Na temelju navedene presude izvršeno je cijepanje kč.br. 341/2 te je nastala utužena čestica kč.br. 341/25, a tuženik je upisan kao vlasnik navedene nekretnine u zemljišnim knjigama.

 

              15. Nadalje, u postupku je utvrđeno da su 1. i 2. tužitelji u ovome predmetu kao 1. i 2. tužitelji u predmetu Općinskog suda u Šibeniku broj P-1893/2007 vodili postupak protiv tužene Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva, te su utvrđeni svaki u ½ dijela suvlasnicama dijela kč.br. 341/2 k.o. K. i to dijela koji na skici očevida izrađene po mjerničkom vještaku je označen slovima A-B-C-D-A i ukupne površine od 2571 m2. Presuda je pravomoćna 4. siječnja 2012. (pravomoćnost vidljiva iz stanja eSpisa). 

 

              16. Dio kč.br. 341/2 površine 2571 m2 nije formiran kao posebna čestica, parcelacija nije izvršena jer se tuženik istoj protivio.

 

              17. Provedenim geodetskim vještačenjem (koje stranke nisu osporavale) utvrđeno je da je kč.br. 341/25 stvarne površine 2257 m2 a ne 2085 m prema izmjeri u predmetu Općinskog suda u Šibeniku broj P-1369/07.

 

              18. Utvrđeno je da prijepor u predmetu P-1369/07 označen na skici očevida po vještaku Š. odgovara prijeporu u predmetu P-1893/07 određenom po vještaku K. V., uz razliku u površini, time da ni u jednom od navedenih predmeta površina prijepora nije pravilno određena, ona ne iznosi 2085 m2 ni 2257 m2, već je pravilna površina prijepora od 2352 m2.

 

              19. Navedeno znači da su 1. i 2. tužitelji i tuženik u različitim parnicama, vođenim pred istim sudom dijelom i u odnosu na istog tuženika (Republiku Hrvatsku) utvrđeni vlasnicima dijela kč.br. 341/1, odnosno vlasnicima 341/25.

 

20. Pravni temelj stjecanja tuženika u predmetu po presudi P-1369/07 je nasljeđivanje djeda A. B. koji je navedenu nekretninu kupio od L. Š., a u presudi P-1893/07 pravni temelj stjecanja tužitelja bilo je nasljeđivanje prednika oca Ive koji je nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca F.-A., koji je nekretninu stekao u diobi sa bratom L. Š..

 

21. Tužitelji i tuženici u predmetu stekli su prema tome vlasništvo sporne nekretnine na temelju odluke sudske vlasti, a tuženik se u zemljišnim knjigama intabulirao kao vlasnik navedene nekretnine, i nekretninu drži u posjedu (kako to proizlazi iz navoda tužitelja u tužbi).

 

              22. Kada se radi o stjecanju vlasništva na temelju sudske odluke nije bilo potrebno raspravljati o pitanju savjesnosti ili nesavjesnosti stranaka u postupku, slijedom čega svi navodi prvostupanjskog suda, kao i žalbeni navodi o prodaji nekretnine po L. Š. nisu relevantni (upućuje se na pravni stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x -663/13 od 19. veljače 2014.)

 

              23. Međutim, ovaj sud ipak još smatra potrebnim napomenuti da je posjed tuženika pravomoćnošću presude P-1369/07 postao vlasnički posjed, a iz stanja spisa nije vidljivo, niti su tužitelji tvrdili da bi eventualno pokretali postupke radi smetanja posjeda protiv tuženika.

 

              24. Obzirom na izneseno pravilnom primjenom materijalnog prava i to citirane odredbe iz članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima trebalo je tužbeni zahtjev odbiti. 

             

25. Slijedom navedenog u skladu sa odredbom iz članka 373. stavak 3. ZPP-a žalba tuženika je usvojena, a pobijana odluka preinačena.

 

              26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa odredbom iz članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

              27. Trošak tuženika određen je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) i sastoji se od sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (vps 11.000,00 kn) zatim od troškova zastupanja na ročištu od 25. veljače 2019., 12. travnja 2019., 1. rujna 2020. i 25. rujna 2020. za svako ročište 100 bodova po Tbr. 9.1. Tarife te od troška zastupanja na ročištu 22. studenog 2018. te 25. veljače 2020. za svako ročište 50 bodova po Tbr. 9.2. Tarife. Sveukupno trošak zastupanja tuženika iznosi 600 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn čini parnični trošak od 6.000,00 kn. Kada se ovaj trošak uveća za iznos PDV-a od 25% (1.500,00 kn) to parnični trošak tuženika iznosi 7.500,00 kn.

 

              28.  Obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.

 

U Karlovcu 14. prosinca 2021.

                                                                                                                                                                                                   

       Predsjednik vijeća

       Alenka Laptalo,v.r.