REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-2843/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja Z. J., OIB …, iz Š., , kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tužene
P. b. Z. d.d., OIB …, iz Z., koju
zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., B. & V. u S., radi
utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada
2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave, dana 13. prosinca

2021.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba
iz članka 1. Ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007., zaključenog
između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje
iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 129.653,73 CHF, po
srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, odredba
iz članka 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF
(mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), odredba iz članka 5. u dijelu u
kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a
naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan
plaćanja kamate, odredba iz članka 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata
iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem
tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, odredba iz čl. 7. u
dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu od 129.653,73 CHF i kamata iz
toč. 4. ovog Ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je
sastavni dio ugovora.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba
iz članka 4. Ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007., zaključenog
između tužitelja i tužene u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa
promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno sukladno broju
grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita, odredba iz čl. 7.2. u dijelu u
kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora
korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati
tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog
Ugovora.

2 P-2843/2019

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 156.299,71
kuna, s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.
prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet)
postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja zatezna kamata teče od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to:

- na iznos od 8,45 kn od 31. ožujka 2007.
- na iznos od 284,81 kn od 31. kolovoza 2007.
- na iznos od 229,78 kn od 30. rujna 2007.
- na iznos od 225,91 kn od 31. listopada 2007.
- na iznos od 269,08 kn od 30. studenog 2007.
- na iznos od 246,45 kn od 31. prosinca 2007.
- na iznos od 300,43 kn od 31. siječnja 2008.
- na iznos od 614,96 kn od 29. veljače 2008.
- na iznos od 675,26 kn od 31. ožujka 2008.
- na iznos od 575,90 kn od 30. travnja 2008.
- na iznos od 554,01 kn od 31. svibnja 2008.
- na iznos od 586,42 kn od 30. lipnja 2008.
- na iznos od 522,04 kn od 31. srpnja 2008.
- na iznos od 525,68 kn od 31. kolovoza 2008.
- na iznos od 563,67 kn od 30. rujna 2008.
- na iznos od 882,04 kn od 31. listopada 2008.
- na iznos od 667,33 kn od 30. studenog 2008.
- na iznos od 896,50 kn od 31. prosinca 2008.
- na iznos od 951,28 kn od 31. siječnja 2009.
- na iznos od 966,73 kn od 28. veljače 2009.
- na iznos od 918,20 kn od 31. ožujka 2009.
- na iznos od 925,91 kn od 30. travnja 2009.
- na iznos od 862,70 kn od 31. svibnja 2009.
- na iznos od 808,74 kn od 30. lipnja 2009.
- na iznos od 877,57 kn od 31. srpnja 2009.
- na iznos od 909,12 kn od 31. kolovoza 2009.
- na iznos od 905,60 kn od 30. rujna 2009.
- na iznos od 875,47 kn od 31. listopada 2009.
- na iznos od 931,82 kn od 30. studenog 2009.
- na iznos od 972,94 kn od 31. prosinca 2009.
- na iznos od 1.039,05 kn od 31. siječnja 2010.
- na iznos od 1.021,83 kn od 28. veljače 2010.
- na iznos od 1.107,20 kn od 31. ožujka 2010.
- na iznos od 1.088,54 kn od 30. travnja 2010.
- na iznos od 1.127,50 kn od 31. svibnja 2010.
- na iznos od 1.385,95 kn od 30. lipnja 2010.
- na iznos od 1.268,66 kn od 31. srpnja 2010.
- na iznos od 1.415,44 kn od 31. kolovoza 2010.
- na iznos od 1.368,24 kn od 30. rujna 2010.

3 P-2843/2019

- na iznos od 1.268,30 kn od 31. listopada 2010.
- na iznos od 1.313,06 kn od 30. studenog 2010.
- na iznos od 1.545,47 kn od 31. prosinca 2010.
- na iznos od 1.385,28 kn od 31. siječnja 2011.
- na iznos od 1.443,41 kn od 28. veljače 2011.
- na iznos od 1.365,31 kn od 31. ožujka 2011.
- na iznos od 1.377,05 kn od 30. travnja 2011.
- na iznos od 1.575,31 kn od 31. svibnja 2011.
- na iznos od 1.595,69 kn od 30. lipnja 2011.
- na iznos od 1.857,13 kn od 31. srpnja 2011.
- na iznos od 1.616,36 kn od 31. kolovoza 2011.
- na iznos od 1.480,07 kn od 30. rujna 2011.
- na iznos od 1.463,07 kn od 31. listopada 2011.
- na iznos od 1.450,95 kn od 30. studenog 2011.
- na iznos od 1.510,85 kn od 31. prosinca 2011.
- na iznos od 1.573,85 kn od 31. siječnja 2012.
- na iznos od 1.578,60 kn od 29. veljače 2012.
- na iznos od 1.536,36 kn od 31. ožujka 2012.
- na iznos od 1.557,27 kn od 30. travnja 2012.
- na iznos od 1.577,00 kn od 31. svibnja 2012.
- na iznos od 1.545,67 kn od 30. lipnja 2012.
- na iznos od 1.556,20 kn od 31. srpnja 2012.
- na iznos od 1.538,55 kn od 31. kolovoza 2012.
- na iznos od 1.493,69 kn od 30. rujna 2012.
- na iznos od 1.541,07 kn od 31. listopada 2012.
- na iznos od 1.567,20 kn od 30. studenog 2012.
- na iznos od 1.558,08 kn od 31. prosinca 2012.
- na iznos od 1.456,62 kn od 31. siječnja 2013.
- na iznos od 1.543,05 kn od 28. veljače 2013.
- na iznos od 1.547,22 kn od 31. ožujka 2013.
- na iznos od 1.510,87 kn od 30. travnja 2013.
- na iznos od 1.414,11 kn od 31. svibnja 2013.
- na iznos od 1.411,53 kn od 30. lipnja 2013.
- na iznos od 1.432,41 kn od 31. srpnja 2013.
- na iznos od 1.471,53 kn od 31. kolovoza 2013.
- na iznos od 1.531,36 kn od 30. rujna 2013.
- na iznos od 1.500,53 kn od 31. listopada 2013.
- na iznos od 1.518,26 kn od 30. studenog 2013.
- na iznos od 1.538,50 kn od 31. prosinca 2013.
- na iznos od 1.082,66 kn od 31. siječnja 2014.
- na iznos od 1.105,05 kn od 28. veljače 2014.
- na iznos od 1.098,27 kn od 31. ožujka 2014.
- na iznos od 1.072,01 kn od 30. travnja 2014.
- na iznos od 1.061,29 kn od 31. svibnja 2014.
- na iznos od 1.064,14 kn od 30. lipnja 2014.
- na iznos od 1.098,09 kn od 31. srpnja 2014.
- na iznos od 1.122,77 kn od 31. kolovoza 2014.
- na iznos od 1.117,18 kn od 30. rujna 2014.
- na iznos od 1.140,77 kn od 31. listopada 2014.
- na iznos od 1.157,29 kn od 30. studenog 2014.

4 P-2843/2019

- na iznos od 1.148,50 kn od 31. prosinca 2014.
- na iznos od 1.160,24 kn od 31. siječnja 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 28. veljače 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 31. ožujka 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 30. travnja 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 31. svibnja 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 30. lipnja 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 31. srpnja 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 31. kolovoza 2015.
- na iznos od 1.160,24 kn od 30. rujna 2015.
- na iznos od 43.485,48 kn od 30. rujna 2015.

IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog
postupka u iznosu od 22.476,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče
od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 6. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene
radi utvrđenja ništetnih odredbi sadržanih u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu
broj … od 26. veljače 2007. koji je sklopio s tuženom te radi isplate iznosa
od 158.893,71 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog
iznosa u vremenu od 31. ožujka 2007. do 8. prosinca 2015. do isplate, a sve uslijed
označenih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o jednostrano
promjenjivoj kamatnoj stopi. Navodi kako je tužena u predmetnom, unaprijed
formuliranom standardiziranom ugovoru, ugovorila valutnu klauzulu u valuti švicarski
franak, time da je otplatu kredita vezala uz ovu valutu te označila kamatnu stopu u
iznosu od 4,20% godišnje te ugovorila kako je kamatna stopa promjenjiva i ovisi jedino
i isključivo o jednostranoj odluci same banke, bez navođenja egzaktnih, jasnih i
provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Smatra kako je na ovaj način
ugovoren odnos stranaka koji ima za posljedicu nejednakost u njihovim pravima i
obvezama, uz napomenu kako tužena prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije s
tužiteljem pojedinačno pregovarala, niti utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna
parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, što je u suprotnosti s
odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu
savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti
zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u Zakonu o zaštiti potrošača, stoga je
prouzročena neravnoteža položaja ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Dodaje
kako je zbog ovakvog postupanja tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen
sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa
potrošača, a time i ovdje tužitelja. Postupajući po žalbi tuženika, Visoki Trgovački sud
RH svojom je presudom broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrdio prvostupanjsku
presudu kojom je utvrđeno da je tužena P. b. Z. d.d. (tužena pod 2 u
tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći u potrošačkim
ugovorima o kreditu nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita
kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom

5 P-2843/2019

odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Dodaje kako
je presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 kojom je utvrđeno da
je P. b. Z. d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008.
povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o
kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe po kojima je
švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme
sklapanja tih ugovora banka nije u cijelosti informirala korisnike kredita o svim
potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj
obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana, a
što je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim
odnosima. Na kraju navodi kako je na temelju dokumentacije iz predmetnog kredita
izrađen izračun utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih
mjesečnih iznosa, kako s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, tako i s osnova
ništetne odredbe o jednostavno promjenjivim kamatama, a radi se o iznosu od

158.893,71 kn (115.134,66 kn na ime razlike anuiteta i 43.759,05 na ime razlike
glavnice) koji je tužena neosnovano stekla do 30. rujna 2015.

2. U svom odgovoru od 17. ožujka 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i
visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare potraživanja. U bitnom
navodi kako je u konkretnom slučaju postupala u skladu s važećim zakonskim
odredbama, odnosno u skladu s Zakonom o bankama, Zakonom o kreditnim
institucijama pa i Zakonu o zaštiti potrošača, te kako su stranke, u skladu s odredbama
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, dana 8. prosinca

2015. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj …. Na ovu okolnost navodi
kako je predmetni ugovor u CHF prestao postojati nakon što je konvertiran u valutu
EUR, stoga po tom pravnom poslu ne može biti više nikakvih potraživanja i zahtjeva,
pogotovo što je utvrđen iznos pretplate u visini od 5.867,97 EUR, koja je priznata
tužitelju na ime budućih anuiteta koji će dospijevati po novom otplatnom planu.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetnog ugovora o
kreditu od 26. veljače 2007. i njegovog dodatka od 8. prosinca 2015., vlasničkog lista
od 26. studenog 2015., otplatne tablice od 26. veljače 2007. i plana otplate, uplate po
kreditu od 14. svibnja 2019., knjigovodstvene kartice … od 14. svibnja 2019.,
obavijesti i izvatka otvorenih stavki na dan 30. rujna 2015. od 11. studenog 2015.,
izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015., plana otplate na dan 30. rujna 2015., Općih
uvjeta poslovanja tužene iz listopada 2004. te pregledom nalaza sudskog vještaka za
financije i računovodstvo Z. C. od 10. lipnja 2021. s prilozima. Preostali
dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine
tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare
potraživanja.

7. Pregledom ugovora o kreditu broj … od 26. veljače 2007. razvidno
je kako je tužitelj Z. J., kao korisnik kredita, sklopio s tuženom P.

6 P-2843/2019

b. Z. d.d. kredit za kupnju stambenog objekta, koji mu je u skladu s člankom

1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 129.653,73 CHF prema srednjem
tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita, uz kamatu koja
je u skladu s člankom 4. utvrđena u visini od 4,20% godišnje, a čija se visina može
promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita,
s tim da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom
banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope
sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku
procjene. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, a sadržana je u anuiteta i s njima
zajedno dospijeva na naplatu. Odredbom iz čl. 5. propisano je kako se kamata
obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
banke važeće na dan plaćanja kamate, dok je u čl. 6. ugovoreno kako će na dospjele
nepodmirene obveze banka za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati
kamatu koja je promjenjiva u skladu s propisima, a također se obračunava u CHF te
naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan
plaćanja kamate. Člankom 7. stranke su ugovorile kako se kredit u iznosu od

129.653,73 CHF i kamata iz članka 4. ugovora otplaćuju u 360 jednakih mjesečnih
anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

8. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03)
koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra
nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno
načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza
ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi
nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane
trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o
odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan
dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed
sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a
ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati
bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

9. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne
obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl.

272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili
su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća,
nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje
odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

10. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe
sadržane u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj … od 26. veljače
2007. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije
svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih
banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika
kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-
1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike
Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja

2018. Tim odlukama utvrđeno je kako je P. b. Z. d.d. (označena kao

7 P-2843/2019

tužena pod 2) u vremenu od 10. rujna 2003., odnosno od 1. studenog 2004. do 31.
prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita,
zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da
je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica te da je ugovorena
redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovoren obveze promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora,
kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim
za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u
svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu
u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz
članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca

2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača
(NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi,
presudom je naloženo svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim
postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi
kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski
franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u
iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku
koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa
redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu
zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili
slično buduće postupanje.

11. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe
mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude
kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija
koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti
bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su
utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni
kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti
vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je
cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u
postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu
postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje
ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu
je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj
kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu,
sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim
potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov
sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju
objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog
sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u
pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku
kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog

8 P-2843/2019

prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu
dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

13. U konkretnom slučaju, utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time
neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala
i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i tužitelju, kao budućem korisniku
kredita, po službenim osobama davala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput
odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez
posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti
posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i
vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope,
odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i
nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili
razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme
sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije
bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena tužitelju dostavljala podatke
iz kojih je bilo razvidno mijenjanje početno ugovorene kamatne stope, ali korisnik
kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene.

14. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj
stopi, sadržane u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. predmetnog ugovora o kreditu imale su za
posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu
tužitelja kao korisnika kredita, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt
ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva. Tužena u svom odgovoru ističe kako
tužitelj činjenicom sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu broj … od 8.
prosinca 2015. nema pravni interes utvrđivati ovdje sporne ugovorne odredbe
nepoštenim i ništetnim, niti na toj osnovi zahtijevati isplatu preplaćenog novčanog
iznosa, kako po tečaju, tako i po kamatnoj stopi, koji su se mijenjali u tijeku otplate
kredita, međutim takav stav ovaj sud smatra pogrešnim. Naime, dostavljeni Dodatak
predstavlja ispunjenje zakonske obveze tužene koja je postupila u skladu s odredbom
iz članka 19. e ZIDZPK i odnosi se na konverziju ugovora iz valute CHF u valutu EUR,
a predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj
klauzuli i promjenjivoj kamati te zahtjev za isplatom razlike na ime preplaćenih anuiteta
uslijed promjene početnog tečaja CHF i promjene početne kamatne stope. Dakle,
pogrešno je pravno shvaćanje tužene kako se nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o
kreditu ne može tražiti utvrđenje ništetnih pojedinih odredbi osnovnog ugovora, ukoliko
bi te odredbe bile nepoštene primjenom citiranih odredbi ZZP/03. Sklapanjem Dodatka
stranke su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne
stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o
raspolaganju pretplatom, što istodobno ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni
interes za utvrđenjem pojedinih odredbi osnovnog ugovora ništetnim. Ovo iz razloga
što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog
posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni u slučaju naknadnog otklanjanja uzroka
ništetnosti, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja. U svakom
slučaju, konverzija nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev, jer se važećim
zakonskim odredbama, a ni Dodatkom ugovora od 8. prosinca 2015., ne spominje
način rješavanja ništetnih odredbi osnovnog ugovora, već izjednačava položaj
korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, s položajem u kojem bi bio da su
sudionici ugovorili kredit u valuti EUR. Slijedom iznijetog, ovim naknadnim pravnim
poslom utvrđena je kamatna stopa i obveza korisnika kredita za ubuduće, bez

9 P-2843/2019

rješavanja pitanja preplaćenih iznosa kroz ovdje utuženo razdoblje s osnove
promjenjive kamate i valutne klauzule vezane za CHF, a do koje je pretplate došlo
upravo zbog nepoštenog postupanja tužene koje je utvrđeno ništetnim. Konačno,
činjenica sklapanja Dodatka sama po sebi ne ukazuje da bi tužitelju bio vraćen novčani
iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorene
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope niti da je
vraćen iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF. Dakle,
unatoč sklopljenom Dodatku, nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti i nepoštenih
pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a u ovom slučaju te odredbe sadržane su u
člancima 1., 4., 5., 6. i 7. i u skladu s iznesenim, imale su za posljedicu značajnu
neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika
kredita, odnosno potrošača. U takvim okolnostima, označene odredbe bile su
nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i
nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra
ništetnim, radi čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude.

15. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi
ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima u skladu s gore označenim
ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno
ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, odnosno na okolnost osnovanosti
visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za
financije i računovodstvo Z. C., koji je u tu svrhu imao na raspolaganju
predmetni spis i njemu priloženu dokaznu građu.

16. U svom vještvu od 10. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim
ugovorom tužena odobrila tužitelju iznos od 129.653,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju kreditora za tu valutu važećem na dan korištenja kreditnih
sredstava, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,20% te se kredit otplaćuje u
360 mjesečnih anuiteta koji dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u
kalendarskom mjesecu, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za
CHF na dan plaćanja. Također je utvrdio kako su stranke 8. prosinca 2015. sklopile
Dodatak predmetnom Ugovoru kojim je reguliran postupak konverzije tog kredita, iz
kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u
kunama s valutnom klauzulom u EUR. Uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i
podatke, vještak utvrđuje kako je od dospijeća prvog anuiteta po predmetnom kreditu

31. ožujka 2007. do konverzije 30. rujna 2015. tužitelj pretplatio tuženoj iznos od

156.299,73 kn i to po osnovi anuiteta iznos od 112.814,25 kn, a po osnovi glavnice
iznos od 43.485,48 kn, uz napomenu kako je očitom pogreškom prilikom pisanja
vještak iskazao zbroj od 156.269,73 kn, umjesto točnog 156.299,73 kn. Iznesene
podatke prikazao je po mjesecima u tablici priloženoj uz svoj nalaz i mišljenje, a na
njegov nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan
pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade vještva, niti su
ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz,
uz napomenu kako je vještak postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog
spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

17. Podneskom od 13. rujna 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev
usklađujući ga s nalazom vještaka, odnosno zahtijevajući isplatu iznosa od 156.299,71
kn, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine,

10 P-2843/2019

odnosno od trenutka pretplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a sve na način koji je sadržajno istovjetan točki III izreke ove presude.

18. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare, valja navesti kako se on drži
neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako
je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što
je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske
odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek
zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih
interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka
i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je
parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim
brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru
potraživanja od pet godina počinje teći od označenog dana, što znači da u odnosu na
zahtjev tužitelja sadržan u predmetnoj tužbi zaprimljenoj 6. lipnja 2019. nije nastupila
zastara potraživanja.

19. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što
je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga
predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan
zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog novčanog iznosa,
zajedno sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO
i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u
točki III izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 6. lipnja 2019. i dva obrazložena podneska
od 24. ožujka i 13. rujna 2021. te zastupanja na ročištima održanim 31. ožujka i 14.
lipnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8.
toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,
NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Dakle, priznat mu je iznos od

12.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od

3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 3.851,00 kn (iznos od 1.939,00 kn
sudske pristojbe tužbe i 1.912,00 kn sudske pristojbe ove presude).

21. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužitelja u iznosu od 22.476,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče
od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki IV izreke presude.

Split, 13. prosinca 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.