1                   Poslovni broj: 18 UsI-1443/21-4

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

 

 

U   I M E  R E P U BL I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja I. M., pok. J. iz G. B. .., .. H., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., Zagreb, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dana 10. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I.Tužba se uvažava.

II.Poništava se rješenje tuženika, Klasa: UP/II-561-01/21-01/3, Urbroj: 512-2501-21-2 od 9. veljače 2021.

III.Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.“

 

 

Obrazloženje

 

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-561-01/21-01/3, Urbroj: 512-2501-21-2 od 9. veljače 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/19-01/628, Urbroj: 512M2-6501-20-4 od 03. prosinca 2020. a kojim rješenjem je odbijen zahtjev  tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima  Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 05. kolovoza 1990. do 01. studenog 1991.

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj osporava citirano rješenje tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga. Naime, u tužbi se u bitnome navodi kronologija upravnog postupka odnosno dijelom se citiraju obrazloženje osporavanog rješenja tuženika te obrazloženje prvostupanjskog rješenja.  Nadalje se navodi da, iako je nesporna činjenica da u službenoj evidenciji nema podataka o pripadnosti tužitelja ONZ MZ B., što da u konačnici nije njegova krivnja, te isti zbog toga ne smije biti uskraćen pri ostvarivanju svojih prava, to da ne znači da u stvarnosti tužitelj nije bio pripadnik ONZ MZ B.. Iz pobijanog rješenja da nije razvidno da li je tužitelj uopće saslušan, kao ni koje poslove je i gdje obavljao u vremenu za koje traži status hrvatskog branitelja, a također da nisu saslušani ni tamo predložení svjedoci na predmetnu okolnost, što da upućuje na teške povrede upravnog postupka, odnosno odredaba ZUP-a od strane prvostupanjskog tijela. Tužitelj da je u svom iskazu u bitnome izjavio da je pristupio naoružanom odredu NZ MZ B. dana 05.08.1990. i obavljao tražene zadaće do 01.11.1991.godine. U razdoblju za koje je tražio status hrvatskog branitelja je obavljao aktivnosti organiziranja sela u stražama i obrana vitalnih objekata, osiguranje brane HE P. (sa sjeverne strane) i sudjelovanje u obrani grada S. (sudjelovanje u blokadama vojarni) kao i miniranje T. (sjeverna strana brane HE P.). Kao pripadnik naoružanih odreda NZ MZ B. osobno je preuzeo 8 pušaka Kalašnjikov,4 puške M-48,2 malokalibarske puške i 2 pištolja 7,65,kao i radio stanicu. Kao pripadnik naoružanog odreda NZ MZ B. neposredno je borbeno djelovao, odnosno pružao oružani otpor agresoru (u V. na crti bojišnice, 18.-19. rujna 1991.)kao i kod blokade ex vojarne T. A., blokada pod granatama prolaza T.sa 6 kamiona sa materijalom i plinskim bocama, te je sudjelovao u izviđačko-diverzantskoj akciji B. D. (po povlačenju snaga iz V.). Nadalje se u tužbi citira odredba članka 3. stavak 1. točka b. te stavak 2. istog članka Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19-dalje ZHBDR) te odredba članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine", br.47/09 – dalje ZUP) te se pojašnjava da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru odnosno naoružan lovačkim naoružanjem i pripravan za borbeno djelovanje te da je vršio poslove osiguranja vitalnih objekata. Cijelo to vrijeme da je bio pod oružjem sa bojevnim streljivom na dužnosti u cilju kontrole i zaprečavanja prolaska agresora na prometnim punktovima, odnosno u svrhu zaprečivanja prolaska tenkova i bojnih vozila bivše ,,JNA", da je kontrolirao prometne pravce od kuda je prijetila opasnost od prolaska agresora, te pratio pokrete neprijatelja, da je  bio pripadnik jedinog naoružanog odreda narodne zaštite na tom području odnosno da je obavljao poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja (neposredno je borbeno djelovao, odnosno pružao oružani otpor agresoru u V. na crti bojišnice, 18.-19.rujna 1991., kao i kod blokade ex vojarne T. A., blokada pod granatama prolaza Točilo sa 6 kamiona sa materijalom i plinskim bocama, te je sudjelovao u izviđačko-diverzantskoj akciji B. D.(po povlačenju snaga iz V.). Nadalje se ističe da je nedvojbeno pojašnjena narav i priroda obavljanja stražarskih (i ostalih) poslova tužitelja u smislu da se to neprestano obavljalo prema neprijatelju (bili su na prvoj crti bojišnice (crta razgraničenja JNA i hrvatskih snaga) te se ističe da kontinuirani otpor agresoru nije potreban, sukladno presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, br.Usž-2450/1-2 od 24. kolovoza 2017.god. U konkretnom slučaju, iako da je u žalbi tužitelj izričito naveo i dokazao da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze, ti dokazi, odnosno činjenice u obrazloženju pobijanog rješenja da uopće nisu odgovarajuće tretirane, odnosno da nisu dovoljno uzete u obzir, te da se tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju, a iz obrazloženja pobijanog rješenja da nije uopće vidljivo koji dokazi su u postupku uopće provedeni, a također da nije vidljivo da li su izvedeni ikakvi drugi dokazi, bilo saslušanjem konkretnih svjedoka, ili pak uvidom u pismenu dokumentaciju, što da navodi na zaključak da je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a, a samim time i pobijano rješenje tuženika nije pravilno i na zakonu osnovano. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži, osporavano rješenje poništi te predmet vrati na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neutemeljenim. Poziva na odredbe članka 3. i 5. ZHBDR-a, koje odredbe i citira, u bitnome ponavlja utvrđenja  iz obrazloženja osporavanog rješenja, dodajući da, suprotno navodima iz tužbe, za tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata opisani u članku 3. stavku 1. točki b. ZHBDR-a kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne niti činjenične razloge za drugačije rješavanje ove upravne stvari osim svojih subjektivnih i ničime dokazanih tvrdnji da se priroda njegovih aktivnosti treba smatrati pripadnošću borbenom sektoru. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu koji mu je uredno dostavljen.

5.U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 09. veljače 2021. 

7.Iz sadržaja spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, te među strankama nije sporno, da je tužitelj dana 29. studenog 2019. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata  za razdoblje od 05. kolovoza 1990. do 01. studenog 1991. temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u MZ B., temeljem članka 3. stavak 1. točka b. u svezi sa odredbom čanka 179. stavak 1. ZHBDR-a.

8.Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 121/17 i 98/19 - dalje: ZHBDR-a), propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a)pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. I f)pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9.Odredbom stavka 2. istog članka ZHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva  oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10.Člankom 179. točkom a) ZHBDR-a, propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11.Među strankama nije sporno, a što je razvidno i z podataka spisa, da  se tužitelj u jedinstvenoj bazi branitelja Modul IS-PU vodi kao pripadnik Centra MIO od 01. travnja 1993. do 31. prosinca 1995. te da se isti prema dostupnoj dokumentaciji Područnog odsjeka za poslove obrane Split, ne nalazi na spiskovima Naoružanih odreda Narodne zaštite MZ O.. Tužitelj ne osporava ni to da je područje B. bilo okupirano od rujna 1991.  te da su odredi Narodne zaštite Sinjske krajine ukinuti 05. listopada 1991.

12.Tužitelj je kao stranka saslušan tijekom prvostupanjskog upravnog postupka (zapisnik od 01. srpnja 2020.). Isti je u svom iskazu u bitnome naveo da je 5. kolovoza 1990. pristupio naoružanim odredima Narodne zaštite MZ B. te kao pripadnik obavljao tražene zadaće do 1. studenoga 1991. i to organiziranje sela u stražama, obrana vitalnih objekata, osiguranje brane HE P., sudjelovanje u obrani S. i miniranje, da je osobno preuzeo 8 pušaka „Kalašnjikov“, 4 puške M-48, 2 malokalibarske puške i dva pištolja, da je preuzeo i radio stanicu,  da je  kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite neposredno borbeno djelovao u V. na crti bojišnice od 18. do 19. rujna 1991., blokadi vojarne ,,T. A.“, blokadi prolaza T. i izviđačko-diverzantskoj akciji B. D.. Naveo je i to da je u vrijeme pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite MZ B. bio zaposlen u tvrtki „P.“ S.. Predložio je da se saslušaju svjedoci N. B. i M. D..

13.Spisu dostavljenom uz odgovor na tužbu prileži i pisana izjava tužitelja datirana sa 05. travnja 2017. (priložio je uz zahtjev te uz predmetnu tužbu),  koju izjavu su pored tužitelja potpisali i B.P., N. B. (potpisi kojih su ovjereni  po javnom bilježniku V. D. iz S., dana 10. travnja 2017. pod brojevima OV-.. te ..) te S. J. i I. M.,  a u kojoj izjavi tužitelj navodi svoje aktivnosti tijekom pripadnosti ONZ MZ B., u bitnome kao i u svom gore navedenom iskazu.

14.Osim navedene pisane izjave tužitelj je uz svoj zahtjev priložio i drugu brojnu dokumentaciju odnosno privatne isprave kojima dokazuje svoju pripadnost naoružanim odredima MZ B.. Tako je priložio spisak pripadnika ONZ zaselak M.-M.-V.-C. te spisak pripadnika Štaba civilne zaštite, na kojem spisku se isti nalazi. Nadalje, priložio je revers  od 15. studenog 1990. iz kojeg je razvidno da je iz  skladišta Sekretarijata MO S. zaprimio nosač antene, antenski kabel i dr. Priložio je nadalje Ovlaštenje za nošenje oružja  iz kojeg je razvidno da od 17. kolovoza 1990. ima dozvolu za nošenje pištolja. Priložio je i stranicu 2., 107. i 109. iz knjige autora B. P. (brigadir u miru) iz koje je razvidno da su za usklađivanje zadataka u Općini S. određeni povjerenici u mjesnim zajednicama, pa su tako za B. određeni tužitelj i M. D. a navode se i zapovjednici dragovoljačkih vodova gdje se za B. navodi tužitelj te kojim naoružanjem su bili naoružani dragovoljački odredi (u bitnome kako to navodi i tužitelj u svojoj izjavi danoj prvostupanjsko postupku te pisanoj izjavi od 05. travnja 2017.).

15.Rješenjem prvostupanjskog tijela od 03. prosinca 2020. zahtjev tužitelja je odbijen. Prvostupanjsko tijelo svoju odluku u bitnome obrazlaže navodeći da podnositelj zahtjeva (tužitelj) svoju pripadnost i aktivnost temelji na privatnim ispravama (gore pobliže navedene) kojima prvostupanjsko tijelo poklanja vjeru te da iz istih proizlazi zaključak da je bio pripadnik ONZ MZ B. te da je obavljao aktivnosti koje se mogu povesti pod oružani otpor agresoru. Kao razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja navodi se da je podnio zahtjev za razdoblje od 05. kolovoza 1990. do 01. studenog 1991. za koje razdoblje mu se ne može priznati traženi status jer nije obuhvaćeno odredbom članka 3.stavak 1. točki b) ZHBDR-a, da za traženo razdoblje proizlazi da traži status od 94 dana, a što da je manje od zakonom propisanih 100 dana, da treba uzeti u obzir činjenicu da su ONZ s područja Sinjske krajine ukinuti 04. listopada 1991. te da je područje B. bilo okupirano tijekom rujna 1991. a što da u konkretnom slučaju umanjuje broj dana angažiranosti, te da je stoga ocijenjeno da isti za traženo razdoblje ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. 

16.Tužitelj je na navedeno rješenje izjavio žalbu a koja žalba je osporavanim rješenjem tuženika od 09. veljače 2021. potvrđujući pravilnost prvostupanjskog rješenja da za žalitelja (ovdje tužitelja) nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata opisani u članku 3. stavku 1. točki b. ZHBDR-a.

17.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjskog tijela pravilna su i zakonita, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

18.Naime, citiranim odredbama ZHBDR propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano  sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

19.Kada se pođe od prednjih utvrđenja odnosno činjenice da tužitelj u svom zahtjevu kao i u svom iskazu danom pred prvostupanjskim tijelom traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ B. za razdoblje od 05. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1991. na temelju odredbe članka 3. stavak 1. točka b) ZHBDR-a koja propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata  osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., te da je područje B. bilo okupirano tijekom rujna 1991. i da su odredi narodne zaštite s područja Sinjske krajine ukinuti 04. listopada 1991. to ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene sve propisane pretpostavke odnosno da nije ispunjena pretpostavka izravne angažiranosti tužitelja kao pripadnika borbenog sektora najmanje 100 dana kroz razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

20.Tužitelj u tužbi tvrdi da je uz žalbu na prvostupanjsko rješenje naveo i dokazao da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze. Međutim, suprotno navedenom, žalba tužitelja na prvostupanjsko rješenje u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe te tužitelj uz žalbu nije priložio nikakve dokaze a uz predmetnu tužbu priložio je pisanu izjavu od 05. travnja 2017. koja prileži spisu dostavljenom uz odgovor na tužbu te ista, kako je i gore navedeno, u bitnome odgovara iskazu tužitelja danom prvostupanjskom tijelu. Tužbeni navodi u svezi saslušanja tužitelja su kontradiktorni. Naime, u tužbi se najprije tvrdi da tužitelj uopće nije saslušan a potom se u tužbi citira iskaz tužitelja dan pred prvostupanjski tijelom. Nadalje, iz obrazloženja osporavanog rješenja te obrazloženja rješenja prvostupanjskog tijela razvidno je da su analizirani svi relevantni dokazi te da, obzirom na zahtjev tužitelja te iskaz istoga kao i pisanu dokumentaciju koju je dostavio uz svoj zahtjev, nije bilo potrebe saslušavati svjedoke N. B. i M. D., saslušanje kojih je tužitelj predložio u svom iskazu.

21.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari.  Obrazloženje osporavanog  rješenja je, suprotno navodima tužitelja, sačinjeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Isto je valjano argumentirano i na zakonu osnovano. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

22.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

23.Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 10. prosinca 2021.

                                S U T K I NJ A

 

Marica Goreta

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri  primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

 DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.

 

Rj.:

-spis u kal. 30 dana