Poslovni broj: 61 Pž-5323/2021-6

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 61 Pž-5323/2021-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja G. S. d.o.o., Z., OIB …, kao pravnog sljednika G. d.o.o., Z., OIB … (dalje: predlagatelj), kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., Š. i P. d.o.o., Z., protiv protivnika osiguranja: 1. D.-H. B. (N.), N.V., N., OIB … (dalje: prvoprotivnik), kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & M. d.o.o. u Z., i 2. H. O. T. E. d.o.o., Z., OIB … (dalje: drugoprotivnik), uz sudjelovanje umješača na strani prvoprotivnika M… G. d.o.o., Z., OIB … (dalje: umješač), kojeg zastupa punomoćnik K. D., odvjetnik u Odvjetničkom uredu D., Z., radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbama prvoprotivnika i umješača protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-32/2021-6 od 5. ožujka 2021., 10. prosinca 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažavaju se žalbe, ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-32/2021-6 od 5. ožujka 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

II. O troškovima ovog žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-32/2021-6 od 5. ožujka 2021. određena je privremena mjera kojom se privremeno uređuje sporni odnos među strankama radi otklanjanja nenadoknadive štete ili sprječavanja teško nadoknadive štete i zbog toga što je to potrebno radi osiguranja pravnog reda na način da se donošenjem ove privremene mjere smatra da privremeno ne postoji obveza društva H. O. T. E. d.o.o., OIB …, Z., da postupa po Uputi od 13. studenoga 2020. (izmijenjenoj Uputom zaprimljenom 16. prosinca 2020.) da se tražbina za električnu energiju isporučenu od društva G. d.o.o., OIB …, Z., isplaćuje na račun N…., swift code: D…, otvoren u D.-H. B. koja ima kunski račun u C. A./ F., swift code: C… (točka 1. izreke); koja privremena mjera traje do okončanja parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti i nezakonitosti Upute od 13. studenoga 2020. i izmijenjene Upute zaprimljene 16. prosinca 2020., koji postupak je predlagatelj obvezan pokrenuti u roku od 15 dana i o tome dostaviti dokaz (točka 2. izreke); koja privremena mjera se smatra provedenom dostavom (točka 3. izreke); koja privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka kojeg će predlagatelj pokrenuti ili do drugačije odluke suda (točka 4. izreke). Citiranim rješenjem je, radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja prema protivniku koja se sastoji u zahtjevu za nepoduzimanjem bilo kakvih radnji prisilne naplate potraživanja iz Ugovora o osiguranju ustupom tražbine od 15. ožujka 2016., poslovni broj OV-3301/2016 i Dodatka br. 1. Ugovoru o osiguranju novčane tražbine ustupom od 20. svibnja 2020. poslovni broj OV-3161/2020 prije ishođenja potvrde ovršnosti na navedeni Ugovor o osiguranju ustupom tražbine od 15. ožujka 2016. poslovni broj OV-3301/2016 s Dodatkom br. 1. Ugovoru o osiguranju novčane tražbine ustupom od 20. svibnja 2020. poslovni broj OV-3161/2020, određena i privremena mjera kojom se zabranjuje protivniku da prema predlagatelju poduzima bilo kakvu radnju radi prisilne naplate tražbine s osnova Ugovora o osiguranju novčane tražbine ustupom od 15. ožujka 2016. poslovni broj OV-3301/2016 i Dodatka br. 1. Ugovoru o osiguranju novčane tražbine ustupom od 20. svibnja 2020. poslovni broj
OV-3161/2020 prije ishođenja potvrde ovršnosti na Ugovor o osiguranju novčane tražbine ustupom, te se nalaže društvu H. O. T. E. d.o.o., OIB …, Z., da ne postupa po uputama protivnika osiguranja i nalaže se društvu H. O. T. E. d.o.o., OIB …, Z., da osnovane tražbine predlagatelja isplaćuje na poslovni račun predlagatelja otvoren u Republici Hrvatskoj (točka 1. izreke), koja privremena mjera traje do okončanja parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji postupak je predlagatelj obvezan pokrenuti u roku od 15 dana i o tome dostaviti dokaz (točka 2. izreke); koja se smatra provedenom dostavom (točka 3. izreke); koja privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka kojeg će predlagatelj osiguranja pokrenuti ili do drugačije odluke suda (točka 4. izreke) te je utvrđeno da žalba ne odgađa provedbu određene privremene mjere (točka 5. izreke).

 

2. Protiv navedenog rješenja prvoprotivnik je izjavio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se ono preinači i odbaci, odnosno odbije prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno ukine.

 

3. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio i umješač na strani prvoprotivnika zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se ono preinači i odbaci, podredno odbije prijedlog za određivanje privremene mjere, uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

 

4. Žalbe su osnovane.

 

5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Žalitelji osnovano ističu kako je pobijano rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je izreka nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

7. U odnosu na dio rješenja kojim je određena regulacijska mjera ističe se sljedeće:

 

8. U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog (članak 341. stavak 2. OZ-a). Dakle, tražbina u prijedlogu za osiguranje mora biti individualno određena u zahtjevu i konkretna u odnosu na protivnika osiguranja. Takvu oznaku tražbine ne mogu nadomjestiti činjenični navodi tužbe niti sadržaj prijedloga za osiguranje i priloženih dokaza jer sud ne može samostalno izvoditi zaključke o kakvoj vrsti nenovčane tražbine se radi pored izričite odredbe članka 341. stavka 2. OZ-a. Citirane odredbe se kao opće odredbe primjenjuju i na prijedlog za određivanje tzv. regulacijske mjere. Međutim, iz prijedloga za određivanje regulacijske privremene mjere od 11. veljače 2021. proizlazi kako predlagatelj nije u svom zahtjevu točno označio nenovčanu tražbinu čije osiguranje traži što je bio dužan učini u skladu sa citiranim odredbama članka 341. stavka 2. OZ-a. S druge strane, zahtjev sadrži određene podatke koji ne čini sastavni dio samog zahtjeva, već sastavni dio njegove činjenične osnove koje se odnose na ispunjenje pretpostavki za određivanje predložene mjere. Tako je u svom zahtjevu predlagatelj naveo kako predlaže odrediti privremenu mjeru (…) „radi otklanjanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete i zbog toga što je to potrebno radi osiguranja pravnog reda“ (...). Osim toga, u odnosu na vrijeme trajanja privremene mjere, koje također čini obvezatni sadržaj prijedloga, predlagatelj je s jedne strane, pod točkom 2., predložio da privremena mjera traje do okončanja parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti i nezakonitosti Upute od 13. studenoga 2020. i izmijenjene Upute zaprimljene 16. prosinca 2020., koji postupak je predlagatelj obvezan pokrenuti u roku od 15 dana i o tome dostaviti dokaz, dok je, pod točkom 4., samo paušalno odredio trajanje predložene privremene mjere na način da ona ostaje na snazi do okončanja postupka kojeg će predlagatelj pokrenuti ili do drugačije odluke suda, a prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prihvatio i taj dio prijedloga te je odredio tako predloženo trajanje privremene mjere. S tim u svezi se ukazuje na odredbu članka 351. stavka 1. OZ-a kojom je propisano da će se u rješenju kojim se određuje privremena mjera odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka – i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu, odnosno prijedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere. Osim toga, u prijedlogu je navedeno kako se privremena mjera smatra provedenom dostavom, ali se ne navodi adresat takve dostave, dok pobijanim rješenjem prvostupanjski sud prihvaća i taj dio prijedloga.

 

9. Odredbom članka 290. OZ-a je propisano da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe o ovrsi radi ostvarenja novčane tražbine. To ima za posljedicu da je u slučaju kada prijedlog za određivanje privremene mjere ne sadrži sve sastojke propisane odredbama članka 342. stavka 2. OZ-a, sud dužan pozvati predlagatelja osiguranja da takav prijedlog dopuni ili ispravi supsidijarnom primjenom odredaba članka 109. ZPP-a koje se primjenjuju na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a. Zbog toga je prvostupanjski sud bio dužan primjenom citiranih odredba odredaba pozvati predlagatelja da u određenom roku ispravi, odnosno dopuni prijedlog na način da točno označi nenovčanu tražbinu čije osiguranje traži i trajanje predložene regulacijske mjere uz upozorenje na pravne posljedice propuštanja ako predlagatelj u određenom roku ne postupi po nalogu suda. Unatoč tome što to ne čini obvezatni dio prijedloga, prvostupanjski sud je bio dužan otkloniti i nedostatak dijela prijedloga u kojem se navodi kako se privremena mjera smatra provedenom dostavom, ali se ne navodi adresat takve dostave. Međutim, prvostupanjski sud je navedeno propustio učiniti.

 

10. Točna oznaka nenovčane tražbine čije se osiguranje traži je bitna i iz razloga što tek kad je ta tražbina točno određena i individualizirana sud može utvrditi jesu li predložena sredstva i predmeti osiguranja podobni za osiguranje konkretne tražbine i postiže li se predloženom mjerom svrha osiguranja pravne koristi koju tužitelj legitimno očekuje u parničnom postupku kao posljedicu deklaratorne odluke suda, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio utvrditi. S tim u svezi se ističe kako odredbama OZ-a nisu taksativno određene vrste regulacijskih mjera posljedično čemu proizlazi da je to bilo koja od mjera osiguranja kojom se postiže svrha osiguranja. Cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora među strankama već osiguranje konkretnog odnosa među strankama iz kojeg mogu proizaći tražbine koje se mogu prisilno ostvariti. Osim toga, prilikom određivanja privremene mjere sud je dužan voditi računa i o tome da određena mjera bude što manje tegobna za protivnika osiguranja (članak 350. stavak 2. OZ-a) (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-4205/2021-2 od 4. listopada 2021.).

 

11. Odredbom članka 347. stavka 2. OZ-a propisano je da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama. Iz citirane odredbe proizlazi da je opća pretpostavka za određivanje tzv. regulacijskih privremenih mjera vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja. Uz ispunjenje navedene opće pretpostavke mora alternativno biti ispunjena jedna od sljedećih posebnih pretpostavki: 1) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, 2) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili 3) ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda. Dakle, citiranom odredbom propisane su posebne pretpostavke za određivanje tzv. regulacijske privremene mjere zbog čega se ne primjenjuju odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a kojima su propisane opće pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Zbog toga, u slučaju kada je, kao u konkretnom slučaju, podnesen prijedlog za određivanje tzv. regulacijske mjere, predlagatelj osiguranja nije dužan učiniti vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine u smislu odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a, već vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja kao opću pretpostavku, uz koju mora biti ispunjena i jedna od navedenih alternativnih pretpostavki.

 

12. U odnosu na opću pretpostavku vjerojatnosti postojanja konkretnog spornog odnosa, predlagatelj mora učiniti vjerojatnim: a) postojanje konkretnog pravnog odnosa i b) da je on sporan. Valja uzeti da je odnos sporan kako u okolnostima kada je među strankama sporno njegovo postojanje ili pravna valjanost, tako i u okolnostima kada su sporna prava i obveze koje iz njega proizlaze. Kako se privremeno uređenje spornih odnosa u pravilu sastoji od privremenog određivanja nekih prava i obveza koje iz njih proizlaze za sudionike tih spornih odnosa, to ono obuhvaća i privremeno određivanje sadržaja tih prava i obveza. Utoliko je određivanje regulacijskih mjera moguće i onda kada treba urediti odnose među strankama u povodu deklaratornih parnica. Međutim, u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni jasni razlozi koji se odnose na vjerojatnost postojanja konkretnog spornog pravnog odnosa. Naime, prvostupanjski sud samo paušalno i općenito zaključuje kako je navedena pretpostavka ispunjena, ali uopće ne navodi niti utvrđuje koji je to konkretan sporni pravni odnos, niti utvrđuje odlučne činjenice koje se odnose vjerojatnost postojanja tog odnosa. Osim toga, prvostupanjski sud uopće ne navodi na temelju čega je u konkretnom slučaju utvrdio vjerojatnost postojanja konkretnog spornog pravnog odnosa.

 

13. Osim toga, u odnosu na postojanje jedne od alternativnih pretpostavki za određivanje regulacijske mjere, prvostupanjski sud samo paušalno zaključuje kako je mjera potrebna radi nastanka nenadoknadive štete. Međutim, prvostupanjski sud uopće ne navodi niti utvrđuje u čemu se očituje šteta koja predlagatelju prijeti za slučaj neodređivanja predložene regulacijske mjere, a pogotovo ne obrazlaže niti utvrđuje zašto se u konkretnom slučaju radi o šteti koja bi bila nenadoknadiva. Osim toga, prvostupanjski sud uopće ne navodi na temelju čega je utvrdio da je navedena pretpostavka u konkretnom slučaju ispunjena. Stoga je za sada ostalo nejasno na temelju kojih činjenica i dokaza je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odlučnih činjenica koje se odnose na kumulativno ispunjenje pretpostavki za određivanje regulacijske mjere.

 

14. U odnosu na dio rješenja kojim je određena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine ističe se sljedeće:

 

15. Prethodno citirane odredbe članka 341. stavka 2. OZ-a (pod brojem 8 obrazloženja ove odluke), o obvezatnom sadržaju prijedloga, mjerodavne su i za privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine. S obzirom na to da u konkretnom slučaju postoje dva protivnika osiguranja, predlagatelj je prvenstveno bio dužan u svom zahtjevu određeno navesti prema kojem točno protivniku ima takvu tražbinu. Navedeno vrijedi i za samu privremenu mjeru koju je predložio odrediti pa je predlagatelj bio dužan određeno navesti prema kojem točno protivniku je usmjerena predložena privremena mjera. Navedeno je predlagatelj propustio učiniti. Naime, iz prijedloga za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine od 11. veljače 2021. proizlazi kako u svom zahtjevu predlagatelj predlaže odrediti privremenu mjeru kojom se zabranjuje „protivniku osiguranja“ (...) te se nalaže (...) da ne postupa po uputama “protivnika osiguranja“ (...), i to radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja prema „protivniku osiguranja“ (...). S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio sadržaj takvog prijedloga to čini izreku pobijanog rješenja nerazumljivom. Osim toga, jednako kao i u prijedlogu za određivanje regulacijske mjere, predlagatelj je, u odnosu na vrijeme trajanja privremene mjere, koje također čini obvezatni sadržaj prijedloga, s jedne strane, pod točkom 2., predložio da privremena mjera traje do okončanja parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti i nezakonitosti Upute od 13. studenoga 2020. i izmijenjene Upute zaprimljene 16. prosinca 2020., koji postupak je predlagatelj obvezan pokrenuti u roku od 15 dana i o tome dostaviti dokaz, dok je, pod točkom 4., samo paušalno odredio trajanje predložene privremene mjere na način da ona ostaje na snazi do okončanja postupka kojeg će predlagatelj pokrenuti ili do drugačije odluke suda, a prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prihvatio i taj dio prijedloga te je odredio tako predloženo trajanje privremene mjere. Osim toga, u predlagatelj je i u prijedlogu za određivanje ove vrste mjere, naveo kako se privremena mjera smatra provedenom dostavom, ali nije naveo adresata takve dostave. S tim u svezi se ukazuje na odredbu članka 347. stavka 3. OZ-a, prema kojoj se zabrane iz stavka 1. toga članka smatraju provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda ili drugom upisniku. Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je bio dužan primjenom odredaba članka 109. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, pozvati predlagatelja da u određenom roku ispravi, odnosno dopuni prijedlog na način da točno označi protivnika prema kojem ima nenovčanu tražbinu čije osiguranje traži i da točno označi prema kojem protivniku je usmjerena predložena privremena mjera, te trajanje predložene mjere uz upozorenje na pravne posljedice propuštanja ako predlagatelj u određenom roku ne postupi po nalogu suda. Unatoč tome što to ne čini obvezatni dio prijedloga, prvostupanjski sud je bio dužan otkloniti i nedostatak dijela prijedloga u kojem se navodi kako se privremena mjera smatra provedenom dostavom. Međutim, prvostupanjski sud je navedeno propustio učiniti.

 

16. Pravila o uvjetima i postupku osiguranja privremenim mjerama određuju da je mjeru dopušteno odrediti na sredstvima predviđenim odredbama OZ-a ili kojeg drugog zakona. Privremena mjera mora biti takvog sadržaja da se njome može postići svrha osiguranja. Vrste dopustivih privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina po pravilima ovršnog prava uređene su pravilima iz članka 347. OZ-a. Tako je odredbama članka 347. stavka 1. OZ-a propisano kako se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, dok su u točkama 1. do 10. samo primjerice, a ne taksativno, navedene vrste takvih mjera. Može li se u određenom slučaju predloženom mjerom postići svrha osiguranja, i to točno određene, konkretne, nenovčane tražbine, pitanje je o kojemu odgovor ovisi o pojedinostima svakog pojedinog slučaja. Osim toga, prilikom određivanja privremene mjere sud je dužan voditi računa i o tome da određena mjera bude što manje tegobna za protivnika osiguranja jer se privremena mjera određuje u opsegu koji je potreban za osiguranje određene tražbine (članak 74. u vezi s člankom 290. OZ-a).

 

17. Kako je, dakle, svrha (cilj) privremene mjere osiguranje budućeg ostvarenja tražbine – u konkretnom slučaju nenovčane, a ne ostvarenje te tražbine, to se predloženom privremenom mjerom ne smije ispuniti tražbina koja se osigurava (i čije postojanje tek valja utvrditi). Međutim, prvostupanjski sud je propustio utvrditi postiže li se predloženom privremenom mjerom svrha osiguranja nenovčane tražbine.

 

18. Osim toga, privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, pod uvjetom da pored toga (kumulativno) učini vjerojatnim (alternativno): 1) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. stavak 1. OZ-a). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi bez predložene mjere protivnik pretrpio samo neznatnu štetu (članak 346. stavak 2. u vezi s člankom 344. stavkom 2. OZ-a). Opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju. Dakle, opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Stoga je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, ali i dokazati uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine. Radnje ili propuštanja moraju biti svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. One moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja protivnika osiguranja i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima.

 

19. U odnosu na vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine prvostupanjski sud, u pretežitom dijelu obrazloženja samo navodi tvrdnje predlagatelja, a nakon toga samo paušalno zaključuje kako je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje tražbine na nečinjenje jer nisu ispunjeni uvjeti da prvoprotivnik daje uputu drugoprotivniku na koji račun će se vršiti uplate, te obveza drugoprotivnika da postupi po toj uputi, dok nisu ispunjeni formalni uvjeti ugovoreni Ugovorom o osiguranju ustupom i Dodatku 1. Ugovoru o osiguranju ustupom. Takav zaključak prvostupanjskog suda je nejasan i za sada se ne može prihvatiti jer prvostupanjski sud uopće ne navodi niti utvrđuje odlučne činjenice koje se odnose na postojanje nenovčane tražbine, niti navodi na temelju čega je utvrdio njihovo postojanje. Navedeno vrijedi i za vjerojatnost nastanka neznatne štete budući da i u tom dijelu obrazloženja prvostupanjski samo nekritički prihvaća tvrdnje predlagatelja iz prijedloga, ali uopće ne navodi na temelju čega je to utvrdio. Naime, prihvaćajući tvrdnje predlagatelja, prvostupanjski sud samo nabraja određene činjenice (da sva prava radi eventualne naplate tražbine u slučaju neispunjenja ugovora od strane predlagatelja ostaju nepromijenjena, time da predlagatelj ne spori potraživanje protivnika osiguranja i jamči da će mu potraživanje o dospijeću biti namireno, da protivnik ima više kolaterala putem kojih je osigurao svoje potraživanje (...)), ali uopće ne utvrđuje niti obrazlaže njihovu vezu s neznatnom štetom. Konačno, nejasan je i zaključak prvostupanjskog suda koji se odnosi na vjerojatnost nastanka štete koja bi bila nenadoknadiva jer i u tom dijelu prvostupanjski sud samo nekritički u cijelosti prihvaća tvrdnje predlagatelja iz prijedloga, ali uopće ne utvrđuje konkretne činjenice niti ocjenjuje dokaze (isprave) na temelju kojih je izveo navedeni zaključak.

 

20. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na nedostatke u zastupanju predlagatelja čime da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a ističe se da, u skladu s odredbom članka 354. stavka 3. ZPP-a, žalbu zbog nedostataka u zastupanja (zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku) može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. To konkretno znači da se žalitelji ne mogu pozivati na eventualne nedostatke u zastupanju predlagatelja niti mogu iz tog razloga izjaviti žalbu, već to može samo predlagatelj kojeg se eventualni nedostaci u zastupanju tiču. Unatoč tome, prvostupanjskom sudu se skreće pozornost na odredbu članka 83. ZPP-a kojom je propisano da je sud dužan u tijeku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.

 

21. Uzevši u obzir navedeno, valjalo je na temelju odrede članka 380. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbe, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

22. Budući da je ovaj sud ukinuo pobijano rješenje, to je u skladu s odredbom članka 166. stavka 3. ZPP-a, prvostupanjskom sudu ostavljeno da u konačnoj odluci odluči o troškovima ovog žalbenog postupka (točka II. izreke).

 

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, uzevši u obzir navedeno, primjenom odredaba članka 109. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, prvenstveno pozvati predlagatelja da u određenom roku ispravi odnosno dopuni prijedlog za određivanje privremene mjere uz upozorenje na pravne posljedice propuštanja ako predlagatelj u određenom roku ne postupi po nalogu suda. Ako predlagatelj u određenom roku ispravi, odnosno dopuni prijedlog, prvostupanjski sud će utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjene procesne i materijalnopravne pretpostavke za određivanje predloženih privremenih mjera. Nakon toga će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku koju će jasno i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 10. prosinca 2021.

 

Sudac

Ivana Mlinarić